Author

FMteam

Browsing

SVETAC DANA – SV. MARKO I MARCELIJAN

Predstojnik Fabijan stavio ih je na okrutne muke, a onda su bili probodeni kopljima. Na taj način su slavno završili svoju životnu trku zadobivši vijenac slave.

Jeronimov martirologij 18. lipnja spominje svete rimske mučenike Marka i Marcelijana te kaže da su pokopani na groblju Balbina na Ardeatinskoj cesti. Njih jednako spominju Gelazijev sakramentar iz VIII. st. te neki drugi martirolozi, a pogotovo Rimski. Spominje ih čak i Carigradski sinasar. Zabilježili su ih u svojim putopisima i neki hodočasnici iz VII. st., koji kažu da se njihovi grobovi časte pod oltarom crkve nedaleko od grobova pape Damaza i pape Marka.

Glasoviti arheolog de Rossi misli ipak da su se grobovi tih mučenika, što ih danas slavimo, nalazili na groblju Basileo, za koje se danas još uvijek ne zna gdje se točno nalazilo.

Pomalo kao o legendama, Passio Sebastiana pripovijeda o našim mučenicima: da su bili braća, sinovi nekog Trankvilina. Zbog vjere ih je uhvatio i zatvorio prefekt Kromacije, te predao sucu Nikostratu. Pod paskom su ih držali mjesec dana, davši im tako priliku da se eventualno predomisle i odstupe od kršćanske vjere. Na otpad od vjere nagovarali su ih čak i njihovi roditelji i prijatelji, ali oni se nisu dali nagovoriti. U vjeri ih je sokolio sv. Sebastijan. Kako njihov pritvor nije bio tako strog, papa Gajo zaredio ih je za đakone. Predstojnik Fabijan stavio ih je na okrutne muke, a onda su bili probodeni kopljima. Na taj način su slavno završili svoju životnu trku zadobivši vijenac slave. Prema jednoj predaji, relikvije su im prenesene u Soissons, gdje se časte u bazilici sv. Medarda.

Slavni slikar Paolo Veronese naslikao je velebnu sliku koja prikazuje presudu svetima Marku i Marcelijanu. Slika se čuva i časti u crkvi sv. Sebastijana u Veneciji. Blagdan tih svetih mučenika opet nam je prilika da se bar kratko u duhu zaustavimo pred pojavom mučeništva u Crkvi. Ona je stara kao i Crkva i prisutna u svakom vremenu njezine povijesti. I danas ima mučenika. I stari i novi mučenici vjeruju s onim ruskim svećenikom, ocem Dimitrijem, da sljedbenik Isusa Krista mora biti uvijek uz Njega, pa i onda kad ga čavlima pribijaju na križ.

No, biti s Isusom na Golgoti znači poći s Njime i u uskrsnuće. Ta je vjera i nada bila duboko usađena u srce svih mučenika dajući im nadljudsku snagu.

Preuzeto sa Sveci.net 

MISNA ČITANJA – 18. LIPNJA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Vi ovako molite: Oče naš, koji jesi na nebesima…

Četvrtak, 18. 6. 2026.

Svagdan

XI. tjedan kroz godinu

3. tjedan psaltira

Misna čitanja:

Sir 48,1-15; Ps 97,1-7; Mt 6,7-15

Boja liturgijskog ruha:

zelena

Imendani:

Marcel, Paula, Ljubo, Amando, Elizabeta, Ozana, Ljubomir

Prvo čitanje:

Sir 48,1-14

Kad je vihor zastro Iliju, napuni se duhom njegovim Elizej.

