Author

FMteam

Browsing

Na Mirogoju pokopan fra Smiljan Dragan Kožul

Fra Smiljan Dragan Kožul preminuo je u ponedjeljak 2. listopada 2023. u Franjevačkom samostanu sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu u 82. godini života, 65. redovništva i 56. svećeništva.


Sprovodni obredi za pokojnog svećenika fra Smiljana Dragana Kožula slavljeni su u petak 6. listopada 2023. na zagrebačkom gradskom groblju Mirogoju.

Sprovodne obrede predvodio je provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Milan Krišto. Prisutan je bio i fra Tomislav Šanko, provincijalni ministar Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri te fra Ivo Martinović, provincijal Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša. Uz njih, prisustvovali su i brojni drugi svećenici, trajni đakoni, redovnici i redovnice.

Oproštajni govor na sprovodu izrekao je fra Venancije Mihaljević, gvardijan Franjevačkog samostana sv. Križa u Osijeku – Tvrđa. Fra Smiljanovu smrt povezao je s proslavom svetkovine sv. Franje kada smo po našim crkvama i franjevačkim zajednicama proslavljali Obred preminuća i Franjin prelazak u vječnost. Sv. Franjo je i svoju smrt pretvorio u liturgijski čin. Fra Venancije je istaknuo kako je, po svjedočanstvu poglavara i braće u varaždinskom bratstvu i naš fra Smiljan je svjesno prihvaćao stvarnost dolaska, kako bi sv. Franjo rekao, „sestrice smrti“.

Nadalje u svom obraćanju, fra Venancije je rekao: „Dragi Smiljane! I me se opraštamo od tebe, noseći te u svojim srcima i sjećajući se jednoga temperamentnoga brata, žestokog navijača i nogometaša, razgovorljivog sugovornika, žarkog Kristova propovjednika, gorljiva Marijina pobožnika, širitelja njezine slave i dragog brata franjevca… Budući da je tvoja smrt odjeknula našoj crkvenoj, pa tako i svjetovnoj stvarnosti, kao da nam je rekla što si ti značio kako svojoj rodnoj obitelji koji su te voljeli i poštivali, tako i u svojoj franjevačkoj obitelji, obitelji Crkve i hrvatskom društvu. Mediji su javljali da si bio svećenik, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, profesor doktor crkvenih pravnih znanosti, crkveni sudac, karizmatik, osnivač Pokreta krunice za obraćenje i mir, osnivač Radio Marije i suradnik Hrvatskog katoličkog radija.

Dragi fra Smiljane! Opraštamo se od tebe, odnosno od tvojih zemnih ostataka ovdje na Mirogoju s vjerom da je tvoja duša utonula u more Božjeg Milosrđa. Prisjećamo se tolikih koji su otvarali svoja srca Bogu i njegovoj blagotvornoj prisutnosti upravo po tvojim obnoviteljskim seminarima, propovijedima, a osobito skrušenim ispovijedima. Gospodinu si dopustio da se tobom posluži za duhovno dobro i napredak tolikih potrebnih Božjeg praštanja i Božje blizine. Hvala ti za sve! Budi i ostani u Gospodinu!“

Nakon govora fra Venancija fra Mario Zubak pročitao je sažalnicu zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše. „Iskustvo zajedničkog hoda u Crkvi uči nas da se bogatstvo jednog redovničkog i svećeničkog života očituje ne samo po učinjenim djelima, vidljivima za života, već i po plodovima koji tijekom vremena sazrijevaju. Život pokojnog fra Smiljana obilježen je raznolikošću službi u crkvenim ustanovama i institucijama kao i pokretanjem inicijativa s ciljem osnaživanja Božjeg naroda u vrlo izazovnim vremenima. Njegovo prepoznatljivo pastoralno djelovanje, usmjereno na čovjeka u potrebi, temeljilo se na pouzdanju u Gospodina. Vjerujem da će se plodovi njegova redovničkog i svećeničkog djelovanja još dugo očitovati u životima ljudi koji su, povjerovavši Božjoj riječi, u Gospodinu pronašli jakost, zaštitu i milosrđe (usp. Ps 59, 18). U zahvalnosti srca za život dragog Pokojnika, predajemo Božjem milosrđu svako njegovo djelo, vjerujući da mu je pripravljeno mjesto u domu Oca našega“, ističe se u sažalnici nadbiskupa Kutleše.

Misu zadušnicu nakon sprovodnih obreda u samostanskoj i župnoj crkvi Sv. Križa u Zagrebu – Siget slavio je provincijalni ministar fra Milan Krišto. U uvodu je istaknuo kako u ozračju svetkovine sv. Franje razmišljamo o Božjoj ljubavi koja nam se objavila u muci, smrti i uskrsnuću Isusa Krista kojega je vjerno nasljedovao Franjo Asiški, koji je razmatrao otajstvo križa, toga znaka spasenja za sve kršćane. Također je naglasio da smo okupljeni na misi zadušnici upravo u crkvi sv. Križa u kojoj je velik trag kroz svoje svećeničko poslanje kroz 30 godina ostavio fra Smiljan Kožul. Njegovo djelovanje i poslanje odvijalo se upravo ovdje „u sjeni križa“.

Provincijal Krišto istaknuo je kako je Božja logika “služenje na koje smo pozvani, što je činio i pokojni fra Smiljan po svom svećeničkom služenju. Isus je na sebe uzeo naše strahove i našu smrt kako bi nas učinio dionicima pobjede. U logici pšeničnoga zrna vjerujemo da Gospodin ima plan sa svakim od nas. Potrebno je prihvatiti da smo stvoreni za tu ljubav, iskazanu u Božjem Sinu na križu. Vjerujemo da je fra Smiljan po svome trpljenju ispunio svoje poslanje i sada gleda Gospodina na nebesima,” prenosi portal bitno.net.

Fra Smiljan Dragan Kožul preminuo je u ponedjeljak 2. listopada 2023. u Franjevačkom samostanu sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu u 82. godini života, 65. redovništva i 56. svećeništva.

Litanije sv. Brune Kölnskog

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!

Sveta Marijo, moli za nas!
Sveta Bogorodice, moli za nas!
Kraljice pustinjakâ, moli za nas!
Sveti Ivane Krstitelju, moli za nas!
Sveti Bruno, slavni patrijarše, moli za nas!
Sveti Bruno, Kristov viteže, moli za nas!
Sveti Bruno, prvače križa, moli za nas!
Sveti Bruno, pravi učeniče Isusov, moli za nas!
Sveti Bruno, odani slugo Marije vazda Djevice, moli za nas!
Sveti Bruno, slavo Kartuzijanskog reda, moli za nas!
Sveti Bruno, obrano Kartuzije, moli za nas!
Sveti Bruno, čuvaru svojih duhovnih sinova i kćeri, moli za nas!
Sveti Bruno, nasljedniče duha pustinjskih otaca, moli za nas!
Sveti Bruno, pustinjački utemeljitelju, moli za nas!
Sveti Bruno, stražaru života pustinjačkoga, moli za nas!
Sveti Bruno, učitelju pustinjačkoga života, moli za nas!
Sveti Bruno, zaštitniče monaškoga života, moli za nas!
Sveti Bruno, radostan u šutnji, moli za nas!
Sveti Bruno, sâm s Bogom samim, moli za nas!
Sveti Bruno, revan u molitvi, moli za nas!
Sveti Bruno, ljubitelju siromaštva, moli za nas!
Sveti Bruno, slavo čistoće, moli za nas!
Sveti Bruno, očišćen u posluhu, moli za nas!
Sveti Bruno, njegovatelju svete postojanosti, moli za nas!
Sveti Bruno, koji si napredovao sve do savršenstva, moli za nas!
Sveti Bruno, cvijete poniznosti, moli za nas!
Sveti Bruno, bogat u vjeri, moli za nas!
Sveti Bruno, uzore ufanja, moli za nas!
Sveti Bruno, izvanredan u milosrđu, moli za nas!
Sveti Bruno, posudo ljubavi, moli za nas!
Sveti Bruno, tornju uzvišeni, moli za nas!
Sveti Bruno, štite krjeposti, moli za nas!
Sveti Bruno, vrelo pobožnosti, moli za nas!
Sveti Bruno, posudo pobožnosti, moli za nas!
Sveti Bruno, nježan u milosrđu, moli za nas!
Sveti Bruno, prepun sućuti, moli za nas!
Sveti Bruno, junački u mrtvljenju, moli za nas!
Sveti Bruno, gorljiv u pokori, moli za nas!
Sveti Bruno, krotak po postovima, moli za nas!
Sveti Bruno, revan u radu za duše, moli za nas!
Sveti Bruno, krjepostan u dobrim djelima, moli za nas!
Sveti Bruno, učitelju istine, moli za nas!
Sveti Bruno, mudri savjetniče, moli za nas!
Sveti Bruno, miritelju ljudi, moli za nas!
Sveti Bruno, zaufan u Božju Providnost, moli za nas!
Sveti Bruno, dostojni mužu Božji, moli za nas!
Sveti Bruno, koji si padao na lice pred Bogom, moli za nas!
Sveti Bruno, klanjatelju Božji, moli za nas!
Sveti Bruno, slavitelju Boga, moli za nas!
Sveti Bruno, koji si se hranio riječju Božjom, moli za nas!
Sveti Bruno, naš zaštitniče pred prijestoljem Božjim, moli za nas!
Sveti Bruno, naš zagovorniče pred Bogom, moli za nas!
Sveti Bruno, naš posredniče kod Boga, moli za nas!

Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!

Moli za nas, sveti oče Bruno.
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se:
Oče, pozvao si sv. Brunu da Ti služi u samoći. Pomozi nam po njegovim molitvama da Ti ostanemo vjerni usred mijena ovoga svijeta. To Te molimo po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu Tvome, koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog po sve vijeke vjekova. Amen.

Tko su i kako žive kartuzijanci, najstroži crkveni red?

„Poglavita želja i cilj našeg zvanja je: u tišini i samoći naći Boga”, k tome jedinome cilju streme kartuzijanci na dva različita načina: kao patri (monasi u klaustru) ili kao braća (monasi – laici)


Kartuzijanci (Ordo Cartusiensis), rimokatolički je crkveni red nastao reformom pravila benediktinskog reda 1084. godine. Osnovao ga je sveti Bruno u blizini Grenoblea u Francuskim Alpama. Ondje i danas djeluje Velika Kartuzija, koja funkcionira kao matična kuća Kartuzijanskog reda. Sv. Bruno želio je ustanoviti samostane na osami i u tišini, gdje će se redovnici moći povući iz vreve svijeta i posvetiti se šutnji, samoći, te kontemplativnoj molitvi i liturgiji. Kartuzije se nalaze na tihim i izoliranim mjestima – uglavnom  u planinama i šumovitim područjima.

Na čelu kartuzijanskoga reda je generalni kapitul, na kojem se svake druge godine sastanu svi priori. Između dvaju kapitula red vodi general kojega bira zajednica Velike Kartuzije i koji je ujedno njen prior. Isto tako si i zajednice u drugim samostanima same izaberu priora. Jedinstvo reda jamče generalni kapitul i redovite vizitacije svih samostana.

KARTUZIJANCI O SEBI

Kartuzijanski red je bio ustanovljen na „hvalu slave Božje“, koja je u tome da nas „intimnom ljubavlju sjedini sa sobom“ i da tako donesemo mnogo ploda. To je inače cilj svakog kršćanskog života; no posebnost našega reda je u tome da nema nikakvih drugih ciljeva. K tome cilju je usmjereno svo uređenje života u kartuziji; i to zato da bi mogli „usrdnije tražiti, brže naći i savršenije posjedovati samoga Boga“, te tako dospjeti „do savršene ljubavi“ (Pravila). Zato se odričemo svega što ne pomaže k tome jedinome potrebnome.

Samoća

Isus kaže: „Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti“. On živi u nama svojim božanskim životom i po milosti posvećujućoj nas preobražava u Sebe. Samoća, na koju smo mi kartuzijanci pozvani, osigurava idealne uvjete za to intimno ujedinjenje. „U samoći se naime ostvaruje veliko otajstvo Krista i Crkve, kojega odličan primjer nalazimo u Blaženoj Djevici Mariji, i koje se također u cijelini skriva u svakoj vjernoj duši, a u moći samoće se dublje otkriva“ (Pravila).

Klauzura i ustaljenost

S izborom ograničenog životnog prostora (klauzure) nutarnjoj molitvi pridružujemo tijelo da bi molitvom Bogu iskazali potpuno štovanje svime na što on ima pravo. Osim toga, ustaljenost na određenom mjestu (lat. ‘stabilitas loci’) je po monaškom iskustvu nuždan uvjet da bi svoje misli i osjećaje ustalili u Bogu.

Udaljenost od svijeta

„Budući da je naša ustanova potpuno usmerena ka kontemplaciji, mora što savjesnije čuvati svoju udaljenost od svijeta. Izuzeti smo od bilo kakve dušobrižničke dužnosti, bez obzira na nužnost potrebe djelatnog apostolata, kako bi mogli ispunjavati vlastitu zadaću u Kristovom mističnom tijelu“ (Pravila).

Molitva

Mi kartuzijanci nemamo neki jedinstveni uzorak molitvenog života. Pustinjačko zvanje uključuje popriličnu slobodu i spontanost u prijateljskom odnosu s Bogom. Pored liturgijskih i drugih obvezatnih molitava, monah može slobodno crpsti iz bogate riznice katoličke duhovnosti što god mu pomaže većoj prisnosti s Bogom. Inače, u kontemlativnom životu nije toliko važno što mi činimo, već što Bog čini u nama. Zato neka se monah „navikne spokojno osluškivati srce, tako da Bog može ulaziti kroz sva njegova vrata“ (Pravila).

Poslušnost

Najveća zapreka u traženju Boga je sigurno vlastita volja, vlastito „ja“. Njega nastojimo žrtvovati poslušnošću, koja se mora – da bi bila savršena – protegnuti i na vlastitu prosudbu. Takvo korijenito ispražnjenje samoga sebe nam omogućava da se s jednostavnošću i opuštenošću djeteta otvaramo djelovnju Duha Svetoga, da se poistovjetimo s Božjim Sinom koji je došao da bi ispunio Očevu volju, a ujedno nas oslobađa i neuredne brige za se, te nemira i žalosti koji je prate.

Vjera

Naš život se odvija u tami i svjetlosti vjere. U samoći možemo ući u dubinu naše vjere, koju smo primili od Crkve. Tama, u kojoj počnemo svoje putovanje u vjeri, se postupno promijeni u svjetlo vjere, ako se otvaramo susretu s Isusom kao živom osobom te dopustimo da nas potpuno obuzmu On i njegovo Evanđelje. To što vjerujemo ne vidimo, pa ipak nam sadržaj vjere postane tako nazočan da možemo živjeti iz njega. Kada se odrečemo svega što nije u skladu s vjerom, spoznajemo dubinu i sijaj toga što živi u našim srcima.

Radost

„Koliko koristi i božanske radosti donose svojim ljubiteljima samoća i tišina u pustinji, znaju samo oni koji ih poznaju iz vlastitog iskustva. Tu se krjepki ljudi mogu sabrati u sebi koliko žele i u sebi ostati; marljivo gojiti klice kreposti te se sretni hraniti s rajskim plodovima. Tu zadobiju ono oko, kojega jasni pogled s ljubavlju ranjava Zaručnika; oko koje je – čisto i bistro – zagledano u Boga. Tu svetkuju u razgibanom mirovanju i počivaju u umirenom djelovanju. Tu dijeli Bog svojim atletima željenu plaću za naporni boj: mir koji svijet ne poznaje i radost u Duhu Svetom“ (Sv. Bruno, osnivač kartuzijanskog reda).

Jedinstvo s Kristom

Mi kartuzijanci smo pozvani na život koji je potpuno posvećen kontemplaciji. Naša jedina zadaća je da razvijamo onaj Božji život koji smo primili na krštenju dok ne dosegnemo „mjeru uzrasta punine Kristove“, kad s Apostolom možemo reći: „Živim – ali ne više ja, nego Krist živi u meni“. 

Skriveni apostolat

S time ujedno ispunjavamo ulogu koja nam je povjerena u Crkvi: da poput arterija širimo taj Božji život cijelim mističnim tijelom. „Udaljeni od sviju, a združeni sa svima, stojimo pred živim Bogom u ime sviju“ (Pravila). Naš apostolat je u tome da se u potpunosti darujemo Bogu radi Njega samoga. „Kako bi onda mogli, pa i samo za trenutak, posumnjati u to da takav izraz čiste ljubavi rađa u kartuzijanskom životu nekom izvanrednom misionarskom plodnošću?“ (bl. Ivan Pavao II)

Svjedočenje

Naš život mora biti i svjedočenje. „Po našim zavjetima težimo k Njemu koji Jest i tako svjedočimo svijetu, previše zapletenom u zemaljske stvarnosti, da osim Njega nema Boga. Naš život otkriva da su nebeska dobra nazočna već na ovom svijetu, unaprijed navješćuje uskrsnuće i na neki način već ostvaruje obnovu svijeta“ (Pravila).

