Feel Medjugorje
Author

FMteam

Browsing
In Molitve

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (treći četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (treći četvrtak)

Petnaest četvrtaka svetoj Riti nastali su iz pučke pobožnosti u spomen na 15 godina svetičine stigmatiziranosti, tijekom kojih je svetica na čelu nosila stigmu Kristova trna. Pobožnost započinje u veljači i traje do 22. svibnja, kada je svetkovina sv. Rite.

Sveta Rita poznata je kao svetica nemogućeg i zagovornica u bespomoćnim i beznadnim slučajevima. Petnaest četvrtaka priprave za svetkovinu sv. Rite nastali su iz pučke pobožnosti u spomen na 15 godina svetičine stigmatiziranosti, tijekom kojih je svetica na čelu nosila stigmu Kristova trna. Ta se pobožnost osobito proširila Italijom i u inozemstvu nakon što je papa Lav XIII. 24. svibnja 1900. proglasio Ritu sveticom.

U ovoj pučkoj pobožnosti, ističe se vrijednost evangelizacije i rasta u kršćanskom životu. Ta pobožnost uključuje duhovni put koji počinje u veljači i iz tjedna u tjedan traje do 22. svibnja, kada je svetkovina sv. Rite. Svakog četvrtka u tijeku obavljanja pobožnosti preporučuje se:

  • sudjelovati na svetoj misi
  • moliti se sam ili u zajednici prema ovdje navedenim molitvama
  • provoditi tjedno djelo obraćenja
  • ispovijedati se, po mogućnosti jednom mjesečno.

Treći četvrtak – 22. veljače

Opstojnost zla

U ime Oca i Sina i Duha Svetog. Amen

IZ BIBLIJE

Isus reče: “Što iz čovjeka izlazi, to onečišćuje čovjeka. Ta iznutra, iz srca čovječjeg, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomosti, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.” (Mk 7,20-23)

HIMAN DUHU SVETOM

O, dođi, Stvorče, Duše Svet
Pohodi duše vjernika,
Poteci višnjom milosti,
U grudi štono stvori ih!

Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
U nemoćima tjelesnim
Potkrepljuj nas bez prestanka!

Sva slava Ocu vječnomu
I uskrslomu Sinu mu,
sa Tješiteljem Presvetim
Nek’ bude sada i uvijeke! Amen


IZ ŽIVOTA SVETE RITE

Vremena u kojima je živjela sveta Rita bila su teška i puna izazova. Oskudica, ratovi i nasilje svih vrsta bijahu česta pojava. Stanje kršćanske zajednice koja je 40 godina bila podijeljena velikim raskolom bilo je žalosno. I na prostranom području Cascie ljudski život je vrijedio vrlo malo, a kao što znamo iz dokumenata, više se polagalo na isprazne stvari, zabavu i ugled, nego na Boga i izgradnju pravog i solidarnog društva. Sljedeći primjer svojih roditelja Rita bijaše mirotvorac i u obitelji i u društvu, neumorno radeći za dobro i mir, ne padajući u beznađe i pesimizam. Rita nas uči prepoznavanju znakova vremena i pobjeđivanju zla prisutnog u nama i oko nas osobnim zalaganjem i u zajedništvu sa svim osobama dobre volje.

MOLITVA SV. RITI

Pozdravljam te sv. Rito, posudo ljubavi,
ženo mira i uzore svih kreposti, vjerna Isusova učenice.
Svetice obitelji i oprosta
Pomozi nam vjerovati da je Bogu sve moguće
I priteci nam u pomoć u svakoj potrebi. Amen.

IZ SPISA SVETOG AUGUSTINA

Ne žalimo se i ne mrmljajmo o našim vremenima braćo. U stvari, što to novo ili drugačije tišti ljude našeg doba, a da nije tištalo i naše očeve? Uistinu, možemo li reći da trpimo tako mnogo i od istih poteškoća s kojima su se i oni nosili? Ali možete biti sigurni kada bi se vratili i u vremenu svojih predaka, žalili bi se jednako ako mislite da su prošla vremena bila dobra, to je s toga što ta vremena više nisu vaša. Zašto mislite da je prošlost bolja od današnjice? Shvatite da od Adama do danas nije bilo ničeg osim truda, znoja, muke i trnja. Je l’ nas potop slučajno zadesio? Jesu li nas teška vremena oskudice i rata pogodila da bi potvrdila naša jadikovanja Bogu na sadašnjicu?
(razgovor; Caillau-Saint Yves 2,92)

IZ UČENJA SVETE CRKVE

Ako, naime, čovjek pogleda u svoje srce, nalazi da je sklon na zlo i uronjen u tolike jade, koji ne mogu potjecati od njegova dobrog Stvoritelja. Tako je čovjek u samome sebi podijeljen. Zbog toga sav život ljudi, i pojedinaca i skupina, pruže sliku borbe, i to dramatične, između dobra i zla, između svjetla i tame. Što više, čovjek otkriva da je nesposoban da sam od sebe uspješno suzbija nasrtaje zla, tako se svatko osjeća kao otkovan verigama. Povrh toga sve što se protivi samome životu, kao što je ubojstvo bilo koje vrste, genocidi, pobačaji, eutanazija pa i svojevoljno samoubojstvo; sve što potvrđuje integritet ljudske osobe, kao što su sakaćenja, tjelesna i moralna mučenja, psihološke prisile; sve što vrijeđa ljudsko dostojanstvo, kao što su neljudski uvjeti života, proizvoljna uhićenja, deportacije, ropstvo, prostitucija, trgovina bijelim robljem i mladeži; zatim, nedostojni uvjeti rada, gdje se sa radnicima ne postupa kao sa slobodnim i odgovornim osobama, nego kao s prostim sredstvima zarade: svi ti i slični postupci zacijelo su sramotni već sami po sebi, i dok truju ljudsku civilizaciju više kaljaju one koji tako postupaju nego ne koji nepravdu trpe, i u proturječju su sa Stvoriteljevom čašću.
(Drugi vatikanski sabor – Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu (GS) 13.27)

MOLITVA LITANIJA

Na napade na Tvoju ljubav…….Gospodine, smiluj se!
Na zlostavljanje djece……… Gospodine, smiluj se!
Na pobačaje i pornografiju…………… Gospodine, smiluj se!
Na ratove i genocid……………….. Gospodine, smiluj se!
Na rasizam i nepravdu………………… Gospodine, smiluj se!
Na podijelu među kršćanima………….. Gospodine, smiluj se!
Na zlo počinjeno svakog dana……… Gospodine, smiluj se!
Na naše obitelji……………………. Gospodine, smiluj se!
Na našu domovinu……………… Gospodine, smiluj se!
Na cijeli svijet……………. Gospodine, smiluj se!