Čitanje Knjige Sirahove
Usta prorok Ilija kao oganj,
riječ mu plamtjela kao buktinja.
On je na njih donio glad
i revnošću je svojom umanjio njihov broj.
Po riječi je Gospodnjoj nebo zatvorio
i tri puta oganj s neba sveo.
Kako li si slavan bio, Ilija, u čudesima svojim!
I može li se itko dičiti koliko ti?
Podigao si mrtva od smrti
iz Podzemlja po riječi Svevišnjeg.
Bacio si u propast kraljeve
i vukao odličnike s odra njihova.
Na Sinaju si čuo ukore
i sud osvetni na Horebu.
Pomazao si kraljeve osvetničke
i proroka sebi za nasljednika.
Podignut si bio u vihoru ognja,
u kolima s plamenim konjima.
Određen si u prijetnjama budućim,
da umiriš srdžbu Božju prije no što ona provali,
da obratiš srca otačka sinovima
i da obnoviš plemena Jakovljeva.
Blago onomu koji će te vidjeti
i onima koji su usnuli u ljubavi,
jer i mi ćemo posjedovati život.
Kad je vihor zastro Iliju,
napuni se duhom njegovim Elizej:
za života ga nijedan vladar ne mogaše pobijediti,
i nitko ga ne mogaše podjarmiti.
Ništa mu ne bijaše teško,
i iz groba mu je tijelo prorokovalo.
Za života je čudesa činio,
a u smrti svojoj djela divotna.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 97,1-7

Radujte se, pravednici, u Gospodinu!

Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja,
nek se vesele otoci mnogi!
Oblak i tama ovijaju njega,
pravda i pravo temelj su prijestolja njegova.

Oganj ide pred njim
i sažiže okolo dušmane njegove.
Munje mu svijet osvjetljuju;
zemlja to vidi i strepi.

Brda se tope pred Gospodinom ko vosak,
pred vladarom sve zemlje.
Nebesa navješćuju pravednost njegovu,
svi narodi gledaju mu slavu.

Nek se postide svi što likove štuju
i koji se hvale kumirima.
Poklonite mu se, svi bozi!

Evanđelje:

Mt 6,7-15

Vi ovako molite: Oče naš, koji jesi na nebesima…

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Kad molite, ne blebećite kao pogani.
Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani.
Ne nalikujte na njih.
Ta zna vaš Otac što vam treba
i prije negoli ga zaištete.
Vi, dakle, ovako molite:
‘Oče naš, koji jesi na nebesima!
Sveti se ime tvoje!
Dođi kraljevstvo tvoje!
Budi volja tvoja
kako na nebu tako i na zemlji!
Kruh naš svagdanji daj nam danas!
I otpusti nam duge naše
kako i mi otpustismo dužnicima svojim!
I ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od Zloga!’
Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke,
otpustit će i vama Otac vaš nebeski.
Ako li vi ne otpustite ljudima,
ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. RAINER IZ PISE

Valja napomenuti kako je, poput brojnih svetaca toga stoljeća, Sveti Rainer iz Pise bio laik. Praćen glasom svetosti, vratio se u Pisu god. 1154. te se povukao u samostan sv. Vite gdje je činio čudesa, baš kao što je to bio slučaj i u Svetoj Zemlji.


Rodio se 1118. g. u Pisi od oca Grandulfa i majke Mingarde Buzzacherni. Unatoč naporima roditelja koji su mu željeli pružiti strogi odgoj, mladost je proveo u razonodi i zabavi, i tako sve do svoje dvadesete godine.

U dvadesetoj godini odluči se uputiti u Svetu Zemlju te, ostavivši sva dobra i obukavši običnu tuniku, odluči kroz te godine živjeti u pokori. Ključan je pritom bio susret s Albertom Leccapecoreom, pustinjakom s Korzike, koji se bio smjestio u obližnjem samostanu sv. Vida – okruži ga divno svjetlo i predivan miomiris. Tada je Rainer odlučio u potpunosti prigrliti vjeru do te mjere te je, potaknut Božjim pozivom, otputovao ponovo u Svetu Zemlju.

S 23 godine odlučio je živjeti u posvemašnjem siromaštvu, poklonivši sva svoja dobra siromasima.

Dugo je vremena proveo s pustinjacima iz Svete Zemlje, živeći isključivo od milostinje. Jeo bi svega dvaput tjedno, podlažući tako svoje tijelo velikim žrtvama.

Valja napomenuti kako je, poput brojnih svetaca toga stoljeća, bio laik. Praćen glasom svetosti, vratio se u Pisu god. 1154. te se povukao u samostan sv. Vite gdje je činio čudesa, baš kao što je to bio slučaj i u Svetoj Zemlji.

Preminuo je u petak, 17. lipnja 1161. g. Godine 1632. izabran je za glavnoga zaštitnika biskupije i grada Pise.

