Author

FMteam

Browsing

Posveta bazilike svetog oca Franje u Asizu

Sv. Franjo je 1226. g. sahranjen u crkvi sv. Jurja. Brat Ilija, generalni ministar, isplanirao je gradnju nove crkve gdje bi se tijelo sv. Franje pohranilo.

Sutradan nakon kanonizacije 1228. god. papa Grgur IX. blagoslovio je temeljni kamen. Već je 1230. godine preneseno tijelo sv. Franje u novu crkvu. Crkvu je posvetio papa Inocent IV. 25. svibnja 1253. god. To je čudesno lijepa crkva koju je oslikao Giotto prikazavši različite zgode iz života sv. Franje. Papa Benedikt XIV. dao je crkvi naslov “Patrijarhalne bazilike” i “Papinske kapele”. Ova bazilika s grobom sv. Franje neprestano privlači mase svijeta: svečevih, ali i ljubitelja umjetnosti.

Priznato čudo po zagovoru bl. Karla Acutisa: radi se o ozdravljenju djevojčice Valerie

Papa Franjo je 23. svibnja odobrio dekret kojim se priznaje čudo pripisano bl. Karlu Acutisu. Sveti je Otac također najavio Konzistorij na kojem će razmotriti njegovu kanonizaciju


Uz bl. Karla, priznat je i dekret kojim se pripisuje čudo bl. Giuseppeu Allamanu te se odobrava kanonizacija 11 mučenika u Siriji.

Bl. Karlo Acutis rođen je 3. svibnja 1991. u Londonu u Engleskoj, a preminuo je 12. listopada 2006. u talijanskoj Monzi, nakon što je obolio od leukemije u dobi od 15 godina. Papa Franjo proglasio ga je blaženim 2020. u Asizu, kamo je Karlo više puta hodočastio. Tamo se nalaze i njegovi posmrtni ostaci.

Čudo pripisano njegovom zagovoru povezano je sa ženom iz Kostarike. Kako izvještava Vatican News, 8. srpnja 2022. Liliana je molila na grobu blaženog Karla u Asizu, ostavivši pismo u kojem je opisala svoju molbu. Šest dana ranije, 2. srpnja, njezina kći Valeria pala je s bicikla u Firenci, gdje je pohađala sveučilište. Pretrpjela je tešku ozljedu glave zbog čega je bila potrebna kraniotomija i uklanjanje desne zatiljne kosti kako bi se smanjio pritisak na mozak. Liječnici su rekli kako su njeni izgledi za preživljavanje vrlo mali.

Lilianina tajnica odmah se počela moliti blaženom Carlu Acutisu, a 8. srpnja Liliana je hodočastila na njegov grob u Asizu. Istog dana iz bolnice su je obavijestili da je Valeria počela spontano disati. Sutradan se počela kretati i djelomično joj se vratio govor.

Deset dana kasnije, 18. srpnja, CT je pokazao da je krvarenje nestalo, a 11. kolovoza Valeria je premještena na rehabilitacijsku terapiju. Brzo je napredovala i 2. rujna Valeria i Liliana ponovno su hodočastile u Asiz kako bi zahvalile bl. Karlu za njegov zagovor.

U dekretu papa Franjo najavljuje kako će sazvati Konzistorij kardinala kako bi razmotrili kanonizaciju bl. Karla Acutisa, kao i blaženih Giuseppea Allamana, Marie-Léonie Paradis i Elene Guerre.

Izvor: Bitno.net

Marija Pomoćnica kršćana

Svibanj je Marijin mjesec pa joj iz dubine srca pjevamo kao Kraljici svibnja, a danas s radošću slavimo Mariju pomoćnicu kršćana.