Oče naš…..

ZAVRŠNA MOLITVA

Oče Sveti, koji vjekovima održavaš svoja obećanja, podigni glavu čovječanstva pritisnutu tolikim zlima i otvori naša srca nadi kako bismo bez straha dočekali slavni povratak Krista, suca i spasitelja. Jer on je Bog koji živi i kraljuje s tobom u jedinstvu Duha Svetoga u vijeke vjekova. Amen.

DJELO OBRAĆENJA

Tijekom tjedna nađi slobodnih 15 minuta za temeljit ispit savjesti te se ispovijedi i primi odrješenje.

U ime Oca i sina i Duha Svetoga. Amen.

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (prvi četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg (drugi četvrtak)

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

Blagdan Katedre svetog Petra apostola

Blagdan Katedre svetog Petra apostola

Kada govorimo o Katedri svetog Petra apostola (Cathedra sancti Petri) mislimo na relikviju, papinsko prijestolje u crkvi svetog Petra u Rimu ili u prenesenom smislu na Stolicu svetog Petra ili Svetu Stolicu, što se u diplomatskom izrazu već od srednjega vijeka odnosi na samog papu i državu Vatikan (Santa sede). Blagdan Katedre svetog Petra slavio se na današnji dan u Rimu već od IV. stoljeća kao znak jedinstva Crkve sazidane na Kristovom namjesniku. To je dan kad se prisjećamo evanđeoskog teksta svetog Mateja, posebno dragog srcu svakog katolika, po kojem doznajemo da je Petar temelj naše Crkve. Isus je Petru rekao: “Ti si Petar-Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i Vrata pakla neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano i na nebesima, a što razriješiš na zemlji, bit će razriješeno i na nebesima”. Riječi „stijena“ i „ključevi“ jasno se odnose na Petrovu osobu i govore o snazi njegove vjere i vlasti koja mu je povjerena.

Već od ranih kršćanskih vremena štovala se Petrova katedra kao simbol papinske učiteljske vlasti. Nekada su je pape koristili kao prijestolje pa se često mislilo da ju je koristio i sam sveti Petar, no papama ju je 875. darovao car Karlo Ćelavi. Očuvana je do danas i sastoji se od tri dijela. Najstariji potječe iz apostolskih vremena, drugi, od bjelokosti iz V. ili VI. stoljeća, a najnoviji je onaj iz razdoblja od IX. do XI. stoljeća. Pozlaćenu brončanu oplatu izradio je od 1647. do 1653. slavni kipar i arhitekt Gian Lorenzo Bernini. Današnja svetkovina podsjeća nas katedrom svetoga Petra kao svojevrsnim trajnim simbolom na činjenicu da je Krist Gospodin imenovao svoga namjesnika na zemlji, namijenio mu ulogu učitelja i pastira, a njegova služba i misija proteže se kao neprekinuti, neraskidivi lanac sve do modernih vremena. „Vrata paklena“ njegovu Crkvu neće i ne mogu nadvladati.

Izvor: zupajastrebarsko.hr

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 22. VELJAČE 2024.

MISNA ČITANJA – 22. VELJAČE 2024.

Ti si Petar-Stijena! Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga.

I. korizmeni tjedan

Četvrtak, 22. 02. 2024.

KATEDRA SV. PETRA

Blagdan

ČITANJA:
vl.: 1Pt 5,1-4; Ps 23,1-6; Mt 16,13-19

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Izabela, Margareta, Tvrtko

Prvo čitanje:

1Pt 5,1-4

Sustarješina i svjedok Kristovih patnja.

Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola

Predragi! Starješine među vama opominjem, ja sustarješina i svjedok Kristovih patnja, a zato i zajedničar slave koja se ima očitovati: pasite povjereno vam stado Božje, nadgledajte ga — ne prisilno, nego dragovoljno, po Božju; ne radi prljava dobitka,

nego oduševljeno; i ne kao gospodari Baštine nego kao uzori stada. Pa kad se pojavi Natpastir, primit ćete neuveli vijenac slave.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 23,1-6

Pripjev:

Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam!

Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.

Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću Domu prebivati
kroz dane mnoge.

Evanđelje:

Mt 16,13-19

Ti si Petar-Stijena! Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita svoje učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sa¬gradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Vjera

Tjedan proljetnih kvatri: Što su zapravo kvatre?

Tjedan proljetnih kvatri: Što su zapravo kvatre?