Ime mu je njemačkog porijekla i znači: “Nepobjedivi ratnik”.

Izvor: Sveci.net 

MISNA ČITANJA – 17. LIPNJA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.

Srijeda, 17. 6. 2026.

Svagdan

XI. tjedan kroz godinu

3. tjedan psaltira

Misna čitanja:

2Kr 2,1.6-14; Ps 31,20-21.24; Mt 6,1-6.16-18

Boja liturgijskog ruha:

zelena

Imendani:

Diogen, Inocent, Rajner, Petar, Laura, Terezija, Nevenka, Bogoljub

Prvo čitanje:

2Kr 2,1.6-14

Gle: ognjena kola, i Ilija uziđe na nebo.

Čitanje Druge knjige o Kraljevima
Evo što se dogodilo kad je Gospodin uznio Iliju na nebo u vihoru: Ilija i Elizej pošli iz Gilgala. Kad su došli u Jerihon, Ilija reče Elizeju: »De, ostani ovdje, jer me Gospodin šalje do Jordana.« Ali on odgovori: »Života mi Gospodnjega i tvoga: ja te neću ostaviti!« I tako pođoše obojica.
I pedeset proročkih sinova pođe i zaustavi se podalje, dok su se njih dvojica zadržala kod Jordana. Tada Ilija uze svoj ogrtač, smota ga i udari po vodi, a voda se razdijeli na dvije strane. I obojica prijeđoše po suhu. A kad prijeđoše, Ilija će Elizeju: »Traži što da ti još učinim prije nego što budem uznesen ispred tebe?« A Elizej odgovori: »Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!« Ilija odgovori: »Mnogo tražiš: ako me budeš vidio kad budem uznesen ispred tebe, bit će ti tako; ako pak ne budeš vidio, neće ti biti.« I dok su tako išli i razgovarali se, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše među njih, i Ilija u vihoru uziđe na nebo. Elizej je gledao i vikao: »Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!« I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih na dvoje. I podiže Ilijin plašt, koji bijaše pao s njega, te se vrati i zaustavi se na obali Jordana.
Uze onda Ilijin plašt i udari po vodi govoreći: »Gdje je Gospodin, Bog Ilijin?« I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane, i Elizej prijeđe.
Riječ Gospodnja.

Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima
da vas oni vide.
Inače, nema vam plaće
u vašeg Oca koji je na nebesima.
Kada dakle dijeliš milostinju,
ne trubi pred sobom,
kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri
da bi ih ljudi hvalili.
Zaista, kažem vam,
primili su svoju plaću.
Ti naprotiv, kada daješ milostinju
— neka ti ne zna ljevica što čini desnica,
da tvoja milostinja bude u skrovitosti.
I Otac tvoj,
koji vidi u skrovitosti,
uzvratit će ti.
Tako i kad molite,
ne budite kao licemjeri.
Vole moliti
stojeći u sinagogama i na raskršću ulica
da se pokažu ljudima.
Zaista, kažem vam,
primili su svoju plaću.
Ti naprotiv, kad moliš,
uđi u svoju sobu,
zatvori vrata
i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti.
I Otac tvoj,
koji vidi u skrovitosti,
uzvratit će ti.
I kad postite,
ne budite smrknuti kao licemjeri.
Izobličuju lica
da pokažu ljudima kako poste.
Zaista, kažem vam,
primili su svoju plaću.
Ti naprotiv, kad postiš,
pomaži glavu
i umij lice
da ne zapaze ljudi kako postiš,
nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti.
I Otac tvoj,
koji vidi u skrovitosti,
uzvratit će ti.«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. FRANJO REGIS

Njegov grob u Lalouvescu postao je mjesto hodočašća. Onamo je hodočastio kao student i Ivan Vianney, kasniji slavni Arški župnik.


Sveti Ivan Franjo Regis (1597-1640) potječe iz trgovačke obitelji u gradiću Fontcouvertu. Ondje se rodio posljednjeg dana siječnja g. 1597. Umrijet će posljednjeg dana posljednjeg mjeseca u godini, 31. prosinca 1640. u mjestancu Lalouvesc (pokrajina Ardcche), sve dakako u Francuskoj. Kao mlad svećenik Družbe Isusove bavio se pučkim misijama u Languedocu i susjednim pokrajinama. Ljeti bi radio apostolski po gradovima, a zimi po selima jer tada su seljaci kod kuće, dok su ljeti na poljima. Dakako da je zima u zabačenim, često gorovitim selima bez pravih putova, veoma otežavala svečev rad pa je bilo obilno prilike za žrtve svake vrste.