Sveti Ivan Zlatousti prvi je 345. Mariju nazvao tim imenom. I u Lauretanskim litanijama zazivamo ju kao Pomoćnicu kršćana. Taj zaziv je uvršten u litanije poslije pobjede kršćanske vojske nad Turcima 7. listopada 1571, u bitki kod Lepanta. Tada su Turci bili nadmoćniji brojem lađa i vojnika, ali kršćani su se zavjetovali Mariji i uspjeli pobijediti. Poslije te bitke uveden je blagdan Marije Pobjednice ili Kraljice Presvete Krunice. Godine 1683. Turci su bili na pragu zauzimanja Beča, ali su kršćani pod vodstvom velikog poljskog kralja Jana Sobjeskoga pobijedili nadmoćnijeg neprijatelja. Na stijegu su imali Marijin lik i geslo: „Naprijed, Bog i Marija su naša zaštita“. U čast te pobjede ustanovljen je blagdan Imena Marijina, 12. rujna. Francuski vladar Napoleon Bonaparte bio je strah i trepet Europe, a naročiti trn u oku bili su mu Petrovi nasljednici. Osamdesetgodišnjeg papu Pija VI, koji ga je izopćio iz Crkve, bacio je u tamnicu, u kojoj je ostao sve do svoje smrti u francuskom gradu Valenceu, 1799. Zatvorio je 1808. i papu Pija VII, koji se nalazio u njegovom zarobljeništvu 6 godina i mogao se vratiti iz Savone (Ligurija) u Rim tek na današnji dan, 24. svibnja 1814, nakon Napoleonova poraza kod Leipziga. Putem je u znak zahvalnosti posjetio mnoga Marijina svetišta, a posvuda su ga dobrodošlicom dočekivali razdragani vjernici. Papa se uzdao u Marijinu pomoć pa Pomoćnicu kršćana slavimo za uspomenu na svečani povratak Pija VII. iz sužanjstva.

Naročiti doprinos širenju pobožnosti Marije Pomoćnice dali su salezijanci, Družba svetog Franje Saleškog, koju je utemeljio sveti Ivan Bosco i koja s velikim uspjehom i žarom djeluje i u hrvatskim krajevima. Veliki Don Bosco svoju je družbu posvetio Mariji Pomoćnici, a prva vjernička udruga Marije Pomoćnice osnovana je u Torinu 1868, s ciljem i željom promicanja autentičnog kršćanskog života po Marijinu primjeru i zagovoru. Marija Pomoćnica zaštitnica je Australije, Novog Zelanda, New Yorka te mnogih naselja, biskupija, župa i crkava diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Knežija, Ivanec Bistranski kod Zaprešića, Sotin kod Vukovara, Donji Emovci kod Požege, Strahoninec, Selište Drežničko kod Rakovice, Rijeka-Banderovo, Veprinac kod Opatije, Split-Kman, Orebić na Pelješcu, Globarica kod Žepča, Klobuk kod Ljubuškog, Muo kod Kotora, Morović kod Šida).

Preuzeto s zupajastrebarsko.hr

MISNA ČITANJA – 24. SVIBNJA 2024.

Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!

VII. tjedan kroz godinu

Petak, 24. 05. 2024.

Svagdan ili: Bl. Dj. Marija Pomoćnica kršćana

ČITANJA:
Jak 5,9-12; Ps 103,1-4.8-9.11-12; Mk 10, 1-12

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Ivana, Marija, Šimun Stilita, Filip, Estera, Suzana

Prvo čitanje:

Jak 5, 9-12

Evo: sudac stoji pred vratima!

Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola

Braćo! Ne tužite se jedni na druge da ne budete osuđeni! Evo: sudac stoji pred vratima! Za uzor strpljivosti i podnošenja zala uzmite, braćo, proroke koji su govorili u ime Gospodnje. Eto: blaženima nazivamo one koji ustrajaše. Za postojanost Jobovu čuste i nakanu Gospodnju vidjeste jer milostiv je Gospodin i milosrdan!