Katolička je Crkva tijekom povijesti iznjedrila niz različitih oblika pobožnosti, a koje su kao takve nekada obično bile vrlo prihvaćene i njegovane u narodu. Za mnoge se može reći da svoju širinu mogu zahvaliti činjenici da je liturgija bila na (nerazumljivom) latinskom jeziku, pa se narod okretao onomu što je razumio, a s druge se strane može reći da je većina tih pobožnosti našla svoju široku primjenu iz činjenice jer su bile usko vezane uz svakodnevni život i u tom su smislu posvećivale dio ili cijelu godinu. Uz to, poneke su pobožnosti i poneki su običaji imali svoju pozadinu u nekim konkretnim okolnostima, odnosno nastale su kao izraz zahvalnosti Bogu, Blaženoj Djevici Mariji ili pojedinim svetcima na uslišanim molitvama za npr. oslobođenje od kuge ili nekih drugih bolesti, potresa, poplava, velikoga nevremena, nasrtaja nekršćanskih vojski i drugih opasnosti. Konačno, niz pobožnosti nastao je jednostavno kao rezultat nastojanja oko suzbijanja poganskih običaja pojedinih krajeva, a onda su se novonastale pobožnosti s vremenom uvriježile u cijeloj Crkvi ili barem u nekim većim njezinim cjelinama. Ukoliko pratimo povijest nastanka mnogih katoličkih blagdana i svetih vremena, kao i povijest različitih pučkih pobožnosti, primijetit ćemo da su im često u pozadini navedeni uzroci, piše Vjera i djela.

Neke od takvih pobožnosti preživjele su do danas, ali se za najveći broj ipak može reći da su tek određeni ostatci ostataka i da postoje više kao nekakvo crkveno-kulturno dobro, nego izraz željene pobožnosti. S obzirom da je nerijetko u njima bilo i manjih ili većih teološki upitnih elemenata, reforma Drugoga vatikanskoga sabora s pravom je htjela napraviti reda, ali je ipak, čini nam se, s tim unošenjem reda pomela ili barem umanjila značenje i onomu što bi bilo dobro zadržati.

To se odnosi i na pobožnost koja je poznata pod nazivom kvatre, a riječ je o tjednima pokore, posta, molitve i milosrđa, koji stoje na početku svakoga godišnjega doba. Kao takve, kvatre su imale zadatak pratiti građansku godinu i dati joj jedan duhovniji smisao. Povijesno gledano, nastale su kao reakcija na stare poganske rimske običaje vezane uz sjetvene i žetvene obrede, a koje su uključivale raskalašenost i štovanje nepostojećih božanstava. Tako su postojale zimske kvatre, u studenomu ili prosincu, koje su bile povezane uz sijanje ozimih usjeva, zatim ljetne, u lipnju ili srpnju, vezane uz žetvu, te jesenske kvatre, u rujnu, a koje su bile povezane s berbom grožđa.

Kada je kršćanstvo postalo jedina priznata religija u Rimskomu carstvu, razumljivo je bilo da se htjelo istisnuti takve poganske običaje, koji su bili u suprotnosti s evanđeoskim načelima. Kako je to češće Crkva činila, jer je bilo teško u narodu u potpunosti iskorijeniti takve običaje, i ovdje se primijenilo pravilo po kojemu je postojećim slavljima dala sasvim druge naglaske i obrede, one koji su bili usklađeni s kršćanskim načelima.

S vremenom će navedenim trima tjednima biti dodan i četvrti, koji se slavi u proljeće, na što i sam naziv kvatre upućuje (quatre – četiri). O tome imamo svjedočanstvo već u vrijeme pape Leona Velikoga (5. st.). Takve kvatre slavile su se u početku samo u Rimu, ali se taj običaj s vremenom proširio po cijeloj Zapadnoj Crkvi. S obzirom na usku povezanost naroda uz poljoprivredu do najnovijih vremena, razumljivo je da im je smisao bio najviše usmjeren prema posveti takvoga seljačkoga života, a pri tome je posebno bio naglasak na postu. Iako su kao takve kvatre trajale cijeli tjedan, naročito se postilo u srijedu, petak i subotu, što će ostati do danas.

U ranijim vremenima bilo je određeno da se zimske kvatre slave nakon 3. nedjelje došašća, proljetne nakon 1. korizmene nedjelje, ljetne nakon Duhova, a jesenske nakon blagdana Uzvišenja svetoga Križa. Reformom pak nakon Drugoga vatikanskoga sabora određeno je da se o tom pitanju pobrinu biskupske konferencije, pa je tako bivša Biskupska konferencija Jugoslavije 1983. god. obnovila kvatre za naša područja. Pri tome je odredila da se zimske kvatre provode nešto ranije kako ne bi preduboko ulazile u došašće i time umanjile otajstvo Božića, odnosno odredila je da se kvatre trebaju slaviti u tjednu prije 17. prosinca. Tri pokornička dana – srijeda, petak i subota – ostala su ista, s tim da se, naravno, treba staviti naglasak na cijelomu tjednu.

Proljetni se, dakle, kvatreni tjedan slavi nakon 1. korizmene nedjelje, a kako je rečeno, s obzirom da je riječ o početku korizme, naglasak je na pokori, pozivu na promjenu života, postu, molitvi i djelima milosrđa. Time nas Crkva još više i još snažnije uvodi u značenje Četrdesetnice, vremena od četrdeset dana koji prethodi Velikomu trodnevlju i Uskrsu, pa je stoga dobro da taj običaj obdržavanja kvatri ne zamre u narodu, nego da zaživi u svoj punini. Dobro je ponoviti da su posebno važni dani srijeda, petak i subota, pa bi barem te dane bilo poželjno postiti, ali ako to fizičke snage dozvoljavaju, još je poželjnije da se posti cijeli taj tjedan.

Pri tome svakako treba imati na umu pravo značenje posta, kao izraza duboke zahvalnosti Bogu na daru otkupljenja, kao i suobličavanje s Kristom patnikom, koji je i sam prije početka svoga djelovanja, nagnan snagom Duha Svetoga, postio četrdeset dana. Zato nipošto nije dobro prezrijeti smisao takvoga posta od jela i pića, jer je riječ o poticajima Duha Svetoga i time o zadobivanju velikih milosti, ali naravno da se pri tome ne smiju zanemariti ni drugi oblici posta, kao ni drugi oblici milosrđa i pojačane molitve.

