Feel Medjugorje
Author

FMteam

Browsing
In Molitve

Molitva Kristu Kralju

Molitva Kristu Kralju

Ti, koji si po Ocu Stvoritelju postao čovjekom,

Ti si Krist, za nas i za sve ljude: ljude prošlih, sadašnjih i budućih vremena.

Po svom utjelovljenju tvorac si svake dobrote, budne vjere, radosti i ljubavi,

Tvorac si svega onog što svakom stvorenju daje otvoren pogled prema višem,

prema tvome i našem Ocu.

Vjera u tebe, koja nam otkriva radosnu tajnu tvoje prisutnosti među ljudima,

odjek je punine što se događa u srcima mnogih.

Ona nam je postala jasnim putokazom svakog povjerenja u tebe i u tvoje djelo,

ona nam je postala pokaznicom tvoje ljubavi.

Danas to želiš ponoviti u srcu svakog čovjeka.

Danas u našim srcima, našim mjestima, u našem vremenu, u našim bližnjima.

Kriste, ovim djelom, stvaraš neprekidni lanac vjere, nade i ljubavi,

koji povezuje sve ljude u jedno.

Stvaraš takvo ozračje, da se svaki čovjek osjeća sigurno, zaštićeno i ljubljeno.

Kriste, radi kojega vjerujemo, budi temelj i izvor našega života.

Kriste, u koga polažemo svoje povjerenje, budi nam svjetla zraka sreće.

Kriste, koga ljubimo, ostani s nama, budi nada našega doba,

nada svakog srca koje te pronašlo, i još te iskreno traži.

Kriste – budi kralj moga srca!

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

SVETKOVINA GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA KRALJA SVEGA STVORENJA

SVETKOVINA GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA KRALJA SVEGA STVORENJA

Blagdan je bio blisko povezan s Danom svih svetih kada ga je prvi put ustanovio papa Pio XI.

Kad je svijet bio u nemiru i sve veći rast sekularizma širio se svijetom, papa Pio XI. nastojao se boriti protiv toga tvrdnjom da je Isus Krist pravi kralj kojemu dugujemo vjernost.

To je učinio ustanovivši svetkovinu u čast “Gospodina našega Isusa Krista Kralja” 1925. godine, enciklikom Quas Primas. Pio XI. je objasnio: “Čvrsto se nadamo … da bi blagdan Kristova kraljevanja, koji će se ubuduće obilježavati svake godine, mogao ubrzati povratak društva našem Spasitelju punom ljubavi.”

U početku se ovaj blagdan slavio zadnje nedjelje u listopadu, neposredno prije blagdana Svih svetih 1. studenog. To je bio namjeran odabir i Pio XI. objašnjava zašto je odabrao taj datum.

“Posljednja nedjelja listopada činila se najprikladnijom od svih za tu svrhu, jer je na kraju liturgijske godine, pa tako svetkovina Kristova kraljevanja postavlja krunu otajstava Kristova života koja su se već spomenula tijekom godine, i prije nego što proslavimo trijumf svih Svetih, naviještamo i veličamo slavu Onoga koji pobjeđuje u svim Svetima i u svim Izabranima. Neka vam bude dužnost i zadaća, časna braćo, pobrinuti se da se propovijeda narodu u svakoj župi kako bi ga poučili o značenju i važnosti ovoga blagdana, kako bi mogli tako urediti svoje živote da budu dostojni vjernosti i poslušnosti podanici božanskog kralja.“

Na taj je način Pio XI. povezivao našu potragu za svetošću s Kristovim kraljevanjem.

Katekizam Katoličke Crkve naglašava ovu vezu kada govori o našem sudjelovanjeu u kraljevskoj službi Isusa Krista.

“Narod Božji sudjeluje u Kristovoj kraljevskoj službi. On ostvaruje svoju kraljevsku vlast privlačeći sve ljude k sebi svojom smrću i uskrsnućem. Krist, Kralj i Gospodar svemira, učinio je sebe slugom svih, jer nije došao “da bude služen, nego da služi i da svoj život da kao otkupninu za mnoge.” Za kršćanina, “kraljevati znači služiti mu”, osobito kada služi “siromasima i patnicima, u kojima Crkva prepoznaje sliku svoga siromašnog i patničkog utemeljitelja”. Narod Božji ispunjava svoje kraljevsko dostojanstvo životom u skladu sa svojim pozivom služenja s Kristom.” (CCC 786)

Mi sudjelujemo u tom kraljevanju kada služimo drugima i uređujemo svoj život prema Evanđelju. Sveci na nebu bili su uspješni u tom pogledu i bili su istinske sluge Kralja, izlijevajući svoju ljubav prema svima onima u svijetu.

Iako je ovaj blagdan kasnije pomaknut na kraj studenoga kako bi se pojačala njegova povezanost s krajem liturgijske godine, ova duhovna tema još uvijek zadržava svoju snagu i podsjeća nas što znači biti poslušni sluga dobrostivog Kralja.

Naslijediti ćemo radosti Kraljevstva samo kada prepoznamo svoju ulogu vjernih slugu, spremnih i voljnih učiniti sve što je potrebno kako bismo uspostavili vladavinu ljubavi koja pokriva cijeli svijet.

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 26. STUDENI 2023.

MISNA ČITANJA – 26. STUDENI 2023.

Sjest će na prijestolje slave svoje i razlučiti jedne od drugih.

XXXIV. tjedan kroz godinu

Nedjelja, 26. 11. 2023.

ISUS KRIST KRALJ SVEGA STVORENJA

ČITANJA:
Ez 34,11-12.15-17; Ps 23,1-3.5-6; 1Kor 15,20-26.28; Mt 25,31-46

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Siricije, Konrad, Nikon, Delfina, Hugo

Prvo čitanje:

Ez 34, 11-12. 15-17

Ovce moje, evo me da sudim između ovce i ovce.