Prije svega, braćo moja, ne zaklinjite se ni nebom, ni zemljom, ni ikojom drugom zakletvom. Vaše »da« neka bude »da«, i »ne« — »ne«, da ne padnete pod sud.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 103, 1-4.8-9.11-12

Pripjev:

Milosrdan je i milostiv Gospodin.

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina,
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstva njegovih!

On li otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
On ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.

Milosrdan je i milostiv Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Jarostan nije za vječna vremena
niti dovijeka plamti srdžba njegova.

Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.

Evanđelje:

Mk 10, 1-12

Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Isus dođe u judejski kraj i na onu stranu Jordana. I opet mnoštvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem običaju ponovno poučavaše.

A pristupe farizeji pa da ga iskušaju upitaše:

»Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?« On im odgovori: Što vam zapovjedi Mojsije?« Oni rekoše: »Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i — otpustiti.« A Isus će im: »Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih.

Stoga će čovjek ostaviti oca i majku

a prione uza svoju ženu;

i dvoje njih bit će jedno tijelo.

Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo.

Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!«

U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: »Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. DEZIDERIJE

Sveti Deziderije rodio se oko 556. g. u Autunu u Burgundiji (Francuska). Godine 594. odabran je od klera i puka za nadbiskupa južnofrancuskoga grada Viennea. Revan nadbiskup želio je poboljšati među svećenicima disciplinu, ali je bilo i onih kojima se to nije svidjelo, pa su ga počeli kod pape optuživati. I papa ga je za to ozbiljno opomenuo, ali kad je doznao da je Deziderije bio krivo optuživan, ovlastio ga je da poduzme obnovu i drugih biskupija.

No, Deziderije je mnogo gore prošao kada je pao u nemilost kraljici Brunhilde, koju su povjesničari nazivali najgorom ženom njezina doba. Naime, Deziderije je bio kraljicu oštro opomenuo zbog brakolomstva i umorstva njoj nepodobnih osoba. Brunhilda se tada nije usudila izravno napasti nadbiskupa, već se je poslužila Lyonskim biskupom. On je na jednoj od sinoda svojeg subrata teško optužio i zbog tih optužbi Deziderije je morao otići na jedan otočić u sužanjstvo.

Tamošnji stanovnici jako su ga zavoljeli, jer se je za njih očinski brinuo, a o njemu su se razglasila i čudesna djela. Kraljicu je zbog toga spopao strah i pozvala je nadbiskupa da se vrati iz sužanjstva.

Ipak Brunhilda se nije odrekla neprijateljstva prema Dezideriju. Novcem je potkupila ljude koji su ga i dalje lažno optuživali. Kad ju je nadbiskup zbog teških sablazni ponovno javno opomenuo i pozvao na obraćenje, unovčila je ubojice, koji su tog svetog nadbiskupa na vratima crkve kamenovali. Bilo je to 611. godine. Njegovo mrtvo tijelo pokopali su u crkvi svetog Petra i Pavla u gradu Vienneu.

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 23. SVIBNJA 2024.

Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao.

VII. tjedan kroz godinu

Četvrtak, 23. 05. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
Jak 5,1-6; Ps 49,14-20; Mk 9,41-50

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Deziderije, Željko, Želimir, Željana, Spes, Nada, Nadan, Vilim

Prvo čitanje:

Jak 5, 1-6

Plaća kosaca vaših njiva — koju im uskratiste — viče, vapaji dopriješe do ušiju Gospodnjih.

Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola

De sada, bogataši, proplačite i zakukajte

zbog nevolja koje će vas zadesiti!

Bogatstvo vam istrunu,

haljine vaše postadoše hrana moljcima,

zlato vam i srebro zarđa

i rđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas

te će kao vatra izjesti tijela vaša!

Zgrnuste blago u posljednje dane!

Evo: plaća kosaca vaših njiva

— koju im skratiste — viče

i vapaji žetelaca dopriješe

do ušiju Gospodina nad Vojskama.

Raskošno ste na zemlji i razvratno živjeli,

utoviste srca svoja za dan klanja!

