Author

FMteam

Browsing

Molitvena osmina za jedinstvo kršćana – 1. dan

Uključite se u molitvenu osminu za jedinstvo kršćana koja traje od 18. do 25. siječnja. Donosimo vam molitvu za prvi dan.


1. DAN

I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?« (Lk 10, 25)

Pomozi nam, Gospodine, da živimo živote usredotočene na tebe

Drugi biblijski tekstovi:
Rimljanima 14, 8-9; Psalam 103, 13-18

RAZMATRANJE
»Što mi je činiti da život vječni baštinim?« Ovo ključno pitanje koje je Isusu postavio
zakonoznanac izazov je za svaku osobu koja vjeruje u Boga. Tiče se smisla i našega života na
zemlji i našega vječnoga života. Na drugom mjestu u Bibliji, Isus nam daje konačnu definiciju
vječnog života: »da upoznaju tebe, jedinog pravog Boga, i koga si poslao Isusa Krista« (Ivan 17, 3).
Poznavati Boga znači otkrivati i vršiti njegovu volju u našim životima. Svaka osoba želi život u
izobilju i istini, a i Bog želi to isto za nas (usp. Iv 10, 10). Sveti Irenej je rekao: »Slava Božja je živ
čovjek.«
Egzistencijalne stvarnosti života s podjelama, sebičnostima i patnjama često nas udaljavaju od
potrage za Bogom. Isus je živio otajstvo prisnog zajedništva s Ocem, koji svoj svojoj djeci želi dati
puninu svoga vječnog života. Isus je »put« koji nas vodi do Oca, do našega konačnog spasenja.
Tako nas naša težnja za vječnim životom približava Isusu, a time i međusobno, što jača našu
povezanost na putu prema sve većem stupnju jedinstva kršćana. Budimo otvoreni za prijateljstvo i
suradnju s kršćanima svih crkava i molimo za dan kada ćemo moći svi zajedno sjediti za stolom
Gospodnjim.

MOLITVA
Bože života, ti si nas stvorio da život imamo i da ga imamo u izobilju. Daj da prepoznamo da
naša braća i sestre čeznu za vječnim životom. Pomozi nam da dosljednim i odlučnim
nasljedovanjem Isusa pokazujemo bližnjima put do tebe. To te molimo po Gospodinu našemu Isusu
Kristu. Amen.

SVETAC DANA – SV. MARGARETA UGARSKA

Sveta Margareta Ugarska, kraljevna i dominikanska redovnica, u velikoj mjeri vezana je i uz hrvatsku povijest


Rođena je 27. siječnja 1242. godine u hrvatskom gradu Klisu kao deveto od desetero djece ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV. i kraljice Marije Laskaris, koji su se u Hrvatsku sklonili pred mongolskom najezdom. Roditelji su se zavjetovali da će Margaretu u znak zahvalnosti za slobodu svoje zemlje posvetiti dragom Bogu. Tako je već 1245. godine, prije svoje četvrte godine, povjerena odgoju dominikanki u mađarskom gradu Veszpremu. U dvanaestoj godini položila je redovničke zavjete u Budimu, u samostanu što ga je na otoku Nyulak-szigete (Zečji otok), usred Dunava za nju dao sagraditi njezin otac.

Potpuno se posvetila Kristu, asketskom životu, služenju bolesnika i djelima milosrđa. Veliku blagost prema sestrama, kojima je željela služiti i u najneznatnijim stvarima, sjedinila je s nastojanjem da uspostavi mir i s neslomivom snagom da prokazuje nepravde.

Osobito je štovala svetu Euharistiju i Kristovu Muku, te pobožnost prema Duhu Svetome i Blaženoj Djevici Mariji. Rado je čitala Sveto pismo i povjeravala se svome duhovniku, dominikancu Marcelu. Posebno, čak izuzetno je poštovala sveto siromaštvo i toliko se rado odricala da je za to bila nagrađena posebnim nadnaravnim darovima. Jedna je od najvećih srednjovjekovnih mističarki toga vremena.

Svoj život prikazala je kao žrtvu za oslobođenje svoga naroda i očeva kraljevstva od agresora s Istoka, od Tatara.

Preminula je na današnji dan, 18. siječnja 1270., u dominikanskom samostanu na dunavskom otoku Margit-sziget usred Budimpešte, koji je i po njoj nazvan. Njezin su grob ubrzo počeli posjećivati brojni vjernici i hodočasnici iz raznih krajeva, a zaredala su i brojna uslišenja molitava i čuda.

Godinu dana nakon njezine smrti, njezin brat Stjepan V., ugarski kralj, zatražio je od pape Grgura X. da se pokrene proces za beatifikaciju njegove sestre. Dokumenti ovog prvog procesa nisu sačuvani. Uslijedio je drugi proces, koji je pokrenuo papa Inocent V., 1276. godine, ali su i ovi spisi nestali, a sačuvan je samo jedan primjerak u dominikanskom samostanu. U međuvremenu je puk Margaretu već počeo štovati kao sveticu. Zbog navale Turaka relikvije su ove svetice 1618. godine prenesene u Bratislavu.

Blaženom ju je 1789. godine proglasio papa Pio VI., a svetom tek 19. studenoga 1943. godine papa Pio XII.

Ne zaboravimo da je sveta Margareta Ugarska bila i hrvatska princeza, te da je njezin otac Bela IV., u znak zahvalnosti zbog pružanja utočišta i pomoći kad je bježao pred Tatarima, dodijelio povlasticu slobodnog kraljevskog grada zagrebačkom Gradecu, Samoboru, Križevcima i Jastrebarskom.

Ime Margareta je grčkog i latinskog porijekla a znači “perla”, “biser”.

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 18. SIJEČNJA 2024.

Nečisti su duhovi vikali: »Ti si Sin Božji!«

II. tjedan kroz godinu

Četvrtak, 18. 01. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
1Sam 18,6-9; 19,1-7; Ps 56,2-3.9-14; Mk 3,7-12

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Priska, Liberata, Margareta, Biserka

NAPOMENA:
Danas započinje Molitvena osmina za jedinstvo kršćana.

Prvo čitanje:

1Sam 18,6-9; 19,1-7

Moj otac Saul kani te ubiti.

