Author

FMteam

Browsing

Korizmena duhovna obnova Hercegovačkog područnog bratstva OFS-a

U subotu je u Međugorju održana korizmena duhovna obnova Hercegovačkog područnog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda. Program ove duhovne obnove započeo je u dvorani sv. Ivana Pavla II. gdje se okupilo oko 380 sudionika iz 17 bratstava koji su u Međugorje došli iz cijele Hercegovine. Na početku su sve nazočne pozdravili Marijana Barbarić, područna ministra Franjevačkog svjetovnog reda u Hercegovini, Vesna Ostojić, ministra Franjevačkog svjetovnog reda Međugorje, te fra Josip Vlašić, područni duhovni asistent OFS-a.

„Hvaljen Isus i Marija, dragi trećari, dragi duhovni asistenti sve vas srdačno pozdravljam na još jednoj korizmenoj duhovnoj obnovi. U ime područnog vijeća OFS-a Hercegovina želim vam svima dobrodošlicu. Drago mi je da smo se okupili u ovolikom broju, svake godine broj je sve veći. Prošle godine na korizmenoj duhovnoj obnovi bilo nas je između 340 i 350 osoba, a sada po prijavama nas ima oko 380 sudionika. Drago mi je da taj broj raste. Ja se stvarno uvijek iznova radujem ovim područnim duhovnim obnovama, radujem se što vas mogu susresti, vidjeti i popričati. Ja vjerujem da se i vi isto tako radujete ovim našim duhovnim obnovama. Na početku želim zahvaliti mjesnom bratstvu Franjevačkog svjetovnog reda u Međugorju koji su stvarno radosna srca prihvatili da budu domaćini ovoj duhovnoj obnovi, stoga bratstvo Međugorje od srca vam hvala”, kazala je Marijana Barbarić nakon koje je nekoliko riječi pozdrava uputila i Vesna Ostojić, ministra OFS-a Međugorje poželivši svima dobrodošlicu u Međugorje uz nadu da će duhovna obnova biti plodonosna za sve sudionike. Nakon nje prigodne riječi uputio je i fra Josip Vlašić, područni duhovni asistent OFS-a.

„Hvaljen Isus i Marija, Gospodin vam dao mir i dobro! Ja baš volim ovaj Franjin pozdrav, Lijepo je biti zajedno, a mi to činimo dva puta godišnje kao zajednica, kao bratstvo, kao red. Želimo započeti ovo sveto vrijeme korizme zajedno. Ovoga puta to je u Međugorju, u mjestu Kraljice Mira, zajedno s Gospom želimo ići putem njezinog Sina i rasti u njezinoj prisutnosti. Ovo je duhovna obnova, već sada kada smo zajedno mi primamo puno, mi puno primamo. Ne primamo samo kada slušamo, sigurno ono što će fra Zvone govoriti bit će jako dobro, jako kvalitetno, ali opet nećemo sve moći primiti u svoju pamet. Ali prije nego pođemo slušati fra Zvonu mi primamo, kada smo zajedno mi primamo milost koja proizlazi iz ljubavi i spremnosti da živimo zajedno, da budemo dio jednoga bratstva. I ono što je sigurno da s neba sv. Franjo nas prati svojom zagovornom molitvom i to nikada ne smijemo zaboraviti. Nije sv. Franjo netko tko je osnovao Treći red i pustio nas, rekao ne briga me za Treći red. Nego on, kao i Gospa za cijelu Crkvu, zagovara. Tako i sv. Franjo za svoju djecu, za svoje sinove i kćeri, za svoju duhovnu djecu. I onda kada smo zajedno sigurno je da primamo tu milost zagovora sv. Franje, osobito onda i sv. Ljudevita, sv. Klare i sv. Elizabete koji su naši nebeski zaštitnici”, kazao je fra Josip Vlašić te naglasio okupljenima kako će duhovnu obnovu započeti sa molitvom Duhu Svetom.

„Sv. Franjo nas uči da iznad svega trebamo tražiti Duha Gospodnjega, Duha Svetoga i Njegovo sveto djelovanje u svome životu. Sve treba služiti tome. Sv. Franjo i svojoj braći i sestrama stavlja na srce molitvu, odnosno odnos s Gospodinom, a sve drugo se iz toga rađa. Svaka naša karitativna aktivnost, svaka naša aktivnost i prisutnost u društvu, skrb za brak, za obitelj, za siromahe, sve se treba roditi iz molitve, iz tog odnosa s Duhom Gospodnjim, iz djelovanja Duha Svetoga u nama. Zato nam je važno moliti, biti ljudi molitve i to ovdje danas u Međugorju želimo zajedno činiti, moliti, moliti, moliti da Duh Sveti živi u našim bratstvima, da Duh Sveti poveže vas međusobno, da Duh Sveti poveže vašeg asistenta i vas, da zajedno kao braća i sestre, kao udovi jednog tijela, dionici iste karizme možemo ići naprijed. Zato molimo Duha Svetoga da se On izlije na nas, da se nastani u nama, da nam On pomogne živjeti svoj franjevački poziv s puno predanja, s puno žara, da budemo radosni što smo primili radost franjevačkog poziva. Meni je osobito drago vidjeti ovdje neke ljude koje možda u njihovim bratstvima ne viđam kada dođem, ali vidim da su danas tu, da su dionici jedne duhovne obnove. Zato molimo Duha Svetoga da bude naš vođa danas, ali i u svim danima života vaših bratstava”, kazao je fra Josip Vlašić, a nakon njega uslijedio je i duhovni nagovor međugorskog župnika fra Zvonimira Pavičića koji je kazao da mu je na osobit način drago da se ova duhovna obnova održava u Međugorju.

„Pogotovo što vidim dosta ljudi iz vremena dok sam ja bio malo dijete na Širokom Brijegu, od kojih sam učio i trebam učiti i učim i dalje. Tema ove duhovne obnove je korizma. Na prvi pogled je i lagana tema, ali opet je i teška tema. Kad čujemo riječ korizma i kada znamo da nam se ona približava, vjerujem da smo svi razmišljali što ćemo. Mislim da je svakome tako, pa i meni se vrte te misli što ću ovu korizmu, hoću li postiti, koje ću dane postiti, uvijek je aktualno i pitanje čega ćemo se odreći u korizmi, što ćeš činiti za korizmu. Svi znamo da je korizma jedno jako vrijeme, pokorničko vrijeme, vrijeme kada se trebamo trapiti, kada trebamo činiti pokoru da bismo duhovno rasli. Međutim i u takvom pristupu se može dogoditi da upravo promašimo bit korizme. Ima jedna rečenica koja se stalno ponavlja kroz korizmu, od njenog početka, pa sve do kraja „Evo sad je vrijeme milosno, evo sad su dani spasa”. I za korizmu se uvijek spominje ta milost, da je korizma milosno vrijeme. A kad razmišljamo o tome onda se jednostavno zapitamo što je to milost. Od koga dolazi milost? Milost je dar i nezasluženi dar koji Bog daruje nama ljudima”, kazao je fra Zvonimir, te dodao kako ta milost nije nešto što je od nas, nego da je to nešto što nam Bog daruje.