Osudiste i ubiste pravednika:

on vam se ne suprotstavlja!

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 49, 14 – 20

Pripjev:

Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Takav je put onih koji se ludo uzdaju,
to je konac onih koji uživaju u sreći:
Poput stada redaju se u Podzemlju,
smrt im je pastir, a dobri njima vladaju.

Njihova će lika brzo nestati,
Podzemlje će im biti postojbina.
A moju će dušu Bog ugrabiti
Podzemlju iz pandža
i milostivo me primiti.

Ne boj se ako se tko obogati
i ako se poveća blago doma njegova:
kad umre, ništa neće ponijeti sa sobom,
i blago njegovo neće s njime sići.

Ako se u životu držao sretnim
—»Govorit će se da ti je dobro bilo!« –
i on će doći u skup otaca svojih,
gdje svjetlosti više vidjeti neće.

Evanđelje:

Mk 9, 41-50

Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.«

»Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more.«

»Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život, nego s obje noge biti bačen u pakao. I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti bačen u pakao, gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.

Uistinu, ognjem će svaki od njih biti posoljen.

Dobra je sol.

Ali ako sol postane neslana,

čime ćete nju začiniti?

Imajte sol u sebi,

a mir među sobom!«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Devetnica Majci Božjoj od Kamenitih vrata

Majka Božja od Kamenitih vrata slavi se na blagdan Marijina pohoda rođakinji Elizabeti 31. svibnja. Budući da se slika Majke Božje čudom održala u vatrenoj stihiji koja je 31. svibnja 1731. poharala Gradec, pripisana joj je posebna moć. Majka Božja od Kamenitih vrata postala je 1991. zaštitnicom grada Zagreba. Tadašnji zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić u povodu 260. obljetnice štovanja Gospe Zagrebačke dao joj je naslov „zaštitnice, čuvarice i vratarice hrvatske metropole”.

U velikome požaru koji je izbio 31. svibnja 1731. slika Majke Božje, koja je prije stajala iznad gradskih vrata, nađena je čitava i neoštećena usred vatre i pepela, a samo je okvir izgorio. Pobožna udovica Modlar, koja je sliku i pronašla, dala je pod svodom Kamenitih vrata podići maleni oltar i tako omogućila svim sugrađanima da joj se približe i štuju je. Iste je godine slika postavljena u barokni oltar u udubljenju prolaza Kamenitih vrata. Umjetničku ogradu izradio je 1778. zagrebački majstor Ivan Korta, a ograda predstavlja najljepši primjer kovačke umjetnosti.

Slika Majke Božje prikazuje Gospu kao vladaricu sa žezlom u lijevoj ruci, dok desnom pridržava maloga Isusa, a on u lijevoj ruci drži mali globus. Slika je izrađena na lanenome platnu veličine 57 x 47 cm. Prilikom dvjestote obljetnice Čudesnoga očuvanja Gospine slike, 31. svibnja 1931., svečano je okrunjena zlatnom krunom.

Sve do danas ostao je običaj da se prolaznici poklone i prekriže pred slikom. Mnogi se Zagrepčani pred slikom i mole te pale svijeću iz zahvalnosti za Marijinu pomoć.


Devetnica se moli tako da se devet uzastopnih dana moli Gospina krunica i sljedeća molitva:

Presveta Bogorodice!
Tvoj sveti lik nije izgorio u razornu požaru Kamenitih vrata.
Čudesno sačuvan postao nam je znakom
da ti u srcu grada Zagreba
želiš na osobit način biti prisutna kao Zaštitnica i Utočište svima
koji ti povjere svoje tjeskobe i nade, svoje boli i brige.
Ohrabreni tim znakom, puni pouzdanja i pobožnosti,
tvome Srcu povjeravamo i predajemo
svako dijete i sve mlade, bolesnike i patnike,
siromahe i beskućnike našega grada.
Pohodi sve naše obitelji i uvedi u njih jedinoga Spasitelja Isusa Krista
da budu zdrave, vjerne i potomstvom blagoslovljene.
Kraljice mira, moli za nas i moli s nama
za mir u našoj ispaćenoj Domovini,
da kroz sve poteškoće i opasnosti života
sretno stignemo u radost Presvetoga Trojstva,
da ga hvalimo i slavimo u sve vijeke vjekova. Amen.

