Author

FMteam

Browsing

U Međugorju započele župne kateheze kroz korizmu – fra Dragan Ružić govorio o obitelji i medijima

U vremenu smo korizme, vremenu posebne četrdesetodnevne duhovne priprave za najveći kršćanski blagdan Uskrs. Tako su međugorski fratri odlučili i ove godine kroz vrijeme korizme održavati kateheze svake srijede o različitim temama. Kateheze će se održavati svake srijede kroz korizmu u dvorani sv. Ivana Pavla II. nakon večernjeg molitvenog programa, dakle u 19:30 sati. Prvu korizmenu katehezu u srijedu, 21. veljače održao je međugorski župni vikar fra Dragan Ružić koji je govorio na temu obitelj i mediji, te kako se Crkva postavlja spram medija.

„Od osnutka Crkve ona se služi riječju i prenosi tu riječ, a riječ je medij, riječ je ona koja prenosi poruku. Za nas kršćane to je radosna vijest, vijest o spasenju da je Bog u svom milosrđu poslao svoga Sina kako bi nama omogućio ponajprije susret s njim i omogućio nam da možemo pristupiti svome Ocu i tako doći do spasenja. Crkva je bila nositeljica te riječi, rekli bismo privilegirana, koristila se retorikom, raznim vještinama kako bi prenosila i doprla do srca svih ljudi i navijestila im radosnu vijest. U srednjem vijeku dolazi do tiska, počinju se tiskati knjige, pa ta riječ nije više samo usmena već postaje i pismena i postaje dostupna mnoštvu ljudi. Crkva je na početku iskazala jedno određeno nepovjerenje, odmak od tih novih medija koji nastaju tiskom, ali malo pomalo Crkva u medijima otkriva jedno sredstvo od iznimne mogućnosti za obogaćivanje života ne samo pojedinaca nego i cijele zajednice, a u tom kontekstu i same obitelji. Crkva, posebno u posljednje vrijeme, ističe važnost odgoja za medije. Najprije roditelja, a onda i djece. Takozvana medijska pismenost, te poziva proizvođače medija na savjesnu uporabu te nove snage u društvu te traži da korištenje medija mora biti i zakonski uređeno”, kazao je fra Dragan Ružić, te dodao kako Crkva ne gleda više na medije kao na sredstva, nego na ozračje u kojem živimo i bez kojega više ne možemo opstati.

„Svjestan toga, na toj liniji Crkva daje i naznake za suživot s medijima, rekli bismo kršćanskim jezikom ona preporuča korištenje medija, ali u isto vrijeme preporuča uzdržljivost, stegu i astetski pristup medijima. Ova tema je jako široka, stoga želim suziti ovo razmišljanje u svjetlu Božje riječi, samo na informacijsku tehnologiju i društvene medije, odnosno mreže. Mi znamo danas da je tehnologija dio našega života, ima je posvuda, te se pitamo je li to problem? Je li problem za vas? Što je s vašom djecom? Jedna studija veli da su mediji među najmoćnijim silama u životima mladih ljudi danas. Djeca u dobi od 8 do 18 godina provode više vremena s medijima nego u bilo kojoj drugoj aktivnosti, u prosjeku više od 7,5 sati dnevno i tako 7 dana u tjednu. Bilo u dobru, bilo u zlu, jedno je sigurno – tehnologija utječe na nas, na našu djecu i budući da je postala doslovno dio svakodnevnog života većina nas o tome i ne razmišlja previše. Ovdje želim zastati i upozoriti, određene tehnologije mogu sadržavati opasnost koje su im svojstvene, stoga nam je imperativ da zastanemo i razmislimo o ovome”, kazao je fra Dragan te dodao:

„Vjerujem da i vi u svojim obiteljima, u svom odgojnom naporu da odgojite svoju djecu, imate ovaj problem, ovu poteškoću da nadzirete informacijsko okruženje svoga djeteta. Jesu li obitelji izgubile bitku? Daje li nam Biblija ikakve smjernice, posebno obiteljima? Kako bismo zajednički odgovorili samima sebi, želim ponuditi večeras 10 pitanja za koja se nadam da će nam pomoći da ispitamo sebe u svjetlu Božje riječi. Jer kao što je rekao apostol Petar „Jer svatko robuje onomu tko ga svlada”, ako nas mediji svladaju onda im počinjemo robovati. Vjerujem da Božja riječ može puno toga reći”, kazao je fra Dragan Ružić, te do kraja kateheze postavio 10 pitanja i na njih ukratko odgovorio, a jedno od pitanja je bilo pomažu li nam tehnologija i društvene mreže da budemo budni?

„Jeste li ikada primijetili koliko nam puta Sveto Pismo nalaže da budemo budni, da budemo oprezni kao što to nalaže poslanica Kološanima u 4. poglavlju i koliko nas tehnologija i društveni mediji mogu učiniti zbunjenima i rastresenima u našoj čežnji za sljedećim informacijskim zalogajem. Zamislite sliku nekoga tinejdžera koji ide i gleda u svoj zaslon, šalje poruku i onda udari u rasvjetni stup. To je savršena metafora za našu kulturu, za mnoge od nas i našu djecu. Dolazi konačni sud, život prolazi, a mi buljimo u svoj magnet za lice, šaljemo poruke. Ako se vaša obitelj povremeno čini opterećeno tehnologijom, razmotrite učenje i razmatranje ovoga stiha napamet „Vrijeme je da se već oda sna prenemo, jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo”, kaže poslanica Rimljanima”, kazao je fra Dragan te također odgovorio i na pitanje pomažu li nam tehnologija i društvene mreže da budemo strpljivi?

