Feel Medjugorje
Author

FMteam

Browsing
In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. JOHN FISHER I THOMAS MORE

SVETAC DANA – SV. JOHN FISHER I THOMAS MORE

Današnji su sveti zaštitnici engleski mučenici John Fisher i Thomas More. Mučenici Thomas More i John Fisher doprinijeli su početcima katoličke reforme.


Sveti John Fisher, biskup i kardinal, rodio se 19. listopada 1469. u Beverleyju (Yorkshire), kraj Kingstone-upon Hulla. Studirao je i predavao teologiju u Cambridgeu, bio ispovjednik majke kralja Henrika VII, a od 1504. djelovao kao kancelar sveučilišta i biskup Rochestera. Uz Thomasa Morea bio je najveći humanist Engleske toga vremena, prijatelj Erazma Roterdamskog. Sjajan govornik i pisac, branio je kralja Henrika VIII. od Lutherovih napada, ali je pao u kraljevu nemilost 1529/30, jer se suprotstavio njegovoj rastavi od Katarine Aragonske i uspostavi Anglikanske crkve. Odbio je priznati kralja kao vrhovnoga crkvenoga poglavara, zbog čega je zajedno s Thomasom Moreom 1534. zatvoren, optužen za veleizdaju, osuđen na smrt i pogubljen na današnji dan, 22. lipnja 1535, na londonskom Tower Hillu. Za boravka u tamnici papa Pavao III. imenovao ga je kardinalom. Blaženim ga je 1886. proglasio papa Leon XIII, a svetim 1935. papa Pio XI. Zaštitnik je biskupije Rochester u New Yorku te brojnih naselja, crkava i župa diljem svijeta.

Sveti Thomas More (Morus), „čovjek za sva vremena“, pravnik i filozof, rodio se 7. veljače 1478. u Londonu. Studirao je na Oxfordu, docent prava od 1510, bio je zastupnik u Donjem domu, izaslanik na pregovorima s Nizozemskom i mirovnim pregovorima s Francuskom, kraljev savjetnik, potkancelar i kancelar Engleske za vladavine Henrika VIII. Pobožan čovjek i prijatelj siromaha, svaki dan je odlazio na svetu misu. Prijatelj znamenitih humanista, zaljubljenik u grčku kulturu, bio je duhovit govornik i glasovit pravnik. Jedan od najbriljantnijih umova svoga vremena, pisao je na engleskom i latinskom. Postao je slavan svojim političko-filozofskim djelom „O najboljem uređenju države i o novom otoku Utopiji“ (1516). Podnio je ostavku 1532, nakon razmimoilaženja s kraljem zbog njegove rastave od Katarine Aragonske. Protivio se 1534. osnivanju Anglikanske crkve i zagovarao jedinstvo katolika na čelu s papom. Osuđen je zbog izdaje na smrt i pogubljen 6. srpnja 1535. na londonskom Tower Hillu. Blaženim ga je 1886. proglasio papa Leon XIII, a svetim 1935. papa Pio XI. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je 2000. zaštitnikom političara i državnika. Zaštitnik je i usvojene djece, pravnika, državnih činovnika, sudskih službenika, brakova s teškoćama, mnogočlanih obitelji, maćeha i očuha, udovaca te brojnih naselja, biskupija, učilišta, župa i crkava širom svijeta.

Preuzeto s zupajastrebarsko.hr

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 22. LIPNJA 2026.

MISNA ČITANJA – 22. LIPNJA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Izvadi najprije brvno iz oka svoga!

Ponedjeljak, 22. 6. 2026.

Svagdan

ili: Sv. Paulin Nolanski († 431.), biskup; ili: Sv. Ivan Fisher, biskup i Toma More († 1535.), mučenici

XII. tjedan kroz godinu

4. tjedan psaltira

Misna čitanja:

2Kr 17,5-8.13-15a.18; Ps 60,3-5.12-13; Mt 7,1-5

Boja liturgijskog ruha:

zelena

Imendani:

Paulin, Ivan Fisher i Toma More

Napomena:

▪ U Republici Hrvatskoj državni blagdan: Dan antifašističke borbe; neradni dan.

Prvo čitanje:

2Kr 17,5-8.13-15a.18

Odbaci Gospodin Izraela ispred svog lica. Ostalo je samo pleme Judino.

