Misli sv. Ivana Bosca

AMBICIJE
Ljudske hvale ne vrijede ništa osim da u vama probude ambicije i oholost.
ANĐEO ČUVAR
U napasti zazovi svoga anđela čuvara. On ima jaču želju da ti pomogne nego što ti želiš da to učini.
BESPOSLENOST
Besposlenost je najveći neprijatelj protiv kojeg se stalno moraš boriti.
BLAGDANI
Na svečanostima ovoga svijeta uvijek moramo prolivati i suze.
BLAGOST
Tvoj govor neka je uvijek začinjen blagošću. Blagost u govoru, u djelovanju, u opominjanju osvaja sve i svakoga. BOG. Bog je dobri Otac, pouzdajmo se u njega.
BOGATSTVO
Bogatstvo nosi u sebi trnje za onoga tko ga želi steći, očuvati ga i posjedovati.
CRKVA
Svaki je napor malen kad se radi o Crkvi i o Papi.
ČEDNOST
Nerad i čednost ne mogu živjeti zajedno. Stoga izbjegavaj nerad pa ćeš pobijediti i iskušenja protiv čednosti.
ČISTOĆA
To je najdivnija i ujedno najosjetljivija krepost među svima ostalima. Budite oprezni na prve trenutke napasti. Kako sačuvati čistoću? Sveti Filip Neri savjetovao je obično pet sredstava: kloniti se lošeg društva, izbjegavati nerad, ne previše hraniti tijelo, moliti se i često pristupati sakramentima.
DJECA
Prva je sreća djeteta kad osjeti da ga drugi voli. Osjećaj zahvalnosti kod djece predokus je sretne budućnosti. Djeca su Božja radost.
DJELA
Samo su dobra djela pravo bogatstvo koje nam pripravlja mjesto gore na nebu.
DOBRO
Da bi učinio dobro, čovjeku je potrebna odvažnost da podnese svaku žrtvu; nikad drugoga siliti na žrtvu, uvijek treba da smo ljubazni. Činite svakome dobro, a zlo nikome. Na kraju života sabiru se plodovi dobrih djela.
DRUGOVI (LOŠI)
Više se klonite loših drugova negoli ujeda otrovne zmije.
DUHOVNE VJEŽBE
Duhovne vježbe nisu drugo nego niz pouka i razmatranja kojima je svrha da pokrenu čovjeka na prijateljstvo s Bogom.
DVOLIČNOST
Priznati se kršćaninom, a ne raditi kao kršćanin velika je dvoličnost.
EKONOMIJA
Ekonomija – da! – ali i mnogo ljubavi!
FINANCIJE
Siromasi neka budu vaši blagajnici i vaši bankari, a Gospa će biti jamac vaših investicija. Pohranite svoj novac u Gospinu banku i velik će biti vaš plod u vječnosti.

GLAZBA
Dječja se glazba ne sluša ušima, već srcem.
GOVOR
Svaka riječ treba da je prožeta ljubavlju.
IGRE
Najljepša šetnja i najljepša igra koja bi me razonodila bila bi da dovedem deset tisuća mladih u raj.
ISKUSTVO
Izvucimo pouku iz svega onoga što nam se dogodi.
ISKUŠENJE
Trnje koje nas ubode dok živimo u ovom vremenu bit će svijeće za vječnost.
ISPOVIJED
Ispovijedajte se svakih osam dana pa makar ne imali ništa teško na savjesti. Ispovijed je najugodniji čin poniznosti pred Gospodinom.
JAKOST
Budimo uvjereni u svoju vjeru i u svoje osobno uvjerenje i ništa nas na svijetu neće smesti.
KATEKIZAM
Moj je užitak tumačiti djeci katekizam, zadržati se među njima, razgovarati s njima. Zabavu cijenim samo kao sredstvo da se mladi predobiju za katekizam.
KAZNE
Mladi lako zaboravljaju kazne roditelja, ali prilično teško kazne odgojitelja. Kod omladine kazna je ono što se primijeni kao kazna.
KNJIGE
Nijedan otrov nije tako koban za mlade kao loše knjige. Loša je knjiga poput raka koji razara organizam mladog čovjeka.
KRAĐA
Tuđe stvari moramo gledati kao na razbuktalu vatru. Tko ne dijeli suvišak, krade Gospodinu.
KRITIKA
Ravnodušan sam na pohvale i na pokude: jer kad me hvale, govore što bih trebao da budem; a kad me kude, govore ono što jesam.
KRIŽ
Svi treba da kao Isus nosimo križ. Naši su križevi patnje što ih susrećemo u životu.
LIJENOST
Tko je lijen u životu, plakat će na samrti za izgubljenim vremenom.
LIJENČINA
Raj nije stvoren za lijenčine.
LJUBAV
Nije potrebno samo ljubiti mlade, već je nužno da oni i osjete da ih ljubimo. Ljubav uvijek trijumfira. Gdje vlada ljubav, vlada sreća. Gospodin nas je dao na svijet za druge.
LJUBAV BOŽJA
Svi ne mogu postiti niti poduzimati duga putovanja na slavu Božju; ne mogu svi davati obilnu milostinu, ali svi mogu ljubiti Boga. Dovoljno je voljeti ga.
LJUBAV PREMA SAMOME SEBI
Da bi vaša riječ imala utjecaja i postigla željeni učinak, potrebno je da u svakoj zgodi umanjujete svoje “ja”.