„Glavna misao u igri tehnologije je brzina. Brži procesori, veća propusnost, brže preuzimanje… Ali Sveto Pismo nas opetovano uči da je mudar čovjek strpljiv, strpljiv dok čeka da mu njegovi poljoprivredni radovi urode plodom, strpljiv s tuđim pogreškama, strpljiv čekajući Gospodinov dolazak. To znači da se moramo moći usredotočiti, zadržati pozornost na dugoročni pogled na stvar, a ne uvijek tražiti sljedeći zalogaj facebooka. Tehnologija nas uči da zahtijevamo sve i odmah. Ne učimo se otpornosti i ustrajnosti, a mogli bismo to nekom knjigom ili nekim teškim problemom. Ovo vrijedi kako za vas, tako i za djecu. Vjerujem da uviđate bit. Djecu treba učiti da ustraju”, kazao je fra Dragan, te između ostaloga odgovorio i na pitanje pomažu li nam tehnologija i društvene mreže da budemo autentični?

„Evanđelje nije igra. Ljubav nije koštala Isusa njegova virtualnog života. On je bio od stvarne krvi i mesa. Borio se sa pravim vragom, pokazao istinsku hrabrost, osjetio pravu bol, bio je prikovan na pravi križ i doživio je pravo tjelesno uskrsnuće. Isus nas poziva da volimo prave obitelji i prave članove Crkve sa stvarnim grijesima i stvarnim poteškoćama što jedino vodi do istinske radosti. Ukratko, naša djeca trebaju hrabrost da vole i da se bore, da njegujući, štite i rade u stvarnom svijetu. Kako to možemo potaknuti? Svakako započnite s postavljanjem granica, s postavljanjem vremenskim ograničenja, postavljanjem stvari izvan dosega, instaliranjem filter programa. Ali također bismo trebali učiti svoju djecu kako reagirati kada naiđu na nešto na što nisu trebali naići”, kazao je fra Dragan, pa između ostaloga odgovorio i na pitanje pomažu li nam tehnologija i društvene mreže moliti?

„Kad se Isus suočavamo s golemim mnoštvom išao je na pusta mjesta moliti. Znate li vi i vaša djeca kako pronaći pusta mjesta? Možete li umiriti svoj um dovoljno da molite, da razmislite o odlomku i obratite se molitvom Bogu u vezi tog odlomka? Možete li zadržati misao dok razgovarate s Bogom o problemu u svome životu ili svojoj obitelji? Gledate li vi i vaša djeca na vijesti kao na prigodu za molitvu? Prva Petrova poslanica kaže „Približio se svršetak svega! Osvijestite se i otrijeznite za molitvu”. Cilj video igara, filmova i stranica s vijestima je da svoje probleme ostavimo iza sebe i uđemo u drugi svijet. Ali Bog želi biti naše utočište, kaže psalam. Kada biste se suočili sa stresom u nekom trenutku, biste li se vi i vaša djeca radije obratili internetu ili molitvi? Stvorite naviku molitve u svakom trenutku sa svojom djecom, osobito kada su u iskušenju i tjeskobi. Naučite ih da ne trče prema ekranu, nego prema Isusu”, kazao je između ostaloga fra Dragan Ružić u svojoj katehezi. Sljedeća župna kateheza kroz korizmu bit će u srijedu, 28. veljače u dvorani sv. Ivana Pavla II. s početkom u 19:30 sati.

Izvor: Radiopostaja Mir Međugorje

SVETAC DANA – SV. POLIKARP

Danas slavimo svetoga Polikarpa, biskupa Smirne, mučenika i apostolskog oca. Rodio se godine 69, a o njemu je oko godine 190. pisao sveti Irenej, lyonski biskup, koji ga je upoznao u mladosti: “Bio je učenik apostola te prijatelj mnogima koji su vidjeli Gospodina. Sami apostoli postavili su ga za biskupa Azije u crkvi Smirne”. Obratio ga je oko 80, a za biskupa postavio oko godine 96, sveti Ivan apostol, njegov učitelj. Kao mladi biskup ugostio je svetog Ignacija Antiohijskog, također mučenika. Polikarp je bio pastir čvrste vjere i postojan Kristov sljedbenik. Krajem 154. pošao je u Rim kao predvodnik i predstavnik crkava Male Azije kako bi s papom Anicetom raspravljao o danu slavljenja Uskrsa. Nisu se složili, ali su se rastali u miru. Svojom pojavom biskup Polikarp, borac protiv gnosticizma, ulijevao je poštovanje, a svojim pisanjem hrabrio je vjernike da ustraju u trenucima progona i kušnji.