„I ako je korizma vrijeme milosti, to je onda vrijeme koje nam Bog daruje. Dakle, nije naglasak na meni, nego je naglasak na Bogu. Bog je glavni, Bog je prvi, to je Njegovo vrijeme koje nam On daruje. I zato u korizmi nisu najvažnija odricanja, nije najvažnije ono što ja činim, nisu najvažniji moji napori, nego je veoma važno da mogu prepoznati što Bog čini za mene. To je jako važno postići u korizmi i zato nam pomažu naša djela. Ona nisu cilj, nije cilj postiti, nije cilj trapiti se, nije cilj iživljavati se na svome tijelu ili odreći se nečega što ti je lijepo, što ti je drago. To je sredstvo da bismo postigli neki cilj, a cilj korizme je upravo prepoznati Boga koji nam se daruje. Kada kažemo da je korizma milosno vrijeme to znači da Bog kuca na vrata mojega života i da Bog želi biti prisutan u mome životu. Zato mi za korizmu kažemo da je jako vrijeme, mijenja se boja, ne pjeva se Aleluja, orgulje se stišavaju, jednostavno nekako sve utihne, a utihne upravo zbog toga kako bismo bolje čuli Božju riječ, kako bismo bili koncentrirani na ono što dolazi od Gospodina. Pa i naši postovi i sve ono što činimo, naša odricanja, imaju tu svrhu. Sve ono što je suvišno odmaknuti kako bi dopustio Bogu da uđe u moj život”, kazao je, između ostaloga, fra Zvonimir Pavičić u svome duhovnom nagovoru.

Nakon završetka programa u dvorani sv. Ivana Pavla II., sudionici ove duhovne obnove pristupili su sakramentu ispovijedi, te sudjelovali na večernjem molitvenom programu u crkvi sv. Jakova. Molili su krunicu od 17 sati, slavili svetu misu od 18 sati koju je predslavio fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, te se nakon svete mise opet okupili u dvorani sv. Ivana Pavla II. gdje su imali zajedničko druženje uz prigodni domjenak.

Izvor: Radiopostaja Mir Međugorje

SVETAC DANA – BLAŽENA ELIZABETA PICENARDI

Blažena Elizabeta (Elisabetta) Bartolomea Picenardi, poznata i kao blažena Elizabeta iz Mantove, talijanska trećoredica, rođena je 1428. u Mantovi (Lombardija), kao kći cremonskog plemića Leonarda i Paole Nuvoloni iz Mantove. Odrasla je u Mantovi, gdje je njezin otac bio u službi plemićke obitelji Gonzaga. Majka ju je podučavala u vjeronauku, a otac u latinskom jeziku. Otac ju je htio udati za nekog mantovskog uglednika, ali Elizabeta je od malih nogu željela posvetiti svoj život Blaženoj Djevici Mariji. Već je u svojoj dvadesetoj godinu obukla odjeću Slugu Blažene Djevice Marije (servita) kao „mantellata“, servitska trećoredica. Poslije smrti roditelja, živjela je od 1465. kod svoje sestre Orsine, udate za Bartolomea Gornija. Uredila si je ćeliju, u kojoj je provodila život posvećen dragom Bogu.

Posljednjih godina života zalazila je u obližnju servitsku crkvu svetog Barnabe, često je primala pričest, što tada baš nije bilo uobičajeno, a posljednjih mjeseci ispovijedala se svaki dan. Ljubazna, ponizna i draga djevojka, živjela je pokornički, čitala Sveto pismo i molila časoslov, poput redovnica i redovnika. Naročitu pobožnost gajila je prema euharistiji i Gospi, Majci milosti, pa su mnogi vjernici tražili njezine preporuke kod Gospe. Sama je 15. srpnja 1467. izdiktirala svoju oporuku, u kojoj je ostavila svoj časoslov i 300 dukata servitima, Slugama Blažene Djevice Marije. Predosjetila je datum svoje smrti, a umrla je na današnji dan, 19. veljače 1468. u Mantovi. Pokopana je u obiteljskoj grobnici, u crkvi svetog Barnabe. Narod ju je odmah poslije smrti štovao kao sveticu, a uskoro i kao pravu čudotvorku. Pripisuju joj se mnoga čuda, od kojih je najpoznatije ono vezano uz djevojčicu, koja se utopila u jezeru i za pola sata izvučena na obalu živa i zdrava. U kapeli obitelji Picenardi, nedaleko Cremone, nalaze s mnoge zahvalne pločice koje svjedoče o milostima po zagovoru blažene Elizabete. Jedna stara freska iz 1475, prikazuje Elizabetu u habitu „mantellate“, s ljiljanom i liturgijskom knjigom u ruci. Blaženom ju je službeno proglasio 1804. papa Pio VII. Naročito ju štuje red Slugu Marijinih (serviti) te biskupije Mantova i Cremona.

Izvor: zupajastrebarsko.hr

SVETAC DANA – SV. KONRAD IZ PIACENZE

Spomendan Sv. Konrada posebno se svečano slavi u Notu i Avoli na Siciliji. Svečevu urnu drže dva čovjeka odjevena u bijele košulje, a narod joj pobožno pristupa sa svijećama u ruci. Bolesnici od hernije, osobito djeca, utječu se njegovu zagovoru.

Sveti Konrad rođen je 1290. u talijanskom gradiću Calendascu, nedaleko Piacenze (Emilia-Romagna). Ime Konrad je germanskog porijekla, a znači “smioni savjetnik”.

Od rane mladosti bavio se lovom i viteškim igrama. Kad su mu bile 23 godine, nalazeći se jednom u lovu, naredio je da se naloži velika vatra kako bi divljač potjerala iz gnijezda, duplja i brloga. Plamen je zahvatio silne razmjere pa je opustošio žetvu i čitav jedan zaseok. Vlasnici polja i kuća tražili su od krivca nadoknadu štete. Guverner Piacenze osudio je na smrt čovjeka koga su našli na mjestu požara, iako nije bio kriv.

Kada je proradila savjest Konradu on se javio vlastima te obvezao da će nadoknaditi štetu. Svoje obećanje je izvršio, ali je tako sam postao siromah. Lišen zemaljskih dobara, odlučio je promijeniti svoj život.

Nakon te nesreće Konradova žena Eufrozina ušla je u franjevački samostan Sv. Klare u Piacenzi, a on je postao franjevački trećoredac u Calendascu. Bilo je to 1315. U želji za što većom samoćom krenuo je najprije na hodočašće u Rim i u druga sveta mjesta, a zatim se uputio prema jugu na Siciliju. U dolini oko mjesta Noto našao je 1343. boravište. Jedno je vrijeme stanovao u ćelijama, a potom u špilju Pizzoni, koja je nazvana prema njemu.

Umro je 19. veljače 1351. klečeći pred križem, a sahranjen je u crkvi Sv. Nikole. Tijelo mu je 1485. ekshumirano te položeno u srebrnu urnu.

Urban VIII. dopustio je 12. rujna 1625. vlastitu misu i časoslov u čast ovoga sveca svim franjevačkim zajednicama. Crkva sv. Nikole, u kojoj se nalazi svečevo tijelo, postala je 19. svibnja 1844. katedrala novoustanovljene biskupije. Sv. Konrad Confalonieri zaštitnik je gradića i biskupije Noto.

Nezgoda s požarom za Konrada Confalonierija postala je spasonosna. Kako piše bitno.net nesreća je bila povod okretanja nove stranice u životu.

Preuzeto s nedjelja.ba

MISNA ČITANJA – 19. VELJAČE 2024.

Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.

I. korizmeni tjedan

Ponedjeljak, 19. 02. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
Lev 19,1-2.11-18; Ps 19,8-10.15; Mt 25,31-46

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Konrad, Rajko, Blago, Ratko

Prvo čitanje:

Lev 19, 1-2.11-18

Po pravdi sudi svome bližnjemu.

Čitanje Knjige Levitskog zakonika

Gospodin reče Mojsiju: »Govori svoj zajednici Izraelaca i reci im:

Sveti budite! Jer sam svet ja, Gospodin, Bog vaš!