slušati. U svakom mladiću, pa i u onom najnesretnijem ima jedna točka pristupačna dobru, i prva je dužnost odgojitelja da nađe tu točku, taj osjetljivi konop, uže srca, da ga po njemu pridobije.
ODGOJNI SUSTAV
Moj odgojni sustav? Veoma je jednostavan: pustiti mladima potpuno na slobodu da rade ono što im se najviše sviđa. Zatim treba u njima otkriti klice njihovih dobrih sklonosti i gledati da se one razvijaju. Budući da svatko rado radi ono što zna da može postići, držim se toga načela. Zato moji pitomci rade ne samo iz dužnosti, već i iz ljubavi.
ODLUKE
Održavanje odluka stvorenih u svetoj ispovijedi zadaje najviše zla sotoni i on se toga najviše boji.
ODRICANJE
Poslije smrti želio bih da ne posjedujem ništa svoje osim odijela na sebi. Naše srce neka ne bude u stvorenim stvarima, neka se ne blati u prljavštini ove zemlje, već neka je uprto u nebo.
ODVAŽNOST
Odvažnost zlih uzrok je strahu onih drugih. Budite odvažni i vidjet ćete da će im se krila polomiti.

OČI
Oči su prozor po kojemu sotona uvodi grijeh u srce.
OPOMENA
Da bi opomena donijela plod, nikad se ne smije davati pred drugima.
OPRAŠTANJE
Oprostiti znači zaboraviti zauvijek. Ako želite kod svojih učenika mnogo postići, nemojte nikad pokazati da vas je netko uvrijedio.
OPTIMIZAM
Sijmo i zatim postupajmo kao seljak koji strpljivo čeka vrijeme žetve. Dok beremo ruže, bodu nas; ali uz trnje uvijek su i ruže.
OSJEĆAJ
Rekao bih da je to sve ono čime se osvajaju srca mladih i da se tako daruju Gospodinu.
PAKAO
Velika je manjkavost suvremene pedagogije što u odgoju ne želi govoriti o posljednjim stvarima, napose o smrti i o paklu.
PAPA
U stvarima vjere uvijek sam s Papom i s njime kanim ostati kao dobar katolik sve do smrti. Papina želja za mene je zapovijed.
PISAC
Da bi pisao bez grešaka, čovjek mora uvijek imati u rukama dobar “Pravopis” i “Riječnik”.
PLEMENITOST
Boga se ne može pobijediti u pleminosti.
POBOŽNOST
Pobožne su vježbe za nas konci po kojima dovlačimo milosti od Gospodina.
POLITIKA
Moja je politika ona iz “Očenaša”.
POMOĆNICA
Da budemo dragi Mariji Pomoćnici, potrebno je da štujemo njezinog Sina. Navest ću vam neka sredstva za to. Da budemo dragi, potrebno je da češće pristupamo sakramentima, da što češće primamo svetu pričest, a ako je ne možemo primiti, učinimo duhovnu pričest; sudjelujemo pri svetoj misi, posjećujemo Presveti Sakramenat, činimo djela milosrđa u čast Isusu jer se Gospodinu sviđa da živimo u ljubavi. Marija Pomoćnica voli mlade, pa prema tome, voli i blagoslivlja one koji se brinu za njih.
POSJET EUHARISTIJI
Hoćete li da vam Gospodin udijeli mnoge milosti? Često ga posjećujte. Hoćete li da vam udijeli malo? Posjećujte ga rijetko. Hoćete li da vas sotona napastuje? Posjećujte rijetko euharistijskog Spasitelja. Hoćete li da od vas bježi? Posjećujte često Isusa. Hoćete li da pobijedite sotonu? Nađite se češće kod Isusovih nogu. Hoćete li da vas sotona pobijedi? Nemojte posjećivati Isusa. Dragi moji! Posjet euharistijskom Spasitelju neophodno je potreban da se svlada sotona. Posjećujte, dakle, često Isusa i sotona vas naikad neće nadvladati.
PONIZNOST
Ponizna i ljubezna čovjeka uvijek će voljeti svi: i Bog i ljudi.