Stoga su vjernici pozvani sami promisliti na koji bi način mogli kroz taj tjedan još snažnije iskazati Bogu slavu i zahvalnost za djelo otkupljenja, a ovdje možemo, tek kao poticaj u takvom razmišljanju, preporučiti nekoliko takvih bogoljubnih i čovjekoljubnih djela. Vjernik se tako može nastojati držati strogoga posta, na kruhu i vodi, vodeći računa o tome da post označava jednom se do sita najesti. Za one kojima je to fizički iznimno teško, a možda i za zdravlje opasno, može se preporučiti barem nemrs, suzdržavanje od mesa i mesnih prerađevina, a po mogućnosti uz to i od jaja, mlijeka i mliječnih proizvoda. Može se suzdržati i od nekih drugih svojih loših sklonosti, npr. od alkohola, cigareta, kasnoga lijeganja i kasnoga ustajanja, pretjeranoga korištenja Interneta, pretjeranoga gledanja televizijskoga programa, nemara u svakodnevnim obvezama, psovke i nepristojnoga govora itd.

Uz takve oblike odricanja, još bi bilo važnije potaknuti se na iskazivanje veće ljubavi prema Bogu i bližnjima. Tako bi si vjernik mogao odrediti da će npr. svaki dan barem u proljetnomu kvatrenomu tjednu moliti (žalosnu) krunicu, ići na svetu misu, moliti Časoslov, pročitati koji odlomak Svetoga Pisma, čitati kakvu korisnu duhovnu knjigu, odvojiti si vrijeme za razmatranje nad čitanjima dana itd. Isto tako mogao bi si odrediti da će svoju ljubav prema bližnjima pokazati na način da će brižno paziti na svoj jezik, da nikoga, a posebno one svoje najbliže, ne vrijeđa, zatim truditi se biti obziran i dobrohotan prema svima koje susreće, otvoriti svoje oči za potrebe drugih i u tom smislu im pomoći, pa tako npr. obići bolesnike, nazvati one koje dugo nije čuo iz nemara, pregledati ormare i dio odjeće i obuće darovati u Caritas ili konkretnim ljudima, pojačano dati milostinju itd.

Kako bi neki rekli, ljubav je dosjetljiva, pa u tom smislu oni koji doista žele da im to vrijeme bude vrijeme istinskoga obraćenja, molitve, pokore i djela milosrđa, zasigurno će naći načina kako namisao provesti u djelo. Takva pak djela prije svega su na korist samoj osobi koja ih vrši, jer ju otvaraju ljubavi i prema Bogu i prema bližnjima i prema sebi, također su na korist drugim ljudima, a posebna im je vrijednost u tome što su Bogu na slavu. To je u biti smisao svih kvatri, a posebno proljetnih.

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. PETAR DAMIANI

SVETAC DANA – SV. PETAR DAMIANI

Sv. Petar Damiani, biskup i Crkveni naučitelj, bio je jedan od najvećih Crkvenih reformatora svojega vremena, a živio je u 11. stoljeću.

Petar Damiani rođen je 1007. u Raveni (Italija) kao posljednji od brojne djece. O njegovu se obrazovanju skrbio stariji brat Damjan – čije je ime Petar naknadno dodao svomu u znak zahvalnosti.

Unatoč mnogim poteškoćama koje su pratile brojnu i siromašnu obitelj kao mladić je uspio poći na studij – prvo u rodnom gradu, a potom u Faeinzi i Parmi. Kada je završio školovanje kratko je izučavao elokvenciju i govorništvo.

Godine 1035. u želji za samoćom, razmatranjem i molitvom povukao se u jedan samostan na granici Umbrije.

To vrijeme bilo je teško vrijeme za Crkvu u koju su se uvukle simonija i nemoralnost velikog dijela klera koji je rado i često kršio obavezu celibata. No, ipak je bilo svećenika i redovnika koji su tome kanili stati u kraj i započeti novo razdoblje evanđeoske čistoće. Među njima se ubrajao i biskup Ravene koji je Petra izvukao iz samostanskog mira.

Damiani je toliko uspješno djelovao u Raveni da ga je sam Papa pozvao da zajedno s njim organizira reformu Crkve i ishodi izmirenje s carstvom.

Tako je poslan u “mirovni pohod” u Milano u kojemu je vladala pobuna krivovjeraca, a potom u Cluny kako bi podržao prava tamošnjih opata te nakon toga u Firencu, Francoforte, Montecassino… Njegova sposobnost posredovanja bila je tolika da je gotovo uvijek postizao svoj cilj.

Najbolje od sebe je dao dok se nalazio uz bok s papom Grgurom VII. Ova dvojica velikih i plemenitih Crkvenih velikodostojnika, ujedinjeni željom podariti Crkvi novo, posve evanđeosko lice, upustili su se s nevjerojatnom odvažnošću u reformaciju Crkve i tako okončali dugu i zamornu “borbu za položaje” kao jedan od najproblematičnijih vidova simonije (car si je bio prisvojio pravo imenovanja biskupa i opata). Štoviše, pogođen odlukom pape Grgura VII. o ekskomunikaciji, car Henrik IV. došao je u Italiju te se u pokorničkoj odjeći Papi bacio pod noge i molio za oprost.

Papa je nagradio revnost i plodnu mirotvornu djelatnost Petra Damianija te ga prvo proglasio biskupom Ostie, a potom kardinalom. Ali za ovog čovjeka to su bile tek počasne titule jer čim mu se prilika ukazala, kao običan monah se vratio u mir svog samostana. No, uvijek je bio spreman ponovno ga napustiti ako bi ga poslušnost i dobrobit Crkve zvale na neko drugo mjesto.

Iako je već bio star, bio je poslan pomiriti jedan težak sukob u rodnome gradu. Naime, sukob su bili započeli sljedbenici protupape, koji su u Raveni bili veoma brojni. I taj problem je riješio i sretno se vraćao kući kada ga u veljači 1072. u Faenzi zadesila smrt.

Budući da je u miru spokojnog samostana napisao brojne i vrijedne tekstove iz područja teologije i askeze, papa Leon XII. 1828. proglasio ga je Crkvenim naučiteljem.