Dva različita puta

„Poglavita želja i cilj našeg zvanja je: u tišini i samoći naći Boga“ (Pravila). K tome jedinome cilju streme kartuzijanci na dva različita načina: kao patri (monasi u klaustru) ili kao braća (monasi – laici).

Samoća patara

Patri žive u svojim ćelijama uzduž križnog hodnika, koje napuštaju samo u određenim časovima zborne liturgije ili u rijetkim prilikama zajedničke razonode. Vjernost ćeliji je u kartuzijnskom životu od odlučujućeg značaja. „To je sveta zemlja, mjesto na kojem se, kao čovjek s prijateljem, često razgovara Gospodin sa svojim slugom. Tu se vjerna duša često sjedinjuje s Riječju Božjom, zaručnica sa Zaručnikom; tu se nebesa dotiču sa zemljom, božansko s ljudskim“ (Pravila).

Ćelija patra je zapravo jednokatna kućica s malim vrtom. U prizemlju je radionica opremljena s oruđem potrebnim za rad, jer patri i ručni rad obavljaju u ćeliji. Na katu je predsoblje koje zovemo „Ave Marija“, mala kupaonica te spavaonica (cubiculum) gdje monah proživi većinu svojega vremena: tu moli, uči, jede i spava.

Hrana i post

Monah dobiva hranu kroz prozorčić pored ulaza dvaput na dan, osim u zimsko vrijeme, kada je dobiva samo jednom, a za večeru blaguje kruh i piće. Hrana je dobro pripremljena i obilna. Meso, osim ribljega, monasi nikada ne jedu. Jednom tjedno, obično u petak, imaju „apstinenciju“ kada prežive dan o kruhu i vodi. U došašću i korizmi se odriču i mliječne hrane. Ta posna pravila zahtijevaju doduše nemalo odricanja, nikako pak nisu štetna za zdravlje. Naprotiv, kartuzijanci nerijetko dožive duboku starost. Novaci se postu privikavaju postupno, pod vodstvom magistra novaka.

Samoća braće

Braća žive pravim samotničkim životom, iako je njihova samoća manje vezana uz ćeliju. S radom podupiru samostansku zajednicu u onim potrebama koje su im posebno povjerene (npr. praonica, krojačnica, kuhinja, povrtnjak, razni poslovi održavanja itd.). Zbog njihove pomoći se patri mogu nesmetanije zadržavati u tišini ćelije. Braća posvećuju ručnom radu više vremena negoli patri, no ne više od sedam sati dnevno. Njihov rad je raspoređen tako, da svatko sam, koliko je moguće, radi u tišini. „Duhovna sabranost pri radu vodit će brata ka kontemplaciji… Život brata je prvenstveno usmjeren k tome da, sjedinjen s Kristom, ostaje u njegovoj ljubavi. Neka se dakle, s pomoću milosti svojega zvanja, sa svim srcem trudi, da njegova misao bude uvijek kod Boga, bilo u samoći, bilo u svojim poslovima” (Pravila). Braća žive u posebnom dijelu samostana u dvosobnim ćelijama s kupaonicom. 

Hrana i post

Hrana je dobro pripremljena i obilna. Meso, osim ribljega, monasi nikada ne jedu. Jednom tjedno, obično u petak, imaju braća – koja to žele – „apstinenciju“, kada prežive dan o kruhu i vodi. U došašću i korizmi jedu samo jednom dnevno i odriču se i mliječne hrane. U dane kada obavljaju neko teško djelo smiju doručkovati. Zbog više fizičkog rada je posno pravilo braće manje zahtjevno od patrovskog. Novaci se postu privikavaju postupno, pod vodstvom magistra novaka.

Zajednička liturgija

Radnim se danima patri u crkvi sastaju triput dnevno: noću k jutarnjoj molitvi i pohvalama, koje zajedno traju 2-3 sata, ujutro k zbornoj misi te popodne k večernjoj. Zajedničko bogoslužje je na latinskom jeziku, uvijek je pjevano i bez instrumentalne pratnje. Naš gregorijanski koral je od davnine trajni dio naše baštine. Iz iskustva naime znamo kako blagotvorno utječe na duhovnu ravnotežu. Braća su radnim danima nazočna na jutarnjoj molitvi i svetoj misi. Nisu dužna sudjelovati s pjevanjem, već se mogu s tihom molitvom pridružiti oficiju patara. Nedjeljama i svetkovinama se patri i braća više puta okupe na zajedničkoj liturgiji.

Liturgija u samoći i osobna molitva

Zajedničku molitvu slijedi molitva u samoći, s kojom Bogu darujemo najosobniji hvalni prinos koji nadilazi svaku riječ. U trajnom nastojanju da bi bio sjedinjen s Gospodinom, monah u sebi ostvaruje smisao cijelog bogoslužja, tako da se sav njegov život preoblikuje u jedno samo bogoslužje. Male dnevne časove (prvi, treći, šesti i deveti čas, te povečerje) obavljamo sami u ćeliji. Kada zazvoni na molitvu, svi se sjedinjujemo u jednu samu kuću molitve, u jedinstveni hvalospjev Bogu.

Nedjelje i svetkovine

Nedjeljom i svetkovinama u većoj mjeri dolazi do izražaja bratsko zajedništvo. Zbornu misu svećenici mogu koncelebrirati, a treći, šesti i deveti molitveni čas pjevamo zajedno u crkvi. Nakon sekste (šestog molitvenog časa) imamo u refektoriju (blagovaonici) zajednički ručak koji blagujemo u šutnji, dok netko istovremeno glasno čita duhovna štiva. Nakon none (devetog molitvenog časa) sastajemo se u kapitulu, a nakon toga patri imaju zajednički razgovor do večernje molitve; braća imaju takav razgovor dvaput do triput mjesečno, a inače se kroz to vrijeme zadržavaju u ćeliji.

Šetnja

Jednom tjedno patri imaju dužu šetnju izvan samostanskih zidina. Idući u parovima, mijenjaju se tako da svatko ima priliku govoriti sa svakim. Takvu šetnju imaju braća jednom mjesečno, ako to žele. Osim tih šetnji i drugih nužnih izlazaka (npr. odlazak k liječniku), monasi samostan nikad ne napuštaju. Roditelji i rodbina mogu ih posjetiti jednom godišnje na dva dana ili dvaput godišnje na jedan dan. Telefon i internet ne koristimo za osobne potrebe.

Dnevni red radnim danom

Kartuzijanci danas

Danas na svijetu živi približno 380 kartuzijanaca i kartuzijankâ u 22 samostana, od kojih je 5 ženskih. 5 samostana je u Francuskoj, 4 u Španjolskoj, 3 u Italiji, 2 u Južnoj Koreji, po 1 u Engleskoj, Argentini, Brazilu, Njemačkoj, Portugalu, Sloveniji, Švicarskoj i SAD-u.

Više o kartuzijancima možete pročitati u knjizi Tko su i kako žive kartuzijanci.

Izvor: Kartuzija Pleterje

MISNA ČITANJA – 6. LISTOPADA

Tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla.

XXVI. tjedan kroz godinu

Petak, 6. 10. 2023.

ili: Sv. Bruno, prezbiter

Svagdan

ČITANJA:
Bar 1,15-22; Ps 79,1-5.8-9; Lk 10,13-16

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Franjo, Franka, Franciska; Zlata, Zlatka

Prvo čitanje:

Bar 1, 15-22

Griješili smo pred Gospodom, bili mu nepokorni.

Čitanje Knjige proroka Baruha

Pravedan je Gospod, Bog naš! Ali nama treba da se danas zacrvene od stida obrazi – nama Judejcima i žiteljima jeruzalemskim, našim kraljevima i knezovima, našim svećenicima i prorocima i našim ocima, jer smo griješili pred Gospodom, bili mu nepokorni, i nismo slušali glasa Gospoda, Boga svojega, da hodimo po zapovijedima koje Gospod bijaše stavio pred nas. Od dana kada je oce naše izveo iz Egipta pa do dana današnjega nepokorni smo bili Gospodu, Bogu svojem, i nismo marili da čujemo njegov glas. Tad navališe na nas nevolje i prokletstva kojima se Gospod zaprijetio sluzi svome Mojsiju u dan kada je izveo oce naše iz Egipta da bi nam dao zemlju kojom teče med i mlijeko. I tako je to do danas. Nismo bili poslušali glas Gospoda, Boga svojega, ni riječi njegovih preko proroka koje nam je on slao; svaki je od nas hodio po nagnuću svoga opakog srca, služeći drugim bogovima i čineći što nije po volji Gospodu, Bogu našem.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 79, 1-5.8-9

Pripjev:

Poradi imena svoga, Gospodine, oslobodi nas!