Sačuvana je njegova poslanica Filipljanima, u kojoj ih potiče na molitvu, na vjernost evanđelju i nauku njihovog učitelja svetoga Pavla. Mrzitelji Radosne vijesti, rimski pogani, uhvatili su Polikarpa i izložili ga strašnim mukama na današnji dan, 23. veljače 155, na stadionu u Smirni (danas Izmir u Turskoj). Kad su ga pozvali da prokune Krista, uzviknuo je: „Osamdeset i šest godina mu služim i ništa mi na žao nije učinio. Kako mogu grditi svoga kralja koji me spasio.“ Starca su stavili na lomaču i zapalili. Mučitelji su ga htjeli prikovati za stup da lakše podnosi muke, ali on je to odbio. Dok se vatra širila oko njega, sjao je poput užarene peći, a naokolo se osjetio ugodan miris tamjana. Plamen mu nije naudio pa su ga usmrtili bodežom, a zatim ga spalili. Zazivaju ga kod uhobolje i dizenterije.

Preuzeto s zupajastrebarsko.hr

MISNA ČITANJA – 23. VELJAČE 2024.

Idi i najprije se izmiri s bratom.

I. korizmeni tjedan

Petak, 23. 02. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
Ez 18,21-28; Ps 130,1-8; Mt 5,20-26

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Polikarp, Romana, Grozdan

Prvo čitanje:

Ez 18,21-28

Zar je meni do toga da umre bezbožnik, a ne da se odvrati od svojih putova i da živi?

Čitanje Knjige proroka Ezekiela

Ovo govori Gospodin Bog:

»Ako se bezbožnik odvrati od svih grijeha što ih počini, i bude čuvao sve moje naredbe i vršio pravo i pravicu, živjet će i neće umrijeti. Sva njegova nedjela što ih počini bit će zaboravljena: zbog pravednosti što je čini, živjet će. Jer, zar je meni do toga da umre bezbožnik — riječ je Gospodina Boga — a ne da se odvrati od svojih zlih putova i da živi?

Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu i sve gadosti koje radi bezbožnik — hoće li živjeti? Sva pravedna djela koja bijaše činio zaboravit će se, a zbog svoje nevjere kojom se iznevjerio i zbog grijeha što ih počini, umrijet će. A vi velite: ‘Put Gospodnji nije pravedan!’ Čuj dome Izraelov: Moj put da nije pravedan? Nisu li vaši putovi nepravedni? Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini. A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše činio, pa stane vršiti moje pravo i pravicu, živjet će i neće umrijeti. Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela što ih bijaše počinio, živjet će i neće umrijeti.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 130,1-8

Pripjev:

Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati.

Iz dubine vapijem tebi, Gospodine:
Gospodine, usliši glas moj!
Neka pazi uho tvoje
na glas moga vapaja!

Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao,
Gospodine, tko će opstati?
Al’ u tebe je praštanje,
da bismo ti služili.

U Gospodina ja se uzdam,
duša se moja u njegovu uzda riječ.
Duša moja čeka Gospodina
više no zoru straža noćna.

Više no zoru straža noćna
nek Izrael čeka Gospodina.
Jer je u Gospodina milosrđe
i obilno je u njega otkupljenje;
on će otkupiti Izraela
od svih grijeha njegovih.

Evanđelje:

Mt 5,20-26

Idi i najprije se izmiri s bratom.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.

Čuli ste da je rečeno starima: ‘Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu.’ A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne: ‘Glupane!’ bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: ‘Luđače!’ bit će podvrgnut ognju paklenomu.

Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar.

Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš posljednjeg novčića.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

“POSTANI ČOVJEKOM POSTAJUĆI JEDNO S BOGOM” – SERIJA DUHOVNIH SUSRETA PO NAUKU SV. IVANA OD KRIŽA

“Shvativši što je dužna učiniti, vidjevši da je život kratak (Job 14,5), staza vječnog života uska (Mt 7,14), da se pravednik jedva spašava (1 Pt 4,18), da su stvari ovoga svijeta isprazne i varljive, da sve svršava i nestaje kao voda što protječe (2 Kr 14,14)… Upoznavši s druge strane velik dug koji ima prema Bogu jer ju je stvorio samo za sebe – zbog čega mu duguje služenje cijelog svog života – i jer ju je On sam otkupio, zbog čega mu duguje sve ostalo i odgovor ljubavi svoje volje i drugih tisuću dobročinstava… i da je velik dio njezina života otišao u vjetar… kako bi popravila toliko zlo i štetu… dirnuta strahom i nutarnjom boli srca… odričući se svih stvari, dajući se na posao, bez odgađanja i jednog dana i jednog časa, sa žudnjom i vapajem proizašlima iz srca koje je već ranjeno ljubavlju Božjom, počinje zazivati svoga Ljubljenoga i kaže:

Ah, gdje se sakri, Mili,

dok mene plač i zlo na ništa svoda?

Kao jelen u čas tili

Ti rani me i ode,

i krik moj Tebi srca ne probode.”

Sv. Ivan od Križa, Duhovni spjev, uvodna napomena

Tako sveti Ivan od Križa, veliki i mudri duhovnik, započinje svoje ključno djelo u kojemu sustavno predstavlja duhovni život: od ozbiljnih početaka do njegovih najviših vrhunaca.

Sveti Ivan od Križa nas on potiče da prepoznamo sebe u razbuđenoj duši te se odlučno zaputimo prema istinskom životu, ostvarenju svrhe našega postojanja na zemlji, punini ljudskosti. Ta se punina međutim ne doseže bez bliskog sjedinjenja s Bogom. Očovječenje i pobožanstvenjenje čovjeka se združuju u jedno i nameću kao vrhovni, jedini cilj.