Čitanje Prve knjige o Samuelu

U one dane: Kad se David vraćao ubivši Filistejca, izađoše žene iz svih gradova Izraelovih u susret kralju Saulu veselo kličući, pjevajući i plešući uza zvuke bubnjeva i cimbala. Žene su plešući pjevale:

»Pobi Saul svoje tisuće, David na desetke tisuća.«

Saul se vrlo ražestio, nije mu to bilo drago. Zato reče: »Davidu su dale desetke tisuća, a meni samo tisuće! Još mu samo treba kraljevstvo!« I od toga dana Saul poprijeko gledaše Davida.

Saul razloži svome sinu Jonatanu i svim svojim dvoranima svoju namjeru da ubije Davida. Ali Jonatan, Saulov sin, vrlo je volio Davida. I Jonatan to javi Davidu ovako: »Moj otac kani te ubiti. Budi dakle na oprezu sutra ujutro, ostani u skrovištu i pritaji se. A ja ću izaći i stajat ću pokraj svoga oca u polju gdje ti budeš, i govorit ću za tebe sa svojim ocem. Kad saznam kako je, javit ću ti.«

Jonatan pohvali Davida svome ocu Saulu i reče mu ovako: »Neka se kralj ne ogriješi o svoga slugu Davida, jer se on nije ništa ogriješio o tebe; naprotiv, ono što je radio bilo je od velike koristi za tebe. On je stavio život svoj na kocku, ubio je Filistejca, i Gospodin je pribavio veliku pobjedu svemu Izraelu: vidio si i radovao se. Zašto bi se dakle ogriješio o nevinu krv ubijajući Davida bez razloga?« Saul posluša Jonatanove riječi i zakle se: »Živoga mi Gospodina, David neće umrijeti!« Tada Jonatan dozva Davida i kaza mu sve te riječi. Zatim Jonatan dovede Davida k Saulu, i David opet dobi službu koju je imao prije.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 56,2-3. 9-14

Pripjev:

U Boga ja se uzdam i neću se bojati.

Smiluj mi se, moj Bože, jer me ljudi gaze,
napadač me moj neprestano tlači.
Dušmani moji nasrću na me povazdan,
mnogo ih je koji se na me obaraju.

Ti izbroji dane mog progonstva,
sabrao si suze moje u mijehu svom.
Nije li sve zapisano u knjizi tvojoj?
Moji će dušmani uzmaknuti
čim te zazovem.

Ovo sigurno znam: Bog je za mene!
Božje obećanje slavim,
u Gospodina se uzdam i neću se bojati:
što mi može učiniti čovjek?

Vežu me zavjeti koje učinih tebi, o Bože:
prinijet ću ti žrtve zahvalne,
jer si mi dušu od smrti spasio.
Ti si očuvao noge moje od pada,
da pred Bogom hodim u svjetlosti živih.

Evanđelje:

Mk 3,7-12

Nečisti su duhovi vikali: »Ti si Sin Božji!«

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Isus se s učenicima povuče k moru. Za njim je išao silan svijet iz Galileje. I iz Judeje, iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i Sidona — silno je mnoštvo čulo što čini i nagrnulo k njemu.

Stoga reče učenicima neka mu se zbog mnoštva pripravi lađica da ga ne bi zgnjeli. Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogođeni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se dotakli. A nečisti duhovi, čim bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali: »Ti si Sin Božji!« A on im se oštro prijetio da ga ne prokazuju.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Marijansko svetište Pontmain u Francuskoj

Ukazanje  Blažene Djevice Marije  Pontmain bilo je u vremenu rata protiv Pruske. Francuska vojska je  poražena, Drugo Carstvo je palo pa su pruski vojnici ušli u francuski teritorij. 12 siječanj 1871, Prusi su  već u Mansu i napreduju prema zapadu, blizu  Mayenne.

Iz Pontmaina mnogi ljudi išli u rat,  bez vijesti su, prestrašeni. Od Bogaa traže pomoć, da budui pošteđeni od daljneg rata,  epidemija trbušnog tifusa i boginja.

Ukazanje Majke Ufanja u Pontmainu

Pontmain, 17. siječnja 1871.

Dan je počeo kao i svi ostali. I toga je jutra crkva bila puna vjernikâ, kao i svakoga dana. Obilno je sniježilo i bilo iznimno hladno. Oko pola jedan, zemlja se zatresla, što je prestrašilo sve stanovnike, osobito u tome nemirnome vremenu.  U tijeku je, naime, bio francusko-pruski rat. Još 23. rujna prošle godine, 38 je mladića iz župe pošlo u rat,  a nikakve vijesti nisu stizale. Radi toga se živjelo u strahu i tjeskobi. A onda se još stala širiti i epidemija tifusa…

Unatoč svemu, molitva i dalje bijaše žarka, jer tako je to u Pontmain-u. Od dolaska župnika, opata Michela Guérina, 24. studenoga 1836., u svim se obiteljima svakodnevno molilo krunicu

Te je večeri dvoje djece, Eugen i Josip Barbedette, pomagalo ocu u štaglju drobiti bodljivu žuticu za prehranu blaga. Spustila se noć. Bilo je oko pola šest. Starica Jeannette Détais došla je donijeti vijesti što ih je uspjela saznati nešto dalje od vojske u povlačenju blizu rijeke Loire. Eugen je to iskoristio kako bi načas prekinuo posao i izašao van ‘provjeriti kakvo je vrijeme’. I eto odjednom, posred neba, iznad prednjega dijela kuće, gdje ugleda ‘Lijepu Gospođu’, koja je raširila ruke kao da nekome iskazuje dobrodošlicu i nasmiješila mu se. Bila je odjevena u plavu haljinu posutu zlatnim zvijezdama (što je vidljivo na svodu crkve oslikanu 1860.). Na glavi je imala crni veo, a na njemu zlatnu krunu s crvenom trakom u sredini. Na nogama je imala plave papuče sa zlatnom kopčom. Nalazila se unutar trokuta što su ga tvorile tri velike zvijezde. Dijete je Lijepoj Gospođi uzvratilo osmijeh. Ti će osmijesi ostati jedini razgovor između njih, jer za čitavoga Ukazanja Lijepa Gospođa nije ništa progovorila.

Kada je mlađi brat Josip izašao na vrata, i on je ugledao ‘Lijepu Gospođu’, dok odrasli nisu vidjeli ništa osim zvijezda.