Bože, pogani, evo, provališe u baštinu tvoju,
tvoj sveti Hram oskvrnuše,
pretvoriše Jeruzalem u ruševine.
Trupla tvojih slugu dadoše za hranu pticama nebeskim,
meso tvojih pobožnika zvijerima zemaljskim.

Krv im ko vodu prolijevahu oko Jeruzalema,
i ne bijaše nikoga da ih pokopa.
Postadosmo sramota susjedima svojim,
podsmijeh i ruglo svima oko nas.
Dokle još, Gospodine? Zar ćeš se svagda srditi?
Zar će ljubomora tvoja poput ognja gorjeti?

Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca;
neka nas pretekne smilovanje tvoje,
jer smo jadni i nevoljni.

Pomozi nam, Bože, pomoći naša,
zbog slave imena svojega,
oslobodi nas i otpusti nam grijehe
zbog imena svoga!

Evanđelje:

Lk 10, 13-16

Tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Reče Isus: »Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi već, sjedeć u kostrijeti i pepelu, činili pokoru. Ali Tiru i Sidonu bit će na Sudu lakše negoli vama.

I ti, Kafarnaume!

Zar ćeš se do neba uzvisiti?

Do u Podzemlje ćeš se strovaliti.

Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Čudo zbog kojeg je Faustina Kowalska proglašena svetom

Prije četrdeset i dvije godine tročlana obitelj iz Massachusettsa spakirala je kofere i uputila se u Poljsku tražeći čudo. Bob i Maureen Digan, zajedno sa svojim 8-godišnjim sinom Bobbyjem, stigli su 23. ožujka 1981. na grob sestre Faustine Kowalske koji se nalazi u Svetištu Božjeg Milosrđa u blizini Krakova.


Maureen je bila u invalidskim kolicima od tinejdžerske dobi. Dijagnosticiran joj je Milroy limfedem koji je doveo do amputacije noge. Njihov sin Bobby rođen je s epilepsijom i višestrukim nedostacima, donosi Catholic News Agency.

Obitelj Digan povela je sa sobom svog prijatelja oca Serafima Michalenka, koji je u to vrijeme bio vicepostulator kauze tada sl. Božje Faustine Kowalske. Pozvan je kako bi svjedočio čudu za koje je Bob bio uvjeren da će se dogoditi. (Michalenko, jedan od vodećih „stručnjaka” za Božje milosrđe i život sv. Faustine, preminuo je 2021. u 90. godini života.)

Bobova sigurnost u čudo bila je milost rođena iz teškoće.

Kako je Nacionalni katolički registar izvijestio prošle godine u priči o Diganovima, odani suprug i otac krenuli su u potragu za odgovorima nakon mnogih godina patnje, što je uključivalo i gubitak njihovog prvog djeteta prije rođenja. Nakon što je pogledao film pod nazivom „Božansko milosrđe: Nema bijega“, o životu sv. Faustine, Bob je postao „uvjeren u iscjeliteljske moći po njezinom zagovoru i da bi par trebao posjetiti njezin grob u Poljskoj.“

Maureen je nevoljko hodočastila. Godinama prije toga napustila je prakticiranje katoličke vjere, vjerujući da je Bog ne voli. Rekla je za TheDivineMercy.org da je otišla „zbog dobrobiti njihova braka“, ali jedne noći u svetištu dok je molila krunicu, u sebi je čula kako sv. Faustina govori: „Ako tražite moju pomoć, pružit ću vam ju.“ Maureen je tad odgovorila: „U redu, Faustina, odvukla si me u ovu zemlju tako daleko od kuće, ako ćeš nešto učiniti, učini to sada!“

Bobova sigurnost u čudo bila je milost rođena iz teškoće.

I sveta Faustina je učinila čudo. Maureen je potpuno ozdravila, iako to nije htjela odmah priznati. Bobby je doživio djelomično ozdravljenje. Njegovi napadaji epilepsije su prestali, što mu je omogućilo da živi puno aktivniji život sve do svoje smrti u dobi od 18 godina.

Nije bilo medicinskog objašnjenja za Maureenino ozdravljenje i Kongregacija za kauze svetaca prihvatila ga je 1991. kao čudo potrebno za Faustininu beatifikaciju, koja se dogodila 18. travnja 1993. (Njena kanonizacija bila je 30. travnja 2000. )

Maureen je nevoljko hodočastila.

Iako je Maureen ta koja je ozdravila, Bobova neprestana vjera i pouzdanje u Božje milosrđe „utrli su put čudu”.

U sebi je čula kako sv. Faustina govori: Ako tražite moju pomoć, pružit ću vam ju.

Bob je rekao za CNA da, iako se ozdravljenje dogodilo davno, mnogo se toga od tada promijenilo, njihova se vjera produbila u poniznosti i zahvalnosti, „naše povjerenje u Božje nedokučivo milosrđe je snažnije, postali smo svjesni koliko smo blagoslovljeni“.

Na pitanje kako je zadržao svoju vjeru tijekom najtežih dana, kroz tugu nakon gubitka Bobbyja i tijekom godina kada je Maureenina vjera bila slaba, Bob kaže da je ono što mu je pomoglo bila „molitva, sakramenti, predanost i iznad svega ljubav – jer nema prave ljubavi ako nema žrtve. Najveća tuga je ne voljeti“, istaknuo je Bob.

Nije bilo medicinskog objašnjenja za Maureenino ozdravljenje i Kongregacija za kauze svetaca prihvatila ga je 1991. kao čudo potrebno za Faustininu beatifikaciju.

Bobbyjeva rana smrt bila je duboka tuga za Boba i Maureen, ali su povjerovali da je njihov sin taj koji je primio konačno iscjeljenje. „Bobbyjev životni poziv je završen“, rekla je Maureen. „Bilo je vrijeme da ide kući. Ovo je svjedočanstvo drugima da najveće ozdravljenje donosi odlazak u Obećanu zemlju.“

Bob je za CNA rekao da ih je život njegovog sina naučio „o čemu se zapravo radi u životu – istini, milosrđu, razumijevanju, jednostavnosti, prihvaćanju, strpljenju i iznad svega ljubavi – posebno ljubavi prema Bogu i jednih prema drugima.“

Sv. Faustina i njezine objave o Božjem milosrđu ostale su u središtu života Diganovih tijekom svih godina.

„Kad bismo samo znali tko je Bog doista, umrli bismo od sreće“, rekao je Bob. „Onima koji žele milosrđe, Božje je milosrđe uvijek dostupno; sve je stvar povjerenja. Molite, tražeći od Boga da otkrije svoju dobrotu.“

Bob i Maureen nastavljaju govoriti o svojem životu i vjeri, inzistirajući na tome da su obični ljudi koji samo žele da njihova priča pomogne drugima.

Bobbyjeva rana smrt bila je duboka tuga za Boba i Maureen, ali su povjerovali da je njihov sin taj koji je primio konačno iscjeljenje.

„Ljudi, nakon što saznaju našu obiteljsku situaciju, budu zapanjeni koliko smo normalni i prirodni i to im daje nadu“, podijelo je Bob. „Bog ima plan za svakoga od nas i mi ovisimo o našem Ocu punom ljubavi i milosrđa koji će se pobrinuti za nas. Uzdaj se u njegovu ljubav i imaj nade“, napomenuo je.

Iako je sada u mirovini, Bob je katolički trajni đakon i još uvijek vrši svoju službu. On i Maureen putovali su i svjedočili diljem SAD-a, kao i Kanade, Australije, Novog Zelanda i Irske. O milosrdnom čudu koje su doživjeli snimili su film „U ime čuda“.

Propovijed Ivana Pavla II. u povodu proglašenja svetom Faustine Kowalske

Izabrao i preveo: Dr. fra Tomislav Pervan

Krakow – Svetište Božanskog milosrđa

Zajednica živi od vjere u Isusa Krista, Uskrsloga. Ta je vjera istodobno i divljenje i radost, ona je i zahvala i vjernost. Tko se od zajednice udalji, imat će poteškoća s vjerom. Vjera ne živi od umovanja, mudrovanja, razbijanja glave umovanjima, već od slušanja, zajedničkoga slavljenja Boga i bogoslužja, ona živi i od zajedničkih zadaća, zajedničke misije, konkretnoga poslanja što ga imaju vjernici u svijetu.