Čitanje Knjige proroka Ezekiela

»Ovo govori Gospodin Bog: ’Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti! Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se nađe uza stado raspršeno, i ja ću se pobrinuti za svoje ovce i skupit ih iz svih mjesta u koja se raspršiše u dan oblaka i mraka. Sam ću pasti ovce svoje i sam ću im dati počinka’ – govori Gospodin Bog. ’Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom – past ću ih pravedno.’ A vama, ovce moje, ovako govori Gospodin Bog: ’Evo me da sudim između ovce i ovce, između ovnova i jaraca!’«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 23, 1-3.5-6

Pripjev:

Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam.

Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.

Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.

Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.

Drugo čitanje:

1Kor 15, 20-26.28

Predat ću kraljevstvo Bogu i Ocu da Bog bude sve u svemu.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo! Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih! Doista po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih! Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni. Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu Dolasku; potom – svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako vrhovništvo, svaku vlast i silu. Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena smrt. I kad mu sve bude podloženo, tada će se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio, da Bog bude sve u svemu.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mt 25, 31-46

Sjest će na prijestolje slave svoje i razlučiti jedne od drugih.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima:

»Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva. Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ’Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’ Tada će mu pravednici odgovoriti: ’Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ Zatim će reći i onima slijeva: ’Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’ Tada će mu i oni odgovoriti: ’Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’ Tada će im on odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’ I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Događaji u Međugorju

Obilježena 23. obljetnica smrti fra Slavka Barbarića: Život je dijelio s Kristom

Obilježena 23. obljetnica smrti fra Slavka Barbarića: Život je dijelio s Kristom

U petak, 24. studenoga, u Međugorju se na nekoliko načina obilježila 23. obljetnica smrti fra Slavka Barbarića, neumornog Gospinog učenika koji je sve što je tijekom života činio – činio srcem: postio je srcem, slavio svetu misu srcem, molio srcem, klanjao se Presvetom srcem… Tijekom dana održan je četvrti molitveni hod od rodne kuće fra Slavka Barbarića u Dragićini do njegova groba na groblju Kovačica u Međugorju, kojega je organizirala molitvena grupa „Gospa, Majka moja”. Zatim se u 14 sati molio i križni put na Križevcu, brdu na kojemu je fra Slavko preminuo. Molitvu križnoga puta pred brojnim župljanima i hodočasnicima predmolio je međugorski župni vikar fra Antonio Primorac, a večeras u 18 sati u crkvi sv. Jakova u Međugorju slavila se i sveta misa zadušnica za dušu pokojnoga fra Slavka Barbarića. Svetu misu predslavio je fra Dragan Ružić, ravnatelj Majčina sela, ustanove i projekta koju je osnovao upravo fra Slavko Barbarić. Majčino selo nastalo je kao potreba za prihvat i skrb djece u ratno i poratno vrijeme koja su bila pogođena gubitkom doma i roditeljske skrbi. U koncelebraciji s fra Draganom Ružićem bili su još fra Branimir Musa i fra Anto Radoš, te brojni drugi svećenici. U prigodnoj propovijedi fra Dragan Ružić se prisjetio života i djela pokojnoga fra Slavka, te između ostaloga kazao:

„Draga braćo i sestre, danas pada obljetnica smrti pokojnog fra Slavka Barbarića. Zgodno je što se i ove godine ovako kao zajednica možemo u ovoj Euharistijskoj molitvi sjetiti, za ovo mjesto, za ovu župu, pa i širu vjerničku i hodočasničku zajednicu, njegova nezaobilaznog lika, njegova primjera i njegova djela. Svjesni kako je tragika velikih ljudi, ne samo u tome što ih rijetko razumijemo i što treba proći mnogo vremena da se tek u zahuktalom životu iznenadno zaustavimo pred njima, nego i zato što im se odužujemo samo prigodimice, vješto ukalupljenim riječima. Ponekad se bojimo njihove istine, premda nas privlači njihova pojava i prisutnost u životu. Stoga, neka ovaj spomen bude lišen svake patetike i mistifikacije. Jednostavno neka bude nutarnja, čista, istinska zahvala Bogu za dar ovog neumornog i plodnog radnika na njivi Gospodnjoj. Oni koji su imali prigodu upoznati pokojnog fra Slavka mogli bi posvjedočiti kako je današnje evanđelje divan okvir za osvrt na njegov lik i njegov život”, kazao je fra Dragan Ružić, te naglasio kako je fra Slavko svime što je činio htio iskazivati samo slavu Bogu.

„Znao je da sve što imamo dar je Božji. Stoga se stidio svake ohole primisli. Povlašteno mjesto u njegovu srcu imali su maleni, otvoreni za Božju poruku, ali on nije odustajao ni od želje da se približi umnima i mudrima i njima navijesti spasenje. Život mu ne bijaše bez trudova i jarma, ali znao je da ga dijeli s Kristom, pa je stalno tražio Njegovu blizinu i utjehu. Rado mu se obraćao, pozivajući i druge da to čine isto. U Njemu je tražio i pronalazio i na kraju pronašao svoj mir. Mi koji smo poznavali izbližega fra Slavka mogli smo primijetiti kod njega u oceanu mira koji je ižaravao i jednu crtu nemira. Tu je crtu on lako prenosio na druge, kako bi u njihovom ustajalom miru rastjerao tlapnje i snove, želju za smirenjem u toplom i mekom krilu navika i užitaka, uhodane kolotečine. Bio je to njegov blaženi nemir koji nam je govorio kako nije zadaća vjere da čuva naše interese i umiruje savjesti. Nego, upravo naprotiv, da nas iz ustajalog samozadovoljstva tjera u dinamiku života, borbe i ljubavi. Dokle god budemo mi i svijet oko nas daleko od pravde i ljubavi, dokle god bude bijednih, gladnih, bolesnih, nevjernika i grešnika, ne možemo i ne smijemo biti zadovoljni i mirni”, kazao je fra Dragan, te sve prisutne upitao nije li Krist rekao da donosi na svijet mač, oganj, nemir?