Upravo nadljudski napor i revnost sv. Franje Regisa za spas duša, njegov jednostavan pučki način govora i postupanja djelovao je snažno pa je u onim od vjerskih – hugenotskih – ratova opustošenim i podivljalim krajevima dolazilo do brojnih i velikih obraćenja. Svetac je poput magneta djelovao na duše privlačeći ih Kristu i njegovoj Crkvi. Pogled je njegovih očiju, djelovao prodorno i neodoljivo. Iz njega je prosijevao žar, uvjerenje, moralna snaga, apostolski žar, upravo nešto proročko. Svetac je naročitu brigu posvećivao siromasima, baš u duhu one evanđeoske: siromasima će se donositi Radosna vijest (Lk 4,18). Druga njegova velika briga bijahu pale djevojke i žene za koje će ustanoviti i kuću u koju će se smjestiti i zakloniti te bijednice.

Najveća žrtva u životu sv. Franje Regisa bijaše kad su mu poglavari zabranili podizati kuće za pale ženske osobe. Njih je vodio strah od raznih govorkanja, a možemo reći da baš i nije bio neutemeljen jer je svečeva žilava borba protiv nedopuštenih veza urodila klevetama na njega pa čak i prijetnjama da će ga ubiti. Iza njih su uz druge stajali i oni kojima su izmicale žrtve njihovih najnižih i najneobuzdanijih strasti. Te nezadovoljene požude urodile su paklenskom mržnjom na Božjeg čovjeka koji im je neustrašivo, poput Ilije proroka, stajao na putu.

Pretjerano breme rada, ispunjeno i molitvenim žarom, što je značilo vremenom za molitvu, oslabilo je njegovo već i onako iscrpljeno tijelo kojemu bijaše priušteno samo tri sata sna pa je svetac u dobi od 43 godine došao na rub groba. Na povratku od posjeta zatvorenicima obolio je od gripe i u roku od nekoliko dana je umro. Uvečer je prije svoje smrti rekao: “Vidim Gospodina i njegovu Majku kako mi otvaraju Nebo.” Na to je izdahnuo.

Sv. Franjo Regis nije bio samo svijeća koja polako dogorijeva već oganj koji se rasplamsao i onda – dakako – brže dogorio. Veliki je Bog po svečevoj smrti mnogim dokazima i znakovima pokazao da ga je rado imao. Proslavio ga je čudesima. Njegov grob u Lalouvescu postao je mjesto hodočašća. Onamo je hodočastio kao student, kome je škola išla teško, i Ivan Vianney, kasniji slavni Arški župnik. On će kao duhovni pastir u Arsu, po zagovoru sv. Franje Regisa, zadobiti upravo čudesna uslišanja.

Godine 1726. došlo je do beatifikacije, a samo 11 godina kasnije i do proglašenja svetim sv. Franje Regisa. Međutim su kasnije u Crkvi nastala tri djela pod zaštitom tog velikog sveca. 1. Sestre sv. Franje Regisa g. 1838. za poučavanje siročadi i njegu bolesnika s kućom maticom u Aubenasu. Ta Družba ima u Francuskoj pet kuća. 2. Ratarsko društvo sv. Franje Regisa, osnovano g. 1850. od isusovca Maksima du Bussyja u Roche-Arnaudu kod Le Puyja za poljoprivrednu izobrazbu siromašnih dječaka. To je djelo g. 1907. bilo preneseno i u Vauvert u Kanadu. 3. Udruženje sv. Franje Regisa za pomaganje bračnim parovima i pozakonjenje vanbračne djece te za materijalnu pomoć siromašnima kod sklapanja braka. Osnovao ga je g. 1826. u Parizu sudac Jules Gossin. To je udruženje papa Grgur XVI. obdario raznim oprostima. Društvo su službeno potvrdile i francuske državne vlasti. Ono se proširilo i u Belgiju, Nizozemsku, Italiju, Austriju, Mađarsku i Njemačku.

