Fra Bojan Rizvan na duhovnoj obnovi za župu Međugorje: Uvijek biti vjerni Božjoj riječi

U Međugorju je 14. i 15. veljače održana dvodnevna duhovna obnova za župljane Međugorja. Duhovna obnova sastojala se od molitve krunice i svete mise u crkvi sv. Jakova, te duhovnog nagovora u dvorani sv. Ivana Pavla II.. Voditelj ove duhovne obnove bio je fra Bojan Rizvan, župnik Župe Presvetog Srca Isusova u Zadru. Kako nam je kazao, tijekom ova dva dana pokušao je s međugorskim župljanima razmišljati o otajstvima Kristova života budući da nas korizma trajno poziva da upoznamo izbližega Kristov život, ali i s druge strane da nasljedujemo njegov put u našem životu.

„Tako smo nakon slavlja Euharistije i homilije koja je bila na svetoj misi, ovdje u dvorani prvoga dana razmišljali o Isusovim kušnjama u pustinji koje donosi evanđelist Matej, te prepoznajući u Kristovim kušnjama i naša iskušenja s kojima se svakodnevno suočavamo i na neki način pokušali dati odgovor koji je dao i Krist, a to je ostajući vjeran Očevoj ljubavi, Njegovoj svetoj volji i poslušnosti na koju nas On poziva. Sam Gospodin nam je pokazao kako u tim kušnjama valja uvijek biti vjeran Božjoj riječi, ostati u onome što Gospodin od nas traži, a ne nekako slijediti te zamamne ponude koje nam često Đavao nudi na našem životu. Ovoga drugoga dana pokušali smo razmišljati najprije o snazi riječi koju imamo u našem životu i kako lako možemo svojom riječju slomiti tuđe živote, kako lako možemo možda zaparati nečije srce, tako ga i raskrvariti, donijeti određenu bol. Ali jednako tako i u milini riječi koja nam dolazi po Božjoj riječi, po onome što nam je On učinio u našem životu”, kazao je fra Bojan Rizvan te naglasio kako se ta domišljatost Božje ljubavi osobito očituje time što je Riječ tijelom postala.

„Tako da nam Božja riječ nije samo darovana da je mi slušamo i da na neki način hrani našu vjerničku svijest, nego ponajprije Riječ je postala tijelom i tako se možemo s Kristom i susresti, da možemo dopustiti da dotakne naš vlastiti život. U tom kontekstu promišljali smo o Markovom evanđelju onaj susret Krista sa ženom koja je 12 godina bolovala zbog krvarenja, prepoznajući upravo u tome dugotrajnost te bolesti i kako naše rane mogu poprilično dugo biti prisutne u životu. Promišljali smo i o njezinoj želji da se riješi nekako te svoje bolesti, te kako svjedoči evanđelist Matej da je sve potrošila kod pustih liječnika. To je često slika današnjeg čovjeka kojemu nekako zdravlje postaje najvažnija vrednota u vlastitom življenju, te je spreman sve što ima potrošiti ne bi li možda našao liječnike i tako iscijelio svoje narušeno zdravlje. Ali s druge strane vidimo da to njoj ništa nije koristilo, dapače bilo joj je sve gore”, kazao je fra Bojan te dodao kako smo danas nažalost u našem društvu svjedoci da ljudi čeznući za tim zdravljem ponekad se i odmaknu od Boga.

„Čak i znaju zatajiti svoju vlastitu vjeru odlazeći kod različitih bioenergičara, nekakvih gurua, različitih kvadri-nadri liječnika koji na neki način opterećuju hod i život, a vidimo da Krist zapravo iscjeljuje onoga trenutka kada sazre želja u našem životu, a to je želja za spasenjem. Jer kako svjedoči evanđelist Marko, ova žena je željela biti spašena, ne samo ozdravljena nego i spašena. Onoga trenutka kada shvatimo vrijednost spasenja u našem životu tada postajemo istinski zdravi. To ne znači da će bolest nestati ili da će se bolest ukloniti iz našeg života, ali znači da ćemo sigurno drugačije nositi svoju vlastitu bolest. Nosit ćemo je onako kako je nosio Krist svoj vlastiti križ, a to je posve predano u Očevu volju, Njegovu blizinu i Njegovu ljubav. Zato i mi samo možemo živjeti tu našu spašenost, a korizma nas upravo na to poziva da po različitim pokorničkim djelima mi živimo spašenost na koju nas Gospodin poziva”, kazao je na kraju fra Bojan Rizvan.