„Njegovim dolaskom na zemlju naši su putovi posijani blaženim nemirom. Fra Slavko je nosio taj blaženi nemir i po njemu je uvijek bio skloniji bezumlju hrabri, nego smirenosti i mlakosti razboriti, umjereni, ravnodušni, nezaloženi. Njegov nas život i danas propituje, zar možemo ostati ravnodušni kad oko sebe gledamo materijalnu i moralnu bijedu, nepravdu i zlo? Ako se nađemo pod obvezom djelovanja, a mi pobjegnemo, tko može naš postupak nazvati razboritošću? Ako šutimo kad smo morali progovoriti, tko će preuzeti odgovornost za nas kukavičluk? Ako vidimo gladna i bolesna, a zatvorimo svoje srce, koji će ispovjednik moći umiriti i opravdati našu savjest? Ako izbjegavamo svaku dužnost i odgovornost, svaku neugodnost i uznemiravanje, kako ćemo se potvrditi kao ljudi?”, kazao je fra Dragan Ružić, te za kraj propovijedi ispričao jedno svjedočanstvo hodočasnice koja je nekoliko godina nakon fra Slavkove smrti kazala:

„Kad god sam srela fra Slavka izgledao mi je pomalo grub, u odgovorima kratak i štur, lišen topline i nježnosti, jednom riječju nepristupačan. A onda kada sam vidjela Majčino selo koje je osnovao shvatila sam svu dubinu i plemenitost njegova širokog srca, naučila sam nauk duše i razumjela sam njegov govor ljubavi.”

Večerašnje sveto misno slavlje svojim je pjevanjem uveličao međugorski župni zbor „Kraljica Mira” kojim ravna s. Irena Azinović, a nakon svete mise molitveni program nastavio se čašćenjem Križa Gospodinova.

Više na Radiopostaja Mir Međugorje

Nastavi čitati
By
In Događaji u Međugorju

Održan molitveni hod od rodne kuće fra Slavka Barbarića u Dragićini do Međugorja

Održan molitveni hod od rodne kuće fra Slavka Barbarića u Dragićini do Međugorja

U petak, 24. studenoga, na 23. obljetnicu smrti fra Slavka Barbarića, održao se četvrti po redu molitveni hod od njegove rodne kuće u Dragićini do njegova groba koji se nalazi na groblju Kovačica u Međugorju. Molitveni hod započeo je okupljanjem vjernika ispred fra Slavkove rodne kuće gdje su ih dočekali fra Slavkova rodbina i prijatelji. Vjernici su prema Međugorju krenuli oko 9 sati, a prije samoga polaska svećenički blagoslov vjernicima je udijelio fra Velimir Bagavac, župnik župe sv. Stjepana Prvomučenika na Čerinu kojoj selo Dragićina pripada. Zatim se molitvom krunice krenulo prema Međugorju gdje su vjernici stigli oko 11:20 sati. Po dolasku u Međugorje sudionici ovog molitvenog hoda zajedno su ispred Gospina kipa izmolili sedam Očenaša, Zdravo Marija i Slava Ocu na Gospine nakane, zatim se pomolili i u crkvi sv. Jakova, te se potom u molitvi krunice Božjega milosrđa zaputili prema fra Slavkovom grobu gdje su se u zahvali pomolili Bogu za fra Slavkov život i brojna velika djela koja je ostavio za sobom. Ovaj molitveni hod od fra Slavkove rodne kuće u Dragićini do Međugorja prvi put je održan 2020. godine na 20. obljetnicu njegove smrti u organizaciji molitvene grupe „Gospa, Majka moja” i obitelji pokojnog fra Slavka, te polako prerasta u jednu tradiciju. Po dolasku u Međugorje neki od sudionika s nama su podijelili svoje dojmove, a jedna od njih je bila i Milkica Barbarić.

„Hvaljen Isus i Marija, ovdje sam s našom grupom koja je hodila jutros, tu je bila naša obitelj, grupa mještana iz Međugorja, hodočasnici iz Poljske, Litve, Ukrajine,… Pošli smo jutros iz Dragićine oko 9 sati i hvala Bogu sretno smo došli ovdje oko 11:30 sati. Bilo nam je blagoslovljeno, u molitvi i hodnji zajedno, preporučili smo i molili se za sve one koji su se preporučili u naše molitve, posebno za naše hodočasnike, sve to na zagovor našeg fra Slavka da zagovara za nas kod Gospodina. Mi još uvijek znamo da je on neumorni radnik u Gospinoj školi. Ovo nam je bilo četvrto hodočašće, prvo je bilo 2020. godine i hvala Bogu za ovaj dan i nadamo se da će ovo biti tradicija. Sada po dolasku idemo do fra Slavkovog groba, poslije toga se pridružujemo župi u molitvi križnog puta u 14 sati na Križevcu i večernjoj svetoj misi”, kazala je Milkica, a nekoliko riječi s nama je podijelila i Lucija Bajkuša, rođena Barbarić

„Hvaljen Isus i Marija, inače iz obitelji pokojnoga fra Slavka Barbarića. Ja sam imala tu čast i milost da sam zadnje godine njegova života provela s njim u Majčinu selu, tako da imam jako lijepa iskustva s njim. Ovo naše hodočašće nas je ponovno posjetilo na to koliko nas je učio kako trebamo moliti i da sve što radimo, radimo srcem i u ljubavi. Ovo je naše četvrto hodočašće u kojemu hodimo i svake godine to je nekako iznova sve ljepše i ljepše iskustvo i vrijeme nas svaki put posluži, to se baš osjeti da je to zagovor s neba pokojnoga fra Slavka”, kazala je Lucija, a za kraj nekoliko riječi s nama je podijelio i Ivan Barbarić.

„Hvaljen Isus i Marija, danas smo išli iz Dragićine, od fra Slavkove rodne kuće pa do Međugorja, do njegova groba. Pošli smo oko 9 sati, došli smo lagano nakon dva sata, oko 11:30 sati. Bilo je stvarno lijepo, zajednička molitva, druženje, išli smo zajedno mi iz obitelji, molitvena skupina, bilo je još i hodočasnika iz različitih zemalja. Zahvalili smo se molitvom Bogu što smo ga imali, za njegov život, za sve njegovo što je uradio ovdje i za Međugorje. Vjerujemo da smo mi u njegovim molitvama, isto kao što je i on u našim i da nas on zagovara kod Gospe i kod Boga”, kazao je Ivan Barbarić.