Zazivaju ga bolesnici oboljeli od gripe.

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 16. LIPNJA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Ljubite svoje neprijatelje!

Utorak, 16. 6. 2026.

Svagdan

XI. tjedan kroz godinu

3. tjedan psaltira

Misna čitanja:

1Kr 21,17-29; Ps 51,3-6b.11.16; Mt 5,43-48

Boja liturgijskog ruha:

zelena

Imendani:

Franjo Regis, Zlatko, Zlata, Aurelije

Prvo čitanje:

1Kr 21,17-29

Naveo si Izraela na grijeh.

Čitanje Prve knjige o Kraljevima
Nakon smrti Nabotove bi upućena riječ Gospodnja Iliji Tišbijcu: »Ustani i siđi u Samariju, u susret Ahabu, kralju izraelskom. Eno ga u vinogradu Nabotovu u koji je sišao da ga zaposjedne. Reci mu: Ovako veli Gospodin: Umorio si, oteo si! Zato ovako veli Gospodin: Na mjestu gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat će psi i tvoju.« Ahab reče Iliji: »Nađe li me, neprijatelju moj?« Ilija odgovori: »Nađoh te, jer si se prodao da činiš što je zlo u očima Gospodnjim. Evo, tek što nisam navukao na te nesreću. Pomest ću tvoje potomstvo, istrijebiti Ahabu sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu. Učinit ću s tvojom kućom kao s kućom Jeroboama, sina Nebatova, i s kućom Baše, sina Ahijina, jer si me rasrdio i naveo Izraela na grijeh. I nad Izebelom reče Gospodin: Psi će proždrijeti Izebelu na polju Jizreelskom. Tko od obitelji Ahabove umre u gradu, psi će ga izjesti, a tko umre u polju, pojest će ga ptice nebeske.«
Doista, nitko se nije prodao tako kao Ahab da čini što je zlo u očima Gospodnjim, jer ga je zavodila njegova žena Izebela. Činio je vrlo odvratna djela: išao je za idolima baš kao što su činili Amorejci, koje je Gospodin protjerao ispred Izraelaca.
Kad je Ahab čuo te riječi, razdrije svoje haljine i stavi kostrijet na tijelo; i postio je, u kostrijeti je spavao i naokolo išao tiho jecajući. Tada dođe riječ Gospodnja Iliji Tišbijcu: »Jesi li vidio kako se Ahab preda mnom ponizio? Budući da se tako ponizio preda mnom, neću zla pustiti za njegova života; u vrijeme njegova sina pustit ću zlo na kuću njegovu.«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 51,3-6b.11.16

Smiluj se, Gospodine, jer sagriješismo.

Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!

Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom.
Tebi, samom tebi ja sam zgriješio
i učinio što je zlo pred tobom!

Odvrati lice od grijeha mojih,
izbriši svu moju krivicu!

Oslobodi me od krvi prolivene,
Bože, Bože spasitelju moj!
Nek mi jezik kliče pravednosti tvojoj!

Evanđelje:

Mt 5,43-48

Ljubite svoje neprijatelje!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Čuli ste da je rečeno:
Ljubi svoga bližnjega,
a mrzi neprijatelja.
A ja vam kažem:
Ljubite neprijatelje,
molite za one koji vas progone
da budete sinovi
svoga Oca koji je na nebesima,
jer on daje da sunce njegovo izlazi
nad zlima i dobrima
i da kiša pada
pravednicima i nepravednicima.
Jer ako ljubite one koji vas ljube,
kakva li vam plaća?
Zar to isto ne čine i carinici?
I ako pozdravljate samo braću,
što osobito činite?
Zar to isto ne čine i pogani?
Budite dakle savršeni
kao što je savršen Otac vaš nebeski!«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. VID

Prema predaji mučeništvo svetog Vida zbilo se na početku Dioklecijanova progonstva negdje oko 304. ili 305. godine