Čitanje Druge knjige o Kraljevima
U one dane: Asirski kralj Salmanasar osvoji svu zemlju i krenu opsjedati Samariju. Opsjedao ju je tri godine. Devete godine Hošeine vladavine zauze asirski kralj Samariju i odvede Izraelce u Asiriju. Naselio ih je u Helahu, i na Haboru, rijeci u Gozanu, i u gradovima medijskim.
I tako se dogodilo zato što su Izraelci sagriješili protiv Gospodina Boga svoga, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, ispod vlasti faraona, kralja egipatskog. Štovali su druge bogove, slijedili običaje naroda što ih je Gospodin protjerao pred sinovima Izraelovim živjeli po običajima što su ih uveli kraljevi Izraelovi.
A Gospodin opominjaše Izraelce i Judejce preko svih svojih proroka i sviju vidjelaca: »Obratite se od zlog puta svoga — govorio je — i pokoravajte se naredbama i zapovijedima mojim prema Zakonu koji sam naložio ocima vašim i prema svemu što sam vam objavio preko slugu svojih — proroka.« Ali oni nisu poslušali, nego su ostali tvrdoglavi kao i njihovi oci, koji nisu vjerovali u Gospodina, Boga svoga. Prezreli su njegove zakone i Savez koji je sklopio s njihovim ocima, i opomene njegove koje im je upućivao.
Tada se Gospodin razgnjevi na Izraela i odbaci ga ispred svoga lica. Ostalo je samo pleme Judino.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 60,3-5.12-13

Desnicom, Gospodine, pomozi, usliši nas!

Bože ti nas odbaci i bojne nam redove probi,
razjari se, a sad nas opet vrati!

Potrese zemlju, rasječe je,
zatvori joj usjeline, jer se poljuljala.
Zlu si kob na svoj narod navalio,
napio nas vinom omamnim.

Zar nećeš, ti o Bože, što nas odbaci?
Zar više nećeš, Bože, s četama našim?
Pomozi nam protiv dušmana,
jer ljudska je pomoć ništavna!

Evanđelje:

Mt 7,1-5

Izvadi najprije brvno iz oka svoga!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ne sudite
da ne budete suđeni!
Jer sudom kojim sudite
bit ćete suđeni.
I mjerom kojom mjerite
mjerit će vam se.
Što gledaš trun u oku brata svojega,
a brvna u oku svomu
ne opažaš?
Ili kako možeš reći bratu svomu:
‘De da ti izvadim trun iz oka’,
a eto brvna u oku tvom?
Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga
pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. ALOJZIJE GONZAGA

SVETAC DANA – SV. ALOJZIJE GONZAGA

Sveti Alojzije Gonzaga pokazuje da kršćanstvo nije nikakav udoban naslonjač za počivanje, već nešto što valja s mnogo hrabrosti osvajati i za što se treba neprestano boriti.

U dobi od 17 godina, odrekavši se prije markgrofovije u korist mlađega brata Rudolfa, stupio je u novicijat Družbe Isusove godine 1585. mladi plemić Alojzije Gonzaga, o kome je njegov otac don Ferrante sanjao kao o svojem nasljedniku na kneževskom prijestolju. Alojzije je napustio sjaj kneževskih i kraljevskih dvorova i zamijenio ga poniznim i strogim redovničkim životom.

Alojzije se rodio 9. ožujka 1568.g. u Castiglioneu kod Mantove, u vrijeme snažne tridentske obnove, koja je Crkvi nakon potresa zadanog od protestantizma opet dala pouzdanje u sebe i u one vrednote koje su nastupom novatora bile veoma poljuljane.

Na kućnome ognjištu duša pravog kršćanskog odgoja bila je dona Marta, Alojzijeva majka. Ona nije bila samo visoka plemkinja, već daleko više duboka kršćanka. Malome Alojziju usađivala je od malena ljubav prema molitvi, obraćanju i razgovoru s Bogom.

Alojzije je veoma mnogo molio, a to znači da je imao veoma proživljenu vjeru, koja mu je preko molitve Božju stvarnost približavala i s kojom je nastojao biti u trajnome dodiru.

Druga vrlina, koju je Alojziju majka u srce usađivala, možda je našem vremenu i shvaćanju bliža. To je ljubav prema siromasima.

Alojzijevi životopisci rado spominju njegov boravak u vojničkom taboru, gdje je bio obučen u malu časničku odoru, gdje je nenadano opalio topom, gdje je naučio ponavljati rječetine vojnika ne znajući im pravi smisao i gdje je sanjao kako će jednom postati zapovjednik goleme vojske. Dakle, u njegovu djetinjstvu nije bilo samo sve na koljenima i u pobožnosti. Bio je živ dječak, a više će se uozbiljiti u 10. godini.