Nemojte krasti; nemojte lagati i varati svoga bližnjega. Nemojte se krivo kleti mojim imenom i tako oskvrnjivati ime svoga Boga.

Ja sam Gospodin!

Ne iskorišćuj svoga bližnjega niti ga pljačkaj! Radnikova zarada neka ne ostane pri tebi do jutra. Nemoj psovati gluhoga niti pred slijepca stavljaj zapreku. Svoga se Boga boj!

Ja sam Gospodin!

Ne počinjajte nepravde na sudu! Ne budi pristran prema neznatnome, niti popuštaj pred velikima: po pravdi sudi svome bližnjemu. Ne raznosi klevete među svojim narodom; ne izvrgavaj pogibli krv svoga bližnjega.

Ja sam Gospodin!

Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Dužnost ti je koriti svoga sunarodnjaka. Tako nećeš pasti u grijeh zbog njega. Ne osvećuj se! Ne gaji srdžbe prema sinovima svoga naroda. Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga. Ja sam Gospodin!«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 19,8-10.15

Pripjev:

Riječi tvoje, Gospodine, duh su i život.

Savršen je Zakon Gospodnji,
dušu krijepi;
pouzdano je Svjedočanstvo Gospodnje,
neuka uči.

Prava je naredba Gospodnja,
srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja,
oči prosvjetljuje.

Neokaljan je strah Gospodnji,
ostaje svagda;
istiniti su sudovi Gospodnji,
svi jednako pravedni.

Riječi ti usta mojih omiljele,
i razmišljanje srca moga pred licem tvojim,
Gospodine, hridi moja, otkupitelju moj!

Evanđelje:

Mt 25,31-46

Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.«

»Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ‘Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’«

»Tada će mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’«

»Zatim će reći i onima slijeva: ‘Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’«

»Tada će mu i oni odgovoriti: ‘Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’. Tada će im on odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’«

»I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Tridesetodnevna pobožnost svetom Josipu

Danas započinje tridesetodnevna pobožnost svetom Josipu. Molitva svetom Zaštitniku kroz 30 dana posebna je pobožnost na čast sv. Josipa, kojom tražimo zagovor sveca u nekoj velikoj potrebi. Molimo zajedno!

Sve se te molitve obavljaju svakodnevno tijekom 30 dana u sjećanje na 30 godina što ih je sv. Josip proživio s Isusom, Božjim Sinom i s njegovom djevičanskom majkom Marijom u Nazaretu. Budemo li se s pouzdanjem obraćali sv. Josipu, bit će nam darovane izvanredne i brojne milosti. Sveta Terezija Avilska rekla je sljedeće: „Tko to ne želi posve vjerovati, neka jednom pokuša i potpuno će se u to uvjeriti.“ Sv. Josip može za nas izmoliti više milosti ako najprije u dobroj ispovijedi očistimo svoju vlastitu dušu i primanjem pričesti je iznova ukrasimo. Tu 30-dnevnu pobožnost možemo isto tako učiniti plodonosnijom ako istodobno spremno pomažemo siromasima. Možemo mirno moliti za neku veliku milost, ali je preporučivo da se ta pobožnost sv. Josipu požrtvovno posveti umirućima i pokojnima. Pokušamo li obrisati suze siromašnih i nevoljnih i umirućih, tada će sv. Josip i nama pomoći i utješiti nas sada i na smrtnom času. S ljubavlju će nas zakriliti svojim ogrtačem. Sv. Josip nije hranio i štitio samo svetu obitelj, već voli i blagoslivlje sve nas i želi nas dobro i sigurno dovesti do vječnog spasenja.


Preporuka za svakodnevnu molitvu (i poslije ove pobožnosti):

„O sv. Josipe, hranitelju Isusa Krista i zaručniče djevičanske Majke Božje Marije, moli za nas i za umiruće ovoga dana (ili ove noći).“

Tridesetodnevna pobožnost na čast svetog Josipa

+ U ime Oca + i Sina + i Duha Svetoga. Amen.

Isuse, Marijo i Josipe, prosvijetlite nas, pomozite nam, spasite nas. Amen.

Slava Ocu… (3x, u zahvalu presvetom Trojstvu za uzdizanje sv. Josipa na njegov izvanredno visok položaj).

Predanje

Gledaj, tu sam pred tobom u poniznom predanju, o sv. Josipe. U velikom štovanju prema tebi posvećujem ti ovu pobožnost i molim čitav nebeski dvor da me pri tome prati. Istodobno bih želio rasti u čašćenju tebe i poticati ga u drugima. Pomozi mi, sv. Josipe, da ti čitav svoj život ostanem odanim u pobožnosti i ljubavi. A tada mi osobito pomozi u smrtnom času, onako kao što su tebi pomogli Marija i Isus pri tvom umiranju, kako bih te jednom mogao vječno častiti u nebeskoj radosti. Amen. O, časni sv. Josipe, u pobožnom predanju i radosnog srca polažem pred tvoje noge to dragocjeno blago molitve i mislim na brojne vrline koje su krasile tvoj sveti lik. I u tebi se ispunio san egipatskog Josipa, tvog prethodnika. Ti nisi bio obasjan samo divnim zrakama božanskog Sunca, već i blagom svjetlošću mističnog mjeseca, Marije. Jakov je pošao na put u Egipat da čestita svom sinu Josipu koji je sjedio na kraljevskom prijestolju. Njegov su primjer slijedili svi njegovi sinovi. Neopisivo je ljepši bio međutim primjer Isusa i Marije koji su te okružili svojim velikim poštovanjem i svojom odanošću. To me potiče da ti se hrabro utečem ovom pobožnošću, moj sveti moćni žaštitniče, da po tebi postanem Bogu mio. Kao što egipatski Josip nije odgurnuo svoju grešnu braću, već ih je primio pun ljubavi, štitio i spasio od gladi i smrti, tako nećeš ni ti, o sveti Josipe, odbiti mene s mojom molbom. Priskrbi mi nadalje milost da me Bog na tvoj zagovor nikada ne napusti u toj dolini suza i da me uvijek ubraja među one koji su u životu i umiranju sigurni pod zaštitom tvoga ogrtača.

Molitve

Pozdravljam te, o sv. Josipe, kao upravitelja nedostizivih blaga neba i zemlje i kao hranitelja onoga koji hrani sve stvorove svemira. Ti si poslije Marije svetac koji je najdostojniji da ga volimo i štujemo. Ti si među svim svecima onaj koji je imao veliku čast da odgaja, vodi, hrani i grli Mesiju, njega za kojim su čeznuli da ga vide toliki proroci i kraljevi. Sv. Josipe, spasi moju dušu, priskrbi mi od milosrdnog Boga milost za koju ponizno molim (…)

Ishodi i za duše pokojnika da se ublaže njihove patnje. Amen. Slava…(3x)

O sv. Josipe, ti si širom svijeta određen za zaštitnika i pokrovitelja svete Crkve. Između svih svetaca zazivam tebe, najsnažnijeg zaštitnika slabih i potrebitih pomoći i želim tisuću puta častiti ljubaznost tvoga srca koje je spremno pomoći uvijek i u svakoj nevolji.

Tebi se, o sv. Josipe, obraćaju udovice i siročad, napušteni, potišteni i potrebiti svake vrste. Nema boli, jada i nevolje na koje se ti ne bi obazirao. Daj stoga i meni ona pomoćna sredstva što ih je sam Bog položio u tvoje ruke, kako bih primio milost za koju molim.