Više na Radiopostaja Mir Međugorje

Nastavi čitati
By
In Molitve

Molitva svetoj Kati

Molitva svetoj Kati

Sveta Kata Boga moli , svetu crkvu hodi,

Anđeo je pita s onu stranu svita:
Katarino mučenico, Isusova zaručnico,
bole li te rane tvoje, ne bole me rane moje,
već me boli srce moje, za Isusom sinom Marijnim.

Židovi ga odvedoše na nožima raznesoše.

Anđeli s neba sletiše, svetu krvcu skupiše.

U kalež je mećaše i pred Boga nosiše.

Sam dragi Bog govori, ko ovu molitvu tri puta na dan izmoli,
tri ću mu duše otkupiti; očevo, majkino i njegovo.

Amen.

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. KATARINA ALEKSANDRIJSKA

SVETAC DANA – SV. KATARINA ALEKSANDRIJSKA

Sveta Katarina Aleksandrijska je zaštitnica studenata filozofije jer je išla rame uz rame s najvećim umovima svog doba, te ih obratila na kršćanstvo u dobi od osamnaest godina.

Sveta Katarina živjela je u Aleksandriji, u Egiptu, tijekom četvrtog stoljeća nove ere. Rođena je u poganskoj rimskoj obitelji iz više klase. Bila je blagoslovljena intelektualnim genijem i žestokom glađu za učenjem, kao i zapanjujućom ljepotom, ali koliko god bila privlačna, više je voljela učenje i filozofiju nego brak.

Dvije su glavne legende o Katarininu obraćenju na kršćanstvo. Prema prvoj, Blažena se Majka ukazala jednom pustinjaku u egipatskoj pustinji. Pustinjak je otišao do Katarine i pokazao joj sliku Gospe i djeteta Krista što je dovelo do njezinog trenutačnog obraćenja u dobi od osamnaest godina. I ne samo to, bila je “mistički udana” za Krista, a dijete Krist joj je stavilo prsten na prst. Prema drugoj verziji, dijete Krist i Blažena Majka ukazali su joj se izravno.

Kasnije je Katarina propovijedala o Isusu i evanđelju po cijeloj Aleksandriji u vrijeme kada je car Maksencije provodio progon kršćana. U hrabrom i odvažnom potezu, Katarina je prišla caru, prekorila ga zbog njegovog progona i iznijela snažne argumente protiv poganskih rimskih bogova. Car nije mogao podnijeti njezinoj mudrosti pa je okupio pedeset vodećih poganskih filozofa da raspravljaju s njom. Ne samo da je Katarina pobijedila u raspravi, već su se svi obratili na kršćanstvo. Razjaren, car je dao spaliti svih pedeset, ali je poštedio Katarinu jer je žudio za njom.

Maksencije je bio oduševljen Katarininom ljepotom i pokušao ju je zavesti, iako je bio oženjen čovjek s kraljicom. Otišao je toliko daleko da je obećao Katarini da će je okruniti za svoju novu kraljicu. Katarina je odlučno zanijekala njegova ugovaranja. Odbačen i ponižen, bijesni car dao je pretući Katarinu i baciti je u tamnicu.

Zaintrigirani Katarinom, i kraljica i vojni general otišli su potajno posjetiti Katarinu u zatvoru. Zbog njezine izuzetne vjere obratili su se i carica, general i dvije stotine tamničara. Maksencije je pobjesnio i dao ih sve pogubiti.

Car je odlučio mučiti Katarinino čedno tijelo rastežući ga preko velikog kotača s šiljcima s visokim vrhovima na površini i oštrom oštricom sa strane. Čudesno, prije nego što je mučenje počelo, njezini su okovi olabavljeni i kotač se razbio, navodno od strane anđela. Napokon su joj odrubili glavu. Tada su, prema legendi, njezino tijelo anđeli odnijeli do planine Sinaj gdje je i pokopana.

Sveta Katarina Aleksandrijska zaštitnica je filozofa, knjižničara, studenata, mladih žena, propovjednika, apologeta, odvjetnika, bilježnika i kolara. Također je štovana kao jedna od Četrnaest svetih pomoćnika, skupine svetaca za koje se smatra da imaju posebnu zagovorničku moć.

U ljeto 1425. mlada francuska djevojka po imenu Ivana, stojeći u vrtu svojih roditelja, zagledala se u maglu koja ju je tijesno obavijala i vidjela nešto. Bio je to sveti Mihael Arkanđeo i dvije žene s bogatim krunama. Jedna od tih žena bila je sveta Katarina Aleksandrijska. Katarina je slatko i nježno razgovarala s mladom Joan, govoreći da će ona biti Ivanin savjetnik, vodič i zaštitnik. Čak je obećala da će jednog dana odvesti Ivanu u raj. Godinama kasnije, kada se Ivana dobro opravdala kada su je ispitivali teolozi, baš kao što je Katarina učinila kada su je ispitivali filozofi, građani su rekli da je Ivana Orleanska bila ništa drugo do Sveta Katarina Aleksandrijska koja je ponovno sišla na zemlju.

Sveta Katarina Aleksandrijska, zaštitnice studenata i kršćanskih filozofa – moli za nas!

***

Sveta Katarino Aleksandrijska, tvoja inteligencija i odanost doveli su te do otvorenog zalaganja za Krista. Zagovaraj u ime svih kršćana, čineći ih neustrašivima u njihovom zagovaranju i obrani istina naše vjere, čak do smrti.

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 25. STUDENI 2023.

MISNA ČITANJA – 25. STUDENI 2023.

Bog nije Bog mrtvih, nego živih.

XXXIII. tjedan kroz godinu

Subota, 25. 11. 2023.

ili: Sv. Katarina Aleksandrijska, djevica i mučenica

Svagdan

ČITANJA:
1 Mak 6,1-13; Ps 9,2-4.6.16.19; Lk 20,27-40

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Katarina, Katja, Kata, Katica; Mojsije; Beatrice

Prvo čitanje:

1 Mak 6, 1-13

Zbog zala koja sam počinio u Jeruzalemu od velike tuge umirem.