Preuzeto s nedjelja.ba

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 21. VELJAČE 2024.

MISNA ČITANJA – 21. VELJAČE 2024.

Naraštaju se ovom neće dati znak doli znak Jone proroka.

I. korizmeni tjedan

Srijeda, 21. 02. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
Jon 3,1-10; Ps 51,3-4.12-13.18-19; Lk 11,29-32

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Petar Damjanski, Damir, Natalija, Zaharija

Prvo čitanje:

Jon 3,1-10

Obratiše se Ninivljani od svojega zlog puta.

Čitanje Knjige proroka Jone

Riječ Gospodnja dođe Joni: »Ustani — reče mu — idi Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu što ću ti reći.« Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Gospodin zapovjedi. Niniva bijaše grad božanski velik — tri dana hoda.

Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: »Još četrdeset dana, i Niniva će biti razorena.«

Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega.

Glas doprije i do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo. Tada se po odredbi kralja i njegovih velikaša oglasi i objavi u Ninivi: »Ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse ništa, ni da pasu, ni da vodu piju. Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeću, da glasno Boga zazivlju i da se obrate svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je činio. Tko zna, možda će se povratiti Bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?«

Bog vidje što su učinili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio, i ne učini.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 51,3-4.12-13.18-19

Pripjev:

Srce raskajano i ponizno, Bože, nećeš prezreti.

Smiluj mi se Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti.

Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

Žrtve ti se ne mile,
kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

Evanđelje:

Lk 11,29-32

Naraštaju se ovom neće dati znak doli znak Jone proroka.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: »Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju.«

»Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona! Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Molitve

Pet molitava djece iz Fatime

Pet molitava djece iz Fatime

Prije Gospinih ukazanja, troje malih pastira: Lucija, sveti Franjo i Jacinta Marto, stanovnici sela Aljustrela u blizini Fatime, doživjeli su tri ukazanja Anđela Portugala ili Anđela Mira.

Molitva oprosta

Prvo anđelovo ukazanje dogodilo se u proljeće 1916. godine kada je anđeo od djece zatražio da se mole s njim. Kleknuo je i poklonio se, te je tri puta ponovio sljedeću molitvu:

“Moj Bože! Vjerujem u te, klanjam ti se, ufam se u te i ljubim te! Molim te oprost za one koji ne vjeruju u te, ne klanjaju ti se, ne ufaju se u te i ne ljube te’. Zatim je ustao i rekao: ‘Tako molite. Srce Isusovo i Marijino pozorni su na glas vaših molitava.’”

Molitva za obraćenje grešnika

Kod trećeg ukazanja djeca su ugledala anđela koji je u ruci držao kalež, a iznad kaleža lebdjela je hostija iz koje je kapala krv. Ostavivši hostiju i kalež da lebde u zraku, anđeo je kleknuo i čelom dotaknuo zemlju izgovarajući ovu molitvu:

„Presveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti, ponizno ti se klanjam i prinosim ti Predragocjeno Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo Isusa Krista, prisutna u svim svetohraništima svijeta, kao naknadu za sve uvrede, svetogrđa i ravnodušnost kojima te se vrijeđa. Po neizmjernim zaslugama njegova Presvetoga Srca i Bezgrešnoga Srca Marijina, molim te za obraćenje ubogih grešnika.“

Fatimska molitva

Blažena Djevica Marija se u Fatimi predstavila kao Gospa od Krunice te je 13. srpnja 1917., objavivši Fatimsku tajnu, preporučila djeci pastirima: „Kada molite krunicu, nakon svakog otajstva kažite:

‘O moj Isuse! Oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenog ognja i dovedi u raj sve duše, osobito one kojima je najpotrebnije tvoje milosrđe.’“

Žrtvena molitva

Gospa je također djecu poučila da prinose svoje osobne žrtve Bogu za obraćenje grešnika, da ovu molitvu mnogo puta izgovaraju, osobito svaki put kada učine neku žrtvu:

“O moj Isuse, to je tebi za ljubav, za obraćenje grješnika i kao naknada za sve uvrjede koje se nanose Bezgrješnom Srcu Marijinu.”

Molitva euharistije

Tijekom prvog Gospina ukazanja, djeca su, potaknuta nekakvim unutarnjim nagonom, pala na koljena i iz dna duše ponavljala ovu molitvu:

“Presveto Trojstvo, klanjam ti se. Bože moj, Bože moj, ljubim te u Presvetom sakramentu.”

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

SVETAC DANA – SVETI FRANJO I JACINTA MARTO

SVETAC DANA – SVETI FRANJO I JACINTA MARTO

Prije ukazanja, ova se djeca nisu ničim posebno isticala. Bijahu tek siromašni pastirčići, koji su pripadali onoj skupini za koju se čini kako je Gospi upravo najdraža, kako bi ljudima prenijela neku važnu poruku…

U Covi da Iriji, što ju je neprekidna kiša pretvorila u pravu baru, okupilo se još od prethodne večeri 60.000 ljudi. Troje pastirčića: desetogodišnja Lucija od Isusa, te njeni mali rođaci Franjo i Jacinta Marto, najavili su, kako će se 13. listopada na tome mjestu dogoditi veliko čudo. Nitko od njih troje nije znao čitati ni pisati, a pripadali su dvjema nadasve skromnim obiteljima iz Aljustrela, malenoga dijela Fatime. Čudo se trebalo dogoditi u vidu jamstva vjerodostojnosti “viđenja”, za koja su djeca tvrdila kako imaju 13. dana svakoga mjeseca. Na zelenoj im se česmini od kakva metra visine, ukazala mlada i lijepa Gospođa, odjevena u bijelo, praćena lepetom nevidljivih krila.

Upravo je ta Bijela Gospođa dala sljedeće obećanje: “13. listopada učinit ću veliko čudo kako bi svi uzvjerovali.”