Viktorija, njihova majka, jednako tako nije ništa vidjela, iako se bila vratila u kuću potražiti naočale. Potom je pošla u školu zamoliti sestru Vitaline neka dođe pred štagalj. Budući da je i ona vidjela jedino zvijezde, vratila se u školu da bi potom sa sobom dovela susestru Mariju-Eduardu, i još troje djece. Po dolasku, dvije su mlađe: Franja Richer te Ivana-Marija Lebossé, povikale: « O! Lijepa Gospođa ! Kako je lijepa! » i opisale je sa svoje strane. Sestra Marija-Eduarda krenula je o tome obavijestiti gospodina župnika, dok je sestra Vitaline stala moliti, zajedno s ljudima koji su pristizali u sve većem broju.

« G. župniče, povikala je sestra Marija-Eduarda stigavši na vrata prezbiterija, brzo dođite kod Barbedette-ovih, dogodilo se čudo: djeca vide Gospu! » A župnik, iznenađen, odgovori: «Čudo! Gospa! Gospa! Ali, sestro, plašite me! » Umiješala se stara sluškinja Jeannette Pottier: «Morate poći vidjeti, g. župniče ! » te upali svjetiljku kako bi izašli u noć.

Kada je stigao među župljane, djeca, koju su bili razdvojili kako ne bi mogla međusobno komunicirati, povikaše: «Još se nešto pojavljuje! » te opisaše veliki plavi oval koji je okružio Lijepu Gospođu. Unutar njega su četiri plitice svijećnjaka nosile četiri ugašene svijeće. Svijeće su podsjećale na one što ih je otac Guérin palio na Gospinu oltaru od 8. prosinca 1854., za vrijeme svih događanja u crkvi. Istovremeno se na haljini, ondje gdje se nalazi srce, pojavio i mali crveni križ.

Pozornost je nakon toga malko popustila. Započeo je razgovor, komentiranje, a Lijepa se Gospođa ražalostila: «Eto kako je ponizna» reče Eugen. «Hajdemo moliti» dodao je na to župnik. Sestra Marija-Eduarda započela je moliti krunicu. Gospa se smjesta ponovno nasmiješila. Za čitavo vrijeme molitve krunice, razmjerno izmoljenim Zdravomarijama, lik Gospe polako se povećavao. Oval je rastao zajedno s njime, dok su se zvijezde na haljini i oko nje umnažale.

«Poput krijesnica, lijepe joj se na haljinu, prokomentirala su djeca. O, kako je lijepa! »Nakon izmoljene krunice, zapjevali su „Veliča“. Na početku pjesme, djeca povikaše: «Eto, i opet nešto nastaje!. Između dna ovala i krova kuće, razvila se zastava. Tada su se stala ispisivati velika zlatna slova: « M » – « A » – « I » – « S ». Riječ „MAIS“ (francuski „ali“; op. prev.) ostat će posve sama sve do dolaska Josipa Babina, un kočijaša, koji se vraćao iz 20 km udaljena mjesta Ernée, i povikao mnoštvu: «Samo molite, Prusi su kod Lavala». Potom se riječ PRIEZ („molite“) ispisala iza riječi MAIS. Poruka se tako nastavila pojavljivati, slovo po slovi. Nakon litanija otpjevanih iza hvalospjeva „Veliča“, djeca su mogla pročitati prvi red, koji je završavao velikom točkom:

ALI, MOLITE, DJECO MOJA, GOSPODIN ĆE VAS DOMALO USLIŠITI

Na početku iduće pjesme, slova su započela ispisivati drugi red: MON (=moj). Kod idućega napjeva:  ‘O Mater alma Christi carissima’, slijedila je riječ FILS (Sin). « MOJ SIN » – pročitala su djeca. Tada je posvuda odjeknuo usklik radosti:

« Ona je ! Stvarno je ona! To je Gospa! » Sve dotad su, naime, mislili kako bi to mogla biti ona, ali sada su u to bili sigurni. Ta jasno je pisalo: MOJ SIN. Kada je završila i ta pjesma te su krenuli pjevati Salve Regina, (Zdravo Kraljice), poruka je nastavljena, a onda i dovršena.

MOJ SE SIN DADE DOTAKNUTI

Nije bilo točke, već je ovaj drugi red bio podcrtan velikom zlatnom crtom, poput pisama.

«Zapjevamo pjesmu Mariji » reče na to župnik, a riječi se radosno uzdigoše prema nebu, dok su ih istom prošle nedjelje pjevali stisnuta grla:

« Majko Ufanja, čije je ime toliko slatko, čuvaj nam Francusku. Moli, moli za nas »

Na početku je Gospa podigla ruke u visini ramenâ i stala pomicati prste u ritmu himna. Potom je prošao valjak «plave boje » te izbrisao i zastavu i poruku.

Nakon još jednoga himna, čiji refren glasi «Parce Domine, parce populo tuo», djeca, koja sve dotad bijahu radosna, odjednom se rastužiše. Rastužila se, naime, bila i sama Gospa. Nije plakala, ali je podrhtavanje usana očitovalo silinu njene boli. «Nikada na ljudskome licu nismo vidjeli toliku bol» rekla su djeca.

Tada se iza Gospe pojavio Križ jarko crvene boje. Na Križu, Isus, u nešto tamnije crvenoj boji. Na vrhu Križa, na bijeloj poprečnoj gredi, pisalo je: ISUS CHRIST. Gospa je s obje ruke uzela Križ i pokazala ga djeci, dok je zvjezdica upalila četiri svijeće u ovalu, prije no što se postavila iznad Gospine glave. Mnoštvo je tiho molilo i lijevalo obilne suze.

Tada je sestra Marija-Eduarda zapjevala Ave Maris Stella. Crveno je Raspelo nestalo, a Gospa zauzela stav s početka Ukazanja. Osmijeh – «nešto ozbiljniji» – prema opisu djece – vratio joj se na usne, a mali bijeli Križ pojavio na oba ramena. Bilo je pola devet.

«Dragi prijatelji, rekao je župnik, svi ćemo zajedno izmoliti večernju molitvu». Svi su prisutni kleknuli, ondje gdje su se zatekli – jedni u snijegu, a drugi u štaglju, zaklonivši se na taj način donekle od silne hladnoće. Jeannette Pottier, stara sluškinja, započela je molitvu: «Posvijestimo si Božju prisutnost i poklonimo Mu se». U trenutku Ispita savjesti, djeca su upozorila na bijeli veo koji se netom pojavio do nogu Gospe i polako se stao penjati, skrivajući je tako od njihovih očiju. Veo je došao do razine krune, na trenutak se zaustavio, a potom je naglo sve nestalo: veo, kruna, oval, svijeće, i tri zvijezde.