Čitanje Prve knjige o Makabejcima

U one dane: Kralj Antioh prolazio gornjim krajevima. Dočuo je da je perzijski grad Elimaida na glasu s bogatstva, sa srebra i zlata, da je ondje bogat hram u kojem se nalaze zlatni predmeti vojne opreme, oklopi i oružje što ih je ostavio Filipov sin Aleksandar Makedonski, koji je prvi vladao nad Grcima. Zato je krenuo da pokuša zauzeti grad i opljačkati ga, ali nije uspio, jer su građani doznali za njegovu nakanu. Oni mu se opriješe s oružjem u ruci: natjerali su ga u bijeg, te se odande morao, jako ojađen, probijati natrag u Babilon. Još dok je bio u Perziji, dođoše i javiše mu kako su poražene čete što su upale u judejsku zemlju. I Lizija je navro sa snažnom vojskom, ali je pred Židovima morao pobjeći, jer su oni pobijeđenim vojskama uzeli opremu i obilan plijen i tako postali još jači. Srušili su i sramotni kip što ga bijaše podigao na žrtveniku u Jeruzalemu, i svoje su sveto mjesto okružili visokim zidovima, kakvi su bili i prije, a tako i Betsur, jedan od njegovih gradova.

Kad je kralj čuo te vijesti, prenerazi se i silno uznemiri; pade na postelju i razbolje se od jada što mu se nije želja ispunila. Ostade tako više dana, ali ga je tuga neprestano presvajala. A kad mu bijaše umrijeti, dozva sve svoje prijatelje i reče im: »Nestalo je sna s mojih očiju, i srce mi je klonulo od jada. Zato rekoh u svom srcu: U koliku li sam tjeskobu zapao i kakav li me to val nesreće zapljusnuo! Mene koji sam u vrijeme svoje moći bio poštovan i ljubljen. Sad mi dolaze na pamet zla koja sam počinio u Jeruzalemu kad sam odande odnio sve zlatno i srebrno posuđe što se u njemu nalazilo, i kad sam bez razloga zapovjedio da se stanovnici Jude istrijebe. Sad znam da me zbog toga snašlo ovo zlo i da od velike tuge umirem u tuđoj zemlji!«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 9, 2-4.6.16.19

Pripjev:

Radostan kličem zbog spasenja tvoga, Gospodine.

Slavim te, Gospodine, svim srcem svojim,
ispovijedam sva čudesna djela tvoja.
Radujem se i kličem tebi,
pjevam imenu tvome, Svevišnji!

Dušmani moji natrag krenuše,
padoše i pred licem tvojim pogiboše.
Ti pokara pogane, pogubi bezbošca,
ime im izbrisa dovijeka.

Pogani padoše u jamu koju sami iskopaše,
zamka koju potajno staviše uhvati nogu njihovu,
a siromah neće pasti u zaborav zauvijek,
ufanje ubogih neće biti zaludu dovijeka.

Evanđelje:

Lk 20, 27-40

Bog nije Bog mrtvih, nego živih.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Pristupe Isusu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga: »Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.«

Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«

»A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Tá svi njemu žive!«

Neki pismoznanci primijete: »Učitelju! Dobro si rekao!« I nisu se više usuđivali upitati ga bilo što.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za ligurgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Devetnice

Devetnica svetom Franji Ksaverskom

Devetnica svetom Franji Ksaverskom

Pozivamo te da nam se u sljedećih devet dana pridružiš u devetnici u čast sv. Franji Ksaverskom. Devetnica se moli na posebnu nakanu – za ono što želiš da ti Bog udijeli

Prva devetnica u čast sv. Franji Ksaverskome izmoljena je u Goi, u Indiji, 1615. godine, kada je ozdravio dječak koji je od rođenja bio bogalj. Nakon proglašenja Franje Ksaverskoga svetim 12. ožujka 1622. godine devetnica se sve više širila po svijetu.

Tijekom ove devetnice predlažemo ti da svaki dan:

  • pročitaš ponuđeni tekst iz života sv. Franje Ksaverskoga
  • zadržiš se nekoliko minuta u razmišljanju nad predloženim pitanjima
  • izmoliš izabrane molitve

1. DAN: Mladost (1506.–1525.)

Franjo je rođen 1506. godine u Javieru (Ksaveru), malom selu pokrajine Navare na sjeveru Španjolske. Bio je Bask, peto i posljednje dijete mjesnoga zemljoposjednika. Njegova dva brata i dvije sestre bili su u srednjoškolskoj dobi kada je Franjo rođen. Dvorac im je bio obiteljska kuća. Imali su privatnu kapelicu u kojoj je mjesni svećenik služio misu. Nažalost, otac mu je umro kada je bio vrlo mlad, a obitelj je izgubila zemlju i kuću u ratu sa Španjolskom. Njegova majka, praktična i odana katolkinja, uz pomoć mjesnoga svećenika pobrinula se da Franjo primi dobar odgoj i obrazovanje.

U dobi od 19 godina Franjo je otišao na studij u Pariz. Namjera mu je bila da vrati imanje i bogatstvo obitelji i postane poznat svećenik. Bio je bistar i živahan uživajući u životu sa željom da što više iz njega dobije. Jedina stvar koja mu je nedostajala bila je jasna vizija života.

Razmišljanje

Kako sam ja blagoslovljen od ranoga djetinjstva – u obitelji i u školi?
Jesam li za to vrijeme imao kakvih razočaranja?
Imam li cilj u životu – jasno žarište koje mu daje smisao?

Molitva sv. Franji Ksaverskom

O najdraži i ljubljeni sveče, u zajedništvu s tobom klanjam se Božanskome Veličanstvu. Sjećanje na milosti s kojima te blagoslovio Bog tijekom tvoga života, a slavom nakon smrti, ispunja me radošću i zajedno s tobom prikazujem Bogu moju poniznu molitvu i zahvalnost.