POSLOVI
Ako želimo da naši materijalni poslovi napreduju, pobrinimo se da u njima najprije tražimo Božje interese.
POSLUŠNOST
Gospodin uvijek blagoslivlje one koji su poslušni njegovim zapovijedima. Budi poslušan i bit ćeš svet.
POST
Ima post koji svi možete činiti: čuvajte svoje srce i svoja osjetila.
POUZDANJE U BOGA
Onome tko ga ljubi, Bog daje da mu svaka stvar služi na dobro.
PRESVETA DJEVICA
Dosta je da neki dječak uđe u salezijansku kuću pa ga Djevica uzme pod svoju posebnu zaštitu. U svakoj opasnosti utecite se Gospi i uvjeravam vas da ćete biti uslišani.
PRIČEST
Česta pričest veliki je stup na kojem počiva jedan pol svijeta; pobožnost prema Gospi drugi je stup, na kojemu počiva drugi pol svijeta. Osnova sretnog života svakog mladića je sveta pričest.
PRIGODA
Nemojmo nikad propustiti prigodu u kojoj nam Gospodin pruža mogućnost da činimo dobro.
PRIGOVARANJA
Prigovaranje rashlađuje srce. Najgora je kuga prigovaranje.
PRIJATELJI
Svi progonjeni najdraži su moji prijatelji.
PRIMJER
Mnogo bi se duša moglo spasiti dobrim primjerom!
PRISUTNOST BOŽJA
Svatko izvršava dužnosti svoje službe u Božjoj prisutnosti.
PROPOVIJED
Nemojte otići s propovijedi a da sa sobom ne ponesete neku misao koju ćete provesti u životu dok izvršavate svoje dužnosti.
PROVIDNOST
Bezgranično se pouzdajem u Božju providnost, ali providnost također želi da je potpomognem svojim naporima.
RAD
Pridaj najveću važnost poslovima koje radiš. Danas radi tako da se sutra ne moraš crvenjeti.
RAJ
U raju ću imati vremena za odmor. Put u raj ne vodi kroz užitke. U raju će se sve naplatiti.
RAZGOVORI
U razgovoru se ponašaj tako da svi oni s kojima razgovaraš postanu tvoji prijatelji.
RODITELJI
Prva krepost mladića jest poslušnost ocu i majci. Tko izgubi poštivanje prema ocu i majci, navlači na sebe Božje prokletstvo.
SABLAZAN
Tko riječima i djelima sablažnjava, nije prijatelj: on je ubojica duše.
SAKRAMENT
Dva su krila kojima se leti u nebo: ispovijed i pričest.
SAVJEST
Tko u sebi nosi mirnu savjest, posjeduje sve.
SAVRŠENSTVO
Savršenstvo se postiže uz napor malo-pomalo.
SIN
Gospodin uvijek blagoslivlje sinove koji slušaju svoje roditelje.