Primi poziv, dragi Brate i Sestro, poziv na zajedničko otkrivanje toga puta kroz kako ga je opisao naučitelj Crkve sv. Ivan od Križa.

Prva etapa mjesečnih duhovnih susreta o toj temi bit će od sljedeće subote (24. veljače) do kraja svibnja u ukupno četiri susreta (posljednja ili pretposljednja subota u mjesecu, kako će ovdje biti objavljivano: www.karmelbm.wordpress.com/tjedni-duhovni-program).

Susreti će se sastojati od kateheza, euharistijskog klanjanja i Svete Mise. Prije kateheze molit će se Gospina krunica uz mogućnost za svetu Ispovijed.

Dragocjeno pomagalo na ovom duhovnom putu bit će nam ikonografski prikaz „Duhovnog spjeva” karmelićanki iz Libanona koji se čuva kod Svečeve groba u Segoviji, u Španjolskoj:

Zbog međusobne povezanosti i isprepletenosti sadržaja kateheza potrebno je na susretima redovito sudjelovati*. Zato se traži prijava koja se može izvršiti bilo prije prvog susreta, bilo na samom prvom susretu na e-adresu: KBMtotusTuus@gmail.com.

Dobrodošli!

* Spriječenost u dolascima samo djelomično bi se mogla nadoknaditi osobnim čitanjem i preslušavanjem snimljenog materijala, oko čega ćemo se potruditi da vam olakšamo, ali s tim ne bi trebalo previše računati.

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (treći četvrtak)

Petnaest četvrtaka svetoj Riti nastali su iz pučke pobožnosti u spomen na 15 godina svetičine stigmatiziranosti, tijekom kojih je svetica na čelu nosila stigmu Kristova trna. Pobožnost započinje u veljači i traje do 22. svibnja, kada je svetkovina sv. Rite.

Sveta Rita poznata je kao svetica nemogućeg i zagovornica u bespomoćnim i beznadnim slučajevima. Petnaest četvrtaka priprave za svetkovinu sv. Rite nastali su iz pučke pobožnosti u spomen na 15 godina svetičine stigmatiziranosti, tijekom kojih je svetica na čelu nosila stigmu Kristova trna. Ta se pobožnost osobito proširila Italijom i u inozemstvu nakon što je papa Lav XIII. 24. svibnja 1900. proglasio Ritu sveticom.

U ovoj pučkoj pobožnosti, ističe se vrijednost evangelizacije i rasta u kršćanskom životu. Ta pobožnost uključuje duhovni put koji počinje u veljači i iz tjedna u tjedan traje do 22. svibnja, kada je svetkovina sv. Rite. Svakog četvrtka u tijeku obavljanja pobožnosti preporučuje se:

  • sudjelovati na svetoj misi
  • moliti se sam ili u zajednici prema ovdje navedenim molitvama
  • provoditi tjedno djelo obraćenja
  • ispovijedati se, po mogućnosti jednom mjesečno.

Treći četvrtak – 22. veljače

Opstojnost zla

U ime Oca i Sina i Duha Svetog. Amen

IZ BIBLIJE

Isus reče: “Što iz čovjeka izlazi, to onečišćuje čovjeka. Ta iznutra, iz srca čovječjeg, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomosti, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.” (Mk 7,20-23)

HIMAN DUHU SVETOM

O, dođi, Stvorče, Duše Svet
Pohodi duše vjernika,
Poteci višnjom milosti,
U grudi štono stvori ih!

Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
U nemoćima tjelesnim
Potkrepljuj nas bez prestanka!

Sva slava Ocu vječnomu
I uskrslomu Sinu mu,
sa Tješiteljem Presvetim
Nek’ bude sada i uvijeke! Amen


IZ ŽIVOTA SVETE RITE

Vremena u kojima je živjela sveta Rita bila su teška i puna izazova. Oskudica, ratovi i nasilje svih vrsta bijahu česta pojava. Stanje kršćanske zajednice koja je 40 godina bila podijeljena velikim raskolom bilo je žalosno. I na prostranom području Cascie ljudski život je vrijedio vrlo malo, a kao što znamo iz dokumenata, više se polagalo na isprazne stvari, zabavu i ugled, nego na Boga i izgradnju pravog i solidarnog društva. Sljedeći primjer svojih roditelja Rita bijaše mirotvorac i u obitelji i u društvu, neumorno radeći za dobro i mir, ne padajući u beznađe i pesimizam. Rita nas uči prepoznavanju znakova vremena i pobjeđivanju zla prisutnog u nama i oko nas osobnim zalaganjem i u zajedništvu sa svim osobama dobre volje.

MOLITVA SV. RITI

Pozdravljam te sv. Rito, posudo ljubavi,
ženo mira i uzore svih kreposti, vjerna Isusova učenice.
Svetice obitelji i oprosta
Pomozi nam vjerovati da je Bogu sve moguće
I priteci nam u pomoć u svakoj potrebi. Amen.