A vi, sve duše u čistilištu, molite se usrdno sv. Josipu za mene. Amen. Slava… (3x)

Već su nebrojeni ljudi prije mene molili i iskusili tvoju pomoć. O, sv. Josipe, koji pun si ljubavi, ti poznaješ moje nevolje i moju želju da ih se oslobodim. Nijedan čovjek, pa ni onaj najbolji, ne bi mogao razumjeti moj problem i doista mi pomoći. S mnogo pouzdanja utječem se tebi. Ta u rukopisima velike svete Terezije piše: „Svaka milost koja se moli od sv. Josipa, bit će sigurno dobivena.“

O, sv. Josipe, tješitelju potištenih, pomozi mi u mojoj nevolji, a moje molitve usmjeri i k dušama pokojnika, kako bi uskoro osjetili radost i blaženstvo. Amen. Slava…(3x)

O, ti uzvišeni sveče, u svojoj potpunoj pokornosti Bogu imaj samilosti prema meni. Ti, sa svojim svetim i zaslužnim životom, podupri moju usrdnu molbu. Pomozi mi svojim premilim imenom. Štiti me blagošću i moći svoga srca. Osnaži me svojim svetim suzama. Zagovaraj me snagom svojih sedam žalosti. Utješi moje srce melemom svojih sedam radosti. Oslobodi me od svakog zla tijela i duše. Spasi me od svake nevolje, svakog jada. Milostivo izmoli za me ono nužno, milost Božju.

Priskrbi za pokojne u čistilištu brzo izbavljenje iz njihovih muka. Amen. Slava…(3x)

O slavni sv. Josipe, bezbrojni su dokazi milosti koju ti izmoliš za nevoljnike. Bolesni svake vrste, potišteni, odbačeni, izdani, neutješeni, gladni i potrebiti pomoći, svi oni dolaze k tebi sa svojim teškoćama i nalaze uslišanje svojih molbi. Molim te, ne dopusti, predragi sv. Josipe, da budem jedina osoba među svima njima koja u svojoj molbi ne bi bila uslišana.

Pokaži i meni svoju milostivu i moćnu pomoć. Bit ću ti za to zahvalan i uvijek ću te častiti, o slavni sv. Josipe, moj zaštitniče i osloboditelju nevoljnih duša u čistilištu. Amen. Slava…(3x)

O, vječni Bože i Oče na nebu, po zaslugama tvoga Sina i njegove presvete Majke Marije usrdno te molim za osobitu milost. U Isusovo i Marijino ime bacam se na koljena pred tobom i iskazujem štovanje tvojoj čudesnoj nazočnosti. Molim te, prihvati moju spremnost i moju čvrstu odluku da uvijek ostanem među onima koji žele živjeti pod zaštitom hranitelja svete obitelji i po njemu se obraćati tebi svojim molitvama.

Blagoslovi u svojoj dobroti ovu svetu pobožnost, saslušaj i usliši moju molbu. Amen. Slava…(3x)

Sveti Oče, brani svetu Crkvu od svake neugodnosti i svakog neprijateljstva i ogrni sve nas svojim zaštitničkim ogrtačem.

Povjerljiva prizivanja u spomen na skrovit život svetog Josipa s Isusom i Marijom

Sveti Josipe, moli Isusa da posveti moju dušu.
Sveti Josipe, moli Isusa da prosvijetli moj razum.
Sveti Josipe, moli Isusa da razbukta ljubav u mome srcu.
Sveti Josipe, moli Isusa da osnaži moju volju.
Sveti Josipe, moli Isusa da pročisti moje misli.
Sveti Josipe, moli Isusa da On upravlja mojim osjećajima.
Sveti Josipe, moli Isusa da On vodi moje želje.
Sveti Josipe, moli Isusa da blagoslovi moja djela.
Sveti Josipe, izmoli mi od Isusa milost da nasljedujem tvoje vrline.
Sveti Josipe, izmoli mi od Isusa milost poniznog srca i duha.
Sveti Josipe, izmoli mi od Isusa milost blagosti i dobrote srca.
Sveti Josipe, izmoli mi od Isusa mira u mome srcu.
Sveti Josipe, izmoli mi od Isusa milost krotkosti i strahopoštovanja prema Bogu.
Sveti Josipe, izmoli mi od Isusa milost rastanka poslije svršetka mog zemaljskog života.
Sveti Josipe, izmoli mi od Isusa milost čistoće srca.
Sveti Josipe, izmoli mi od Isusa milost strpljivosti u kušnji i patnji.
Sveti Josipe, izmoli mi od Isusa milost blagog karaktera.
Sveti Josipe, izmoli mi od Isusa milost spoznaje vječnih istina.
Sveti Josipe, izmoli mi od Isusa milost razlikovanja duhova.
Sveti Josipe, izmoli mi od Isusa milost ustrajnosti u činjenju dobra.
Sveti Josipe, izmoli mi od Isusa hrabrosti u nošenju križa.
Sveti Josipe, izmoli mi od Isusa milost oslobođenja od svjetovnih vezanosti.
Sveti Josipe, izmoli mi od Isusa milost čežnje za nebom.
Sveti Josipe, izmoli mi od Isusa milost snage da izbjegavam grješne prigode.
Sveti Josipe, izmoli mi od Isusa milost dobrog smrtnog časa.
Sveti Josipe, ne daj da ikada budem udaljen od tebe.
Sveti Josipe, pomozi mi da se moje srce nikada ne umori voljeti te i hvaliti.

Sveti Josipe, prihvati me kao svoje posvojče.
Sveti Josipe, pomozi mi da volim Isusa kao što si ga ti volio.
Sveti Josipe, nikada me ne napuštaj, osobito ne u smrtnom času.
Isuse, Marijo i Josipe, predajem vam svoje srce i dušu.
Isuse, Marijo i Josipe, prosvijetlite me, pomozite mi, spasite me.
Amen. Slava…(3x)

Zazivanje svetog Josipa

O najčišći zaručniče Majke Božje Marije i moj najdraži zaštitniče, sveti Josipe: još se nikada nije čulo da nisi uslišao i utješio nekoga tko te je molio za zaštitu i pomoć. Znajući to dolazim i ja k tebi s pouzdanjem. Sveti Josipe, saslušaj me i usliši moju molbu. Amen. Slavni sveti Josipe, zaručniče Marijin i djevičanski Isusov poočime, misli na mene i bdij nad mnom. Nauči me koračati putem svetosti. Primi sve moje usrdne molbe na svoju svetu brigu i pod svoju očinsku zaštitu. Odstrani sve zapreke i teškoće koje smetaju mome moljenju i daj da uslišanje moje molbe još poveća slavu Božju i bude spas moje duše.

Neka ti kao znak moje velike zahvalnosti služi moje obećanje da ću se prema svojim mogućnostima posvuda zauzimati za tvoje visoko štovanje. S radošću hvalim Boga koji ti je dao toliku posredničku moć na nebu i na zemlji. Amen.

Litanije svetom Josipu

Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine. smiluj se.

Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se.
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se.
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se.
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se.

Sveta Marijo, moli za nas.
Sveti Josipe, moli za nas.
Slavni porode Davidov, moli za nas.
Svjetlosti patrijarha, moli za nas.
Zaručniče Bogorodice, moli za nas.
Stidljivi čuvaru Djevice, moli za nas.
Hranitelju Sina Božjega, moli za nas.
Brižni branitelju Kristov, moli za nas.
Glavaru slavne obitelji, moli za nas.
Josipe pravedni, moli za nas.
Josipe prečisti, moli za nas.
Josipe premudri, moli za nas.
Josipe jaki, moli za nas.
Josipe pokorni, moli za nas.
Josipe vjerni, moli za nas.
Ogledalo strpljivosti, moli za nas.
Ljubitelju siromaštva, moli za nas.
Uzore radnika, moli za nas.
Uresu domaćega života, moli za nas.
Čuvaru djevica, moli za nas.
Potporo obitelji, moli za nas.
Utjeho bijednih, moli za nas.
Ufanje bolesnih, moli za nas.
Zaštitniče umirućih, moli za nas.
Strahu zlih duhova, moli za nas.
Pokrovitelju svete Crkve, moli za nas.