Majko Božja Kamenitih vrata, zaštitnice grada Zagreba, moli za nas!

Zdravo, Marijo…

SVETAC DANA – SV. RITA

Sveta Rita slavi se 22. svibnja. Na čelu je zadobila ranu koja ju je podsjećala na Isusovu trnovu krunu. Narod ju je odmah nakon smrti počeo štovati kao sveticu. Zaštitnica je bespomoćnih i beznadnih slučajeva.

Svetica je rođena prvih godina pontifikata pape Urbana VI. (oko 1381.), a umrla je 22. svibnja 1447. nakon 40 godina samostanskoga života, od toga 15 godina izvanrednih mističnih milosti, ali i mnogih patnji.

Sveta Rita je bila kći roditelja koji dugo nisu mogli imati djece. Želja za djetetom nagnala ih je na mnoge molitve pa se može reći da je Rita bila od Boga izmoljena. Jednostavni, dobri i bogobojazni roditelji nastojali su je odgajati u kršćanskom duhu.

Već od malena bila je sjedinjena s Bogom, osobito u pobožnom razmišljanju o svom Božanskom Spasitelju, koga je žarkim srcem ljubila. U kući je imala kutić gdje se slobodno i nesmetano predavala svojim molitvama te izljevima ljubavi prema Isusu. Sanjala je o tome kako će postati redovnica i sva se predati Gospodinu. No, to se nije ostvarilo, jer su je obećali kao ženu nekome mladiću iz mjesta. Rita se morala veoma mlada udati, a zaručnik joj je bio sve prije nego dobar čovjek. Po naravi naprasit, brutalan, pa mu je Rita postala ne samo žena već i žrtva. Podnoseći njegovu tešku narav, nije se nikada ni riječju potužila, makar mu je kao ropkinja bila u svemu ovisna. Čak je morala pitati za dopuštenje ako je htjela i u crkvu poći. Ona je zlo u njemu nastojala pobijediti dobrim. Nije to išlo brzo, ali malo-pomalo svojom je blagošću i strpljivošću uspjela pobijediti vuka i pripitomiti ga. Njegovu je dušu privela k Bogu pa su neko vrijeme zajedno sretno živjeli u svojoj Roccaporeni..

Riti su umrli roditelji i to je za nju bio težak udarac, a onda su uslijedili i drugi, baš kao na starozavjetnoga pravednika Joba. Jedne večeri, kad joj se muž iz Cascije vraćao kući u Roccaporenu, napao ga je neki čovjek i ubio. Htio se osvetiti, ali na tako svirep i neljudski način za jednu uvredu koja mu je prije bila nanesena. Nakon toga udarca u roku od godine dana umrla su joj i oba sinčića. Gospodin je uslišao molitvu majke koja je molila neka ih radije nevine uzme k sebi negoli dopusti da odrastu i onda se osvećuju ubojici svoga oca. Ona je gledala na ljudske uvrede i nepravde očima Evanđelja i zato je bila sposobna nepravdu radije podnijeti nego učiniti, uvredu oprostiti i zaboraviti.

Oslobođena na tako bolan način svega onoga što ju je još vezalo uz zemlju, sveta Rita je opet počela razmišljati o svom davnom snu, to jest o ulasku u samostan. Silom prilika morala se odreći svoga zvanja, ali sada ga je opet po svaku cijenu željela ipak ostvariti. Zato se uputila u obližnju Casciju u augustinski samostan sv. Magdalene. Bila je odbijena. Redovnice su smatrale da udovica nije prikladna za njihov samostan. Rita je i dalje molila da je prime, ali sve je bilo uzalud.