«Vidite li je još?» upita župnik. «Ne, oče župniče, sve je nestalo, gotovo je!». Bilo je blizu 9 sati. Svatko se vratio u svoju kuću, spokojna srca. Nestali su svaki strah i bojazan.

Prusi, koji su te večeri trebali zauzeti Laval, nisu ušli u nj. Sutradan su se povukli. Primirje je potpisano 25. siječnja. Svih 38 mladih stanovnika Pontmain-a vratilo se kući živo i zdravo.

Dana 2. veljače 1872., nakon istraživanja i odgovarajućega kanonskoga postupka, monsinjor Wicart, biskup Lavala, objavio je sljedeći proglas: «Procjenjujemo kako se Djevica Marija, Majka Božja, zaista 17. siječnja 1871., u seocetu Pontmain, ukazala Eugenu Barbedette, Josipu Barbedette, Franji Richer te Ivani-Mariji Lebossé. »

Podatci o svetištu:  

29. svibnja 1872
Nakon smrti oca Michela Guerin, Wicart Biskup poziva  misionare Oblates Marije Bezgrešne da grade svetište .

15. listopada 1900
Posveta Svetišta od biskupa Geay

21. veljače 1905
Pio X. podgao svetište na čast  baziliku

24. srpanj 1934
Krunidba Djevice (rad Vallet)

Preuzeto sa sveci.net

Velika devetnica svetom Josipu

Danas počinje velika devetnica sv. Josipu – molimo za zagovor Marijina zaručnika i zaštitnika Hrvatske. Velika devetnica svetom Josipu moli se devet srijeda uoči svečeva blagdana. Molimo se svetom Josipu za sve naše potrebe.

Pripravna molitva

Sveti Josipe, Poočime našeg Gospodina Isusa Krista! Ja siromašni grešnik položio sam veliko povjerenje u tvoj moćni zagovor i znam da ti neće biti uskraćena od Isusa nijedna molba.Budući da sad imam posebnu potrebu, odlučio sam se da te kroz devet dana ustrajno zazivam, da po tvom zagovoru nađem uslišanje kod Boga. Na Njegovu veću slavu i za spas svoje duše započinjem sad devetodnevnu molitvu.

Prvi dan

Sa skrušenim srcem dolazim ti, sveti Josipe, dobrostivi Poočime Isusa Krista. Pouzdano ti se obraćam za tvoj zagovor kod Boga da se ispune moje zamolbe, ukoliko se ne protive Božjoj volji. Sveti Josipe, moje je povjerenje tako veliko da smatram kako Bog ne može odbiti moje želje kad mu ih ti preneseš. Budući da ti je Vječni Otac iskazao takvu čast da je tebi ispred svih drugih pravednika povjerio svog jedinorođenog Sina i Njegovu prečistu Majku, ti si visoko umilostivljen. Sin te Božji časti, dok te je izabrao za svog hranitelja i bio ti je na zemlji poslušan. Zato ti sad na nebu neće uskratiti nijednu molbu. Duh Sveti te je konačno odredio za zaštitnika svoje Neoskvrnjene Zaručnice. Tako ti ni On neće nijednu milost uskratiti. Stoga mogu naći povjerenje, uslišanje na prijestolju trojstvenoga Boga kad te zazovem. Sveti Josipe, moli za me i ne dopusti da odem od tebe bez utjehe. Amen.

Oče naš…

Zdravo Marijo…

Slava Ocu…

Moli za nas, sveti Josipe,
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Litanije sv. Josipa

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj se nama!
Sveta Marijo, moli za nas!
Sveti Josipe, moli za nas!

Slavni porode Davidov, moli za nas!
Svjetlosti patrijarha, moli za nas!
Zaručniče Bogorodice, moli za nas!
Stidljivi čuvaru Djevice, moli za nas!
Hranitelju Sina Božjega, moli za nas!
Brižni branitelju Kristov, moli za nas!
Glavaru slavne obitelji, moli za nas!
Josipe pravedni, moli za nas!
Josipe prečisti, moli za nas!
Josipe premudri, moli za nas!
Josipe jaki, moli za nas!
Josipe poslušni, moli za nas!
Josipe vjerni, moli za nas!
Ogledalo strpljivosti, moli za nas!
Ljubitelju siromaštva, moli za nas!
Uzore radnika, moli za nas!
Uresu domaćega života, moli za nas!
Čuvaru djevica, moli za nas!
Potporo obitelji, moli za nas!
Utjeho bijednih, moli za nas!
Ufanje bolesnih, moli za nas!
Zaštitniče umirućih, moli za nas!
Strahu zlih duhova, moli za nas!
Pokrovitelju svete Crkve, moli za nas!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj se nama!

Postavio ga je gospodarom doma svojega.
I poglavarom imanja svojega.

Pomolimo se:

Bože, koji si se neiskazanom providnosti udostojao izabrati blaženoga Josipa za zaručnika presvetoj Majci svojoj, daj molimo da koga kao pokrovitelja častimo na zemlji, zavrijedimo imati zagovornikom na nebu. Koji živiš i kraljuješ u sve vijeke vjekova. Amen.

Drugi dan

Dragi sveti Josipe! Tebe častim pun djetinjeg povjerenja, tebe koji si sve svoje misli i brige upravio da prehraniš i zaštitiš Isusa i Mariju te na najbolji način upravljaš kućom. Nisi se plašio nikakva posla ni truda i svoju si snagu zalagao dan i noć za Isusa i Mariju. Zato te molim, sveti Josipe, prikloni mi svoje očinsko srce i pomozi mi u mojim željama.Usliši moj vapaj i daj da postanem dionikom tvoga zagovora, ukoliko se u tom ispunja Božja volja, kojoj se ja bezuvjetno podlažem. Amen.