IZ SPISA SVETOG AUGUSTINA

Ne žalimo se i ne mrmljajmo o našim vremenima braćo. U stvari, što to novo ili drugačije tišti ljude našeg doba, a da nije tištalo i naše očeve? Uistinu, možemo li reći da trpimo tako mnogo i od istih poteškoća s kojima su se i oni nosili? Ali možete biti sigurni kada bi se vratili i u vremenu svojih predaka, žalili bi se jednako ako mislite da su prošla vremena bila dobra, to je s toga što ta vremena više nisu vaša. Zašto mislite da je prošlost bolja od današnjice? Shvatite da od Adama do danas nije bilo ničeg osim truda, znoja, muke i trnja. Je l’ nas potop slučajno zadesio? Jesu li nas teška vremena oskudice i rata pogodila da bi potvrdila naša jadikovanja Bogu na sadašnjicu?
(razgovor; Caillau-Saint Yves 2,92)

IZ UČENJA SVETE CRKVE

Ako, naime, čovjek pogleda u svoje srce, nalazi da je sklon na zlo i uronjen u tolike jade, koji ne mogu potjecati od njegova dobrog Stvoritelja. Tako je čovjek u samome sebi podijeljen. Zbog toga sav život ljudi, i pojedinaca i skupina, pruže sliku borbe, i to dramatične, između dobra i zla, između svjetla i tame. Što više, čovjek otkriva da je nesposoban da sam od sebe uspješno suzbija nasrtaje zla, tako se svatko osjeća kao otkovan verigama. Povrh toga sve što se protivi samome životu, kao što je ubojstvo bilo koje vrste, genocidi, pobačaji, eutanazija pa i svojevoljno samoubojstvo; sve što potvrđuje integritet ljudske osobe, kao što su sakaćenja, tjelesna i moralna mučenja, psihološke prisile; sve što vrijeđa ljudsko dostojanstvo, kao što su neljudski uvjeti života, proizvoljna uhićenja, deportacije, ropstvo, prostitucija, trgovina bijelim robljem i mladeži; zatim, nedostojni uvjeti rada, gdje se sa radnicima ne postupa kao sa slobodnim i odgovornim osobama, nego kao s prostim sredstvima zarade: svi ti i slični postupci zacijelo su sramotni već sami po sebi, i dok truju ljudsku civilizaciju više kaljaju one koji tako postupaju nego ne koji nepravdu trpe, i u proturječju su sa Stvoriteljevom čašću.
(Drugi vatikanski sabor – Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu (GS) 13.27)

MOLITVA LITANIJA

Na napade na Tvoju ljubav…….Gospodine, smiluj se!
Na zlostavljanje djece……… Gospodine, smiluj se!
Na pobačaje i pornografiju…………… Gospodine, smiluj se!
Na ratove i genocid……………….. Gospodine, smiluj se!
Na rasizam i nepravdu………………… Gospodine, smiluj se!
Na podijelu među kršćanima………….. Gospodine, smiluj se!
Na zlo počinjeno svakog dana……… Gospodine, smiluj se!
Na naše obitelji……………………. Gospodine, smiluj se!
Na našu domovinu……………… Gospodine, smiluj se!
Na cijeli svijet……………. Gospodine, smiluj se!

Oče naš…..

ZAVRŠNA MOLITVA

Oče Sveti, koji vjekovima održavaš svoja obećanja, podigni glavu čovječanstva pritisnutu tolikim zlima i otvori naša srca nadi kako bismo bez straha dočekali slavni povratak Krista, suca i spasitelja. Jer on je Bog koji živi i kraljuje s tobom u jedinstvu Duha Svetoga u vijeke vjekova. Amen.

DJELO OBRAĆENJA

Tijekom tjedna nađi slobodnih 15 minuta za temeljit ispit savjesti te se ispovijedi i primi odrješenje.

U ime Oca i sina i Duha Svetoga. Amen.

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (prvi četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg (drugi četvrtak)

Blagdan Katedre svetog Petra apostola

Kada govorimo o Katedri svetog Petra apostola (Cathedra sancti Petri) mislimo na relikviju, papinsko prijestolje u crkvi svetog Petra u Rimu ili u prenesenom smislu na Stolicu svetog Petra ili Svetu Stolicu, što se u diplomatskom izrazu već od srednjega vijeka odnosi na samog papu i državu Vatikan (Santa sede). Blagdan Katedre svetog Petra slavio se na današnji dan u Rimu već od IV. stoljeća kao znak jedinstva Crkve sazidane na Kristovom namjesniku. To je dan kad se prisjećamo evanđeoskog teksta svetog Mateja, posebno dragog srcu svakog katolika, po kojem doznajemo da je Petar temelj naše Crkve. Isus je Petru rekao: “Ti si Petar-Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i Vrata pakla neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano i na nebesima, a što razriješiš na zemlji, bit će razriješeno i na nebesima”. Riječi „stijena“ i „ključevi“ jasno se odnose na Petrovu osobu i govore o snazi njegove vjere i vlasti koja mu je povjerena.

Već od ranih kršćanskih vremena štovala se Petrova katedra kao simbol papinske učiteljske vlasti. Nekada su je pape koristili kao prijestolje pa se često mislilo da ju je koristio i sam sveti Petar, no papama ju je 875. darovao car Karlo Ćelavi. Očuvana je do danas i sastoji se od tri dijela. Najstariji potječe iz apostolskih vremena, drugi, od bjelokosti iz V. ili VI. stoljeća, a najnoviji je onaj iz razdoblja od IX. do XI. stoljeća. Pozlaćenu brončanu oplatu izradio je od 1647. do 1653. slavni kipar i arhitekt Gian Lorenzo Bernini. Današnja svetkovina podsjeća nas katedrom svetoga Petra kao svojevrsnim trajnim simbolom na činjenicu da je Krist Gospodin imenovao svoga namjesnika na zemlji, namijenio mu ulogu učitelja i pastira, a njegova služba i misija proteže se kao neprekinuti, neraskidivi lanac sve do modernih vremena. „Vrata paklena“ njegovu Crkvu neće i ne mogu nadvladati.