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj se nama.

Postavio ga je gospodarom doma svojega.
I upraviteljem svega imanja svojega.

Pomolimo se:

Bože, koji si se neiskazivom providnošću dostojao izabrati blaženoga Josipa za zaručnika presvetoj Majci svojoj, daj molimo da koga kao pokrovitelja častimo na zemlji, zavrijedimo imati zagovornikom na nebu. Koji živiš i kraljuješ u sve vijeke vjekova. Amen.

Završetak molbe

O, slavni sv. Josipe, Bog te je izabrao za glavu i zaštitnika najsvetije od svih obitelji; budi i s neba moj najmoćniji zaštitnik. Usrdno te molim, zadrži me uvijek pod okriljem svog svetog ogrtača. Danas te izabirem za oca, zagovornika, pratioca i zaštitnika. Predajem ti sve: svoje tijelo i svoju dušu; sve što jesam i što imam, čitav svoj život, pa i svoje umiranje. Čuvaj me kao svoje dijete i brani od vidljivih i nevidljivih neprijatelja. Pomozi mi u svakoj nevolji.

Utješi me u teškim trenucima, a osobito u smrtnoj borbi. Kaži samo riječ za mene premilom Spasitelju, koga si kao dijete smio držati u svome naručju, i presvetoj Djevici Mariji čiji si smio biti voljeni zaručnik. Priskrbi mi one milosti koje će me odvesti vječnom spasenju. Želim poslušati i tvoj savjet i slijediti tvoj primjer i uvijek ti biti zahvalan.

Sveti Josipe, ponizan i čist, daj da budem tvoje posvojče. Dušu mi i tijelo drži čistima, da mogu ostati u milosti Božjoj. Sveti Josipe, hranitelju, zaručniče Djevice čiste, vođa mi i savjetnik budi, pomozi mi, Bože, da odan budem. Amen.

Oče naš…
Zdravo Marijo…
Slava Ocu…

+ U ime Oca + i Sina + i Duha Svetoga. Amen.
Hvaljen Isus Krist. Dovijeka. Amen.

O sv. Josipe, hranitelju Isusa Krista i zaručniče djevičanske Majke Božje Marije, moli za nas i za umiruće ovoga dana (ili ove noći).

Izvor: Tekst je izvadak iz knjižice “30-dnevna pobožnost na čast svetog Josipa”.

SVETAC DANA – SV. ŠIMUN JERUZALEMSKI

Za Sv. Šimuna, drugog jeruzalemskog biskupa, misli se da je bio sin Kleofe, jednog od dvojice učenika kojima se Isus ukazao na putu za Emaus.

Nakon mučeničke smrti Sv. Jakova Mlađega, prvog jeruzalemskog biskupa, oko 62., preostali učenici izabrali su Šimuna za njegova nasljednika. To je zabilježio otac crkvene povijesti Euzebije u svojoj Crkvenoj povijesti.

On misli kako je to bilo nakon razorenja Jeruzalema, što ne odgovara istini. Daleko je vjerojatnije da je to bilo prije i da se za opsade Jeruzalema Šimun sklonio u Pellu. Gospodin, koji je prorekao i razorenje Jeruzalema, opomenuo je svoje učenike da tada bježe. Šimun je za to znao i zato je pošao u Pellu. Svojim boravkom u Pelli zameo si je trag pa se tako kao Gospodinov rođak nije morao pokazati u Rimu po naredbi careva Vespazijana i Domicijana.

Sv. Šimuna su za progonstva prvih godina carevanja cara Trajana optužili pogani i Židovi da je kršćanin i Davidov potomak. Bio je dugo mučen 107., a potom i raspet. Pobudio je i čuđenje i divljenje gledatelja pa i samoga konzularnoga legata Tiberija Klaudija Attika, jer je bio starac od 109 godina, a od toga biskup 43 godine. Kako je bio Gospodinov suvremenik, pa čak i rođak, zanimalo bi nas mnogo više iz njegova života, ali nažalost, vjerodostojni izvori o tomu ne kazuju.

Za štovanje Sv. Šimuna u zapadnoj Crkvi imamo prve podatke u Adonovu martirologiju, a spominje ga i Rimski martirologij kao i knjige o svecima i mučenicima na Istoku. Svi ga od reda slave kao Kleofina sina. Na Zapadu se neke crkve kao npr. u Brindisiju, Bologni i Bruxellesu ponose što imaju njegove relikvije. Međutim, predaja o njihovoj vjerodostojnosti posve je nesigurna.

Ime mu je hebrejskoga porijekla i znači: Bog je uslišio.

Preuzeto s nedjelja.ba

.MISNA ČITANJA – 18. VELJAČE 2024.

Iskušavao ga Sotona, a anđeli mu služahu.

I. korizmeni tjedan

Nedjelja, 18. 02. 2024.

PRVA KORIZMENA NEDJELJA

ČITANJA:
Post 9,8-15; Ps 25,4bc-5ab.6-7bc.8-9; 1Pt 3,18-22; Mk 1,12-15

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Šimun, Bernardica

NAPOMENA:
▪ Na prvu korizmenu nedjelju vrši se obred izbora ili upisa imena katekumenâ koji će u vazmenoj noći pristupiti sakramentima kršćanske inicijacije. ▪ Započinje proljetni kvatreni tjedan u kojem su vjernici pozvani na intenzivniju molitvu i djela pokore i ljubavi. Tjedan je posvećen pokori i obraćenju. Tjedan završava Liturgijom kvatri, u subotu 24. veljače.

Prvo čitanje:

Post 9,8-15

Savez Božji s Noom, izbavljenim od voda potopa.

Čitanje Knjige Postanka

Ovo reče Bog Noi i njegovim sinovima s njim: »Evo, sklapam savez svoj s vama i s vašim potomstvom poslije vas i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa svim zvijerima, sa svime što je s vama izišlo iz korablje – sa svim živim stvorovima na zemlji. Uspostavljam savez svoj s vama te nikad više vode potopne neće uništiti živa bića niti će ikad više potop zemlju opustošiti.«

I reče Bog: »A ovo znamen je saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama za naraštaje dovijeka: Dugu svoju u oblak stavljam, da znamenom bude saveza između mene i zemlje. Kad oblake nad zemlju navučem i dúga se u oblaku pokaže, spomenut ću se saveza svoga, saveza između mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neće biti da uništi svako biće.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 25,4bc-5ab.6-7bc.8-9

Pripjev:

Sve su staze tvoje, Gospodine, ljubav i istina za one koji čuvaju Savez tvoj.

Pokaži mi, Gospodine, putove svoje,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me
jer ti si Bog, moj Spasitelj.

Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Spomeni me se po svojoj ljubavi –
radi dobrote svoje, Gospodine!

Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.

Drugo čitanje:

1Pt 3,18-22

Vas sada spasava protulik korablje – krštenje.

Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola

Ljubljeni: Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu – ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. U njemu otiđe i propovijedati duhovima u tamnici koji bijahu nekoć nepokorni, kad ih ono Božja strpljivost iščekivaše, u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bî spašena vodom. Njezin protulik, krštenje – ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu – i vas sada spasava po uskrsnuću Isusa Krista koji, uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu, pošto mu bijahu pokoreni anđeli, vlasti i sile.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mk 1,12-15

Iskušavao ga Sotona, a anđeli mu služahu.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.