Oče naš…

Zdravo Marijo…

Slava Ocu…

Moli za nas, sveti Josipe,
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Litanije sv. Josipa…

Treći dan

Pozdravljam te, sveti Josipe!Štujem te iz svega srca. Tebe je Marija, Majka Božja, nazvala Poočimom svoga božanskog Sina i ljubila kao svog djevičanskog supruga. Spomeni se velike milosti, što si tako povjerljivo mogao živjeti zajedno s Isusom i Marijom.Kako si rado ispunjavao svoje dužnosti, kakvom li je nebeskom utjehom bilo preplavljeno tvoje srce. Sigurno ti je bila draža skromna kuća s njezinom radionicom u blizini Isusa i Marije nego veličanstvena palača na zemlji. Kako si brižno pohitao u nepoznato i pobjegao u Egipat da svoju obitelj zaštitiš pred Herodom. Kako je bila velika tvoja strpljivost u žalosti, strahu i nevolji! Sveti Josipe, zbog svih boli i radosti molim te da mi ishodiš od svog božanskog Posinka da ispuni moje srce radošću i usliša moje molbe. Ali posebno te molim, dođi mi u pomoć s Isusom i Marijom, u posljednjoj nevolji, u smrtni čas i daj da moje posljednje riječi budu: Isus, Marija, Josip! Amen.

Oče naš…

Zdravo Marijo…

Slava Ocu…

Moli za nas, sveti Josipe,
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Litanije sv. Josipa…

Četvrti dan

Sveti Josipe, Zaručniče preblažene Djevice Marije, podsjećam te na sedam radosti kojima je bilo ispunjeno tvoje srce: kad ti se anđeo Gospodnji ukazao i navijestio ti da je tvoja Zaručnica začela po Duhu Svetom i da će roditi Spasitelja svijeta; kad si ti u Svetoj noći prvi put zagrlio dijete Isusa; kad si vidio kako su se tri mudraca tom djetetu poklonila i prinijela mu za žrtvu zlato, tamjan i smirnu; kad ti se u Egiptu ukazao anđeo Gospodnji i zapovjedio ti da se sa svojom obitelji vratiš u svoju domovinu; kad si u Jeruzalemu pronašao u hramu izgubljeno dijete puno milosti i mudrosti; konačno kad ti je u Nazaretu dječak Isus bio poslušan i u razgovoru ti razveseljavao srce. Zbog tih sedam velikih radosti molim te ishodi i meni radost da jednom zauvijek i vječno gledam Boga. Amen.

Oče naš…

Zdravo Marijo…

Slava Ocu…

Moli za nas, sveti Josipe,
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Litanije sv. Josipa…

Peti dan

Marijom pronašao prenoćište u bijednoj staji; kad si ugledao kako božansko Dijete trpi najveće siromaštvo, a ti mu nisi mogao poslužiti prema njegovu dostojanstvu; kad je starac Šimun prorekao da će to Dijete i njegova Majka mnogo pretrpjeti; kad ti se anđeo Gospodnji ukazao i zapovjedio ti da s Djetetom i njegovom Majkom bježiš u stranu zemlju; kad si u Egiptu morao godinama u oskudici živjeti sa svojom obitelji; kad si izgubljenog Dječaka pun straha tri dana tražio, dok ga nisi konačno našao. Zbog tih svojih gorkih žalosti molim te da budeš moj zaštitnik kod Boga i da mi u mojim patnjama ishodiš u svako vrijeme predanje u svetu Božju volju. Amen.

Oče naš…

Zdravo Marijo…

Slava Ocu…

Moli za nas, sveti Josipe,
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Litanije sv. Josipa…

Šesti dan

vesrdno te pozdravljam, sveti Josipe, i zahvaljujem Bogu što te je izabrao za Poočima svoga Sina i za zaručnika preblažene Djevice. Sveti Josipe, u pomisli na naizrecivu ljubav i radost koje si osjetio u krugu Isusa i Marije i na sve žalosti koje si nosio u zajedništvu sa svojom svetom obitelji molim milost da se ni u žalostima ni u radostima ne odijelim od Božje ljubavi, koja je prisutna u Kristu, našem Gospodinu. Amen.

Oče naš…

Zdravo Marijo…

Slava Ocu…

Moli za nas, sveti Josipe,
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Litanije sv. Josipa…

Sedmi dan

Pozdravljam te, hvalevrijedni sveti Josipe, čuvaru najvećeg blaga na nebu i na zemlji, hranitelju onoga koji hrani sva stvorenja. Koga su mnogi praoci i kraljevi željeli vidjeti i čuti, a ipak nisu ni vidjeli ni čuli, koga si ti na svojim rukama nosio, njegovao i štitio. Zbog te jedinstvene časti za koju te je Bog odvijeka izabrao, ishodi mi kod Božanskog Posinka, našega Gospodina i Suca Isusa Krista, oproštenje mojih grijeha, milost i smilovanje. Amen.

Oče naš…

Zdravo Marijo…

Slava Ocu

Moli za nas, sveti Josipe,
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Litanije sv. Josipa…

Osmi dan

Sveti Josipe, ponosu patrijarha, blistavi potomče doma Davidova, pozdravljam te sa svima svetima na nebu. Svojim zagovorom uspijevao si mnogo kod utjelovljenog Božjeg Sina već na zemlji, na nebu možeš još više. Jer onaj, koji ti je na ovom svijetu bio poslušan, ništa ti ne odbija u svom kraljevstvu, nego ti ispunjava sve tvoje molbe i pruža svoju milost onima za koje ju ti izmoliš. Prikloni mi zato svoje dobrostive oči, ljubazni oče, kad se u svojim željama pouzdano obratim tebi i opskrbi me pobožnim životom i blaženom smrću. Amen.

Oče naš…

Zdravo Marijo…

Slava Ocu…

Moli za nas, sveti Josipe,
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Litanije sv. Josipa…

Deveti dan

Dragi sveti Josipe, tebi sam se utekao, u tebe se pouzdao. Uvjeren sam da ćeš Bogu preporučiti moju želju.Po tvojoj ljubavi, koja te je u radosti i žalosti vezala s Isusom i Marijom, utječem se tebi za zagovor. O dragi, blagi, dobrostivi sveti Josipe, pohiti mi u pomoć u mojoj nevolji i dopusti mi da ti se izručim tijelom i dušom. Želim živjeti kao ti, posve predan u volju Božju, smjeran, ponizan kao vjerna sluga u skrovitosti. Tako se nadam da ću jednom s tobom postati dionikom i neke nebeske slave, da s Marijom zauvijek hvalim i slavim trojstvenoga Boga. Amen.

Oče naš…

Zdravo Marijo…

Slava Ocu…

Moli za nas, sveti Josipe,
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Litanije sv. Josipa…

Završna molitva

Gospodine Isuse Kriste, ti si naše spasenje, naš život i naše uskrsnuće!