Bilo je to 25. ožujka 1578., na blagdan Blagovijesti. Nalazio se tada u gradu na Arnu, crkvama i umjetninama bogatoj Firenzi. U crkvi Presvete Bogorodice obećao je da će čitav život živjeti čisto. Da li je u tome času razumio dalekosežnost svoje odluke? Ne znamo! Znamo samo to, da joj je do groba ostao vjeran, a to je kudikamo važnije, nego ono prvo. I to je treća vrlina koja je resila Alojzijev lik i zbog toga je stoljećima bio uzor onima koji su htjeli u idealnoj čistoći provesti mladenačko doba.

Nalazeći se u Firenzi kao paž na dvoru Medici, Alojzije je stjecao odgoj i znanje, tada vlastitoj djeci aristokratskih obitelji. Učio ih je latinski, divno toskansko narječje talijanskoga i francuski. Igrao se s mladim princezicama u parku Boboli, učio plesati i sudjelovao u lovu na ptice. Nije se odmah zatvorio svijetu. Iako njegova dob još nije bila sposobna potpunoma upoznati svijet, ipak ga je barem nešto upoznao. Njegov plemićki položaj odvest će ga i na kraljevski dvor u Madrid, na dvor Filipa II. (1556.-1598.). Vidio je i doživio sav tadašnji sjaj i raskoš. I nije ga zatrovao ni zarobio. Ostao je slobodan prema njemu i u tome je Alojzijeva veličina. Ona je to veća što nije bio u dobi zrela čovjeka.

U studenome god. 1585., Alojzije se odrekao markgrofije u korist mlađega brata, da bi potom stupio u isusovački novicijat u Rimu. Svršivši novicijat, započeo je više nauke na glasovitom rimskom kolegiju, od kojega se razvila današnja Gregorijana. Tu se povjerio duhovnom vodstvu jednom od najučenijih ljudi svog vremena, a bio je to Robert Bellarmino, kasniji kardinal i svetac. On je Alojzija veoma cijenio, radio na njegovoj beatifikaciji i želio biti pokopan do njegovih nogu.

Alojzije se uistinu odlikovao nadasve lijepom dušom, te je s lakoćom svladavao tegobne putove posvećenja.

Jednom ga prilikom neki subrat, za vrijeme sata rekreacije upitao, što bi učinio kada bi znao da će već sljedećega trenutka umrijeti. Alojzije je na to odgovorio kako bi se nastavio igrati.

Kada je god. 1590. izbila epidemija kuge, Alojzije je među prvima pošao u pomoć oboljelima. Skrbio se o njima s nevjerojatnom ljubavlju i predanošću. No, sve je to kratko trajalo, jer se i sam bio zarazio. Na ulici je bio susreo umirućega bolesnika od kuge, pa ga je na ramenima odnio u bolnicu, ne osvrćući se nimalo na pogibao, već naprotiv, sretan kako je u njemu susreo Gospodina.

Taj ga je čin milosrđa stajao života pa je preminuo 21. lipnja 1591. u 23. godini života, na dan koji je prethodno sam bio prorekao.

Alojzije je proglašen svetim 1726.g., od pape Benedikta XIII.,te postavljen mladima kao uzor čestita života, proživljena u čistoći i posve beskompromisno.

Ime Alojzije je franačkoga porijekla i znači: slavan u bitci.

Zaštitnik je: mladih, učenika i studenata.

Molitva

Darežljivi Bože, Tvojim darom sveti je Alojzije Gonzaga divno spojio nevinost života s kršćanskom pokorom. Nema u nas njegove nevinosti; daj da nasljedujemo njegovu pokoru! Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Preuzeto s bitno.net

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 21. LIPNJA 2026.

MISNA ČITANJA – 21. LIPNJA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo!

Nedjelja, 21. 6. 2026.

DVANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

XII. tjedan kroz godinu

4. tjedan psaltira

Misna čitanja:

Jr 20,10-13; Ps 69,8-10.14.17.33-35; Rim 5,12-15; Mt 10,26-33

Boja liturgijskog ruha:

bijela

Imendani:

Alojzije Gonzaga, Vjekoslav, Slavko, Slava, Rajmund

Prvo čitanje:

Jr 20,10-13

On izbavi dušu sirote iz ruku zlikovaca.

Čitanje Knjige proroka Jeremije
Reče Jeremija: Čuh klevete mnogih: »Užas odasvud! Prijavite! Mi ćemo ga prijaviti.« Svi koji mi bijahu prijatelji čekahu moj pad. »Možda ga zavedemo, pa ćemo njim ovladati i njemu se osvetiti!« Sa mnom je Gospodin kao snažan junak! Zato će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati, postidjet će se veoma jer neće uspjeti, vječna se sramota neće zaboraviti. Gospodine nad vojskama, koji proničeš pravednika i vidiš mu bubrege i srce, daj da vidim kako im se osvećuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju. Pjevajte Gospodinu, hvalite Gospodina
jer on izbavi dušu sirote iz ruku zlikovaca.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 69,8-10.14.17.33-35

Po velikoj dobroti svojoj usliši me, Gospodine!