Molim te da mi po svojemu moćnom zagovoru i blagoslovima osiguraš da mogu živjeti i umrijeti u stanju milosti. Također te usrdno molim da zadobijem milost za koju molim u ovoj devetnici (ovdje moli za milost koju želiš), ali ako to što tražim nije na veću slavu Božju ili dobro moje duše, isprosi za me ono što je najkorisnije za veću slavu Božju i dobro moje duše.

Amen.

2. DAN: Franjo u Parizu susreće Ignacija Lojolskog (1529.–1534.)

U ranoj fazi studija na pariškome sveučilištu Franjo je više vremena posvetio športskim aktivnostima i noćnomu životu negoli studiju.

Presudan trenutak u njegovu životu bio je susret s Ignacijem iz Loyole, zemljakom iz Baskije. Kao zreo student u dobi od 38 godina Ignacije je započeo svoj studij na Pariškome sveučilištu. Dodijeljena mu je soba u kojoj su bili živjeli Franjo i Petar Faber. Na početku Franjo se nije obazirao na Ignacija i držao ga je sredovječnim vjerskim zanesenjakom. Zbog toga ga je znao i javno ismijavati.

Nakon pet godina strpljivosti u kojima je ohrabrivao i pomagao Franju, Ignacije je napokon slomio masku Franjine samodopadnosti. Izazivao ga je pitanjem koje je Isus postavio svojim učenicima: “Ta što koristi čovjeku ako stekne čitav svijet, a dušu svoju izgubi?” (Mk 8,36)

Razmišljanje

Pokušavam li kod ljudi stvoriti dojam da sam sebi dostatan i da ne trebam pomoć i potporu drugih?
Prepoznajem li u svome životu potrebu za Bogom?
Jesam li otvoren za pomoć i ohrabrenje svojih prijatelja?

Molitva sv. Franji Ksaverskom

O najdraži i ljubljeni sveče, u zajedništvu s tobom klanjam se Božanskome Veličanstvu. Sjećanje na milosti s kojima te blagoslovio Bog tijekom tvoga života, a slavom nakon smrti, ispunja me radošću i zajedno s tobom prikazujem Bogu moju poniznu molitvu i zahvalnost.

Molim te da mi po svojemu moćnom zagovoru i blagoslovima osiguraš da mogu živjeti i umrijeti u stanju milosti. Također te usrdno molim da zadobijem milost za koju molim u ovoj devetnici (ovdje moli za milost koju želiš), ali ako to što tražim nije na veću slavu Božju ili dobro moje duše, isprosi za me ono što je najkorisnije za veću slavu Božju i dobro moje duše.

Amen.

3. DAN: Franjo i Ignacije okupljaju “skupinu prijatelja” (1534.–1536.)

Ignacije Lojolski vodio je Franju i još neke druge kroz svoje “duhovne vježbe” – 30 dana molitve i razmišljanja o životu i njegovu smislu i svrsi.

Nakon određena vremena razmišljanja o pozivu Krista koji je uputio svojim učenicima i vremena provedena u razmatranju vlastitoga odgovora na Božju ljubav, Franjo je odlučio pridružiti se Ignaciju i još nekima kako bi oformili “skupinu prijatelja u Gospodinu” koji bi se ponudili Bogu služeći u Katoličkoj crkvi.

Razmišljanje

Koje sam korake poduzeo kako bih produbio svoje znanje i ljubav prema Bogu?
Koji su to ljudi koji su mi pomogli živjeti dublje moj kršćanski život?
Na koji način pokazujem svoju ljubav prema Bogu i prema drugima?

Molitva sv. Franji Ksaverskom

O najdraži i ljubljeni sveče, u zajedništvu s tobom klanjam se Božanskome Veličanstvu. Sjećanje na milosti s kojima te blagoslovio Bog tijekom tvoga života, a slavom nakon smrti, ispunja me radošću i zajedno s tobom prikazujem Bogu moju poniznu molitvu i zahvalnost.

Molim te da mi po svojemu moćnom zagovoru i blagoslovima osiguraš da mogu živjeti i umrijeti u stanju milosti. Također te usrdno molim da zadobijem milost za koju molim u ovoj devetnici (ovdje moli za milost koju želiš), ali ako to što tražim nije na veću slavu Božju ili dobro moje duše, isprosi za me ono što je najkorisnije za veću slavu Božju i dobro moje duše.

Amen.

4. DAN: Franjo i drugovi u Rimu (1536.–1539.)

Nakon studija u Parizu Ignacije i njegovi drugovi odlučiše putovati u Rim da se stave u službu Svetome Ocu. U Rimu su radili po bolnicama brinući se o bolesnima. Prosili su novac za uzdržavanje i propovijedali ljubav Božju.

Dana 24. lipnja 1537. godine Ignacije i četvorica sudrugova bili su zaređeni za svećenike. Kako je skupina rasla, povećavao se i broj onih koji su joj se obraćali u potrebi. Franjo je postao Ignacijev tajnik. To sigurno nije bio primamljiv posao za Franju koji je bio više osoba za javnost.

Godine 1539. portugalski kralj Ivan zatražio je od Pape da mu pošalje dvojicu isusovaca da pođu u Indiju. Druga dvojica su izabrana, no jedan od njih se u posljednji trenutak razbolio pa je Ignacije zamolio Franju da zauzme njegovo mjesto, što je ovaj i prihvatio.

Razmišljanje

Kako reagiram suočen s izazovima i teškim izborom?
Tražim li savjet od obitelji i prijatelja i obraćam li se Bogu?
Kakav odgovor me najviše čini zadovoljnim?

Molitva sv. Franji Ksaverskom

O najdraži i ljubljeni sveče, u zajedništvu s tobom klanjam se Božanskome Veličanstvu. Sjećanje na milosti s kojima te blagoslovio Bog tijekom tvoga života, a slavom nakon smrti, ispunja me radošću i zajedno s tobom prikazujem Bogu moju poniznu molitvu i zahvalnost.