SIROMASI
Siromašni i napušteni nemaju druge baštine osim vašeg dobrog srca.
SIROMAŠTVO
Siromaštvo treba nositi u srcu da bi se provelo u život. Moja je misao uvijek bila: ne posjedovati nikakvu stvar.
SLAVA BOŽJA
Sve za Gospodina i na njegovu slavu. Što god radiš, promisli da li činiš radi slave Božje.
SMRT
Pomislite svake večeri: ako biste morali umrijeti ove noći, kakva bi bila vaša vječnost? U trenutku smrti sabiremo sve što smo cijeli svoj život sijali.
SOTONA
Sotona se plaši veselog svijeta.
SPASENJE
Imamo samo jednu dušu i spasimo li nju, spasili smo sve.
SPAVANJE
Rado bih bio bez dviju stvari: bez spavanja i bez jela.
SREĆA
Bogatstvo ne usrećuje ljude. Beskorisno je tražiti ruže na ovoj zemlji. Poniznost i ljubav jesu kreposti koje će te usrećiti u vremenu i u vječnosti.
SRDŽBA
Najsigurnije je sredstvo protiv srdžbe ne iskaliti je odmah.
STALNOST
Za mene je draža neka postojana krepost negoli izvanredne milosti.
STEGA (DISCIPLINA)
Lijen i nediscipliniran mladić bit će nesretan mladić.
STRASTI
Strasti su kao razbješnjeli psi kojima nitko ne može udovoljiti; što im više udovoljavaš, jače se raspaljuju.
STRPLJIVOST
Bez strpljivosti ne možemo postati sveti.
STUDENTI
Studentima treba posebno preporučiti krepost poniznosti. Umišljeni student je glupi neznalica.
SUMNJE
U mladima i načelo sumnje čini mnogo zla.
SUVIŠAK
Providnost će nam otkazati pomoć onoga dana kad počnemo novce trošiti u suvišne i nepotrebne stvari.
SVEĆENIK
Svećenik treba da živi gorljivim unutrašnjim životom da bi mogao rasvijetliti one oko sebe.
ŠTOVANJE GOSPE
Gajite veliku, nježnu, istinsku i postojanu pobožnost prema Mariji. Kad biste znali koliku važnost ima ta pobožnost, ne biste je zamijenili za sve zlato svijeta.
TIJELO
Tijelo treba da pomaže duši da čini dobro, štoviše, mora joj služiti.
TUGA
Odmor poslije rada okrepa je duha, udaljuje svaku tugu.
ULJUDNOST
U uljudnom ponašanju nalazi se klica mnogih kreposti. Čak i zubari moraju biti nježni.
USTRAJNOST
Možemo se baviti malim stvarima, ali treba da to činimo ustrajno.
UTISCI
Prvi utisci koji se zadrže u srcima mladih jesu oni iz odgoja.
UVREDA BOGA
Kad netko vrijeđa Boga, vičite poput vukova.
UŽICI
Radosti ovoga svijeta nestaju poput bljeska.
VESELJE
Ništa drugo ne tražim od mladih, nego da budu dobri i uvijek veseli. Štoviše, živite u najvećem veselju, samo nemojte griješiti.
VJERA
Da se mogu izdržati najokrutnija iskušenja, potrebna je velika vjera u Boga. Vjera može izvesti sve.
VRIJEME
Sat vremena koji se dobro iskoristi ujutro, blago je za na večer. Već i jedna minuta vremena je blago, vrijedna je beskonačno, vrijedi koliko i sam Bog.

ZABAVE
Nemojte nazivati zabavom onaj dan koji u vašem srcu ostavlja grižnju savjesti.
ZAHVALNOST
Sažaljujemo se nad nezahvalnim jer se nesretni.
ZAVIST
Progonimo zavist; dobro jednoga mora biti dobro svih.
ZDRAVLJE
Da se očuva zdravlje i dugo živi, potrebno je:
• 1. čista savjest, tj. da naveče idemo na spavanje mirni, bez straha za vječnost
• 2. umjereni obroci
• 3. aktivan život
• 4. dobro društvo ili izbjegavanje pokvarenih ljudi.
ZLO
Najveće zlo među svim zlima je grijeh.
ZNANOST
Imajte na umu da je znanost bez savjesti samo na propast duše.
ZVANJE
Najveći dar koji Bog može udijeliti obitelji jest svećeničko zvanje jednog sina.
ŽIVOT
Naš je život prekratak. Učinimo hitno ono što se može prije nego što nas zadesi smrt. Ovdje je svijet kao prizor u kazalištu: prođe u jednom trenutku.