  • “Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova“ (Ps 118,1). Tim riječima moli Crkva u uskrsnoj osmini, odčitavajući te riječi doslovce s Kristovih usana. S usana uskrsloga Krista koji u dvorani Posljednje večere prenosi svojima silnu poruku o božanskom milosrđu te apostole ovjerovljuje s nalogom: “Mir vama! Kao što je mene poslao Otac, i ja šaljem vas… Primite Duha Svetoga! Kojima grijehe oprostite, oprošteni su. Komu uskratite oproštenje, uskraćeno mu je” (Iv 20,21-23). Prije nego Isus izgovori te riječi, pokazuje on svoje ruke i svoj bok. Skreće pogled na rane svoje muke, napose na ranu svoga srca. Ono je izvor iz kojega izvire ocean milosrđa što se izlijeva nad sve čovječanstvo. Iz toga će srca vidjeti sestra Faustina Kowalska, koju odsada zovemo “svetom”, kako izviru dva svjetlosna snopa koji obasjavaju svijet: “Dva snopa – tako joj je jednoga dana sam Isus protumačio – znače krv i vodu” (Dnevnik).
  • Krv i voda! Naše se misli usmjeruju prema svjedočanstvu Ivana evanđelista. On je promatrao kako je jedan od vojnika probo kopljem Isusov bok te kako su potekli ‘krv i voda’ (usp. Iv 19,34). Pa ako krv smjera na Kristovu žrtvu na križu te na dar euharistije, voda u simbolici Ivanova Evanđelja podsjeća ne samo na krštenje, nego i na dar Duha Svetoga (usp. Iv 3,5; 4,14; 7,37-39). Božansko smilovanje dosiže čovjeka i ljude preko Srca raspetoga Krista: “Reci, kćeri Moja, da sam ja naskroz ljubav i milosrđe”. To milosrđe izlijeva Krist nad sve čovječanstvo slanjem Duha Svetoga koji predstavlja u Trojstvu “osobu ljubavi”. Nije li milosrđe “drugo ime” za ljubav (usp. Dives in misericorida,7), shvaćena glede njezine najdublje i najnježnije strane, naime, njezina svojstva da se brine za svaku nevolju, a napose i posve u beskrajnoj sposobnosti praštanja?

Radost je moja zbilja prevelika što mogu danas cijeloj Crkvi predstaviti životno svjedo-čanstvo sestre Faustine Kovalske kao Božji dar našemu vremenu. Božanska je Providnost posvema povezala život te ponizne poljske kćeri s poviješću dvadesetoga stoljeća, koje je netom ostalo iza nas. Krist je njoj između dva svjetska rata povjerio svoju poruku milosrđa. Oni koji se toga sjećaju kao svjedoci događaja tih godina te su proživjeli strašnu patnju milijuna ljudi i predobro znaju kako je nužna poruka milosrđa. Isus je rekao sestri Faustini: “Čovječanstvo ne će naći mira dokle god se ne okrene s velikim pouzdanjem Mojemu milosrđu” (Dnevnik). Preko života i djela te poljske redovnice povezala se ta poruka zauvijek s dvadesetim stoljećem, posljednjim u drugome i mostom prema trećemu tisućljeću. Ta poruka nije nova premda se može smatrati darom posebnoga prosvjetljenja koje nam pomaže da uskrsnu radosnu vijest iznovice proživimo na intenzivan način kako bismo je ponudili muževima i ženama našega doba, kao snop svjetla.

  • Što će nam donijeti godine koje slijede? Kako će izgledati budućnost čovjeka ovdje na zemlji? Nije nam to dano znati. Pa ipak je izvjesno da uz novi napredak ne će izostati ni bolna iskustva. Ali će svjetlo Božanskoga milosrđa koje je Gospodin Isus karizmom sestre Faustine htio izliti na svijet osvjetljavati put čovječanstva u trećem tisućljeću. Nužno je da – kao nekoć apostoli – i današnje čovječanstvo prihvati u dvorani Posljednje večere povijest uskrsloga Krista koji pokazuje rane svoga razapinjanja opetujući: „Mir vama!“ Čovječanstvo se mora dati zahvatiti i prožeti Duhom što mu ga daruje uskrsli Krist. To je Duh koji liječi rane srca, koji ruši brane i ograde koje nas udaljuju od Boga te koje i nas međusobno dijele, Duha koji nam vraća radost o ljubavi Očevoj i bratskom jedinstvu.
  • Stoga je danas bitno, na ovu drugu nedjelju u uskrsnom vremenu, koja će ubuduće u cijeloj Crkvi nositi ime “Nedjelja Božanskoga milosrđa” shvatiti i prihvatiti poruku Božje riječi u njezinoj cjelovitosti. Čini se da bogoslužje kroz ponuđena čitanja orisava put milosrđa: Uspostavljajući taj odnos svakoga pojedinoga prema Bogu, i među ljudima se budi novi odnos bratske solidarnosti. Krist nas je učio da “čovjek ne samo prima i doživljava Božje milosrđe, nego da je i pozvan iskazivati i očitovati milosrđe i prema svojim bližnjima: ‘Blago milosrdnima – oni će postići milosrđe’ (Mt 5,7)” (Dives in misericordia, 14). Potom nam je očitovao mnogostruke putove milosrđa koje ne samo da oprašta grijehe nego dolazi svim čovjekovim potrebama ususret. Isus se spustio do svake ljudske bijede, materijalne ili duhovne naravi. Njegova poruka milosrđa dopire do nas preko njegovih ruku ispruženih čovjeku patniku. Tako ga je Sestra Faustina vidjela i navijestila svih ljudima svih kontinenata. U Samostanu u Lagiewniki u Krakovu svoj je život učinila hvalospjevom milosrđa. “Misericordias Domini in aeternum cantabo” (O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka, Ps. 89,2).
  • Proglašenje svetom Sestre Faustine posebno je značajno. Naime, tom gestom htio bih danas prenijeti tu poruku novomu stoljeću i tisućljeću. Predajem tu poruku svima da bi naučili prepoznavati trajno sve bolje i dublje istinsko Božje lice te istinsko lice sve braće. Ljubav prema Bogu i ljubav prema braći, naime, nerazdvojivo su povezane kako nam dozivlje u pamet Prva Ivanova poslanica: “Znamo da ljubimo Božju djecu ako Boga ljubimo i vršimo njegove zapovijedi” (5,2). Apostol nas podsjeća na istinu ljubavi pokazujući nam opsluživanje zapovijedi kao mjeru i kanon, mjerilo ljubavi. Nije naime moguće niti je lako ljubiti istinskom, dubokom ljubavlju koja se sastoji u istinskom i punom darivanju vlastite osobe. Ta se ljubav dade izučiti jedino u Božjoj školi, toplinom njegove ljubavi. Usmjerujući svoj pogled prema njemu i njegovu očinskom srcu i sami postajemo kadri drugim očima gledati svoju braću, u stavu nesebičnosti i sućuti, velikodušnosti i praštanja. Sve je to milosrđe! Već prema mjeri u kojoj čovječanstvo razumije tajnu toga milosrdnoga pogleda iskristalizirat će se idealizirana slika koju imamo u prvom čitanju, kako je naime zajednica vjernika bila jedno srce i jedna duša, kako nitko od njih nije zvao svojim ništa od svega što su imali: Sve im bijaše zajedničko! (usp. Dj 4,32). Ovdje je smilovanje srca postalo stilom odnosa u zajednici, projektom zajednice i zajedničkim sudjelovanjem u dobrima. Ovdje su procvala djela milosrđa, duhovne i tjelesne naravi. Ovdje je milosrđe postalo konkretno u odnosima u zajednici, prema braći u nevolji.
  • Sestra Faustina Kowalska zabilježila je u svome Dnevniku: “Osjećam strašnu bol promatrajući patnje svojih bližnjih. Sve patnje mojih bližnjih nalaze odraz u mome srcu. Njihove patnje nosim do te mjere u srcu da sam jednostavno fizički iscrpljena i dotučena. Željela bih da na mene dođu sve muke kako bih time olakšala muke svojih bližnjih” (Dnevnik). Ovdje je jasno do kojega stupnja vodi sućutna ljubav kad se mjeri prema Božjoj ljubavi. Čovječanstvo se treba dati danas nadahnuti tom ljubavlju kako bi se suočilo s krizom smisla, s izazovima koji se danas javljaju iz raznih potreba, napose kad treba sačuvati dostojanstvo svake ljudske osobe. Poruka božanskoga milosrđa predstavlja također implicitno i poruku o vrijednosti i dostojanstvu svakoga čovjeka. Svaka je osoba u Božjim očima dragocjena, za svaku je pojedinu Krist dao svoj život, Otac daje svakomu svoga Duha kao Dar i nudi pristup svomu srcu.
  • Ta se utješna poruka obraća prvenstveno onima koji su – zbog teških životnih kušnja ili zbog tereta počinjenih grijeha – izgubili svaku vjeru u život ili su u napasti da očajavaju. Njemu se prikazuje umilno Kristovo lice, na njega se spuštaju snopovi svjetla što izviru iz Njegova Srca, i oni obasjavaju, griju i pokazuju put te ulijevaju nadu. Kolike je duše već utješilo zazivanje “Isuse, uzdam se u Tebe”, koje im je Providnost ponudila preko sestre Faustine. Taj jednostavni čin predanja Isusu razgrće i najtmastije oblake te čini da se snop svjetla spusti na svakoga čovjeka.
  • “O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka”. S glasom preblažene Djevice Marije, “Majke Milosrđa”, s glasom ove nove svetice koja u nebeskom Jeruzalemu zajedno sa svim ostalim prijateljima Božjim opijeva Božje milosrđe, ujedinjujemo i mi, putujuća Crkva, svoj glas. A ti, Faustino, Božji daru našemu vremenu, daru Poljske cijeloj Crkvi, pomozi nam shvatiti dubinu Božanskoga Milosrđa. Daj da ga svi iskusimo u životu i da ga svjedočimo svojoj braći. Tvoja poruka svjetla i nade proširila se cijelim svijetom, dovela grješnike do obraćanja, ublažila rivalstva, sukobe i mržnju te otvorila ljude za življeno bratstvo. Upirući svoj pogled prema licu Krista uskrsloga tvoju molitvu posvemašnjega predanja činimo svojom te u čvrstoj nadi izgovaramo: “Isuse – uzdam se u Tebe!”
  1. travnja 2000., za proglašenja svetom bl. Faustine Kowalske