Molim te da mi po svojemu moćnom zagovoru i blagoslovima osiguraš da mogu živjeti i umrijeti u stanju milosti. Također te usrdno molim da zadobijem milost za koju molim u ovoj devetnici (ovdje moli za milost koju želiš), ali ako to što tražim nije na veću slavu Božju ili dobro moje duše, isprosi za me ono što je najkorisnije za veću slavu Božju i dobro moje duše.

Amen.

5. DAN: Franjino poslanje u Južnoj Aziji (1542.–1549.) (1.dio)

Putovanje iz Rima u Lisabon, a onda u Gou, trajalo je dvije godine. (Godine 1540. Papa je odobrio “Isusove drugove” kao redovničku zajednicu, odnosno red u Katoličkoj crkvi koji će kasnije dobiti ime “Družba Isusova” i postati poznati kao isusovci.)

Kada je Franjo stigao u Gou 1542. godine, pratio ga je glas onoga koji pomaže siromašnima i bolesnima, ohrabrujući revno ljude da žive dobar život. Zapisano je da je Franjo uvijek izgledao radostan unatoč dvomjesečnoj bolesti te drugim bolestima koje su ga pratile na putu.

Godine 1542. portugalski upravitelj Goe zamolio je Franju da pouči u vjeri pleme lovaca na bisere (članove plemena Paravas) na rtu Komoran u južnoj Indiji. Oni su nominalno bili kršćani, ali nisu primili odgovarajuću vjersku pouku jer nijedan svećenik nije nikada naučio njihov jezik. Franjo se dao na učenje mjesnoga tamilskog jezika i uspio je prevesti Vjerovanje.

Franje je iskusio usamljenost radeći u stranoj i dalekoj zemlji i kulturi. Obećali su mu poslati dvojicu isusovaca kao pomoć u radu, ali oni nikada nisu stigli. Nakon godinu dana odlučio je vratiti se u Gou i vidjeti što im se dogodilo. Toliko je bio dobro prihvaćen od ljudi da je određen broj mladih Paravasa pošao s njime kao bi prošli pouku o vođenju i služenju kršćanskim zajednicama.

Razmišljanje

Kome se obraćam kada se osjećam osamljeno?
Gdje crpim snagu kada život i stvari postanu teške?

Molitva sv. Franji Ksaverskom

O najdraži i ljubljeni sveče, u zajedništvu s tobom klanjam se Božanskome Veličanstvu. Sjećanje na milosti s kojima te blagoslovio Bog tijekom tvoga života, a slavom nakon smrti, ispunja me radošću i zajedno s tobom prikazujem Bogu moju poniznu molitvu i zahvalnost.

Molim te da mi po svojemu moćnom zagovoru i blagoslovima osiguraš da mogu živjeti i umrijeti u stanju milosti. Također te usrdno molim da zadobijem milost za koju molim u ovoj devetnici (ovdje moli za milost koju želiš), ali ako to što tražim nije na veću slavu Božju ili dobro moje duše, isprosi za me ono što je najkorisnije za veću slavu Božju i dobro moje duše.

Amen.

6. DAN: Franjino poslanje u Južnoj Aziji (1542.–1549.) (2. dio)

Franjo je teško podnosio ponašanje Europljana u Indiji. Velik broj portugalskih službenika i trgovaca imao je čvrstu nakanu da ne dopusti da se rad na spasenju duša miješa s radom na postizanju vlastite dobiti i bogatstva.

U jednomu trenutku Franjo je napisao: “Dosta mi je života i najbolje bi bilo da umrem za obranu vjere. Teško je promatrati tolike grijehe koji se čine i biti nemoćan da bilo što učinim.” Usprkos takvim negativnim osjećajima Franjo je zanosno nastavio svoje misionarsko poslanje.

Razmišljanje

Kako postupam kada se život čini besmislenim ili kada me ljudi koje poznajem ostave na cjedilu?
Komu se obraćam?
Gospodine, ti si uvijek blizu, spreman ojačati me za borbu.

Molitva sv. Franji Ksaverskom

O najdraži i ljubljeni sveče, u zajedništvu s tobom klanjam se Božanskome Veličanstvu. Sjećanje na milosti s kojima te blagoslovio Bog tijekom tvoga života, a slavom nakon smrti, ispunja me radošću i zajedno s tobom prikazujem Bogu moju poniznu molitvu i zahvalnost.

Molim te da mi po svojemu moćnom zagovoru i blagoslovima osiguraš da mogu živjeti i umrijeti u stanju milosti. Također te usrdno molim da zadobijem milost za koju molim u ovoj devetnici (ovdje moli za milost koju želiš), ali ako to što tražim nije na veću slavu Božju ili dobro moje duše, isprosi za me ono što je najkorisnije za veću slavu Božju i dobro moje duše.

Amen.

7. DAN: Franjino poslanje u Južnoj Aziji (1542.–1549.) (3. dio)

Franjo Ksaverski je proveo sedam godina na obalama Južne Indije, stalno putujući, propovijedajući, poučavajući, tješeći, proseći za siromašne i posjećujući bolesne.

Franjo je bio uvjeren da svi oni koji nisu kršteni ili neće biti kršteni ne mogu uživati blagodati neba. Ali je i htio podijeliti s drugima ljubav Kristovu koju je svom životu doživio. Njegova putovanja postala su dio hitne zadaće da pokrsti što je moguće više ljudi. Krstio ih je na tisuće. Franjo je promatrao osobu kao jedinstvo tijela, duha i uma. Brinuo se jednako i za materijalna i za duhovna dobra.

Kada mu je veličina azijskoga kontinenta postala jasna, s brojnim narodima Indije, Japana i Kine, Franjo je zamolio Ignacija da mu pošalje i druge isusovce da budu dionici zajedničkoga rada.

Razmišljanje

Što me pokreće, motivira? Kada postajem oduševljen i zanesen nekom stvari?
Vodim li jednako računa o umu i duhu kao i o tjelesnomu zdravlju?
Gospodine, daj da uvijek želim širiti vijest o tvojoj ljubavi za sve ljude.