Na današnji dan prije 26 godina ubijen hrvatski misionar fra Vjeko Ćurić

Dana 31. siječnja, prije 26 godina ubijen je fra Vjeko Ćurić, hrvatski misionar koji je služio u Ruandi, priopćeno je iz Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj.

Fra Vjeko Ćurić rođen je 26. travnja 1957. u Lupoglavu kraj Žepča, kao drugo od šestero djece u obitelji Petra i Ane Ćurić. Osnovnu školu završava u rodnom mjestu. U Visokom je 1976. završio Franjevačku klasičnu gimnaziju. Školovao se za svećenika od 1976. do 1982., kada je zaređen diplomiravši filozofiju i teologiju na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Za vrijeme studija javio se u njemu misionarski poziv pa je poslije završenog studija i ređenja otišao u Pariz na učenje francuskog i pripremanje za odlazak u misije u Ruandu za koju je govorio da je najsličnija Bosni po svojim bregovima, čak i klimom, ali razderana napetostima između dva naroda (Hutu i Tutsi). U Ruandu dolazi 1983. i tu ostaje do svoje smrti.

U Ruandi 1994. počinje građanski rat gdje je život izgubilo oko milijun ljudi. Fra Vjeko do kraja ostao je uz narod i puno puta riskirao je život kako bi pomogao te stječe nadimak “Otac hrabrosti” i prozvan je “afričkim Oskarom Schindlerom” jer je spasio brojne civile od genocida.

Spašavao je sve kojima su spas i pomoć trebali, ne gledajući plemenske razlike. Više puta je bio u smrtnoj opasnosti, ali napad koji se dogodio 31. siječnja 1998. godine nije preživio. Ubojica je bio s njim u autu i kad su stigli do crkvice u Kigaliju i u njega ispalio osam hitaca iz pištolja. Ubojica nikada nije pronađen. Fra Vjeko je pokopan u mjestu Kivumu, u župnoj crkvi koju je sagradio skupa s vjernicima.

Fra Vjekin sprovod održan je 3. veljače 1998. u Kivumu. Sprovod s misom vodio je apostolski nuncij u Ruandi nadbiskup Julius Janusz, uz sedam ruandskih biskupa, 160 svećenika, nekoliko stotina redovnika i redovnica te nebrojeno mnoštvo vjernika koji su htjeli odati zadnju počast njihovom bratu i župniku koji im je neprestano služio.

Dan nakon njegova ubojstva, papa Ivan Pavao II. spomenuo ga je u govoru na Trgu sv. Petra u Vatikanu rekavši: “Fra Vjeko još je jedna žrtva dodana dugom nizu misionara koji su svoju ljubav prema Kristu i afričkim narodima potvrdili žrtvujući vlastiti život”.

Fra Vjeko svoj život nesebično je posvetio služenju drugima, a uz sve što je napravio, značajno je pridonio i razvitku poljodjelstva u Ruandi. Neka nam primjer fra Vjeke, svijetli pred očima da se nikad ne umorimo činiti dobro i uvijek pronalazimo načine kako pomoći drugome. 

Mi osiromašeni, a nebo obogaćeno. (Anto Burić, urednik Radosne vijesti, veljača 1998.)

Sve radijske postaje i skoro sav tisak u Hrvatskoj šokirali su hrvatsku javnost, pogotovo onu vjerničku viješću da je u Ruandi mučki ubijen naš misionar fra Vjeko Ćurić. Svećenik, franjevac provincije Bosne Srebrene. Smrću fra Vjeke Crkva u Hrvata dobila je svoga prvog mučenika koji je svoj misionarski poziv u misijama ad gentes okrunio mučeničkom smrću i tako se pridružop neprebrojivoj koloni mučenika misonara. Krv prolivena iz ljubavi prema Bogu nikada nije usahla bez ploda.