Zato te molim, ne prepusti me strahu i zdvajanju, nego zbog boli i bezbrojnih zasluga svoje Majke Marije i svog vjernog poočima Josipa pomozi svom sluzi kojega si otkupio svojom dragocjenom krvlju. Amen.

Molitva i litanije svetom Antunu Pustinjaku

Molitva svetom Antunu Pustinjaku

Bože, ti si dao svetom
Antunu opatu da ti
služi osobitim životom
u pustinji.

Udijeli nam, po njegovu
zagovoru, da se odričemo
sami sebe i tebe sveudilj i nadasve ljubimo.

Amen.

Litanije svetog Antuna Pustinjaka

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!

Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!

Sveta Marijo, moli za nas!
Sveta Bogorodice, moli za nas!
Sveta Djevo djevica, moli za nas!

Sveti Antune, kojega su roditelji u krjeposti odgojili, moli za nas!
Sv. Antun PustinjakSveti Antune, svjetlo pustinje, moli za nas!
Sveti Antune, uzore pustinjaka, moli za nas!
Sveti Antune, zrcalo svih krjeposti, moli za nas!
Sveti Antune, ražaren ljubavlju prema Bogu, moli za nas!
Sveti Antune, primjeru ljubavi prema čovjeku, moli za nas!
Sveti Antune, preziratelju zemaljskih stvari, moli za nas!
Sveti Antune, uzvišen po poniznosti, moli za nas!
Sveti Antune, bogat siromaštvom, moli za nas!
Sveti Antune, ogledalo pokore, moli za nas!
Sveti Antune, žedan slave Božje, moli za nas!
Sveti Antune, protivniče krivovjerjâ, moli za nas!
Sveti Antune, veliki ljubitelju svetoga križa, moli za nas!
Sveti Antune, pun povjerenja u Boga, moli za nas!
Sveti Antune, gorljiv u molitvi, moli za nas!
Sveti Antune, zaštitniče od mnogih bolesti, moli za nas!
Sveti Antune, naš zaštitniče, moli za nas!
Sveti Antune, naš zagovorniče kod Boga, moli za nas!

Da možemo savršeno nasljedovati tvoje krjeposti, moli za nas sv. Antune!
Da po tvom primjeru čvršće prianjamo uz vječna dobra, nego uz propadljive zemaljske stvari, moli za nas sv. Antune!
Da mognemo Bogu služiti u poniznosti i jednostavnosti srca, moli za nas sv. Antune!
Da zatvorimo svoje srce pred pokvarenim svjetovnim nasladama i nasljedujemo tebe u tvojoj čistoći, moli za nas sv. Antune!
Da svoje pouzdanje stavimo u Boga i da iz Njegove očinske ruke očekujemo sva dobra, moli za nas sv. Antune!
Da ne pokleknemo u našim slabostima, nego da ostanemo čvrsti u napastima, moli za nas sv. Antune!
Da se strpljivo utječemo molitvi i tako primimo što je potrebno za spasenje, moli za nas sv. Antune!
Da oplakujemo svoje grijehe i istinskom pokorom damo zadovoljštinu, moli za nas sv. Antune!
Da budemo od zamki i navala đavolskih slobodni, moli za nas sv. Antune!
Da Bog od nas pošasti bolesti i vatre odvrati, moli za nas sv. Antune!
Da Bog našu stoku od svih zala očuva, moli za nas sv. Antune!
Da Bog naše molitve usliši, moli za nas sv. Antune!

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!

Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!

Oče naš…

Moli za nas sveti Antune,
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih!

Gospodine usliši molitvu moju,
I vapaj moj k Tebi da dođe!

Pomolimo se:

Gospodine, udijeli nam milost po zagovoru svetoga Antuna, da se Tvojom zaštitom od svake pobune naše volje očuvamo i u našoj nevolji u tvoju dobrotu pouzdajemo. Po Isusu Kristu. Amen.

Gospodine, daj da Ti po zagovoru sv. Antuna omilimo, da po njemu dobijemo što ne možemo postići vlastitim zaslugama, daj da nasljedujemo primjer njegova života i zatim Te zajedno s njim kroz svu vječnost gledamo u nebu. Po Isusu Kristu Gospodinu našemu. Amen.

SVETAC DANA – SV. ANTUN PUSTINJAK

U mnogim crkvama događa se 17. siječnja promjena na jednom oltaru: sliku ili kip sv. Antuna Padovanskog zamijeni lik svetog Antuna Pustinjaka. Ta dva sveca imaju ne samo isto ime, nego su im i životi dosta podudarni.

Obojica su se u ranoj mladosti posvetila slavi Božjoj. Darovali su svoj život Bogu: dok je Antun Pustinjak cijelo vrijeme života bio na samotnom mjestu – i sveti Antun Padovanski je vrlo rado i često odlazio u samostane u pustim krajevima te u špiljama provodio vrijeme u molitvi i promatranju Isusova Života i Muke.

Iz života sv. Antuna Pustinjaka poznato je da je u mladosti izgubio oba roditelja. Kad mu je bilo 18 godina, potaknut milošću za vrijeme čitanja Evanđelja kod sv. mise, odluči izvršavati Isusove savjete i želje o savršenom životu. Kao prvo razdijeli svoje imanje siromasima, uzme štap i pridruži se skupini samotnjaka u pustinji. Sav je njegov daljnji život bio u odricanju i duhovnom rastu.

Dvadeset je godina živio u nekoj ruševini pored rijeke Nila i ondje se trsio da svlada sve negativne strasti i živi samo za Boga. Nije bila laka njegova borba protiv napasti. Demon ga je progonio u raznim obličjima – najčešće životinjskim, poput svinje ili pretvarajući se u vjernog psa.

Stekavši veliku duhovnu snagu – mnoge je privlačio svojim vrlinama. Mnogi su dolazili k njemu da žive pod njegovim duhovnim vodstvom.

U dobi od devedeset godina pomisli kako nijedan čovjek nije proveo toliko godina u samoći i odricanju. Nato čuje glas koji mu javi:

“Ima jedan svetiji od tebe, to je Pavao Pustinjak koji služi Bogu u samoći i odricanju već devedeset godina.”