Oko god. 600. u rimskoj pokrajini Lukaniji napisano je djelo ‘Passio S. Viti’ (Mučeništvo sv. Vida). Prema tome spisu Vid se kao sin bogate, ali još poganske obitelji rodio u današnjoj Mazara del Vallo, na Jugozapadnoj obali otoka Sicilije. Kad mu je bilo tek 7 godina, morao je zbog svoje vjere i pripadnosti Kristu, zajedno sa svojim odgojiteljem Modestom i hraniteljicom Krescencijom pobjeći u daleku Lukaniju, jer ga je njegov otac, po imenu Haylas, htio prisiliti na otpad od vjere. Njegov je bijeg pao baš u doba Dioklecijanova progonstva, pa je Vid i u tuđini za svoju vjeru morao trpjeti. Uhvaćen kao kršćanin, sa svojim je skrbnicima odveden u Rim. Tu je Vid učinio nekoliko čudesa, među njima i čudesno ozdravljenje careva sina, koji bijaše opsjednut. Unatoč tomu, bio je sa svojim pratiocima osuđen na smrt. Nakon uobičajenih mučenja, bačen je u kotao vrelog ulja, no, iz njega bi spašen od anđela koji ga otprati u Lukaniju, gdje je, zajedno s Modestom i Krescencijom, podnio ponovo mučeništvo kao vrhovno svjedočanstvo vjere. Prema predaji njegovo se mučeništvo zbilo na početku Dioklecijanova progonstva negdje oko 304. ili 305. godine.

O Vidovu mučeništvu postoje tri inačice, koje još uvijek nisu dosta proučene. Vida ozbiljni povjesničari smatraju vjerodostojnim mučenikom i prema tome svecem, koji je doista postojao, iako je legenda o njegovu mučeništvu izmišljena. Njegovo je štovanje u Crkvi veoma staro, a raširilo se po cijeloj Europi. Već svršetkom V. st. posvećeno mu je nekoliko samostana na Sardiniji i Siciliji, a spominje ih u svojim spisima papa Grgur Veliki. Svečev se blagdan spominje u Gelazijevu sakramentaru, svim povijesnim martirologijima, u takozvanom Napuljskom mramornom kalendaru, pa čak i u bizantskim sinasarima, što je znak da se njegovo štovanje proširilo i na Istočnu Crkvu.

Prema jednoj donjonjemačkoj predaji, svečevo je tijelo god. 583., sa Sicilije preneseno u Italiju, odakle je g. 756. opat Fulrad od Saint-Denisa prenio u svoj pariški samostan. Godine 836. Vidove je relikvije opat Hilduin dao slavnome samostanu Korvey na rijeci Weseru. Taj samostan kasnije postade središtem štovanja sv. Vida.

Sv. Vjenceslav, češki vojvoda, dobio je u Korveyu ruku sv. Vida i prenio je u Prag, sagradivši njemu u čast crkvu. Na temeljima te crkve podići će se kasnije divna gotska katedrala, možda jedna od najljepših crkava katoličkog svijeta.

Već je spomenuto da je sveti Vid veoma štovan svetac. To neka potvrde i ove brojke: oko 150 mjesta tvrdi da posjeduje dio relikvija sv. Vida, što je znak da se do toga sveca mnogo držalo.

U srednjem vijeku bilo je oko 1300 mjesta u kojima se štovao sv. Vid kao zaštitnik, a to znači i s tolikim brojem crkava, kapela i oltara. On je uvršten u slavnu skupinu takozvanih 14 zaštitnika u velikoj nevolji. Štoviše, među tim svecima nosi rekordan broj 34, to jest 34 patronata – bilo raznih životnih nezgoda u kojima ga ljudi zazivaju – bilo što ga pojedini staleži slave kao svog zaštitnika. Nabrojimo nešto od toga!

Svetog Vida zazivaju u pomoć padavičari, histerici, opsjednuti. Njegova se zaštita moli za vrijeme grmljavine, nevremena, požara, neplodnosti, jalovosti, kad valja izvesti neke teške zadatke. Kao svog zaštitnika slave ga ljekarnici, gostioničari, vinogradari i glumci. Pridružuju im se i ljudi slabog sluha i vida.

Pomolimo se: Milosrdni Bože, tvojom je pomoću sveti Vid u mladenačkoj dobi podnio boli mučeništva. Mi slavimo njegov spomen i preporučujemo ti sve one kojima je vjera ugrožena; jačaj ih u nadi i krijepi u ljubavi. Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

Preuzeto s bitno.net

MISNA ČITANJA – 15. LIPNJA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu!