Jer zbog tebe podnesoh pogrdu
i stid mi pokri lice.
Tuđinac postadoh braći
i stranac djeci majke svoje.
Jer me izjela revnost za dom tvoj
i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.

No tebi se molim, Gospodine,
u vrijeme milosti, Bože;
po velikoj dobroti svojoj ti me usliši,
po svojoj vjernoj pomoći!
Usliši me, Gospodine,
jer je dobrostiva milost tvoja,
po velikom milosrđu obazri se na me!

Gledajte, ubogi, i radujte se,
nek vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
Jer siromahe Gospodin čuje,
on ne prezire sužanja svojih.
Neka ga hvale nebesa i zemlja,
mora i sve što se u njima miče.

Drugo čitanje:

Rim 5,12-15

S darom nije kao s grijehom.

Čitanje Poslanice
svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt… Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne ubraja kad nema zakona. Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagriješiše prekršajem sličnim kao Adam, koji je pralik Onoga koji ima doći.
Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mt 10,26-33

Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima:
»Ne bojte se ljudi. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati.
Što vam govorim u tami, recite na svjetlu;
i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima. Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo,
ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.
Ne prodaju li se dva vrapca za novčić?
Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju
bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi
sve izbrojene. Ne bojte se dakle!
Vrijedniji ste nego mnogo vrabaca.
Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. JULIJANA FALCONIERI

SVETAC DANA – SV. JULIJANA FALCONIERI

Sveta Julijana (Giuliana) Falconieri, talijanska redovnica, utemeljiteljica Trećeg reda službenica Marijinih (Monache serve di Maria), rođena je oko 1270. u Firenci, u jednoj od najuglednijih firentinskih obitelji, kao kći Chiarissima i Riguardate Falconieri. Prve riječi koje je djevojčica naučila govoriti bila su imena Isusa i Marije. Bila je vrlo pobožna, a iznad svega je voljela klečati pred oltarićem Majke Božje koji je sama izradila.

Giulianin stric Alessio Falconieri bio je jedan od utemeljitelja Reda slugu Marijinih (servita). Giuliana je odbila ponude svojih roditelja za udaju jer se htjela posvetiti Kristu Gospodinu. Kad je čula propovijed Alessija Falconierija o sudnjem danu, to je temeljito potreslo čitavo njezino biće. Stupila je 1285. u „mantellate“, ženski ogranak servita, Službenice Marijine, ali je do majčine smrti, 1304, živjela u roditeljskom domu. Servitski habit predao joj je njezin duhovni vođa, sveti Filippo Benizi, generalni poglavar servita. Sudjelovala je 1305. u osnivanju prvog samostana Trećeg reda službenica Marijinih.

Kad je došla u samostan, ostale redovnice su ubrzo upoznale njezinu iskrenu pobožnost pa su je izabrale za svoju poglavaricu. Giuliana je od svojih sestara uz molitvenu kontemplaciju tražila i djela ljubavi prema siromasima i bolesnicima. Svaki ponedjeljak posvetila je dušama u čistilištu, a uz molitvu za pokojnike znala se i bičevati za njihovo izbavljenje. U srijedu i petak nije uzimala nikakve hrane osim svete pričesti. U čast Majci Božjoj svake subote je postila o kruhu i vodi i razmišljala o Marijinih sedam žalosti. Svaki dio časoslova završavala je sa „Zdravo kraljice“. Preminula je 19. lipnja 1341. u Firenci. Tada se dogodilo i euharistijsko čudo. Zbog želučane bolesti nije mogla primiti svetu pričest pa je zamolila da može barem izbliza promatrati svetu hostiju. Kad je svećenik približio Kristovo tijelo Giulianinom tijelu, ona je blago izdahnula, nestalo je svete hostije, a na Giulianinim grudima, iznad srca, pojavio se znak križa. Njezine relikvije nalaze se u firentinskoj crkvi L’Annunziata. Blaženom ju je 26. srpnja 1678. proglasio papa Inocent XI, a svetom 16. lipnja 1737. papa Klement XII. Zaštitnica je bolesnika.

Tekst: zupa.jastrebarsko

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 20. LIPNJA 2026.

MISNA ČITANJA – 20. LIPNJA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Ne budite zabrinuti za sutra!

Subota, 20. 6. 2026.