Izvor: zupajastrebarsko.hr

MISNA ČITANJA – 22. VELJAČE 2024.

Ti si Petar-Stijena! Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga.

I. korizmeni tjedan

Četvrtak, 22. 02. 2024.

KATEDRA SV. PETRA

Blagdan

ČITANJA:
vl.: 1Pt 5,1-4; Ps 23,1-6; Mt 16,13-19

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Izabela, Margareta, Tvrtko

Prvo čitanje:

1Pt 5,1-4

Sustarješina i svjedok Kristovih patnja.

Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola

Predragi! Starješine među vama opominjem, ja sustarješina i svjedok Kristovih patnja, a zato i zajedničar slave koja se ima očitovati: pasite povjereno vam stado Božje, nadgledajte ga — ne prisilno, nego dragovoljno, po Božju; ne radi prljava dobitka,

nego oduševljeno; i ne kao gospodari Baštine nego kao uzori stada. Pa kad se pojavi Natpastir, primit ćete neuveli vijenac slave.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 23,1-6

Pripjev:

Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam!

Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.

Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću Domu prebivati
kroz dane mnoge.

Evanđelje:

Mt 16,13-19

Ti si Petar-Stijena! Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita svoje učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sa¬gradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Tjedan proljetnih kvatri: Što su zapravo kvatre?

Katolička je Crkva tijekom povijesti iznjedrila niz različitih oblika pobožnosti, a koje su kao takve nekada obično bile vrlo prihvaćene i njegovane u narodu. Za mnoge se može reći da svoju širinu mogu zahvaliti činjenici da je liturgija bila na (nerazumljivom) latinskom jeziku, pa se narod okretao onomu što je razumio, a s druge se strane može reći da je većina tih pobožnosti našla svoju široku primjenu iz činjenice jer su bile usko vezane uz svakodnevni život i u tom su smislu posvećivale dio ili cijelu godinu. Uz to, poneke su pobožnosti i poneki su običaji imali svoju pozadinu u nekim konkretnim okolnostima, odnosno nastale su kao izraz zahvalnosti Bogu, Blaženoj Djevici Mariji ili pojedinim svetcima na uslišanim molitvama za npr. oslobođenje od kuge ili nekih drugih bolesti, potresa, poplava, velikoga nevremena, nasrtaja nekršćanskih vojski i drugih opasnosti. Konačno, niz pobožnosti nastao je jednostavno kao rezultat nastojanja oko suzbijanja poganskih običaja pojedinih krajeva, a onda su se novonastale pobožnosti s vremenom uvriježile u cijeloj Crkvi ili barem u nekim većim njezinim cjelinama. Ukoliko pratimo povijest nastanka mnogih katoličkih blagdana i svetih vremena, kao i povijest različitih pučkih pobožnosti, primijetit ćemo da su im često u pozadini navedeni uzroci, piše Vjera i djela.

Neke od takvih pobožnosti preživjele su do danas, ali se za najveći broj ipak može reći da su tek određeni ostatci ostataka i da postoje više kao nekakvo crkveno-kulturno dobro, nego izraz željene pobožnosti. S obzirom da je nerijetko u njima bilo i manjih ili većih teološki upitnih elemenata, reforma Drugoga vatikanskoga sabora s pravom je htjela napraviti reda, ali je ipak, čini nam se, s tim unošenjem reda pomela ili barem umanjila značenje i onomu što bi bilo dobro zadržati.

To se odnosi i na pobožnost koja je poznata pod nazivom kvatre, a riječ je o tjednima pokore, posta, molitve i milosrđa, koji stoje na početku svakoga godišnjega doba. Kao takve, kvatre su imale zadatak pratiti građansku godinu i dati joj jedan duhovniji smisao. Povijesno gledano, nastale su kao reakcija na stare poganske rimske običaje vezane uz sjetvene i žetvene obrede, a koje su uključivale raskalašenost i štovanje nepostojećih božanstava. Tako su postojale zimske kvatre, u studenomu ili prosincu, koje su bile povezane uz sijanje ozimih usjeva, zatim ljetne, u lipnju ili srpnju, vezane uz žetvu, te jesenske kvatre, u rujnu, a koje su bile povezane s berbom grožđa.

Kada je kršćanstvo postalo jedina priznata religija u Rimskomu carstvu, razumljivo je bilo da se htjelo istisnuti takve poganske običaje, koji su bili u suprotnosti s evanđeoskim načelima. Kako je to češće Crkva činila, jer je bilo teško u narodu u potpunosti iskorijeniti takve običaje, i ovdje se primijenilo pravilo po kojemu je postojećim slavljima dala sasvim druge naglaske i obrede, one koji su bili usklađeni s kršćanskim načelima.