Izvor: miportal.hr

Molitva sv. Faustine Kowalske: ‘Milosrdni Isuse, povjeravam ti se!’

Milosrdni Isuse, povjeravam ti se!
Ništa me ne treba strašiti ni uznemirivati.
Povjeravam ti se ujutro i uvečer, u radosti i patnji,
u napasti i opasnosti, u sreći i nesreći,
u životu i smrti, u vremenu i vječnosti.
Povjeravam ti se u molitvi i radu,
u uspjehu i neuspjehu, u bdjenju i odmoru,
u tuzi i žalosti,
čak i u svojim pogrješkama i grijesima
želim ti se nepokolebivo povjeriti.
Ti si sidrište moje nade,
zvijezda mojega lutanja,
oslonac moje slabosti,
oproštenje mojih grijeha,
snaga moje krjeposti,
punina mojega života,
utjeha mojega smrtnog časa,
radost i prebivalište mojega neba.
Milosrdni Isuse, jaki spokoju i sigurna utvrdo moje duše,
umnoži mi povjerenje i usavrši mi vjeru
u tvoju moć i dobrotu.
Pa ako sam najsiromašnija od svih koji te štuju
i posljednja od svih tvojih slugu,
ipak želim biti velika u povjerenju
da si ti moje otkupljenje i spasenje za svu vječnost.
Neka mi ovo povjerenje bude preporuka kod tebe
danas i vazda, a ponajviše na času smrti moje.
Amen.

MISNA ČITANJA – 5. LISTOPADA 2023.

Počinut će na njemu mir vaš.

XXVI. tjedan kroz godinu

Četvrtak, 5. 10. 2023.

Svagdan

ČITANJA:
Neh 8,1-4a.5-6.7b-12; Ps 19,8-11; Lk 10,1-12

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Dionizije Areopagit, Kandida, Svjetlana

Prvo čitanje:

Neh 8, 1-4a.5-6.7b-12

Ezra je otvorio knjigu Zakona, blagoslovio Gospodina, a sav narod odgovori: »Amen! Amen!«

Čitanje Knjige Nehemijine

U one dane: Skupi se sav narod kao jedan čovjek na trg koji je pred Vodenim vratima. Rekoše književniku Ezri da donese knjigu Mojsijeva zakona što ga je Jahve dao Izraelu. I prvoga dana sedmoga mjeseca svećenik Ezra donese Zakon pred zbor ljudi, žena i sviju koji su bili sposobni razumjeti ga. I na trgu, koji je pred Vodenim vratima, čitao je knjigu od ranog jutra do podneva, pred ljudima i ženama i svima koji su mogli razumjeti. Sav je narod pozorno slušao knjigu Zakona.

Književnik Ezra stajaše na drvenu besjedištu koje su podigli za tu zgodu. Otvori knjigu naočigled svemu narodu — jer je bio poviše svega naroda — a kad ju je otvorio, sav narod ustade. Tada Ezra blagoslovi Gospodina, Boga velikoga, a sav narod podignutih ruku odgovori: »Amen! Amen!« Potom kleknu i poklone se pred Gospodinom, licem do zemlje.

Leviti objašnjavahu Zakon narodu, a narod stajaše na svome mjestu. I čitahu iz knjige Božjega zakona po odlomcima i razlagahu misao da narod može razumjeti što se čita.

Potom namjesnik Nehemija, svećenik-književnik Ezra i leviti koji poučavahu narod, rekoše svemu narodu: »Ovo je dan posvećen Gospodinu, Bogu vašemu! Ne tugujte, ne plačite!« Jer sav narod plakaše slušajući riječi Zakona. I još im reče Nehemija: »Pođite i jedite masna jela, i pijte slatko, i pošaljite dio onima koji nemaju ništa pripremljeno, jer ovo je dan posvećen našem Gospodinu. Ne žalostite se! Jer, radost Gospodnja vaša je jakost!«

I leviti umirivahu sav narod govoreći: »Umirite se: ovaj je dan svet. Ne tugujte!« I ode sav narod da jede i pije, i da šalje obroke, i da slavi veliko slavlje: jer su shvatili riječi koje su im objavljene.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 19, 8-11

Pripjev:

Naredba Gospodnja srce sladi!

Savršen je Zakon Gospodnji,
dušu krijepi;
pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje,
neuka uči.

Prava je naredba Gospodnja,
srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja,
oči prosvjetljuje.

Neokaljan je strah Gospodnji,
ostaje svagda;
istiniti su sudovi Gospodnji,
svi jednako pravedni.

Dragocjeniji od zlata,
zlata čistoga;
slađi od meda,
meda samotoka.

Evanđelje:

Lk 10, 1-12

Počinut će na njemu mir vaš.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnikâ malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se već kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik svoje plaće. Ne prelazite iz kuće u kuću.«

»Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’ A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: ‘I prašinu vašega grada koja nam se nogu uhvatila stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!’ Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Obred preminuća sv. Franje Asiškog u Međugorju

3. listopada 1226. u Porcijunkuli kraj Asiza, preminuo je sv. Franjo Asiški, utemeljitelj triju franjevačkih redova. Njegov spomendan Crkva slavi 4. listopada, a večer prije slavi se i obred preminuća sv. Franje. Tako je bilo i u Međugorju. Obred preminuća održao se odmah nakon završetka večernje svete mise na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova u Međugorju. Obred je predvodio međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić, a uz njega su u obredu sudjelovali također i članovi triju franjevačkih redova; franjevci i časne sestre franjevke koji djeluju u župi Međugorje, članovi Franjevačkog svjetovnog reda – OFS Međugorje, kao i članovi franjevačke mladeži – Frama Međugorje, a uz njih su sudjelovali i brojni drugi svećenici, župljani i hodočasnici.

Prije samoga obreda preminuća, večerašnju svetu misu u Međugorju od 18 sati pred brojnim hodočasnicima i župljanima predslavio je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić koji je u svojoj propovijedi, između ostaloga, kazao kako je Gospodin radost, punina svega, da po njemu dolazi i svaki blagoslov za sve ono vremenito i ljudsko, te tko Boga stavi na prvo mjesto, taj će biti blagoslovljen kroz sav život.

„To je prepoznao i sveti Franjo Asiški. Nije to prepoznao odmah i lako. Borio se i on s tim pitanjem i tim odnosima. Njegovi odnosi prema bližnjima bili su pomno uređeni. Bio je voljen među društvom, među mladima i starima. Ali njegov odnos prema Bogu još uvijek nije bio ispred svega. I to je osjetio u jednome trenutku svojega života kad ga je Bog kušao kroz bolesti i osobne neuspjehe. No u krizi života čuo je Božji glas: da treba prije svega služiti Gospodaru – Gospodinu”, kazao je fra Zvonimir, te nastavio:

„I tako Franjo počinje obnavljati crkvice i duhovni život u svojemu gradu, pokazujući jasno svima da je odnos s Bogom vrijedniji od svega, jer od Boga imamo sve: Sunce, koje nam je život, zrak koji dišemo, vodu, zemlju, cvijeće i sva Božja stvorenja koja zrcale njegovu ljepotu. A u Bogu je naše vječno spasenje u koje ulazimo po sestrici smrti, kojoj je Svetac bez straha pjevao. Bez straha, jer je sav bio uronjen u Gospodina te je znao da će nakon smrti biti potpuno sjedinjen s njim. Ono što je slavio u Hramu, u crkvi, u sakramentima, sve će to biti savršeno na nebesima i bit će ispunjenje čovjekova života”, kazao je fra Zvonimir Pavičić, te dodao da nas sveti Franjo poziva da obnovimo svoj odnos prema Bogu i da mu ništa ne pretpostavljamo, pa niti vlastiti dom.