A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Sedam godina bez prof. Tomislava Ivančića

Točno na današnji dan prije sedam godina u krilo Očevo vratio se svećenik Zagrebačke nadbiskupije prof. dr. Tomislav Ivančić.


Život i djelo

Tomislav Ivančić rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu, za svećenika je zaređen 1966. godine u Rimu. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na Papinskom sveučilištu Gregoriana, vraća se 1971. u Zagreb i postaje profesor Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a uskoro i pročelnik Katedre fundamentalne teologije. Od 1998. do 2001. godine bio je dekan Fakulteta, a u rujnu 2001. izabran je za rektora Sveučilišta u Zagrebu. Papa Ivan Pavao II. izabrao ga je 2004. godine za člana Međunarodne teološke komisije, a papa Benedikt XVI. ga je ponovno – u ožujku 2009. godine – imenovao članom Komisije na još jedan petogodišnji mandat. Godine 2011. prof. Ivančić imenovan je kapelanom Njegove svetosti s titulom monsignor.

Početak evangelizacije i otkriće hagioterapije

Od 1971. godine prof. Ivančić je, uz rad na Fakultetu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata i voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije. U tom radu otkrio je način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine. Ta je medicina, uz somatsku i psihičku, nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, osobito u liječenju njegovih duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu je svrhu razvio i metodu hagioterapije te 1990. godine u Zagrebu osnovao Centar za duhovnu pomoć, od kojega su se potom raširili i drugi koji djeluju širom Hrvatske i Europe.

Frankopanska i ljeto 1975. u Davoru

Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu prof. Ivančić je 1971. godine, na molbu poglavarice samostana Sestara Milosrdnica u Zagrebu, započeo držati vjeronauk najprije srednjoškolcima, a od 1972. i studentima. Tijekom tri-četiri godine najprije su proučavali Sveto Pismo i o pročitanom diskutirali. Učili su i moliti i temeljito postiti te liturgijski oblikovati svete mise, no nitko se pritom nije mijenjao.

Na svetkovinu Duhova 1975. načinili su dvodnevno hodočašće od Zagreba do Marije Bistrice. U ljeto iste godine odlučili su provesti u Davoru kako bi u zajedništvu molitve i euharistijskih slavlja tražili snagu koju je Crkva primila na dan Pedesetnice. Tako su dvadesetak studenata i profesor tri tjedna danonoćno molili i tražili silu Duha Svetoga koju su primili i živjeli apostoli.

I doista, prvi je prof. Ivančić u noći 3. kolovoza 1975., dok je klečeći molio, doživio duboko iskustvo susreta sa živim Bogom.

Sila Duha Svetoga najprije je preobrazila njega, a potom i sve okupljene sudionike. Tako se rodila Zajednica Molitva i Riječ.

Molitvom do iskustva Duha Svetoga

Tijekom jeseni 1975. godine broj članova Zajednice naglo se povećavao, a svi koji su dolazili na susrete vrlo su brzo dolazili do istog iskustva Duha Svetoga. Postupno su postali uvjereni u Božje djelovanje, okupljali su se na molitvu i pouku, postili i organizirali noćna euharistijska klanjanja. Molilo se u skupinama i pojedinačno, ali i danonoćno u kapelicama, domovima i drugdje – da bi svi primili iskustvo Duha i darove Duha!

Počeli su izdavati i časopis Koraci u kojem su opisivali sve bogatstvo Duha koje su primili, a ljudi su se mijenjali već čitajući njihove obraćeničke tekstove. Tijekom ljetnih mjeseci odlazili su u neki samostan ili slobodnu kuću na moru te proučavali Sveto Pismo, slavili euharistiju, molili, živjeli zajedništvo i tražili uvijek nova iskustva milosti. Bila je to priprema na poslanje koje su duboko naslućivali.

Potvrda crkvenih vlasti

Prof. dr. Tomislav Ivančić izvijestio je o svim tim događajima tadašnjeg nadbiskupa Franju Kuharića koji ga je podržao, rekavši da je to od Duha Svetoga. Zato je nadbiskup u rujnu 1979. godine pozvao prof. Ivančića da održi Seminar za osnovno kršćansko iskustvo za svećenike, redovnice i laike, a na kojemu je sudjelovao i sam nadbiskup. Uslijedili su brojni Seminari iste godine u Šibeniku, Splitu, Zagrebu, a kasnije i po svim gradovima Hrvatske te u Sloveniji, Srbiji, Makedoniji i BiH. Studenti su Profesora pratili i svjedočili svima svoje iskustvo Duha. Uskoro su počeli i samostalno voditi Seminare za evangelizaciju Crkve, a članove skupina uvodili u iskustvo molitve, vjere i Duha Svetoga.

Model prvokršćanskog katekumenata

Zajedno s dr. Heribertom Mühlenom, profesorom dogmatike iz Paderborna u Njemačkoj i vrhunskim stručnjakom u poznavanju teologije o Duhu Svetom, prof. Ivančić je 1981. godine istraživao koji bi model bio najprikladniji za “evangelizaciju Crkve”, kako je to nazvao papa Pavao VI. u dokumentu “Evangelii nuntiandi”. Otkrili su da bi najefikasniji model bio prvokršćanski katekumenat koji je u Crkvi prakticiran sve do šestog stoljeća. Taj je model otisnut u obredniku Inicijacija – Red pristupa odraslih u kršćanstvo (RPOK) i na temelju kojeg je profesor Ivančić napisao 1983. godine knjigu “Susret sa živim Bogom”.

U njoj je praktički, katehetski i metodički predstavio buduće vođenje Seminara za evangelizaciju Crkve. Knjiga je ubrzo prevedena na brojne strane jezike, a na hrvatskom je jeziku dosad doživjela petnaest izdanja. Nakon toga prof. Ivančić držao je oko dvadeset seminara godišnje, a broj ljudi neprestano je rastao. Profesor Ivančić prvi je put 1985. godine pozvan u inozemstvo održati trodnevni seminar u Austriji, a zatim je više puta bio pozivan i u Njemačku, Italiju, Belgiju, Nizozemsku, Švicarsku, Ukrajinu, Slovačku, Poljsku i Češku, kao i više puta u SAD i Kanadu.

Rast i djelatnost Zajednice

Da bi seminari uspjeli, Profesorovi su suradnici puno molili i postili. U mjestu održavanja seminara organizirali su klanjanje pred Presvetim, svjesni da je plod seminara dar Duha Svetoga, a ne ljudskih napora. Bilo je to novo razdoblje molitve, iz čega najprije nastaju male zajednice u raznim mjestima Hrvatske, a zatim i potreba za institucionalnim djelovanjem molitvene zajednice. Ispočetka se zvala Molitvena zajednica MiR, a potom Zajednica Molitva i Riječ. Naime, molitva je izvor njezina djelovanja u Crkvi i društvu, a iz tog nastaju nadahnuća te tako članovi postaju sposobni drugima pomagati evangelizacijski i terapijski. Sve informacije o povijesti i djelovanju Zajednice dostupne su na internetskoj stranici www.zmr.hr.

Tih je godina Zajednica dobila odobrenje i potvrdu svojeg Statuta od Nadbiskupskoga duhovnog stola u Zagrebu, potom su i drugi biskupi davali odobrenje za djelovanje u svojim biskupijama, a također i Hrvatska biskupska konferencija. Iako se tih godina događa i razvoj karizmatskih pokreta, ovaj je način evangelizacije bio prihvaćen u cijelom svijetu jer je bio trijezan i duboko je mijenjao živote ljudi.