Tugujemo zbog gubitka našega fra Vjeke. Imamo, mislim, pravo tugovati. I Isus je proplakao nad smrću prijatelja Lazara. Proplakao je jer ga je volio. Plaču Vjekini roditelji i rodbina jer su izgubili sina, brata i rođaka. Plače njegova provincija jer je izgubila jednoga svog člana. Plaču njegova subraća misionari i susestre misionarke. Plaču jer su ga svi volili i jer smo svi Vjekinom smrću osiromašeni. Ali nebo se veseli. Veseli se jer je Vjekinom smrću nebo obogaćeno. I naš plač nije plač očajnika. To je plač srca, a ne plač vjere. Mi smo uvjereni da tek sada naš Vjeko živi i čeka sjedinjenje s nama. 

Mogu ubiti mene, neće ubiti istinu. (s. Mirabilis Višić, misionarka u Kongu, veljača 1998.)

Ubili su ga, čuli ste na radiju, u subotu zadnjega dana mjeseca siječnja. Ne znamo pojedinosti o njegovu ubojstvu, ali znademo pojesinosti o njegovu životu. Stotine pojedinosti. Ako je za misionara općenito istina da mu je misijska zemlja u kojoj djeluje druga domovina, onda je to itekako istinito za njega. Uvijek me je divilo njegovo poznavanje jezika, običaja naroda s kojim je i za kojeg je tako zdušno radio, patio, volio, molio i na koncu život položio. Davno za njega rekosmo da je stvoren za to da svima oko sebe ulijeva nadu. Svojim lijepim „bosanskim“ vicevima podržavao je moral svima onima koji su na trenutke pomislili da su posustali. Vidjeli smo ga kao jedinog Hrvata, jednog od dvojice bijelaca koji su cijeli rat ostali uz svoje stado. Milijuni su spašeni i doslovce prevezeni njegovim autom, njegovom snalažljivošću, zauzimanjem. Ostao je sam, vjerujući u čovjeka, videći njegovu bijedu, pružio svoje ruke, svoju dušu, svoju slobodu i sve što je imao. Sva naša nagovaranja da bi bilo možda bolje, iz sigurnostnih razloga, da se jedno vrijeme povuČe, ostala su uzaludna, Nije slušao naša nagovaranja. Svjestan je bio da će ga „srediti“, jer su mu već bili dali na znanje. „Da, ubit će mene, ali neće ubiti istinu.“

Poznavao je jako dobro domaći jezik, poznavao je običaje i ćud domaćih ljudi – samo mu je crna koža nedostajala da bude Ruanđanin. Radi puno. Svojim neumornim radom stječe mnogo prijatelja – ali nažalost i neprijatelja. 

Fra Vjeko nije htio umrijeti. Htio je živjeti. Znao je da neprijatelji vrebaju na njega, da ga žele ubiti. Nije pobjegao. Borio se. Nekoliko puta je uspio izbjeći smrti. Bio je ranjen i okrvavljen. Veselio se kad je uspio nadmudriti progonitelje i nadvladati ih. Fra Vjeko je htio da drugi žive. Da žive bolje. Da žive čovječnije. Zato, premda svjestan opasnosti, nije htio napustiti Ruandu, jer je znao da ga ljudi trebaju. Često je riskirao. Riskirajući sebe, spasio je mnoge. Fra Vjeko bio je odvažan čovjek, Kristov borac. On je samo radio za druge. Spašavao je ugrožene. Tako se za njega s pravom može reći: „Junački je boj bio i junački poginuo!“ Zločinci ubiše dobročinitelja. Ali fra Vjeko živi i živjet će! Natpis iznad groba savršeno izražava ono što je fra Vjeko živio: „NITKO MI NE MOŽE ODUZETI ŽIVOT, JA GA SAM DARUJEM!“

Blažena Mary Ward – engleska redovnica koja je utemeljila zajednicu Loretskih sestara kojim je pripadala Majka Terezija

Mary Ward rođena je u Yorkshireu u Engleskoj 1585. godine u vrijeme žestokih progona katolika. Unatoč patnjama, gubitku imovine pa čak i smrti najmilijih, mnogi njeni prijatelji, rođaci i poznanici ostali su vjerni svojoj vjeri. Odgojena u takvom ozračju junaštva i samopožrtvovnosti, Marija je izrasla u ženu duboke vjere, čelične odlučnosti i nepokolebljive odanosti Crkvi.