„On će uskliknuti u molitvi: „Bog moj – sve moje!“ Tko ima Boga, ima sve. Jer često naši ljudski obziri, međuljudski odnosi i briga za vremenito zna stati ispred molitve, ispred euharistije, ispred Crkve, ispred Boga. Tako odbijamo od sebe Božje poslanike, a u njima i samoga Boga. Često u ovom našem životu bivamo uhodani u život koji nam diktira svijet. A Franjo nam pokazuje da je jedini dirigent i skladatelj našega života zapravo Bog. I zbog njega je simfonija našega života tako lijepa i osvježavajuća, puna nade – jer Bog nema godina, nema granica, nema nemogućnosti. On je sama mogućnost, uvijek isti, sve u svemu, punina postojanja. U njemu i naš život uvijek nastavlja rezonirati, bez prestanka”, kazao je fra Zvonimir, te zaključio:

„Sveti Franjo je bio mistik, asketa, ali i raspjevani pjevač koji je pjevao kako Bog dirigira. Unatoč neuglednoj vanjštini i jadnom odijelu ljudima je bio prelijep i svi su bili zapanjeni njegovom pojavom. Bili su zapanjeni jer je Franjo bio potpuno predan Bogu i Božjem. To je ono što svaki čovjek treba i za čim čezne kako bi bio sretan. Neka i nama sveti Franjo pokaže put savršenog nasljedovanja Gospodina, da i mi možemo s njim uskliknuti: „Bog moj – sve moje!“. Amen.”

Više na Radiopostaja Mir Međugorje

Molitve svetog Franje Asiškog

Molitva pred Raspetim

Svevišnji, dični Bože,
rasvijetli tmine moga srca.
Daj mi pravu vjeru, čvrstu nadu, savršenu ljubav;
smisao za spoznaju, Gospodine,
da izvršim tvoju svetu i istinsku volju!

 „Klanjamo ti se“ – Molitva svetog Franje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom

Ova molitva, uzeta iz Franjine Oporuke, molitva braće iz onih prvih vremena kad su “odlazili u svijet”, u svoj jednostavnosti poziva nas da se uvijek klanjamo i neprestano zahvaljujemo Kristu raspetome.

Klanjamo ti se, Gospodine Isuse Kriste,
ovdje i po svim tvojim crkvama
koje su po cijelome svijetu,
i blagoslivljamo te,
jer si po svome svetome križu
otkupio svijet.

Pomolimo se.

Bože, koji si nam u divnom Sakramentu ostavio uspomenu muke svoje, daj nam, molimo te, tako
častiti sveta otajstva Tijela i Krvi tvoje, da vazda osjećamo u sebi plod otkupljenja tvojega. Koji živiš
i vladaš u vijeke vjekova. Amen.

“Pozdrav Blaženoj Djevici Mariji”

Sveti je Franjo bio duboko ukorijenjen u Bibliju i zato Mariju nikada nije promatrao samu za sebe, nego uvijek ugrađenu u Božje djelo. Ona je za njega vjerna suradnica i ona koja je prihvatila Božji plan spasenja. Osim što joj se molio prije svakog molitvenog časa u Časoslovu Muke, osmislio je i ovaj predivan pozdrav:

Zdravo Gospođo,

sveta Kraljice,
sveta Bogorodice Marijo
koja si Djevica Crkvom učinjena
i izabrana od presvetoga Oca nebeskoga,
koju je posvetio sa svojim
presvetim ljubljenim Sinom
i Duhom Svetim Utješiteljem,
u kojoj je bila i jest
sva punina milosti
i svako dobro.
Zdravo, palačo njegova!
Zdravo, prebivalište njegovo!
Zdravo, kućo njegova!
Zdravo, ruho njegovo!
Zdravo, službenice njegova!
Zdravo, Majko njegova
i vi sve svete kreposti
koje se milošću i rasvjetljenjem Duha Svetoga
ulijevate u srca vjernika
da od nevjernika
vjerne Bogu učinite.

Molitva “Absorbeat”

Iako ovu molitvu sv. Franjo nije napisao, on ju je poznavao i molio. U njoj je izražena njegova vjera u Božju ljubav, njegova ljubav prema Božjoj ljubavi. Njegov je život bio nepretano stremljenje prema toj ljubavi, neprekidna želja da ljubavlju odgovori na ljubav.

Vatrena i slatka sila tvoje ljubavi, molim,
Gospodine, neka obuzme
moj um i moje srce i neka ga odijeli od svega,
što je pod nebom, da
umrem od ljubavi ljubeći tebe, koji se
udostojao umrijeti od ljubavi
ljubeći mene.

Blagoslov svetog Franje bratu Leonu

Blagoslovio te Gospodin
i čuvao te!
Pokazao ti svoje lice
i smilovao ti se!
Obratio k tebi svoje lice
i dao ti mir!

Molitva za mir – molitva svetog Franje

Gospodine, učini me oruđem svoga mira:
Gdje je mržnja, da donosim ljubav!
Gdje je uvreda, da donosim praštanje!
Gdje je nesloga, da donosim jedinstvo!
Gdje je zabluda, da donosim istinu!
Gdje je sumnja, da donosim vjeru!
Gdje je očaj, da donosim nadu!
Gdje je tama, da donosim svjetlo!
Gdje je žalost, da donosim radost!
Gospodine,
daj da se toliko ne brinem
da budem utješen,
koliko da tješim;
da me razumiju,
koliko da druge razumijem;
da budem ljubljen, koliko da ljubim.
Jer tko se daruje,
prima;
tko se zaboravlja,
sebe nalazi;
tko prašta,
bit će mu oprošteno;
tko umire,
rađa se za život vječni.

Pjesma stvorova sv. Franje Asiškoga

Svevišnji, svemožni, Gospodine dobri!
Tvoja je hvala i slava i čast i blagoslov svaki.
Tebi to jedinom pripada,
Dok čovjek nijedan dostojan nije
Ni da Ti sveto spomene ime.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
Sa svim stvorenjima svojim,
Napose s bratom gospodinom Suncem.
Od njega nam dolazi dan
I svojim nas zrakama grije.
Ono je lijepo i sjajne je svjetlosti puno;
Slika je, Svevišnji, Tvoga Božanskoga sjaja.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Mjesecu i sestrama Zvijezdama
Koje si sjajne, drage i lijepe,
Po nebu prosuo svojem.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po bratu našem Vjetru.
Po zraku, oblaku, po jasnoj vedrini
I svakom vremenu Tvojem
Kojim uzdržavaš stvorove svoje.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po sestrici Vodi:
Ona je korisna, ponizna, draga i čista.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po bratu našem Ognju
Koji nam tamnu rasvjetljuje noć,
On je lijep i ugodan, silan i jak.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po sestri i majci nam Zemlji.
Ona nas hrani i nosi, slatke nam plodove,
cvijeće šareno i bilje donosi.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po onima koji opraštaju iz Ljubavi Tvoje
I podnose rado bijede života.
Blaženi koji sve podnose s mirom
Jer ćeš ih vječnom okruniti krunom.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po sestri nam tjelesnoj Smrti,
Kojoj nijedan smrtnik umaći neće.
Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu,
A blaženi koje Ti nađeš po volji presvetoj Svojoj,
Jer im druga smrt nauditi neće.

Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga,
Zahvaljujte Njemu, služite Njemu
Svi u poniznosti velikoj!

Bog moj i moje sve!

Ti si svet Gospodin, Bog jedini, koji čudesa stvaraš. Ti si jak, ti si velik, ti si svevišnji. Ti si svemoguć kralj. Ti si, Oče Sveti, Kralj neba i zemlje. Ti si trojstven i jedini Gospodin, Bog nad bogovima. ti si dobro, svako dobro, najveće dobro, Gospodin Bog živi i istiniti.

Ti si ljubav, sveta ljubav. Ti si mudrost, ti si poniznost, ti si ufanje, ti si ljepota, ti si blagost, ti si sigurnost, ti si mi spokojstvo, ti si radost, ti si nada naša i veselje. Ti si pravednost, ti si umjerenost, ti si sve naše bogatstvo od zasićenosti. Ti si ljepota i blagost, ti si moje utočište. Ti si mi čuvar i branitelj, ti si zaklon moj. Ti si rashlada. Ti si naša nada, ti si vjera naša. Ti si naša ljubav. Ti si sva naša naslada, ti si naš vječni život: veliki i divni Gospodine, svemogući Bože, milosrdni Spasitelju.