Izvor: Radiopostaja Mir Međugorje

Čista srijeda u Međugorju

Na Pepelnicu ili Čistu srijedu započela je korizma – četrdesetodnevna posebna priprava za najveći kršćanski blagdan Uskrs. Početak i kraj vremena korizme obilježeni su strogim postom i nemrsom. Također, na sam dan Pepelnice na svetim misama održava se i obred pepeljenja, to je vidljivi znak vjerničkog prihvaćanja posta i pokore. Pri posipanju blagoslovljenim pepelom na Pepelnicu, svećenik onomu koga pepeli kaže riječi: ‘Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti’, ili riječi: ‘Obrati se i vjeruj Evanđelju!’, a tako je bilo jučer i u Međugorju gdje je nakon svetih misa upriličen obred pepeljenja. Večernju svetu misu u 18 sati u crkvi sv. Jakova u Međugorju, koju su svojim pjevanjem uveličali članovi župnog zbora „Kraljica Mira”, predslavio je fra Bojan Rizvan, župnik Župe Presvetog Srca Isusova u Zadru koji je u svojoj propovijedi kazao da danas kada s Crkvom započinjemo slaviti korizmu, jer je korizma ujedno slavlje, pozvani smo razmišljati o tome čemu nas Gospodin poučava u ovome slavlju.

„Čuli smo danas apostola Pavla i još nam uvijek u srcu odjekuje njegova riječ koju prenosi Božja riječ: „Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa”. Korizma je čudesno vrijeme zato što učimo živjeti sada. Učimo živjeti našu sadašnjost. I u ovome trenutku naše sadašnjosti događa se jedno čudo, a to je da se naše ‘sada’ isprepliće sa Božjim ‘sada’. Da se naša vremenitost isprepliće s Njegovom vječnošću i milošću. Zato je u temelju korizmenog hoda poziv živjeti sada, a ne sutra. Živjeti ovdje i sada, a ne neki drugi trenutak. Mi ponekad i u našem duhovnom životu možemo stalno živjeti u prošlosti. Koliko je onih koji se zatrpaju u svoju vlastitu povijest i stalno postaju taoci te svoje prošlosti, svoga grijeha, svojih slabosti… Ili pak možemo biti u određenom trenutku taoci i naše budućnosti, možemo biti zabrinuti zbog nje. Može nam se uvući tjeskoba u srcu zbog toga što će biti sutra. Ne znamo je li naša budućnost svjetla ili tamna. I baš zbog toga Bog nas u slavlju korizme poučava živjeti sada, živjeti ovaj trenutak i korizma nas ponajprije vraća u sadašnjost”, kazao je fra Bojan Rizvan te dodao kako korizma ima zadatak vratiti nas u realnost, u našu zbilju i zato se moramo danas truditi boriti protiv odgađanja.

„Mi često u našem životu odgađamo puno stvari i često smo tu vrlo domišljati na koji način nešto odgoditi. Pa onda i kada se pojavi nekakva dobra i pobožna želja u našem srcu pa kažemo da ćemo od sutra to početi, ima još vremena… A Božja riječ nas podsjeća: „Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa”. I ovo slavlje nam mora pomoći da se izborimo protiv svakog odgađanja u našem životu i u našem srcu. Korizma nas uči odgovoriti na pitanje kakva je to moja sadašnjost, kakva je to moja realnost u kojoj ja živim, gdje se ja sada nalazim, što sam i gdje sam, gdje su me doveli moji životni izbori, gdje me dovode moje životne odluke kojih svaki dan imam u vlastitom životu. Taj ‘sada’ se odnosi na trenutak početka hoda, sada gdje smo i da sada započnem s Gospodinom koračati kroz život jer „Evo sad je vrijeme milosno, evo sad su dani spasa”. Ovaj dan i ova večer dana nam je za dar spasenja. Zato korizmeni hod koji večeras započinjemo nije nekakav besciljni put pa da mi ne znamo prema kome idemo, pa da mi ne znamo čemu se nadamo, pa da mi ne znamo tko je središte našega hoda. Korizmeni hod je ponajprije povratak u obećanu zemlju, a naša obećana zemlja je Krist Gospodin, naša ciljna ravnina je dar njegova uskrsnuća. Onaj koji nam pomaže da uskrsnemo iz svake naše smrti, a osobito iz smrti naših vlastitih grijeha i slabosti”, kazao je fra Bojan te naglasio da ono što je važno shvatiti u ovom našem korizmenom hodu, koji ponekad nalikuje kao da idemo i kroz pustinju i kroz prašumu baš zbog toga, da smo pozvani prepoznati da više u našem životu djeluje milost Gospodnja nego li naše snage i pamet.