S vremenom će navedenim trima tjednima biti dodan i četvrti, koji se slavi u proljeće, na što i sam naziv kvatre upućuje (quatre – četiri). O tome imamo svjedočanstvo već u vrijeme pape Leona Velikoga (5. st.). Takve kvatre slavile su se u početku samo u Rimu, ali se taj običaj s vremenom proširio po cijeloj Zapadnoj Crkvi. S obzirom na usku povezanost naroda uz poljoprivredu do najnovijih vremena, razumljivo je da im je smisao bio najviše usmjeren prema posveti takvoga seljačkoga života, a pri tome je posebno bio naglasak na postu. Iako su kao takve kvatre trajale cijeli tjedan, naročito se postilo u srijedu, petak i subotu, što će ostati do danas.

U ranijim vremenima bilo je određeno da se zimske kvatre slave nakon 3. nedjelje došašća, proljetne nakon 1. korizmene nedjelje, ljetne nakon Duhova, a jesenske nakon blagdana Uzvišenja svetoga Križa. Reformom pak nakon Drugoga vatikanskoga sabora određeno je da se o tom pitanju pobrinu biskupske konferencije, pa je tako bivša Biskupska konferencija Jugoslavije 1983. god. obnovila kvatre za naša područja. Pri tome je odredila da se zimske kvatre provode nešto ranije kako ne bi preduboko ulazile u došašće i time umanjile otajstvo Božića, odnosno odredila je da se kvatre trebaju slaviti u tjednu prije 17. prosinca. Tri pokornička dana – srijeda, petak i subota – ostala su ista, s tim da se, naravno, treba staviti naglasak na cijelomu tjednu.

Proljetni se, dakle, kvatreni tjedan slavi nakon 1. korizmene nedjelje, a kako je rečeno, s obzirom da je riječ o početku korizme, naglasak je na pokori, pozivu na promjenu života, postu, molitvi i djelima milosrđa. Time nas Crkva još više i još snažnije uvodi u značenje Četrdesetnice, vremena od četrdeset dana koji prethodi Velikomu trodnevlju i Uskrsu, pa je stoga dobro da taj običaj obdržavanja kvatri ne zamre u narodu, nego da zaživi u svoj punini. Dobro je ponoviti da su posebno važni dani srijeda, petak i subota, pa bi barem te dane bilo poželjno postiti, ali ako to fizičke snage dozvoljavaju, još je poželjnije da se posti cijeli taj tjedan.

Pri tome svakako treba imati na umu pravo značenje posta, kao izraza duboke zahvalnosti Bogu na daru otkupljenja, kao i suobličavanje s Kristom patnikom, koji je i sam prije početka svoga djelovanja, nagnan snagom Duha Svetoga, postio četrdeset dana. Zato nipošto nije dobro prezrijeti smisao takvoga posta od jela i pića, jer je riječ o poticajima Duha Svetoga i time o zadobivanju velikih milosti, ali naravno da se pri tome ne smiju zanemariti ni drugi oblici posta, kao ni drugi oblici milosrđa i pojačane molitve.

Stoga su vjernici pozvani sami promisliti na koji bi način mogli kroz taj tjedan još snažnije iskazati Bogu slavu i zahvalnost za djelo otkupljenja, a ovdje možemo, tek kao poticaj u takvom razmišljanju, preporučiti nekoliko takvih bogoljubnih i čovjekoljubnih djela. Vjernik se tako može nastojati držati strogoga posta, na kruhu i vodi, vodeći računa o tome da post označava jednom se do sita najesti. Za one kojima je to fizički iznimno teško, a možda i za zdravlje opasno, može se preporučiti barem nemrs, suzdržavanje od mesa i mesnih prerađevina, a po mogućnosti uz to i od jaja, mlijeka i mliječnih proizvoda. Može se suzdržati i od nekih drugih svojih loših sklonosti, npr. od alkohola, cigareta, kasnoga lijeganja i kasnoga ustajanja, pretjeranoga korištenja Interneta, pretjeranoga gledanja televizijskoga programa, nemara u svakodnevnim obvezama, psovke i nepristojnoga govora itd.

Uz takve oblike odricanja, još bi bilo važnije potaknuti se na iskazivanje veće ljubavi prema Bogu i bližnjima. Tako bi si vjernik mogao odrediti da će npr. svaki dan barem u proljetnomu kvatrenomu tjednu moliti (žalosnu) krunicu, ići na svetu misu, moliti Časoslov, pročitati koji odlomak Svetoga Pisma, čitati kakvu korisnu duhovnu knjigu, odvojiti si vrijeme za razmatranje nad čitanjima dana itd. Isto tako mogao bi si odrediti da će svoju ljubav prema bližnjima pokazati na način da će brižno paziti na svoj jezik, da nikoga, a posebno one svoje najbliže, ne vrijeđa, zatim truditi se biti obziran i dobrohotan prema svima koje susreće, otvoriti svoje oči za potrebe drugih i u tom smislu im pomoći, pa tako npr. obići bolesnike, nazvati one koje dugo nije čuo iz nemara, pregledati ormare i dio odjeće i obuće darovati u Caritas ili konkretnim ljudima, pojačano dati milostinju itd.