Prvo se ukazanje zbilo 13. svibnja u mjestu Cova da Iria. Gospođa se ovako predstavila dječici koja su je zapanjeno promatrala: “Dolazim s Neba. Dolazite ovdje šest mjeseci zaredom, svakoga 13. Onda ću vam reci tko sam.”

Tako je za Luciju, Franju i Jacintu započela uzbudljiva i strašna ‘pustolovina’, koja će snažno obilježiti njihove mlade živote: utješna viđenja mile Gospođe, Njeni pozivi na molitvu krunice i mrtvenje za grešnike koji vrijeđaju Srce Isusovo i Marijino, te su osuđeni na pakao ukoliko se ne obrate – bio je to motiv koji bi se redovito ponavljao, pri svakom susretu; povjeravanje zabrinjavajućih tajni, koje su naviještale “užasne” stvari…

No, nisu izostale ni dvojbe i neprijateljstvo nevjernika (“Male ništarije” – govorili su), te civilnih vlasti koje nisu dobro podnosile takve teško shvatljive novosti i neugodna okupljanja na mjestu ‘navodnih’ ukazanja, koja su narušavala javni mir i red. Bilo je tu također i neprijateljstvo pokojeg mrzovoljnog starješine, koji je smatrao kako treba preduhitriti tradicionalni oprez Crkve koja u takvim stvarima – posve opravdano – nastupa nadasve polako. Nitko od navedenih nije bio nimalo blag prema troje ‘osumnjičenika’ koji su čak jednu čitavu noć proveli u mračnoj i hladnoj ćeliji zatvora, kako bi ih se pokušalo navesti na priznanje da su zapravo sve izmislili. Svemu se tome pridružila još i osornost roditelja, koji su strahovali kako će loše završiti radi čitave te halabuke podignute oko njihove djece…

I tako se, dakle, 13. listopada u blatu Cova da Irie okupilo 60.000 ljudi, pod olovnim nebom što je izlijevalo obilje kiše. Bijahu tu i vjernici i nevjernici, seljani i građani, slobodoumci i novinari poslani čak i s drugog kraja oceana. Svi su ondje došli tražiti potvrdu vlastita mišljenja o činjenicama koje bijahu podijelile zemlju.

Gospođa je rekla kako će se čudo zbiti u podne. Nešto prije utvrđena vremena, stiglo je i troje vidjelaca, u pratnji svojih majki. Lucija je sve pozvala neka sklope kišobrane. I svi su je poslušali, iako je kiša nastavila pljuštati. Potom je malena stala moliti krunicu, te se u podne ukazala Gospa. Bilo je to Njezino posljednje ukazanje. “Ja sam Gospa od Krunice – rekla je vidiocima. Želim da u moju čast podignete kapelu.”

Godine 1917. Europa je proživljavala tragediju Prvoga svjetskoga rata pa je Gospa uputila ove riječi: “Rat će završiti i vojnici će se uskoro vratiti kućama.” U jednome je trenutku Lucija prstom pokazala prema nebu. Svi su podigli pogled te je kiša odjednom prestala. Rastjerujući guste oblake, pojavio se sunčani krug nalik na kotač koji je u svim smjerovima emitirao raznobojne zrake svjetlosti, koje su osvijetlile oblake, drveće i zemlju te sve prisutne. Ponovilo se to tri puta. Zapanjeni su ljudi molili i udarali se o prsa, moleći oproštenje za svoje grijehe.

Dok je sunce plesalo, pastirčići su ponovno među oblacima ugledali Gospu, u društvu sv. Josipa i Djeteta Isusa, s ručicama podignutim na blagoslov. “Ples Sunca” bio je namijenjen okupljenima, kako bi vidjeli i povjerovali te razglasili vijest o tome čudu, ali i o tome kako je Gospa zaista došla ljudima donijeti poruku milosrđa i spasenja. Tom se neobičnom činjenicom dugo bavio i tisak – ne samo onaj mjesni. Nakon što je ‘spektakl’ završio, vidioci su krenuli natrag kući: rasplakanu je Jacintu u naručju odnio jedan poznanik, dok je Luciju na ramenima ponio neki krupni seljak kako bi je spasio od ljudi koji su htjeli komadić njene odjeće ili pramen kose kao relikviju. Jedino se Francesco (Franjo) uspio neprimjetno provući kroz gomilu.

Svi su ih željeli vidjeti, ponovno čuti njihovu priču: što im je rekla Gospa, preporučiti u njihove molitve pokojeg bolesnika. U danima koji su uslijedili pred njihovom su se kućom redale nepregledne procesije znatiželjnika i pobožnika. Njih je troje jedno vrijeme pristalo na “igru” – pojavljujući se pred ljudima i pričajući, ali su kasnije, kako bi izbjegli čašćenje upućivano njima osobno, stali nestajati na sve dulja i dulja razdoblja. Skrivali su se u jednoj dubokoj i mračnoj pećini, skrivenoj među grmljem, kako bi mogli nastaviti moliti krunicu, kao i ostale molitve što ih je za vrijeme ukazanja bio naučio Anđeo, te činiti žrtve za obraćenje grešnika.

Franju i Jacintu proglasio je blaženima papa Ivan Pavao II., 13. svibnja 2000. g., koji je s Fatimom oduvijek bio osobno povezan: Gospinome je čudu, naime, pripisivao činjenicu što je preživio atentat na Trgu svetoga Petra. Lucija je, pak, daleko nadživjela svoje dvoje malenih rođaka te preminula tek u veljači 2005. godine. Franju i Jacintu svetima je proglasio papa Franjo 13. svibnja 2017. godine.

Prije ukazanja, ovo se troje djece nije ničim posebno isticalo. Bijahu tek siromašni pastirčići, koji su pripadali onoj skupini, za koju se čini kako je Gospi upravo najdraža, kada se želi ukazati, kako bi ljudima prenijela neku važnu poruku. Nikada nisu išli u školu, ali su zato veoma rano upoznali napore težačkoga posla. Zahvaljujući jednostavnosti i dobrome vjerskome odgoju, Božja je prisutnost za njih bila nešto posve prirodno pa su Mu se često s pouzdanjem obraćali u molitvi.