„Korizmeno odricanje koje danas započinjemo ne smije nam na neki način učvrstiti našu snagu, pa ćemo mi sada kroz vlastiti post pokazati kako smo moćni, kako znamo očitovati da smo mi siloviti i čvrsti u našim odlukama, nego nas ponajprije treba pozvati da pustimo da Gospodin djeluje u našem životu. Zato se taj povratak u obećanu zemlju, na ovaj Božji poziv kojega nam danas prenosi prorok Joel „Vratite se k meni!”, događa na koji način? Događa se tako što smo pozvani ne derati svoju obuću ili odjeću, ne derući neke svoje halje, nego ponajprije razderavši naše vlastito srce. Lako je možda razderati svoje haljine, ali kako je teško razderati svoje vlastito srce. Lako je možda i popeti se na Križevac, ali tako je teško živjeti svoj križ, dopustiti voljeti druge zato što znaš da ćeš biti ranjen. Jer kad nekoga voliš onda se nužno otvaraš i toj ranjivosti. Zato nas korizma uči ljubiti do te mjere da znamo i da dadnemo razderati svoj vlastiti život. Zato u ovoj korizmi moramo iskusiti i bol zbog ljubavi. Jer to je sami Krist iskusio. Kad budemo u ovoj korizmi molili križni put čega se drugoga spominjemo nego li ljubavi koja je kroz bol očitovala svoju vjernost, koja je kroz bol očitovala svoju utjehu, koja je kroz bol očitovala svoju supatnju u svim našim patnjama i teškoćama”, kazao je fra Bojan te dodao:

„Korizma je uistinu i vrijeme pozornosti, to jest usmjerenosti našega srca na ono što je bitno. Da ne dopustim da u svom vlastitom životu bezveze gubim vrijeme. Mudar čovjek je onaj koji zna razlučiti bitno od nebitnog i korizma te tome uči. Korizma te uči kako razlučiti nešto što je posve nebitno od onoga što je bitno i što od Gospodina dolazi i za naš život postaje spasonosno. Koliko će događaja biti u ovih 40 dana koji nam upravo to žele poručiti?”, upitao se fra Bojan, te na kraju propovijedi govorio i o postu.

„Svjedoci smo ovdje u Međugorju kako se često govori o potrebi života u postu. Zato da bismo prepoznali prioritete da ničemu ne robujemo, jer svako ropstvo gasi radost, svako ropstvo gasi osmijeh. Kada čovjek živi u ropstvu vlastitih grijeha on ne može biti istinski radostan čovjek. Zato Isus kaže kada vi postite ne budite smrknuti. Sa Kristovih učenika koji poste mora biti vidljiv osmijeh da drugima znamo osmijehom donijeti radost neba. Koji poziv i poslanje za ovu korizmu, da ne izobličimo lice nego da budemo ljudi koji ćemo drugima donijeti istinski osmijeh. Braćo i sestre, to je hod koji mi danas započinjemo. To je hod na koji nas Gospodin poziva. To je hod kojim želimo kročiti. Pa neka naš taj hod prema Gospodinu Isusu bude blagoslovljen i njegovom milošću”, kazao je, između ostaloga, fra Bojan Rizvan u svojoj propovijedi.

Ujedno, jučer je u Međugorju započela i dvodnevna duhovna obnova za župljane Međugorja. Duhovna obnova se sastoji od molitve krunice u 17 sati i svete mise u 18 sati u crkvi sv. Jakova, te se zatim nakon svete mise nastavlja u dvorani sv. Ivana Pavla II. duhovnim nagovorom fra Bojana Rizvana.

Izvor: Radiopostaja Mir Međugorje