Već s 15 godina odlučila je biti ‘potpuno Božja’, no tek kad je navršila 21 godinu dopušteno joj je slijediti svoj san da postane redovnica. Godine 1606. prešla je La Manche i otišla u St. Omer (Belgija) gdje se pridružila samostanu klarisa kao sestra laikinja da bi kasnije otkrila da nije trebala biti klarisa. Napustila je samostan; nakon još nekoliko godina potrage i borbe vratila se u Englesku gdje je provodila vrijeme posjećujući umrle katolike i zatvorenike, pomažući i podupirući svećenike i organizirajući im dijeljenje sakramenata. Jednog dana 1609. godine Bog joj je jasno pokazao da treba učiniti nešto drugo ‘više na slavu Božju’ čija joj je točna priroda još uvijek ostala nejasna.

Privučeni njezinom toplom i šarmantnom osobnošću te nadahnuti herojskim duhom i očitom ljubavlju prema Gospodinu, pridružilo joj se nekoliko djevojaka iz njezinog kruga prijatelja, rođaka i poznanica. Zajedno su otišli na kontinent gdje je Mary otvorila brojne škole za djecu. Vidjevši uspjeh i apostolski učinak njezina rada, crkvene i građanske vlasti pozvale su je da otvori škole u svojim zemljama. Ubrzo je Mary počela razmišljati o osnivanju redovničkog reda. Ali redovnice su se tog vremena morale pridržavati stroge zatvorenosti, pravila koje je njihove aktivnosti ograničavalo na malo više od molitve i kućanskih poslova.

Mary Ward je kroz niz mističnih iskustava uputio Bog da osnuje Red po uzoru na Družbu Isusovu. Željela je da njezina kongregacija bude izravno pod papom i da bude oslobođena ograđivanja, obveze zbora i nošenja vjerskih odora. Bile su to nove ideje i nisu bile prihvatljive za Crkvu, a Marijine inicijative izazvale su oluju protesta sa svih strana jer je njezin pokušaj osnivanja apostolskog Reda za žene bio protivan normama i običajima toga vremena. Ali Mary, shvaćajući velike mogućnosti otvorene redovnicama u obrani i zaštiti vjere, odbila je pokleknuti pred pritiscima. Kao rezultat toga morala je mnogo trpjeti i bila je žigosana kao heretik i zatvorena, a njezina Kongregacija potisnuta. Samo je vjerni bend ostao vjeran njenoj viziji. Unatoč svim pokušajima da je se diskreditira i uništi njezino djelo, ostala je čvrsta, do kraja uvjerena u svoje poslanje. Iako je kasnije oslobođena svih optužbi za krivovjerje i dano joj je dopuštenje da živi sa svojim drugovima u Rimu, zabrana koja je zabranjivala njezino osnivanje nije opozvana.

Unatoč brojnim preprekama na putu dobivanja odobrenja njezina Instituta, Mary je svoje povjerenje položila u Gospodina govoreći: „Što se ne učini u jednoj godini, može se učiniti u drugoj. Moramo čekati dokolicu Svemogućeg Boga, jer moramo ga slijediti, a ne ići ispred njega.”

Godine čekanja i neizvjesnosti odrazile su se na Marijino zdravlje. Godine 1640. vratila se u Englesku gdje je bjesnio građanski rat. Ona i njezini drugovi potražili su utočište u Heworthu, selu izvan Yorka. Tu je provela posljednje mjesece života, a 30. siječnja 1645. izdahnula je, tri puta izgovorivši ime Isusovo.

Mary Ward je pokopana na groblju anglikanske crkve, Osbaldwick, a njezina nadgrobna ploča još uvijek se čuva u crkvi na kojoj stoji sljedeći natpis:

“Voljeti siromahe,
ustrajati u istom,
živjeti, umrijeti i ustati s njima,
bio je cilj Mary Ward
koja je živjela 60 godina i 8 dana i
umrla 30. siječnja 1645.”