Prof. Ivančić kao suradnik HKR-a

Prof. Tomislav Ivančić od prvih je dana bio i suradnik Hrvatskoga katoličkog radija, gdje je od 2003. godine svakoga utorka vodio emisiju ‘Gospodine, nauči nas moliti’, koju je kasnije preimenovao u ‘Gospodine, nauči nas vjerovati’ . Uz desetke knjiga koje je ostavio za sobom, njegove misli često nas prate i na društvenim mrežama. Ali najsnažniji trag ostavio je u srcima ljudi koji su sudjelovali na seminarima nove evangelizacije koje je vodio širom Hrvatske i po cijelom svijetu, a koji su mijenjali svoje živote u prijateljstvu s Isusom iz Nazareta. Pamte ga – i pamtit će ga – i ljudi kojima je pomogao otkrićem hagioterapije, pa su svestrano ozdravljali i liječili svoje brakove, obitelji i društvo. Mnogo je svemu tome doprinijela rečenica koju je često izgovarao i sve nas na nju podsjećao: LIJEPO JE ŠTO POSTOJIŠ!

Recimo na kraju da sve navedeno, iako impresivno, ne pokazuje dovoljno snagu utjecaja koju je na Crkvu u Hrvatskoj i hrvatsko društvo imao ovaj teolog, profesor i svećenik ali ponajprije, kako je i sam volio govoriti, prijatelj Isusa iz Nazareta.

Dragi Profesore, hvala Vam na svemu i neka Vam dobri Bog bude nagrada!

Izvor: hkm.hr

Sedam svetih osnivača Reda slugu Blažene Djevice Marije

Onaj tko makar i površno poznaje povijest Crkve, može uočiti stalnu izmjenu svjetla i sjena, odnosno s jedne strane primjećuje se kako s vremena na vrijeme dolazi do opće uspavanosti u duhovnom smislu, štoviše i do zapadanja u moralnu i duhovnu zapuštenost, ali onda redovito Duh Sveti potakne nekoga pojedinca ili skupine ljudi, a koji svojim nastojanjem oko svetosti života postanu poticaj i mnogima drugima u nasljedovanju. Primjera je bezbroj, ali oni najuočljiviji mogu se povezati uz prosjačke i pustinjačke redove, a u tom smislu najviše uz svetoga Franju Asiškoga i svetoga Dominika Guzmana.

Njihovo je vrijeme iznjedrilo mnoštvo muškaraca i žena koji su ideal kršćanstva pronašli u siromaštvu i intimnoj priljubljenosti uz Krista raspetoga i uskrsnuloga, ali zapravo, još više, može se reći da one milosti koje su ta dvojica svetaca zadobila na svoj način poticajno djeluju i na mnoge današnje ljude. To je ta posebna Božja ljubav koja se prelijeva u pojedince, a po njima osnažuje u duhovnom smislu cijelu Crkvu, pa stoga nije dobro nikada ni jedno povijesno razdoblje gledati s malodušnošću, kako su danas mnogi spremni, nego naprotiv gledati svaki oblik eventualne zapuštenosti i raskoraka s pravovjerjem kao temelj iz kojega će Duh Sveti podići neke nove Franje i neke nove Dominike, koji će opet pridonijeti da Kristova Zaručnica zablista u svoj svojoj ljepoti.

Kao jedan od lijepih primjera posvete vlastitih života, života drugih ljudi i života cijele Crkve, može se spomenuti životni put sedmorice svetih osnivača Reda slugu Blažene Djevice Marije, a čiji se spomendan slavi 17. veljače. Nema sumnje kako su za njihovu svetost velikim, ako i ne najvećim dijelom, zaslužni sveti Franjo i sveti Dominik, koji su potaknuli na ideal siromaštva, istinske pokore i prave duhovnosti, tako da je 13. st. cvalo konkretnim duhovnim plodovima. Nastalo je tako, uz franjevce i dominikance, još nekoliko redova koji su to svojim karizmama svakako potvrđivali. Među najpoznatije treba spomenuti karmelićane, augustince i servite, a za ovaj posljednji zaslužni su upravo sedmorica naznačenih muškaraca.

Riječ je o sljedećim uglednim firentinskim građanima: Buonfiglio dei Monaldi, Giovanni di Buonagiunta, Amadeus degli Amidei, Ricovero dei Lippi-Ugguccioni, Benedetto dell’ Antella, Gherardino di Sostegno i Alessio de’ Falconieri, ili, kako se češće u narodu nazivaju: sveti Bonfilije, sveti Bonajunkto, sveti Manet, sveti Amadije, sveti Ugučo, sveti Sosten i sveti Aleksije. Svi su oni po zanimanju bili trgovci, odnosno pripadali su staležu koji je u 13. st. bio iznimno cijenjen, kako poradi ugleda koji su uživali u narodu, tako i poradi svoga bogatstva. S druge strane, trgovci su češće bili probitačni ljudi koji nisu pazili na potrebe maloga čovjeka, nego su uglavnom svoja nastojanja usmjeravali na stjecanje vlastitih materijalnih dobara, a time su bili daleko od evanđeoskih poticaja.

Upravo je takva gramzivost, koju su se imali priliku nagledati radeći svoj posao, bacila sedmoricu muškaraca u promišljanje o izopačenosti materijalističkoga pogleda na svijet, pa su se međusobno povezali i odlučili živjeti sasvim drugačijim životima. U to je vrijeme bilo više različitih družbi koje su nastojale slijediti evanđeoske ideale, pa je tako i u Firenzi postojala Velika družba naše Gospe, a njoj su pripadali i naznačeni muževi. Ipak, prema predaji, odlučujuće u njihovoj promjeni života bilo je jedno viđenje, a nakon kojega su se odlučili povući na brdo Monte Senario, udaljeno od Firenze kojih 20-tak kilometara. Svojim su obiteljima ostavili onoliko koliko im je potrebno za dostojan život, a ostalo su prodali i porazdijelili siromasima, kako bi se nenavezani na materijalna dobra mogli posvetiti služenju Blaženoj Djevici Mariji, a preko nje i svojim bližnjima. Upravo su se iz toga razloga nazvali Red slugu Blažene Djevice Marije ili Red servita (prema lat. glagolu služiti). 

O njima više saznajemo iz Legende o nastanku Reda slugu Blažene Djevice Marije, koju je sastavio jedan od članova Reda servita, a čiji odlomak čitamo u Časoslovu ovako:

Bilo je sedam muževa, dostojnih mnogog štovanja i časti, koje naša Gospa poveza kao sedam zvijezda i ujedinivši ih dušom i tijelom udari početke Redu svome i slugu svojih.

Kad uđoh u naš Red, nisam zatekao na životu nikoga od njih osim jednoga, koji se zvao brat Aleksije. Htjela je naša Gospa toga brata Aleksija sve do naših dana sačuvati od tjelesne smrti kako bismo iz njegova pripovijedanja doznali o nastanku našega Reda. A život spomenutog brata Aleksija bijaše takav – što sam iz iskustva doživio i očima vidio – da je ne samo poticao prisutne svojim primjerom nego je potvrđivao i stalež redovništva i savršenosti svoje i sudrugova.

Njihov je položaj, prije nego se tjelesno povezaše, bio četverostruk.

Prvo, gledom na Crkvu: jer, neki od njih odlučivši čuvati djevičanstvo ili čistoću doživotno još se ne bjehu vezali ženidbom, drugi bjehu već združeni brakom, a treći zbog smrti žena upravo slobodni od ženidbe.