Gospa je tako samo pojačala i novim sadržajima obogatila njihovo već postojeće iskustvo svetoga: rekla im je neka mole i oni su to svim srcem prihvatili, žarom što ga posjeduju samo djeca. Više krunica dnevno, posjete crkvi i “Skrivenome Isusu”, žrtve, postovi za grešnike – postali su tako najželjkovaniji dijelovi njihova dana, te izričaj cjelovitoga življenja, oslobođeni svega suvišnoga.

Sve je to za Franju i Jacintu trajalo vrlo kratko. Bijela im je Gospođa, naime, bila obećala: “Brzo ću doći po vas.” Dječica su to znala i živjela iščekujući je. Rekla je također i kako Franjo, da bi bio primljen u raj, mora izmoliti puno krunica. I on ju je poslušao. Svaku je priliku koristio kako bi prstima provlačio zrna krunice (volio je moliti sam). Ponekad je to činio i u školi, koju je bio stao pohađati, ali najradije u crkvi.

“Pođi ti u školu – govorio bi Luciji – i poslije dođi po mene; što mi vrijedi učiti, kada ću uskoro umrijeti.” I zaputio bi se prema crkvi kako bi se ondje molio “skrivenome Isusu”.

I kraj je zaista došao uskoro. Oplakavši poginule u velikome ratu, ljudi su sada stali oplakivati žrtve strašne epidemije španjolske groznice. Dana 23. prosinca 1918. g., bolest je pogodila također Franju i Jacintu. Za Franju se sve okončalo u svega nekoliko mjeseci, pa je 4. travnja iduće godine, sa svega 11 godina, pošao ponovno vidjeti Gospu.

Jacintin je kraj bio daleko teži, prava kalvarija, koju je ona podnijela velikom snagom duha, unatoč strahu i tjeskobi, “za obraćenje grešnika i kao naknada za uvrede koje se nanose Svetom i Bezgrešnom Srcu Marijinu”.

Gnojna upala pluća, kao posljedica španjolske groznice, prisilila ju je na dvomjesečni boravak u bolnici. Uvelike je trpjela zbog razdvojenosti od roditelja i prijatelja. Plašila ju je i pomisao kako će umrijeti sama u bolnici. I upravo će u lisabonskoj bolnici Jacinta započeti svoj lijet, koji će je zauvijek odnijeti k Bijeloj Gospođi. Ondje su je, naime, bili premjestili na traženje čuvenoga liječnika doktora Lisboe, koji se nadao spasiti je kirurškim zahvatom. Njezin je odlazak bio jedna duga muka. Grčevito je grlila Luciju, koja je uvijek bila uz nju, tjerajući strah i brišući suze.

Kirurški se zahvat – nadasve bolan, jer njena slabost nije dopuštala potpunu anesteziju – pokazao suvišnim.

Uvečer 20. veljače 1920. g., Gospa je došla po nju, baš kao što je i obećala. Među povjerljivim razgovorima što su ih izmijenile Jacinta i Lucija, bio je i ovaj: “Mislim na rat koji ima doći… Umrijet će toliko ljudi, i toliki će otići u pakao. Bit će puno srušenih kuća i mrtvih svećenika. Kada bi ljudi prestali vrijeđati Gospodina, do rata ne bi došlo.”

Nakon toga su uslijedili građanski rat u Španjolskoj i II. svjetski rat.

Fatimska je poruka jasna. Ljudi sami na sebe navlače nevolju. Obratimo li se i promijenimo li život, zajamčeno nam je novo tisućljeće mira.

Kapelica što ju je Gospa bila zatražila postala je jedno od najvećih i najposjećenijih marijanskih svetišta, uz Lourdes. Svakoga se dana ondje ponavlja čudo: ne ono sunčeva plesa, već toliko ljudi koji ondje pronalaze utjehu i prigodu za započinjanje novoga života u znaku ljubavi Božje.

Ime Franjo je germanskoga porijekla te je isprva značilo “slobodan”, dok je kasnije poprimilo i značenje “francuski”.
Ime Jacinta ima predgrčko porijeklo, a naziv je cvijeta “yakhintos”.

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 20. VELJAČE 2024.

MISNA ČITANJA – 20. VELJAČE 2024.

Vi, dakle, ovako molite: Oče naš, koji jesi na nebesima…

I. korizmeni tjedan

Utorak, 20. 02. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
Iz 55,10-11; Ps 34,4-7.16-19; Mt 6,7-15

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Leon Čudotvorac, Lav, Lea

Prvo čitanje:

Iz 55,10-11

Riječ moja čini što sam htio.

Čitanje Knjige proroka Izaije

Ovo govori Gospodin:

»Kao što dažd i snijeg s neba silaze i ne vraćaju se onamo dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni, da bi dala sjeme sijaču, i kruh za jelo, tako i riječ koja iz mojih usta izlazi, ne vraća se k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 34,4-7.16-19

Pripjev:

Bog izbavlja pravednika iz svih tjeskoba.

Veličajte sa mnom Gospodina,
uzvisujmo ime njegovo zajedno!
Tražio sam Gospodina, i on me usliša,
izbavi me od straha svakoga.

U njega gledajte i razveselite se,
da se ne postide lica vaša.
Eto, jadnik vapi, i Gospodin ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba.

Oči Gospodnje gledaju pravedne,
uši mu slušaju vapaje njihove.
Lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca
da im spomen zatre na zemlji.

Pravednici zazivaju, i Gospodin ih čuje,
izbavlja ih iz svih tjeskoba.
Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca,
a klonule duše spašava.

Evanđelje:

Mt 6,7-15

Vi, dakle, ovako molite: Oče naš, koji jesi na nebesima…

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete.

Vi, dakle, ovako molite:

‘Oče naš, koji jesi na nebesima!