Kako bi neki rekli, ljubav je dosjetljiva, pa u tom smislu oni koji doista žele da im to vrijeme bude vrijeme istinskoga obraćenja, molitve, pokore i djela milosrđa, zasigurno će naći načina kako namisao provesti u djelo. Takva pak djela prije svega su na korist samoj osobi koja ih vrši, jer ju otvaraju ljubavi i prema Bogu i prema bližnjima i prema sebi, također su na korist drugim ljudima, a posebna im je vrijednost u tome što su Bogu na slavu. To je u biti smisao svih kvatri, a posebno proljetnih.

SVETAC DANA – SV. PETAR DAMIANI

Sv. Petar Damiani, biskup i Crkveni naučitelj, bio je jedan od najvećih Crkvenih reformatora svojega vremena, a živio je u 11. stoljeću.

Petar Damiani rođen je 1007. u Raveni (Italija) kao posljednji od brojne djece. O njegovu se obrazovanju skrbio stariji brat Damjan – čije je ime Petar naknadno dodao svomu u znak zahvalnosti.

Unatoč mnogim poteškoćama koje su pratile brojnu i siromašnu obitelj kao mladić je uspio poći na studij – prvo u rodnom gradu, a potom u Faeinzi i Parmi. Kada je završio školovanje kratko je izučavao elokvenciju i govorništvo.

Godine 1035. u želji za samoćom, razmatranjem i molitvom povukao se u jedan samostan na granici Umbrije.

To vrijeme bilo je teško vrijeme za Crkvu u koju su se uvukle simonija i nemoralnost velikog dijela klera koji je rado i često kršio obavezu celibata. No, ipak je bilo svećenika i redovnika koji su tome kanili stati u kraj i započeti novo razdoblje evanđeoske čistoće. Među njima se ubrajao i biskup Ravene koji je Petra izvukao iz samostanskog mira.

Damiani je toliko uspješno djelovao u Raveni da ga je sam Papa pozvao da zajedno s njim organizira reformu Crkve i ishodi izmirenje s carstvom.

Tako je poslan u “mirovni pohod” u Milano u kojemu je vladala pobuna krivovjeraca, a potom u Cluny kako bi podržao prava tamošnjih opata te nakon toga u Firencu, Francoforte, Montecassino… Njegova sposobnost posredovanja bila je tolika da je gotovo uvijek postizao svoj cilj.

Najbolje od sebe je dao dok se nalazio uz bok s papom Grgurom VII. Ova dvojica velikih i plemenitih Crkvenih velikodostojnika, ujedinjeni željom podariti Crkvi novo, posve evanđeosko lice, upustili su se s nevjerojatnom odvažnošću u reformaciju Crkve i tako okončali dugu i zamornu “borbu za položaje” kao jedan od najproblematičnijih vidova simonije (car si je bio prisvojio pravo imenovanja biskupa i opata). Štoviše, pogođen odlukom pape Grgura VII. o ekskomunikaciji, car Henrik IV. došao je u Italiju te se u pokorničkoj odjeći Papi bacio pod noge i molio za oprost.

Papa je nagradio revnost i plodnu mirotvornu djelatnost Petra Damianija te ga prvo proglasio biskupom Ostie, a potom kardinalom. Ali za ovog čovjeka to su bile tek počasne titule jer čim mu se prilika ukazala, kao običan monah se vratio u mir svog samostana. No, uvijek je bio spreman ponovno ga napustiti ako bi ga poslušnost i dobrobit Crkve zvale na neko drugo mjesto.

Iako je već bio star, bio je poslan pomiriti jedan težak sukob u rodnome gradu. Naime, sukob su bili započeli sljedbenici protupape, koji su u Raveni bili veoma brojni. I taj problem je riješio i sretno se vraćao kući kada ga u veljači 1072. u Faenzi zadesila smrt.

Budući da je u miru spokojnog samostana napisao brojne i vrijedne tekstove iz područja teologije i askeze, papa Leon XII. 1828. proglasio ga je Crkvenim naučiteljem.

Preuzeto s nedjelja.ba

MISNA ČITANJA – 21. VELJAČE 2024.

Naraštaju se ovom neće dati znak doli znak Jone proroka.

I. korizmeni tjedan

Srijeda, 21. 02. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
Jon 3,1-10; Ps 51,3-4.12-13.18-19; Lk 11,29-32

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Petar Damjanski, Damir, Natalija, Zaharija

Prvo čitanje:

Jon 3,1-10

Obratiše se Ninivljani od svojega zlog puta.

Čitanje Knjige proroka Jone

Riječ Gospodnja dođe Joni: »Ustani — reče mu — idi Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu što ću ti reći.« Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Gospodin zapovjedi. Niniva bijaše grad božanski velik — tri dana hoda.

Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: »Još četrdeset dana, i Niniva će biti razorena.«

Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega.

Glas doprije i do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo. Tada se po odredbi kralja i njegovih velikaša oglasi i objavi u Ninivi: »Ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse ništa, ni da pasu, ni da vodu piju. Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeću, da glasno Boga zazivlju i da se obrate svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je činio. Tko zna, možda će se povratiti Bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?«

Bog vidje što su učinili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio, i ne učini.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 51,3-4.12-13.18-19

Pripjev:

Srce raskajano i ponizno, Bože, nećeš prezreti.

Smiluj mi se Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti.

Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

Žrtve ti se ne mile,
kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

Evanđelje:

Lk 11,29-32

Naraštaju se ovom neće dati znak doli znak Jone proroka.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: »Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju.«

»Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona! Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Pin It