Ponedjeljak, 15. 6. 2026.

Svagdan

XI. tjedan kroz godinu

3. tjedan psaltira

Misna čitanja:

1Kr 21,1-16; Ps 5,2-3.4b-7; Mt 5,38-42

Boja liturgijskog ruha:

zelena

Imendani:

Amos, Vid, Vito, Toma, Čedomil, Krescencije

Prvo čitanje:

1Kr 21,1-16

Nabot je kamenovan i umro je.

Čitanje Prve knjige o Kraljevima
U ono vrijeme: Nabot Jizreelac imao vinograd kraj palače Ahaba, kralja samarijskog, i Ahab ovako reče Nabotu: »Ustupi mi svoj vinograd da mi bude za povrtnjak, jer je blizu moje kuće. Ja ću ti dati za nj bolji vinograd, ili, ako to želiš, dat ću ti novca koliko vrijedi.« Ali Nabot reče Ahabu: »Gospodin me sačuvao od toga da ti ustupim baštinu svojih otaca!«
Ahab se vrati kući mrk i ljutit zbog riječi koju mu je Nabot Jizreelac rekao: »Ne dam ti baštine svojih otaca.« Legao je na postelju i okrenuo lice, i nije htio okusiti hrane. Dođe mu njegova žena Izabela i reče: »Zašto si zlovoljan i ne mariš za hranu?« On joj odgovori: »Govorio sam Nabotu Jizreelcu i rekao mu: Ustupi mi svoj vinograd za novac, ili, ako ti je draže, dat ću ti drugi vinograd za taj. Ali mi je on rekao: Ne dam ti svoga vinograda.« Tada mu žena Izabela reče: »Jesi li ti onaj koji kraljuje nad Izraelom! Ustani i jedi, i budi dobre volje. Ja ću ti pribaviti vinograd Nabota Jizreelca.«
I napisa ona pisma u ime Ahabovo i zapečati ih njegovim pečatom. Pisma je poslala starješinama i glavarima Nabotovim sugrađanima. U tim je pismima napisala: Proglasite post i postavite Nabota na čelo naroda. Postavite prema njemu dva nitkova koji će ga optužiti: Proklinjao si Boga i kralja! Tada ga izvedite i kamenujte ga da pogine.
I učiniše ljudi Nabotova grada, starješine i glavari, kako im je Izabela zapovijedila i kako je pisalo u pismima koja im je uputila. Proglasiše post i Nabota postaviše na čelo naroda. Tada dođoše dva nitkova, sjedoše mu nasuprot, i optužiše Nabota pred narodom: »Nabot je proklinjao Boga i kralja.« I tako izvedoše Nabota izvan grada, zasuše ga kamenjem, i on pogibe. Zatim poručiše Izabeli: »Nabot je kamenovan i umro je.« Pošto je Izabela čula da je Nabot kamenovan i da je umro, reče Ahabu: »Ustani i zaposjedni vinograd što ti ga Nabot Jizreelac ne htjede ustupiti za novac. Nabot više nije živ, on je mrtav.« Kada je Ahab doznao da je Nabot mrtav, ustade i siđe u vinograd Nabota Jizreelca da ga zaposjedne.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 5,2-3.4b-7

Osluhni, Gospodine, jecaje moje!

Čuj, Gospodine, riječi moje,
jecaje moje osluhni!
Osvrni se na glas mog prizivanja,
o Kralju moj i Bože moj,
jer tebe vruće zazivam!

Zorom ti već lijem molitve u nadi čekajuć,
jer ti nisi Bog kom je nepravda mila:
zlobniku nema boravka s tobom,
opaki ne mogu opstati pred tvojim pogledom.

Mrziš sve koji čine bezakonje
i uništavaš lažljivce.
Krvopija i varalica
Gospodinu se gadi.

Evanđelje:

Mt 5,38-42

Ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Čuli ste da je rečeno:
Oko za oko, zub za zub!
A ja vam kažem:
Ne opirite se Zlomu!
Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu,
okreni mu i drugi.
Onome tko bi se htio s tobom parničiti
da bi se domogao tvoje donje haljine
prepusti i gornju.
Ako te tko prisili jednu milju,
pođi s njim dvije.
Tko od tebe što zaište,
podaj mu!
I ne okreni se od onoga
koji hoće da mu pozajmiš.«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – PROROK ELIZEJ

Učenik proroka Ilije, ispunjen njegovim duhom djelovao je između 855. i 800. godine pr. Krista.