Svagdan

XI. tjedan kroz godinu

3. tjedan psaltira

Misna čitanja:

2Ljet 24,17-25; Ps 89,4-5.29-34; Mt 6,24-34

Boja liturgijskog ruha:

zelena

Imendani:

Margareta, Naum Ohridski, Florencija, Cvijeta

Prvo čitanje:

2 Ljet 24,17-25

Zaharija koga ubiste između Hrama i žrtvenika (Mt 23, 35).

Čitanje Druge knjige Ljetopisa
U one dane: Poslije Jojadine smrti došli su Judini knezovi i poklonili se kralju. Tada ih kralj poče slušati. Judejci bijahu ostavili Dom Gospodina, Boga otaca, i stali služiti ašerama i likovima; došla je Božja srdžba na Judejce i na Jeruzalem za tu krivicu. Slao im je Bog proroke da ih obrate Gospodinu, oni su ih opominjali, ali oni nisu htjeli slušati. Tada Božji duh napuni Jojadina sina, svećenika Zahariju, koji, stavši poviše naroda, reče: »Ovako veli Bog: Zašto kršite Gospodinove zapovijedi? Zašto nećete da budete sretni? Kako ste vi ostavili Gospodina, i on će vas ostaviti.« Ali su se oni pobunili protiv njega i zasuli ga kamenjem po kraljevoj zapovijedi u predvorju Gospodnjega Doma. Ni kralj Joaš ne sjeti se ljubavi koju mu učini otac Jojada, nego mu ubi sina; a on je umirući rekao: »Gospodin neka vidi i osveti!«
Kad je prošla godina dana, diže se na nj aramejska vojska i, navalivši na Judu i Jeruzalem, pobi sve knezove u narodu i posla sav plijen kralju u Damask. Iako je aramejska vojska bila malena po ljudstvu, ipak joj je Gospodin predao u ruke vrlo brojnu vojsku, jer ostaviše Gospodina, Boga svojih otaca.
Tako su se Aramejci na Joašu osvetili. Kad su otišli od njega, ostaviv ga u teškim bolestima, pobuniše se protiv njega njegovi časnici jer bijaše ubio sina svećenika Jojade, pa i oni njega ubiše na postelji, te je poginuo; pokopali su ga u Davidovu gradu, ali ga nisu ukopali u kraljevskoj grobnici.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 89,4-5.29-34

Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju.

Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
Tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«
»Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i Savez svoj vjeran.
Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim
i prijestolje mu kao dane nebeske.«
»Ako li mu sinovi Zakon moj ostave
i ne budu hodili po naredbama mojim,
ako li oskvrnu odredbe moje
i ne budu čuvali zapovijedi mojih…«
»Šibom ću kazniti nedjelo njihovo,
udarcima krivicu njihovu,
ali mu naklonosti svoje oduzeti neću
niti ću prekršiti vjernosti svoje.«

Evanđelje:

Mt 6,24-34

Ne budite zabrinuti za sutra!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Nitko ne može služiti dvojici gospodara.
Ili će jednoga mrziti,
a drugoga ljubiti;
ili će uz jednoga prianjati,
a drugoga prezirati.
Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.
Zato vam kažem:
Ne budite zabrinuti za život svoj:
što ćete jesti, što ćete piti;
ni za tijelo svoje:
u što ćete se obući.
Zar život nije vredniji od jela
i tijelo od odijela?
Pogledajte ptice nebeske!
Ne siju, ne žanju
niti sabiru u žitnice,
pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac.
Zar niste vi vredniji od njih?
A tko od vas zabrinutošću
može svome stasu dodati jedan lakat?
I za odijelo što ste zabrinuti?
Promotrite poljske ljiljane, kako rastu!
Ne muče se niti predu.
A kažem vam:
Ni Salomon se u svoj svojoj slavi
ne zaodjenu kao jedan od njih.
Pa ako travu poljsku,
koja danas jest
a sutra se u peć baca,
Bog tako odijeva,
neće li još više vas, malovjerni?
Nemojte dakle zabrinuto govoriti:
‘Što ćemo jesti?’
ili: ‘Što ćemo piti?’
ili: ‘U što ćemo se obući?’
Ta sve to pogani ištu.
Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno.
Tražite stoga najprije Kraljevstvo
i pravednost njegovu,
a sve će vam se ostalo dodati.
Ne budite dakle zabrinuti za sutra.
Sutra će se samo brinuti za se.
Dosta je svakom danu zla njegova.«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. ROMUALD

SVETAC DANA – SV. ROMUALD

Sveti Romuald: njegovo ime je langobardskoga porijekla i znači: koji silovito zapovijeda

Romuald, utemeljitelj samotnjačkih samostana, prepunih mira i tišine, vodio je nadasve nemiran i lutalački život.