Molitva i zahvala

Svemogući, presveti, svevišnji, najviši Bože, Oče sveti i pravedni, Gospodine, Kralju neba i zemlje,
zahvaljujemo ti radi tebe samoga, što si po svojoj svetoj volji i po jedinome svome Sinu s Duhom Svetim stvorio sve duhovno i tjelesno, i što si nas, stvorene na svoju sliku i priliku, postavio u raj.

A mi smo pali po svojoj krivnji.

I zahvaljujemo ti, kao što si nas po svome Sinu stvorio, da si tako, po svojoj svetoj ljubavi kojom
si nas ljubio, učinio da se on, pravi Bog i pravi čovjek, rodi od slavne vazda Djevice, preblažene
svete Marije, i što si htio da kao zarobljenici budemo otkupljeni njegovim križem, krvlju i smrću.

I zahvaljujemo ti što on, Sin tvoj, ima doći u slavi svoga veličanstva, da osuđenike koji se nisu obratili, niti su te spoznali baci u oganj vječni, a onima koji su te spoznali, koji su te štovali i u pokori ti služili, da reče: “Dođite, blagoslovljeni Oca mojega, primite kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta.”

A budući da mi, bijedni i grešni, nismo vrijedni ni da tvoje spomenemo ime, molimo i zaklinjemo da
Gospodin naš Isus Krist, tvoj ljubljeni Sin u kojemu ti je sva milina, zajedno s Duhom Tješiteljem tebi
zahvaljuje, kako je tebi i njemu po volji, mjesto svih, jer je on tebi dostatan za sve i po njemu si nam toliko dobra učinio. Aleluja.

Pozdrav krepostima

Zdravo, kraljice mudrosti, Gospodin te sačuvao s tvojom sestrom svetom jednostavnošću.
Gospođo, sveta siromaštino, Gospodin te sačuvao s tvojom sestrom svetom poniznošću.
Gospođo, sveta ljubavi, Gospodin te sačuvao s tvojom sestrom svetom poslušnošću.
O presvete kreposti, svekolike vas sačuvao Gospodin od kojega dolazite i proizlazite.
Nema na svijetu čovjeka koji bi jednu od vas mogao imati, ako prije ne umre. Koji ima jednu, a druge ne povređuje, ima sve. A tko jednu povređuje, nema nijedne, i povređuje sve (usp. Jak 2,10). A svaka pojedina suzbija mane i grijehe:

Sveta mudrost suzbija sotonu i svu njegovu zloću.
Čista i sveta jednostavnost suzbija svaku mudrost ovoga svijeta (usp. 1Kor 2, 6) i mudrost tijela.
Sveto siromaštvo suzbija požudu, gramzljivost i brige ovoga svijeta.
Sveta poniznost suzbija oholost i sve ljude ovoga svijeta, a isto tako sve što je na svijetu.
Sveta ljubav suzbija sve đavolske i putene napasti, sve tjelesne strahove (usp. 1Iv 4, 18 ).
Sveta poslušnost suzbija svaku tjelesnu i putenu volju, te drži svoje tijelo umrtvljukoeno i spremno da se podloži duhu i svome bratu te čini da je čovjek podložan i pokoran svim ljudima koji su na svijetu, a ne samo ljudima nego i svim životinjama i zvijerima da mogu od njega činiti što hoće, ako im to bude dano odozgor (usp. Iv 19,11) od Gospodina.

Uzdasi svetog Franje

Oče nebeski Bože, molim Te u Ime raspetoga Nazarećanina Isusa Krista, Tvoga presvetog Sina, oprosti mi sve grijehe, sve nemarnosti i zablude moje mladosti. Amen.

Oče nebeski Bože, molim Te u Ime raspetoga Nazarećanina Isusa Krista, Tvoga blagoslovljenog Sina, daj mi milost da Ti uzmognem u svome životu po Tvojoj volji služiti. Amen.

Oče nebeski Bože, molim Te u Ime raspetoga Nazarećanina Isusa Krista, Tvoga jedinorođenog Sina, smiluj mi se na času smrti i primi k sebi moju dušu. Amen

Pravedni i milosrdni Bože

Svemogući, vječni, pravedni i milosrdni Bože, podaj nama nevoljnima da radi Tebe činimo ono što znamo da Ti hoćeš, i da uvijek hoćemo što se Tebi sviđa, da iznutra očišćeni, iznutra prosvijetljeni i razgoreni vatrom Duha Svetoga, uzmognemo slijediti stope Tvoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, te da samo po Tvojoj milosti, Svevišnji, dođemo k Tebi koji u savršenom Trojstvu i jednostavnom  Jedinstvu živiš i kraljuješ i u slavi vladaš, svemogući Bože, po sve vijeke vjekova. Amen.

Molitva u bolesti

Hvala Ti, Gospodine Bože, za sve moje boli. I Tebe molim, moj Gospodine, da mi još stostruko dodaš ako se to Tebi sviđa, i bit će mi najmilije prihvatiti da me ne štediš kad sam žalostan, jer mi je najveća utjeha ispunjati Tvoju svet volju.

Molitva za Isusovu križevnu ljubav

O, Gospodine moj, Isuse Kriste, molim te da mi, prije nego umrem, udijeliš dvije milosti. Prva je da za svoga života, koliko je to moguće, osjetim u svojoj duši i na svome tijelu onu bol što si je Ti, slatki Isuse, podnio u vrijeme svoje pregorke muke. Druga je da, koliko je to moguće, u svome srcu osjetim onu neizmjernu ljubav kojom si Ti, Sine Božji, gorio da dragovoljno podneseš toliku muku za nas grešnike.

Među mladima je osobito voljen i opjevan tzv. Franjin “Oče naš”

O presveti Oče naš:
stvoritelju, otkupitelju, tješitelju i spasitelju naš.

Koji jesi na nebesima:
u anđelima i svetima prosvjetljujući ih da spoznaju kako
si ti, Gospodine, svjetlo koje raspaljuje ljubav; ti si,
Gospodine, ljubav koja stanuje u njima i ispunja ih do
blaženstva: ti si, Gospodine, vrhovno dobro, vječno
dobro, od kojega je svako dobro, bez kojega nema
dobra.

Sveti se ime Tvoje:
jasno neka je u nama znanje o Tebi, kako bismo spoznali kolika je širina Tvojih dobročinstava, duljina Tvojih obećanja, visina veličanstva i dubina Tvojih sudova.

Dođi kraljevstvo Tvoje:
kako bi Ti, po milosti, kraljevao u nama te učinio da dođemo u Tvoje Kraljevstvo gdje vlada jasno gledanje na Te, savršena ljubav prema Tebi, blaženo zajedništvo s Tobom i vječno uživanje u Tebi.

Budi volja Tvoja kako na nebu tako i na zemlji:
da Te ljubimo svim srcem, misleći uvijek na Tebe, svom dušom, čeznući uvijek za Tobom, svim umom, upravljajući Tebi sve svoje nakane, tražeći u svemu Tvoju čast, te svim svojim silama sve naše snage i osjećaje duše i tijela stavljamo u službu Tvojoj ljubavi i ni u što drugo; te da ljubimo bližnjega svoga kao same sebe, privlačeći koliko možemo i druge Tvojoj ljubavi, radujući se dobru drugih kao i svome dobru te suosjećajući s drugima u nevolji, da ničim ne dajemo nikakva povoda sablazni.

Kruh naš svagdašnji:
ljubljenoga Sina svoga, Gospodina našega Isusa Krista, daj nam danas: na spomen i na razumijevanje i poštivanje ljubavi što ju je pokazao prema nama te svega što je za nas rekao, učinio i pretrpio.

I otpusti nam duge naše:
po svome neizmjernom milosrđu, po kreposti muke ljubljenoga Sina svoga, po zaslugama i zagovoru preblažene Djevice i Tvojih odabranika.

Kako i mi otpuštamo dužnicima našim:
i što još posve ne otpustimo, Ti, Gospodine, učini da posve otpustio, da poradi Tebe istinski ljubimo neprijatelje te ih kod Tebe pobožno zagovaramo, ne uzvraćajući nikome zlo za zlo, nastojeći u Tebi svima biti od koristi.

I ne uvedi nas u napast:
Skrivenu ili očitu, iznenadnu ili silovitu.

Nego izbavi nas od zla:
Prošloga, sadašnjega i budućeg. Slava Ocu…

Pin It