Sveti Elizej je starozavjetni prorok, ali je u Crkvi čašćen kao svetac pa su se po predaji i njegove relikvije prenosile u Aleksandriju, Carigrad i Ravenu. O njemu su opisi u starozavjetnoj Prvoj i Drugoj knjizi kraljeva (1 Kr 19,16.19-21; 2 Kr 2. do 9. poglavlje). Živio je u 9. stoljeću prije Krista, potjecao je iz imućne obitelji. Bog ga je pozvao preko proroka Ilije kojemu je bio poslužitelj. Ovako čitamo u Svetom pismu da je Bog naložio svetom Iliji nakon povratka s gore Sinaja: “Jahve reče Iliji: ‘Idi, vrati se istim putem u damašćansku pustinju… i pomaži Elizeja, sina Šafranova iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe…

Ode Ilija i na povratku naiđe na Elizeja, gdje ore: pred njim dvanaest jarmova, sam bijaše kod dvanaestoga. Ilija prođe kraj njega i baci na nj svoj plašt. On ostavi volove, potrča za Ilijom i reče: ‘Dopusti mi da zagrlim svoga oca i majku, pa ću poći za tobom.’ Ilija mu odgovori: ‘Idi, vrati se, jer što sam ti učinio?’ On ga ostavi, uze jaram volova i žrtvova  ih. Volujskim jarmom skuha meso, i dade ga ljudima da jedu. Zatim ustade i pođe za Ilijom da ga poslužuje.” ( 1 Kr 19,16.19-21)

Nakon što je Ilija ognjenim kolima bio uznesen u Nebo, prorok Elizej je primio snagu i moć Ilijina duha. Kao prorok je ostavio važan dojam poput Ilije. Bog je preko njega činio čudesa. Utjecao je na vjerski, ali i na politički život Izabranog naroda.

Izvor:.Sveci.net 

MISNA ČITANJA – 14. LIPNJA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Dozva dvanaestoricu svojih učenika i posla ih.

Nedjelja, 14. 6. 2026.

JEDANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

XI. tjedan kroz godinu

3. tjedan psaltira

Misna čitanja:

Izl 19,2-6a; Ps 100,2-3.5; Rim 5,6-11; Mt 9,36 – 10,8

Boja liturgijskog ruha:

zelena

Imendani:

Rufin, Valerije, Zdravko, Elizej, Zlatko, Eterije, Metod, Anastazije, Dinga

Prvo čitanje:

Izl 19,2-6a

Vi ćete mi biti kraljevstvo svećenikâ, narod svet.

Čitanje Knjige Izlaska
U one dane: Izraelci dođu u Sinajsku pustinju i utabore se u pustinji. Postave Izraelci tabor tu pred brdom, a Mojsije se popne k Bogu. Gospodin ga zovne s brda pa mu rekne: »Ovo reci domu Jakovljevu, proglasi djeci Izraelovoj: ’Vi ste vidjeli što sam učinio Egipćanima; kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas doveo. Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali savez moj, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode – ta moj je sav svijet! – vi ćete mi biti kraljevstvo svećenikâ, narod svet.’«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 100,2-3.5

Njegov smo narod i ovce paše njegove.

Kliči Gospodinu, sva zemljo!
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog:
on nas stvori i mi smo njegovi,
njegov smo narod i ovce paše njegove.

Jer dobar je Gospodin,
dovijeka je ljubav njegova,
od koljena do koljena vjernost njegova.

Drugo čitanje:

Rim 5,6-11

Ako se s Bogom pomirismo smrću Sina njegova,mnogo ćemo se više spasiti životom njegovim.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. Koliko li ćemo se više sada,
pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe? Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim. I ne samo to! Dičimo se u Bogu po Gospodinu na­šemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mt 9,36 – 10,8

Dozva dvanaestoricu svojih učenika i posla ih.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Kad Isus ugleda mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: »Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.« Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć. A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan, brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda.
Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih: »K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova!
Putom propovijedajte: ’Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Pin It