Poslije prvih godina provedenih u lakomislenosti, mladi Romauld osjeća potrebu da se posveti asketskom životu i šutnji.

Rođen u Ravenni oko god. 952., u bogatoj plemićkoj obitelji, s 20 godina ušao je u benediktinski samostan, kojega je, međutim, napustio kako bi se posvetio pustinjačkom životu. Neko se vrijeme tako bio povukao u brda talijanske pokrajine Veneto, ali ni ondje nije pronašao to što je tražio. U daljnjoj se potrazi povukao u španjolski samostan Cuxa. 10 godina kasnije, eto ga opet u Ravenni, kao opata Saint Appolinairea. Iduće se godine, nemirniji no ikada, našao u Montecassinu, gdje je napokon pronašao svoj put: nešto između monaškoga i pustinjačkoga života, koji se sastojao u radu, ali nadasve razmatranju i samoći. Na tragu te potrebe, što su je dijelili i brojni drugi mladići, procvjetao je niz vjerskih zajednica u različitim mjestima Italije.

Zajednica je kasnije dobila ime po jednome od njih: i danas su poznati kao ”camaldolesi”, prema mjestu Camaldoli. Tijekom stoljeća podijelile su se u dvije kongregacije, jednu pustinjačkog, drugu monaškog karaktera.

Romuald je preminuo u samostanu u Val di Castru 1027.g. No, prije nego je tako pronašao konačni mir, morao je podnijeti najrazličitije poteškoće: progonstva, dvojbe, pa čak i nepravednu ekskomunikaciju.

Posmrtni mu ostaci počivaju u mjestu Fabrianu, kamo su premješteni god. 1481.

Sveti Petar Damiani, autor njegova životopisa, ovako nam prenosi njegov mirni prelazak: “Jednoga je dana uvidio kako ga snaga polako napušta te ga je bio svladao golem umor. Oko zalaza sunca, naložio je dvojici braće, koja su mu pomagala neka pođu, dobro zatvore vrata te se vrate u zoru idućega dana kako bi zajedno izmolili Jutarnju. Zabrinuti za dobrobit svoga učitelja, nevoljko su ga poslušali te su se – umjesto da legnu – sakrili u blizini njegove ćelije, kao da moraju čuvati neko dragocjeno blago. Nakon nekog vremena, iako su dobro naćulili uši, nisu ga više čuli nikako, niti nikakav glas. Pretpostavljajući što se zbilo, nasilu su otvorili vrata i požurili se u ćeliju, da bi ondje pronašli beživotno sveto tijelo, kako leži na boku. Taj je nebeski biser ležao napušten, kako bi zatim bio časno položen u riznicu vrhovnoga Kralja.”

Ime Romuald je langobardskoga porijekla i znači: koji silovito zapovijeda.

Zaštitnik je kamaldoleškog reda.

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 19. LIPNJA 2026.

MISNA ČITANJA – 19. LIPNJA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.

Petak, 19. 6. 2026.

Svagdan

ili: v. Romuald († 1027.), opat

XI. tjedan kroz godinu

3. tjedan psaltira

Misna čitanja:

2Kr 11,1-4.9-18.20; Ps 132,11-14.17-18; Mt 6,19-23

Boja liturgijskog ruha:

zelena

Imendani:

Romuald, Gervazije, Protazije, Deodat, Božidar, Lambert, Julijana, Mihelina, Sebastijan

Prvo čitanje:

2Kr 11,1-4.9-18.20

Pomazali su Joaša i vikali: »Živio kralj!«

Čitanje Druge knjige o Kraljevima
U one dane: Atalija, mati kralja Ahazje, vidjevši gdje joj sin poginu, ustade i posmica sav kraljevski rod. Ali Jošeba, kći kralja Jorama i sestra Ahazjina, uze Ahazjina sina Joaša; ukravši ga između kraljevih sinova koje su ubijali, metnu ga s dojiljom u ložnicu. Tako ga je sakrila od Atalije, te nije pogubljen. bio je sakriven u Domu Gospodnjem, šest godina, sve dok je zemljom vladala Atalija.
Sedme godine Jojada posla po satnike Karijaca i tjelesnu stražu, i pozva ih k sebi u Dom Gospodnji. Sklopi s njima savez, zakle ih i pokaza im kraljeva sina.
Satnici su učinili sve kako im je naredio svećenik Jojada. Svaki je od njih uzeo svoje ljude koji subotom ulaze u službu s onima koji subotom izlaze. I svi su došli svećeniku Jojadi. Svećenik dade satnicima koplja i štitove kralja Davida što su bili u Domu Gospodnjem. Stražari se svrstaše, s oružjem u ruci, od južne do sjeverne strane Doma, i prema žrtveniku i Domu oko kralja uokolo. Tada Jojada izvede sina kraljeva, stavi mu krunu i dade mu Svjedočanstvo te ga pomaza za kralja. Pljeskali su i vikali: »Živio kralj!«
Kad Atalija ču viku naroda, dođe k narodu u Dom Gospodnji.Pogleda bolje kad gle, kralj, po običaju, stoji na svojem mjestu, a pred kraljem zapovjednici i svirači; sav puk klikće od radosti i trubi u trublje. Tad Atalija razdrije haljine i povika: »Izdaja! Izdaja!« Svećenik Jojada naredi satnicima i vojnim zapovjednicima: »Izvedite je kroz redove, i tko krene za njom, pogubite ga mačem.« Još je svećenik dodao: »Nemojte je smaknuti u Domu Gospodnjem.« Staviše ruke na nju; a kad je kroz Konjska vrata stigla do kraljevskog dvora, ondje je pogubiše.
Tada Jojada sklopi savez između Gospodina, kralja i naroda da narod bude narod Gospodnji. Potom sav puk ode u Baalov hram, i razoriše ga, porušiše žrtvenike i polomiše likove; a Baalova svećenika Matana ubiše pred žrtvenikom. A svećenik opet postavi straže kod Doma Gospodnjega.
Sav se puk veselio i grad se smirio kad su Ataliju ubili mačem u kraljevskom dvoru.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 132,11-14.17-18

Gospodin odabra Sion sebi za sjedište.

Gospodin se zakle Davidu
zakletvom tvrdom od koje neće odustati:
»Potomka tvoje utrobe
posadit ću na prijestolje tvoje.«
»Budu li ti sinovi Savez moj čuvali
i svjedočanstva kojima ih učim,
i sinovi će njini dovijeka
sjedit na tvom prijestolju.«
Jer Gospodin odabra Sion,
njega zaželje sebi za sjedište.
»Ovo mi je počivalište vječno,
boravit ću ovdje jer tako poželjeh.«
»Učinit ću da ondje za Davida snaga izraste,
pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.
U sram ću mu obući dušmane,
a na njemu će blistat vijenac moj.«

Evanđelje:

Mt 6,19-23

Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ne zgrćite sebi blago na zemlji,
gdje ga moljac i rđa nagrizaju
i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu.
Zgrćite sebi blago na nebu,
gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju
i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu.
Doista, gdje ti je blago,
ondje će ti biti i srce.
Oko je tijelu svjetiljka.
Ako ti je dakle oko bistro,
sve će tijelo tvoje biti svijetlo.
Ako ti je pak oko nevaljalo,
sve će tijelo tvoje biti tamno.
Ako je dakle svjetlost koja je u tebi tamna,
kolika će istom tama biti?«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. MARKO I MARCELIJAN

SVETAC DANA – SV. MARKO I MARCELIJAN

Predstojnik Fabijan stavio ih je na okrutne muke, a onda su bili probodeni kopljima. Na taj način su slavno završili svoju životnu trku zadobivši vijenac slave.

Jeronimov martirologij 18. lipnja spominje svete rimske mučenike Marka i Marcelijana te kaže da su pokopani na groblju Balbina na Ardeatinskoj cesti. Njih jednako spominju Gelazijev sakramentar iz VIII. st. te neki drugi martirolozi, a pogotovo Rimski. Spominje ih čak i Carigradski sinasar. Zabilježili su ih u svojim putopisima i neki hodočasnici iz VII. st., koji kažu da se njihovi grobovi časte pod oltarom crkve nedaleko od grobova pape Damaza i pape Marka.

Glasoviti arheolog de Rossi misli ipak da su se grobovi tih mučenika, što ih danas slavimo, nalazili na groblju Basileo, za koje se danas još uvijek ne zna gdje se točno nalazilo.

Pomalo kao o legendama, Passio Sebastiana pripovijeda o našim mučenicima: da su bili braća, sinovi nekog Trankvilina. Zbog vjere ih je uhvatio i zatvorio prefekt Kromacije, te predao sucu Nikostratu. Pod paskom su ih držali mjesec dana, davši im tako priliku da se eventualno predomisle i odstupe od kršćanske vjere. Na otpad od vjere nagovarali su ih čak i njihovi roditelji i prijatelji, ali oni se nisu dali nagovoriti. U vjeri ih je sokolio sv. Sebastijan. Kako njihov pritvor nije bio tako strog, papa Gajo zaredio ih je za đakone. Predstojnik Fabijan stavio ih je na okrutne muke, a onda su bili probodeni kopljima. Na taj način su slavno završili svoju životnu trku zadobivši vijenac slave. Prema jednoj predaji, relikvije su im prenesene u Soissons, gdje se časte u bazilici sv. Medarda.