Sveti se ime tvoje!

Dođi kraljevstvo tvoje!

Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!

Kruh naš svagdanji daj nam danas!

I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim!

I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga.’

Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Vijesti iz Crkve

Papin Angelus u nedjelju 18. veljače

Papin Angelus u nedjelju 18. veljače

Papa Franjo je u nedjelju, 18. veljače 2024., s prozora svoje radne sobe u Apostolskoj palači izmolio molitvu Anđeo Gospodnji s vjernicima i hodočasnicima okupljenim na Trgu sv. Petra. Donosimo u cijelosti Papino obraćanje prije i nakon molitve Angelusa.

PAPA FRANJO

ANGELUS

Trg Svetog Petra

Nedjelja, 18. veljače 2024.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas, na Prvu korizmenu nedjelju, Evanđelje nam govori o Isusu koji je bio kušan u pustinji (usp. Mk 1, 12-15). U tekstu se kaže: „bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona“. I mi smo u korizmi pozvani „ući u pustinju“, to jest u šutnju, u unutarnji svijet, u slušanje srca, u dodir s istinom. U pustinji – dodaje se u današnjem Evanđelju – Krist „bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu“ (r. 13). Znači bio je društvu zvijeri i anđela. Ali, u simboličkom smislu, i mi smo u njihovom društvo: kad uđemo u pustinju našeg srca tamo možemo, naime, susresti i zvijeri i anđele.

Zvijeri. U kojem smislu? U duhovnom životu možemo ih zamisliti kao neuredne strasti koje nam dijele srce, nastojeći ga zaposjesti. Utječu na nas, djeluju zavodljivo ali, ako ne budemo na oprezu, u opasnosti smo da nas rastrgaju. Poznamo te „zvijeri“ duše: to su razni poroci i grešne mane, žudnja za bogatstvom, koja nas zatvara u proračunatost i nezadovoljstvo, ispraznost užitka, koja osuđuje na nemir i samoću te, nadalje, pohlepa za slavom, koja rađa nesigurnost i stalnu potrebu za potvrđivanjem i želju da budemo u središtu pažnje. Ne zaboravimo te stvari koje možemo susresti u svojoj nutrini: žudnja, ispraznost i pohlepa. Nalik su „divljim“ zvijerima i kao takve ih treba ukrotiti i svladati: u protivnom će nam proždrijeti slobodu. A korizma nam pomaže ući u pustinju svoga srca kako bismo ispravili te stvari.

U pustinji su bili, zatim, anđeli. To su Božji glasnici, koji nam pomažu i čine dobro. Naime, njihova je značajka, prema Evanđelju, to da služe (usp. r. 13): dakle sušta suprotnost od posjedovanja, karakterističnog za strasti. Služenje je u opreci sa posjedovanjem. Anđeoski duhovi prizivaju, naprotiv, dobre misli i osjećaje koje sugerira Duh Sveti. Dok nas napasti razdiru, dobra Božja nadahnuća nas ujedinjuju u skladu: unose mir u srce, ulijevaju Kristov duh, daju „okusiti nebo“. A da bismo dokučili Božje nadahnuće, trebamo uroniti u šutnju i molitvu. A korizma je vrijeme za to.

Možemo se zapitati: kao prvo, koje su to neuredne strasti, „zvijeri“ koje se komešaju u mom srcu? A kao drugo: da bih dopustio Božjem glasu da govori mom srcu i sačuva ga u dobru, razmišljam li o tome da se malo povučem u „pustinju“, to jest da u danu posvetim malo prostora tome?

Neka nam Presveta Djevica, koja je čuvala Riječ i koja nije dala napastima zloga ni da je dotaknu, pomogne na tom putu.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre!

Prošlo je deset mjeseci od izbijanja oružanog sukoba u Sudanu, koji ima za posljedicu vrlo ozbiljnu humanitarnu situaciju. Ponovo molim zaraćene strane da zaustave ovaj rat koji čini toliko zlo narodu i budućnosti te zemlje. Molimo da se što prije iznađu putevi mira za izgradnju budućnosti dragog Sudana.

Nasilje nad bespomoćnim stanovništvom, uništavanje infrastruktura i nesigurnost ponovno se šire u pokrajini Cabo Delgado, u Mozambiku, gdje je proteklih dana također zapaljena katolička misija Gospe Afričke u Mazezeu. Molimo za povratak mira u te napaćene krajeve. I ne zaboravimo mnoge druge sukobe koji izazivaju krvoproliće na afričkom kontinentu i mnogim dijelovima svijeta: također Europu, Palestinu, Ukrajinu…

Ne zaboravimo: rat je uvijek poraz. Tamo gdje se vode borbe, stanovništvo je iscrpljeno, umorno od rata, koji je kao i uvijek beskoristan i uzaludan, i donijet će samo smrt, samo razaranje, a nikada neće donijeti rješenje problemâ. Molimo neumorno, jer molitva je djelotvorna, i molimo Gospodina za dar umova i srca koji se konkretno posvećuju miru.

Pozdravljam vjernike iz Rima i raznih dijelova Italije i svijeta, posebno hodočasnike iz Sjedinjenih Američkih Država, predstavnike neokatekumenskih zajednica iz više župa u Češkoj, Slovačkoj i Španjolskoj, studente Instituta „Carolina Coronado“ iz Almendraleja i članove Volonterske udruge „Stopama slugu – prema svijetu“. Pozdravljam također zemljoradnike i uzgajivače prisutne na trgu!

Danas popodne, zajedno sa suradnicima iz Kurije, započet ću duhovne vježbe. Pozivam zajednice i vjernike da u ovom vremenu korizme i tijekom ove godine priprave za Jubilej, koja je Godina molitve, posvete posebne trenutke za sabranost u Gospodinovoj prisutnosti.

I želim svima ugodnu nedjelju. Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i do viđenja.

Vatican News
Nastavi čitati
By
Učitaj više
Pin It