Sveti Antun Pustinjak potraži sv. Pavla Pustinjaka. Na svom putu naiđe na mnoga čudovišta i mnoge kušnje. Kentaur i satir pokazaše put k Svecu, ali mu đavao podmetnu zlatnu šipku, kako bi ga odvratio od daljnjeg putovanja. No sveti Antun je znakom križa otjerao sve napasti, te napokon stigne do pećine gdje je šezdeset godina neki gavran svaki dan donosio polovinu kruha. Kada su dva starca počela zajednički živjeti u pustinji – gavran je počeo svaki dan donositi cijeli kruščić. Nakon smrti sv. Pavla Pustinjaka – sv. Antun se vratio u svoje ranije prebivalište gdje je ostao još 14 godina. Umro je u svojoj 105. godini. Njegov grob u pustinji otkriven je dvjesto godina kasnije, a posmrtni mu ostaci kao relikvije počivaju danas u Saint-Julienu kraj Arlesa u Francuskoj.

Sveti Antun Pustinjak proglašen je svecem zaštitnikom od kožnih bolesti. Razlog tome je stvarna bolest od koje je svetac bolovao – herpes zoster virusne bolesti koja napada određene živce (najčešće među rebrima i u slabinama). Zato se ljudi utječu svetom Antunu u svim kožnim epidemijama.

Sveti Antun Pustinjak prikazuje se kako nogama gazi snop plamenova, što pokazuje Antunovo viđenje pakla, vatre što je u njemu utrnula svaku požudu. Na njegovu lijevom ramenu se nalazi slovo Tau – T – znak Križa kao znak izabranika Božjeg.

Svetac se često prikazuje s domaćim životinjama, napose svinjama. Slike su privukle vjernike da se tom Svecu uteknu za pomoć i zaštitu svoga blaga. Ovaj zimski Svetac poznat je također kao čudotvorac i pomoćnik za ono što je ljudima potrebno u svakodnevnom životu.

Preuzeto s nedjelja.ba

MISNA ČITANJA – 17. SIJEČNJA 2024.

Je li dopušteno subotom život spasiti ili pogubiti?

II. tjedan kroz godinu

Srijeda, 17. 01. 2024.

Sv. Antun, opat

Spomendan

ČITANJA:
od dana: 1Sam 17,32-33.37.40-51; Ps 144,1.2.9-10; Mk 3,1-6

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Antun, Ante, Antonija, Lucije, Lavoslav, Vojmil

Prvo čitanje:

1Sam 17,32-33.37. 40-51

David je praćkom i kamenom nadjačao Filistejca.

Čitanje Prve knjige o Samuelu

U one dane: David reče Saulu: »Neka nikome ne klone srce zbog onoga čovjeka! Tvoj će sluga izaći i borit će se s tim Filistejcem.« Ali Saul odvrati Davidu: »Ne možeš ti izaći na toga Filistejca da se boriš s njim, jer si ti još dječak, a on je ratnik od svoje mladosti.« David odgovori: »Gospodin koji me izbavio iz lavlje pandže i medvjeđe šape, izbavit će me i iz ruku toga Filistejca.« Tada Saul reče Davidu: »Idi i Gospodin neka bude s tobom!«

David uze svoj štap u ruku, izabra u potoku pet glatkih kamenova i metnu ih u svoju pastirsku torbu, koja mu je služila kao torba za praćku, te s praćkom u ruci pođe prema Filistejcu. A Filistejac se sve bliže primicao Davidu, dok je njegov štitonoša stupao pred njim.

A kad Filistejac pogleda i vidje Davida, prezre ga s njegove mladosti — bijaše David dječak, rumen, lijepa lica. Zato Filistejac reče Davidu: »Zar sam ja pseto te ideš na me sa štapovima?« I uze proklinjati Davida svojim bogovima. Zatim Filistejac reče Davidu: »Dođi k meni, da dam tvoje meso pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim!«

A David odgovori Filistejcu: »Ti ideš na me s mačem, s kopljem i sa sulicom, a ja idem na te u ime Gospodina nad Vojskama, Boga Izraelovih četa koje si ti izazvao. Danas će te Gospodin predati u moju ruku, ja ću te ubiti, skinut ću tvoju glavu i još ću danas tvoje mrtvo tijelo i mrtva tjelesa filistejske vojske dati pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. Sva će zemlja znati da ima Bog u Izraelu. I sav će ovaj zbor znati da Gospodin ne daje pobjedu mačem ni kopljem, jer je Gospodin gospodar bitke, i on vas predaje u naše ruke.«

Kad se Filistejac približio i pošao prema Davidu, izađe David iz bojnih redova i krenu pred Filistejca. David segnu rukom u torbu, izvadi iz nje kamen i hitnu ga iz praćke. I pogodi Filistejca u čelo; kamen mu se zabi u čelo, i on pade ničice na zemlju. Tako je David praćkom i kamenom nadjačao Filistejca: udario je Filistejca i ubio ga, a nije imao mača u ruci. Zato David potrča i stade na Filistejca, zgrabi njegov mač, izvuče ga iz korica i pogubi Filistejca, odsjekavši mu glavu.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 144,1.2.9-10

Pripjev:

Blagoslovljen Gospodin, hridina moja!

Blagoslovljen Gospodin, hridina moja:
ruke mi uči boju, a prste ratu.

On je ljubav moja i tvrđava moja,
zaštita moja, izbavitelj moj,
štit moj za koji se sklanjam;
on mi narode stavlja pod noge!

Pjevat ću ti, Bože, pjesmu novu,
na harfi od deset žica svirat ću.
Ti daješ pobjedu kraljevima,
ti koji si spasio Davida, slugu svojega.

Evanđelje:

Mk 3,1-6

Je li dopušteno subotom život spasiti ili pogubiti?

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Isus ponovno uđe u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. On kaže čovjeku usahle ruke: »Stani na sredinu!«

A njima će: »Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?« No oni su šutjeli.

A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: »Ispruži ruku!« On ispruži — i ruka mu zdrava!

Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. MARCEL, PAPA I MUČENIK

Tijekom trećeg stoljeća poganstvo i kršćanstvo borili su se za prevlast u Rimskom Carstvu. U nadi da će Crkvu potpuno ugušiti, car Dioklecijan je 303. godine započeo posljednji i najžešći progon. S vremenom je kršćansko milosrđe pobijedilo pogansku brutalnost, a kako je Crkva privlačila sve više i više članova, rimska će vlada biti prisiljena priznati njezino postojanje, ali tek nakon gotovo tri stotine godina, tijekom kojih su progoni prisilili kršćansko bogoslužje u tajnost, Crkva će konačno izaći na vidjelo nakon Nanteskog edikta 313. Još uvijek je bila mlada i neorganizirana, ranjiva na krivovjerje i otpadništvo, i trebao joj je snažan vođa da riješi pitanja doktrine i discipline.