Slavni slikar Paolo Veronese naslikao je velebnu sliku koja prikazuje presudu svetima Marku i Marcelijanu. Slika se čuva i časti u crkvi sv. Sebastijana u Veneciji. Blagdan tih svetih mučenika opet nam je prilika da se bar kratko u duhu zaustavimo pred pojavom mučeništva u Crkvi. Ona je stara kao i Crkva i prisutna u svakom vremenu njezine povijesti. I danas ima mučenika. I stari i novi mučenici vjeruju s onim ruskim svećenikom, ocem Dimitrijem, da sljedbenik Isusa Krista mora biti uvijek uz Njega, pa i onda kad ga čavlima pribijaju na križ.

No, biti s Isusom na Golgoti znači poći s Njime i u uskrsnuće. Ta je vjera i nada bila duboko usađena u srce svih mučenika dajući im nadljudsku snagu.

Preuzeto sa Sveci.net 

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 18. LIPNJA 2026.

MISNA ČITANJA – 18. LIPNJA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Vi ovako molite: Oče naš, koji jesi na nebesima…

Četvrtak, 18. 6. 2026.

Svagdan

XI. tjedan kroz godinu

3. tjedan psaltira

Misna čitanja:

Sir 48,1-15; Ps 97,1-7; Mt 6,7-15

Boja liturgijskog ruha:

zelena

Imendani:

Marcel, Paula, Ljubo, Amando, Elizabeta, Ozana, Ljubomir

Prvo čitanje:

Sir 48,1-14

Kad je vihor zastro Iliju, napuni se duhom njegovim Elizej.

Čitanje Knjige Sirahove
Usta prorok Ilija kao oganj,
riječ mu plamtjela kao buktinja.
On je na njih donio glad
i revnošću je svojom umanjio njihov broj.
Po riječi je Gospodnjoj nebo zatvorio
i tri puta oganj s neba sveo.
Kako li si slavan bio, Ilija, u čudesima svojim!
I može li se itko dičiti koliko ti?
Podigao si mrtva od smrti
iz Podzemlja po riječi Svevišnjeg.
Bacio si u propast kraljeve
i vukao odličnike s odra njihova.
Na Sinaju si čuo ukore
i sud osvetni na Horebu.
Pomazao si kraljeve osvetničke
i proroka sebi za nasljednika.
Podignut si bio u vihoru ognja,
u kolima s plamenim konjima.
Određen si u prijetnjama budućim,
da umiriš srdžbu Božju prije no što ona provali,
da obratiš srca otačka sinovima
i da obnoviš plemena Jakovljeva.
Blago onomu koji će te vidjeti
i onima koji su usnuli u ljubavi,
jer i mi ćemo posjedovati život.
Kad je vihor zastro Iliju,
napuni se duhom njegovim Elizej:
za života ga nijedan vladar ne mogaše pobijediti,
i nitko ga ne mogaše podjarmiti.
Ništa mu ne bijaše teško,
i iz groba mu je tijelo prorokovalo.
Za života je čudesa činio,
a u smrti svojoj djela divotna.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 97,1-7

Radujte se, pravednici, u Gospodinu!

Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja,
nek se vesele otoci mnogi!
Oblak i tama ovijaju njega,
pravda i pravo temelj su prijestolja njegova.

Oganj ide pred njim
i sažiže okolo dušmane njegove.
Munje mu svijet osvjetljuju;
zemlja to vidi i strepi.

Brda se tope pred Gospodinom ko vosak,
pred vladarom sve zemlje.
Nebesa navješćuju pravednost njegovu,
svi narodi gledaju mu slavu.

Nek se postide svi što likove štuju
i koji se hvale kumirima.
Poklonite mu se, svi bozi!

Evanđelje:

Mt 6,7-15

Vi ovako molite: Oče naš, koji jesi na nebesima…

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Kad molite, ne blebećite kao pogani.
Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani.
Ne nalikujte na njih.
Ta zna vaš Otac što vam treba
i prije negoli ga zaištete.
Vi, dakle, ovako molite:
‘Oče naš, koji jesi na nebesima!
Sveti se ime tvoje!
Dođi kraljevstvo tvoje!
Budi volja tvoja
kako na nebu tako i na zemlji!
Kruh naš svagdanji daj nam danas!
I otpusti nam duge naše
kako i mi otpustismo dužnicima svojim!
I ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od Zloga!’
Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke,
otpustit će i vama Otac vaš nebeski.
Ako li vi ne otpustite ljudima,
ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
Učitaj više
Pin It