Molitva sv. Franji Ksaverskom

O najdraži i ljubljeni sveče, u zajedništvu s tobom klanjam se Božanskome Veličanstvu. Sjećanje na milosti s kojima te blagoslovio Bog tijekom tvoga života, a slavom nakon smrti, ispunja me radošću i zajedno s tobom prikazujem Bogu moju poniznu molitvu i zahvalnost.

Molim te da mi po svojemu moćnom zagovoru i blagoslovima osiguraš da mogu živjeti i umrijeti u stanju milosti. Također te usrdno molim da zadobijem milost za koju molim u ovoj devetnici (ovdje moli za milost koju želiš), ali ako to što tražim nije na veću slavu Božju ili dobro moje duše, isprosi za me ono što je najkorisnije za veću slavu Božju i dobro moje duše.

Amen.

8. DAN: Franjo, prvi misionar u Japanu (1549.–1551.)

Tijekom niza godina boravka u Južnoj Aziji Franjo je nekoliko puta posjetio grad Malaka u Maleziji. Tamo je susreo i obratio prvoga Japanca. Anjiro je na njega ostavio dubok dojam. Franjo je napisao Ignaciju: “Ako su svi Japanci tako revni za pouku kao Anjiro… mora da posjeduju najradoznaliji (ispitivački) um od svih ljudi otkrivenih do sada.”

Franjo je stigao u Japan 15. kolovoza 1549. godine na svetkovinu Uznesenja Marijina. Nakon nekoliko mjeseci rada, živeći s obitelji Anjiro, napisao je isusovcima u Gou sljedeće: “Oni su najbolja rasa otkrivena do sada i mislim da se među nekršćanima neće moći naći nitko sličan njima.”

Uspoređujući učinke svega što je učinio u Južnoj Aziji, napredak u Japanu bio je spor. Franjo je imao velikih poteškoća s učenjem japanskoga jezika. Najviše je vremena provodio u samoći, pateći od osamljenosti i izolacije, ne poznavajući jezik. Poglavar zen samostana je jednom kršćanskom misionaru koji je kasnije tamo došao objasnio da Franjo nije bio sposoban objasniti kršćanski nauk zbog nepoznavanja jezika, ali njegova prisutnost, izraz lica, osobnost, očita svetost, propovijedali su istinu njegove poruke bolje nego bilo koje riječi.

Crkva je poslije Franjine smrti nastavila rasti sve do trenutka zabrane kršćanstva, godine 1614. Broj katolika do početka progona iznosio je oko 300.000, nešto manje negoli ih je danas. Mnogi su za vrijeme progona umrli kao mučenici za vjeru.

Razmišljanje

Kako se nosim s poteškoćama koje susrećem u poslu koji mi je dodijeljen?
Nalazim li snagu u molitvi i povezanosti s Isusom?

Molitva sv. Franji Ksaverskom

O najdraži i ljubljeni sveče, u zajedništvu s tobom klanjam se Božanskome Veličanstvu. Sjećanje na milosti s kojima te blagoslovio Bog tijekom tvoga života, a slavom nakon smrti, ispunja me radošću i zajedno s tobom prikazujem Bogu moju poniznu molitvu i zahvalnost.

Molim te da mi po svojemu moćnom zagovoru i blagoslovima osiguraš da mogu živjeti i umrijeti u stanju milosti. Također te usrdno molim da zadobijem milost za koju molim u ovoj devetnici (ovdje moli za milost koju želiš), ali ako to što tražim nije na veću slavu Božju ili dobro moje duše, isprosi za me ono što je najkorisnije za veću slavu Božju i dobro moje duše.

Amen.

9. DAN: Smrt Franje Ksaverskoga pred obalama Kine (3. prosinca 1552.)

Franjo je umro od groznice u dobi od 46 godina na otoku Sancijanu nadomak Kine. Nije mu se ostvarila želja da prodre u unutrašnjost Kine. Ta čast pripala je njegovu isusovačkom subratu Mateu Ricciju. Franjo se nadao da bi, ako Kina prihvati kršćanstvo, cijela Azija bila otvorena vjeri. Njegov cilj za kojim je težio je bio puno veći nego što bi to jedna osoba ikada mogla ostvariti.

Sv. Franjo Ksaverski je zaštitnik misija. Oduvijek je bio iznimno cijenjen ne samo među katolicima, nego i među nekatolicima. On je vjerojatno najpoznatiji od svih isusovaca. Svetim je proglašen 1622. godine, zajedno sa sv. Ignacijem Lojolskim.

Razmišljanje

Što mogu naučiti razmišljajući o životu sv. Franje Ksaverskoga?
Kada razmišljam o mojim životnim ciljevima, zauzima li ljubav prema Bogu i bližnjemu središnje mjesto?
Koje bih zemaljske ambicije u svom životu trebao napustiti?
Jesam li spreman predati svoj život Bogu i službi na koju me On poziva?
Sv. Franjo Ksaverski, moli za nas.

Molitva sv. Franji Ksaverskom

O najdraži i ljubljeni sveče, u zajedništvu s tobom klanjam se Božanskome Veličanstvu. Sjećanje na milosti s kojima te blagoslovio Bog tijekom tvoga života, a slavom nakon smrti, ispunja me radošću i zajedno s tobom prikazujem Bogu moju poniznu molitvu i zahvalnost.

Molim te da mi po svojemu moćnom zagovoru i blagoslovima osiguraš da mogu živjeti i umrijeti u stanju milosti. Također te usrdno molim da zadobijem milost za koju molim u ovoj devetnici (ovdje moli za milost koju želiš), ali ako to što tražim nije na veću slavu Božju ili dobro moje duše, isprosi za me ono što je najkorisnije za veću slavu Božju i dobro moje duše.

Amen.

Završna molitva

Bože, tebi se svidjelo po propovijedanju i čudesima blaženoga Franje skupiti u tvoju Crkvu ljude Dalekoga istoka; udijeli nam, ponizno te molimo, da mi koji slavimo njegove slavne zasluge možemo nasljedovati primjere njegovih kreposti, po Kristu Gospodinu našemu.

Amen.

Izvor: Prostor Duha

Nastavi čitati
By
Učitaj više
Pin It