Drugo, gledom na korist gradu. Bili su postavljeni da u skladu s trgovačkom vještinom trguju i uzajamno razmjenjuju zemaljska dobra. No, čim nađoše dragocjeni biser, to jest naš Red, ne samo da su sav svoj posjed počeli dijeliti siromasima, već su i same sebe drage volje posvetili Bogu i Gospi da im što vjernije služe.

Treće, gledom na štovanje i čašćenje naše Gospe. U Firenci je naime postojala neka u davno doba osnovana družba u čast Djevice Marije. Ta je družba, sa svoje starine i množine i svetosti muževa i žena, bila stekla
veće ime od ostalih, tako da se nazivala osobito Velika družba naše Gospe. U njoj, prije nego se tjelesno povezaše, nikoše spomenuta sedmorica muževa, kao poglaviti ljubitelj i naše Gospe.

Četvrto, gledom na savršenost njihove duše. Boga su ljubili nadasve, njemu su, kako je red i dužnost, upravljali sve što su činili, njega častili u svim mislima, riječima i djelima.

A pošto su pod Božjim nadahnućem i čvrstom odlukom, a na osobit poticaj naše Gospe, bili odredili da će se uzajamno tjelesno povezati, rasporedili su svoje kuće i porodice: obiteljima ostaviše nužno, a ostalo podijeliše siromasima. Naposljetku potražiše ljude dobra mišljenja, života i primjera te im izložiše svoj naum.

Pa uziđoše na brdo Senar i ondje na vrhu podigoše jednu skladnu kućicu te se onamo stvarno i preseliše. Tu počeše misliti kako nisu ondje samo da stječu svetost nego i da sebi pridruže druge i tako povećaju novi Red što ga po njima pokrenu naša Gospa. I zato se raspodijeliše da sebi pridruže braću: neke su od njih primili i tako ustanovili naš Red. On je bio podignut poglavito od naše Gospe, zasnovan na poniznosti naše braće, njihovom slogom izgrađen, a siromaštvom podržan. (Časoslov rimskog obreda, II, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1997., str. 1182-1183.)

S obzirom da su serviti posebno bili usmjereni na razmatranje o ulozi Blažene Djevice Marije u povijesti spasenja, razumljivo je da su pri tome svoje razmatranje usmjerili i prema Marijinoj strpljivosti u podnošenju onih patnji koje je Mariji još navijestio sveti Šimun starac – da će joj mač boli probosti dušu. Na temelju toga i na njihov poticaj, oblikovala se pobožnost Gospi Žalosnoj, a kasnije je ustanovljen i blagdan Gospe Žalosne, koji se danas slavi 15. rujna.

Serviti su prepoznatljivi po crnom habitu, a žive po Pravilu svetoga Augustina, hiponskoga biskupa. Red je odobrilo više papa, a na poseban je to način učinio Benedikt XI. 1304. god., dok je još bio živ jedan od osnivača – sveti Aleksije. Svaki je od utemeljitelja Reda servita bio pokopan u prvoj crkvi na brdu Monte Senario, a 700 godina poslije utemeljenja reda, tj. 1933. god., sve su im kosti skupljene zajedno i prenesene u jednu raku, u tada izgrađenu kapelicu. Kojih 50-tak godina prije, točnije 15. siječnja 1888. god., papa Lav XIII. proglasio ih je svetima. Spomendan im se slavi na dan nebeskoga rođendana sv. Aleksija.

Serviti su se ubrzo iz Italije proširili po cijeloj Europi, a potom i diljem svijeta, a danas oko 1000 servita djeluje u 28 zemalja. Posebno su poznati po tome što u Rimu vode papinsko učilište Marianum.

Sve nam to pokazuje koliku su važnu ulogu u svoje vrijeme odigrali ne samo franjevci i dominikanci, nego i drugi manje poznati redovi, pa tako i serviti, te time potvrdili da Duh Sveti puše kad hoće i gdje hoće. To nam uvijek može biti poticaj da nikada ne malakšemo i ne padnemo u malodušnost gledajući određene nepoželjne pojave ne samo u društvu, nego i u Crkvi, jer nas povijest i Sveto Pismo uče da je milost Božja osobito velika ondje gdje se umnožio grijeh.

Ipak, na kraju valja primijetiti da su neki od osnivača Reda servita bili neoženjeni, drugi su bili udovci, ali neki su od njih bili već oženjeni, a da bi se posvetili Bogu napustili su svoje obitelji. Iako to možda može biti razumljivo iz negdašnje perspektive, kada se redovnički i svećenički život vrjednovao daleko važnijim od obiteljskoga, danas ćemo ipak, čini nam se s pravom, primijetiti da je možda bilo i pogrješno ostaviti supruge i djecu da se snalaze bez muške zaštitničke ruke, pa makar da se i sve svoje snage i sav svoj život posveti Bogu. Tako ćemo danas reći da je svaki stalež vrijedan i da svatko može postići svetost živeći upravo u tom staležu, a jednako će se tako istaknuti i obveze koje iz njega proizlaze. U tom su smislu sasvim razumljive crkvene odredbe po kojima nitko, kao oženjen ili kao udana, pogotovu ako su tu i djeca, pa makar i uz pristanak druge strane, ne može olako napustiti svoj bračni život da bi započeo redovnički. To može učiniti tek kao udovac ili udovica, ili pak kao rezultat zajedničke odluke, na način da oboje njih započnu redovnički život, ali i tada pod uvjetom da su djeca odrasla i ne zahtijevaju nikakvu roditeljsku skrb.

Preuzeto s vjeraidjela.com

MISNA ČITANJA – 17. VELJAČE 2024.

Nisam došao zvati pravedne, nego grješnike na obraćenje.

Korizmeno vrijeme

Subota, 17. 02. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
Iz 58,9b-14; Ps 86,1-6; Lk 5,27-32

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Bartol, Benedikt, Flavije

Prvo čitanje:

Iz 58,9b-14

Častiš li Gospodina odustajuć od puta…

Čitanje Knjige proroka Izaije

Ovo govori Gospodin:

»Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini, i tama će tvoja kao podne postati, Gospodin će te vodit bez prestanka, sitit će te u sušnim krajevima. On će krijepit kosti tvoje, i bit ćeš kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presuši. Djeca će tvoja gradit na starim razvalinama, podizati na temeljima drevnim. Zvat će te popravljačem pukotina, i obnoviteljem cesta do naselja.

Zadržiš li nogu da ne pogaziš subotu, i u sveti dan ne obavljaš poslove; nazoveš li subotu milinom a časnim dan Gospodinu posvećen; častiš li ga odustajuć od puta, bavljenja poslom i pregovaranja — tad ćeš u Gospodinu svoju milinu naći, i ja ću te provesti po zemaljskim visovima, dat ću ti da uživaš u baštini oca tvog Jakova, jer Gospodnja su usta govorila.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 86,1-6

Pripjev:

Uči me, Gospodine, svojemu putu da hodim u istini tvojoj.

Prigni uho svoje, Gospodine, i usliši me,
jer sam bijedan i ubog.
Čuvaj dušu moju, jer sam pobožnik tvoj;
spasi slugu svoga koji se uzda u te!

Ti si moj Bog; o Gospodine, smiluj mi se,
jer povazdan vapijem k tebi.
Razveseli dušu sluge svoga,
jer k tebi, Gospodine, dušu uzdižem.

Jer ti si, Gospodine, dobar i rado praštaš,
pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.
Slušaj, Gospodine, molitvu moju,
i pazi na glas vapaja mog.

Evanđelje:

Lk 5,27-32

Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Iziđe Isus i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reče mu: »Pođi za mnom!« On sve ostavi, usta i pođe za njim. I Levi mu u svojoj kući priredi veliku gozbu. A s njim bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih. Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim učenicima: »Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?« Isus im odgovori: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Pin It