Takav vođa došao je na Petrovu stolicu 304. godine, kada je sveti Marcel izabran za papu. Sveti Marcelin, njegov prethodnik, dok je bio odveden na mučenje, poticao ga je da ne popusti Dioklecijanovim dekretima, i postalo je očito da Marcel ne namjerava odugovlačiti. Uspostavio je nove katakombe i pobrinuo se da se tamo neprestano slave božanska otajstva. Zatim je crkva dobila tri godine relativnog mira kada je Maksencije postao car 307. godine, jer je bio previše zaokupljen drugim poteškoćama da bi progonio kršćane.

Nakon što je procijenio probleme s kojima se Crkva suočava, sveti Marcel je planirao snažan program reorganizacije. Rim je tada, kao i danas, bio sjedište katolicizma, i njegov je program tamo pokrenut. Podijelio je teritorijalnu upravu Crkve na dvadeset i pet okruga ili župa, postavljajući svećenika nad svaki, čime je obnovio raniju podjelu koju su poremetili nemiri progona. Ovakav je raspored omogućio učinkovitiju brigu u poučavanju vjernika, u pripremi kandidata za krštenje i pokornika za pomirenje. Tim je mjerama na snazi ​​crkvena vlast dobila određeni oblik.

Marcelov najveći problem bilo je suočavanje s kršćanima koji su odstupili od vjere tijekom progona. Mnogi od njih bili su odlučni pomiriti se s Crkvom bez vršenja potrebne pokore. Kršćani koji su ostali vjerni zahtijevali su da se održava i provodi uobičajena pokornička stega. Marcel je pristupio ovom problemu s beskompromisnom pravednošću; otpadnici su bili u krivu, i bez obzira na posljedice, bili su dužni činiti pokoru. Nije prošlo dugo prije nego što je nesloga između vjernika i otpadnika dovela do nasilja na samim ulicama Rima.

Izvještaj o Marcelovoj smrti, koji datira iz petog stoljeća, govori da ga je Maksencije, osuđujući papu odgovornim za nevolje između kršćanskih frakcija, osudio da radi kao rob na javnoj cesti. Nakon devet mjeseci ovog teškog rada, spasio ga je kler i odveo u dom udovice po imenu Lucina; ova žena ga je dočekala sa svakim znakom poštovanja i ponudila mu svoj dom za crkvu. Kada je car saznao da se u njoj održavaju kršćanski obredi, oskrnavio je crkvu pretvorivši je u štalu i prisilio Svetog Oca da se brine za životinje koje su tamo bile smještene. U tom tužnom okruženju Marcel je umro 16. siječnja 310. godine. Pokopan je u Priscilinim katakombama, ali su kasnije njegovi posmrtni ostaci položeni ispod oltara crkve u Rimu koja i danas nosi njegovo ime.

MISNA ČITANJA – 16. SIJEČNJA 2024.

Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.

II. tjedan kroz godinu

Utorak, 16. 01. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
1Sam 16,1-13; Ps 89,20-22.27-28; Mk 2,23-28

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Marcel, Oton, Mislav, Časlav

Prvo čitanje:

1Sam 16,1-13

Samuel pomaza Davida usred njegove braće, i Duh Gospodnji obuze Davida.

Čitanje Prve knjige o Samuelu

U one dane: Gospodin reče Samuelu: »Dokle ćeš tugovati zbog Saula, kad sam ga ja odbacio da ne kraljuje više nad Izraelom? Napuni uljem svoj rog i pođi na put! Ja te šaljem Betlehemcu Jeseju, jer sam između njegovih sinova izabrao sebi kralja.« A Samuel reče: »Kako bih mogao ići onamo? Saul će to čuti, i ubit će me!« Ali mu Gospodin odgovori: »Uzmi sa sobom junicu pa reci: ‘Došao sam da žrtvujem Gospodinu!’ I pozovi Jeseja na žrtvu, a ja ću te sam poučiti što ćeš činiti: pomazat ćeš onoga koga ti kažem.«

Samuel učini kako mu je zapovjedio Gospodin. Kad je došao u Betlehem, gradske mu starješine dršćući dođu u susret i zapitaju: »Znači li tvoj dolazak dobro?« Samuel odgovori »Da, dobro! Došao sam da žrtvujem Gospodinu. Očistite se i dođite sa mnom na žrtvu!« Potom očisti Jeseja i njegove sinove i pozva ih na žrtvu.

Kad su došli i kad je Samuel vidio Eliaba, reče u sebi: »Jamačno, evo pred Gospodinom stoji njegov pomazanik!« Ali Gospodin reče Samuelu: »Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu.« Zatim Jesej dozva Abinadaba i dovede ga pred Samuela. A on reče: »Ni ovoga Gospodin nije izabrao.« Tada Jesej dovede Šamu, ali Samuel reče: »Ni ovoga Gospodin nije izabrao.« Tako Jesej dovede sedam svojih sinova pred Samuela, ali Samuel reče: »Gospodin nije izabrao nijednoga od ovih.«

Potom zapita Jeseja: »Jesu li to svi tvoji sinovi?« A on odgovori: »Ostao je još najmlađi, on je na paši, za stadom.« Tada Samuel reče Jeseju: »Pošalji po njega, jer nećemo sjedati za stol dok on ne dođe.« Jesej posla po njega: bijaše on rumen, lijepih očiju i krasna stasa. I Gospodin reče Samuelu: »Ustani, pomaži ga: taj je!« Samuel uze rog s uljem, i pomaza ga usred njegove braće, i Duh Gospodnji obuze Davida od onoga dana. A Samuel krenu na put i ode u Ramu.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 89,20-22.27-28

Pripjev:

Nađoh Davida, slugu svoga.

Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim:
»Junaku stavih krunu na glavu,
izabranika iz naroda izdigoh.«

»Nađoh Davida, slugu svoga,
svetim ga svojim uljem pomazah,
da ruka moja svagda ostane s njime
i moja mišica da ga krijepi.«

»On će me zvati: ‘Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega.’
A ja ću ga prvorođencem učiniti,
najvišim među kraljevima svijeta.«

Evanđelje:

Mk 2,23-28

Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

Jedne je subote Isus prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: »Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?«

Isus im odgovori: »Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u Dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?«

I govoraše im: »Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji, gospodar je subote!«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Pin It