Sveta Rita se tada sa živom vjerom što premješta bregove obratila svojim dragim svecima zaštitnicima: sv. Ivanu Krstitelju, sv. Augustinu i sv. Nikoli iz Tolentina, pa su je oni prema jednoj predaji po noći uveli u samostan. Došavši u samostan, mnogo je razmatrala o Isusovoj muci moleći Isusa da i osjetno postane dionicom njegove muke. Bila je uslišana pa je na čelu zadobila ranu, koja ju je podsjećala na Isusovu trnovu krunu, od koje je mnogo trpjela i koja joj više nije zarasla. Činila je druge pokore, osobito post. Zadnjih je godina u patnjama, što ih je strpljivo podnosila, bila posve prikovana uz svoj siromašni ležaj.

Od svega ju je 22. svibnja 1447. smrt oslobodila. Narod ju je odmah nakon smrti počeo štovati kao sveticu, još prije nego je Crkva izrekla o njoj svoj neprevarljivi sud. Svetom ju je proglasio 24. svibnja 1900. tek papa Leon XIII., nazvavši je “dragocjenim biserom Umbrije”. U Casciji je u čast njihove svetice mističarke podignuto veliko svetište, a pobožnost prema njoj veoma se raširila i po Španjolskoj, Portugalu, Latinskoj Americi, Filipinima, Sjedinjenim Američkim Državama. Po svim tim zemljama svetici su u čast podignute brojne crkve, a njezin se blagdan posvuda svečano slavi.

Naročito je zazivaju u bezizlaznim situacijama, teškim neizlječivim bolestima poput raka. Uz to je zazivaju i žene željne djece.

Molitva svetoj Riti u nevolji

Sveta zaštitnice nevoljnika, sveta Rito, bila si ponizna, čista i strpljiva. Tvoje molbe nebeski Zaručnik ne odbija, stoga te molim da isprosiš za me od našega Uskrsnuloga Isusa molbu koju ti upućujem…

Milostiva mi budi na veliku slavu Božju, da te slavim i hvalim u vijeke. Slavna sveta Rito, ti si čudesno sudjelovala u muci Gospodina našega Isusa Krista. Isprosi za me milost da pokorno podnosim teškoće ovoga života i zaštiti me u svim mojim nevoljama. Amen.

Preuzeto s bitno.net

MISNA ČITANJA – 22. SVIBNJA 2024.

Tko nije protiv nas, za nas je.

VII. tjedan kroz godinu

Srijeda, 22. 05. 2024.

Svagdan’ili: Sv. Rita iz Cascie, redovnica

ČITANJA:
Jak 4,13-17; Ps 49,2-3.6-11; Mk 9,38-40

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Rita, Jelena, Renata, Jagoda, Milan

Prvo čitanje:

Jak 4, 13-17

Što je vaš život? Govorite dakle: »Htjedne li Gospodin!«

Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola

Predragi! De sada, vi što govorite: »Danas ili sutra otići ćemo u taj i taj grad, provesti ondje godinu, trgovati i zaraditi«, a ne znate što će sutra biti. Ta što je vaš život? Dašak ste što se načas pojavi i zatim nestane! Umjesto da govorite: »Htjedne li Gospodin, živjet ćemo i učiniti ovo ili ono«, vi se razmećete svojim hvastanjima! Svako je takvo hvastanje opako. Znati dakle dobro činiti, a ne činiti — grijeh je.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 49, 2-3.6-11

Pripjev:

Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Poslušajte ovo, svi narodi,
čujte, svi stanovnici zemlje,
vi, djeco puka, i vi, odličnici,
bogati i siromašni zajedno!

Što da se bojim u danima nesreće
kad me opkoli zloba spletkarâ
koji se u blago svoje uzdaju
i silnim se hvale bogatstvom?

Ta nitko sebe ne može otkupiti
ni za sebe dati Bogu otkupninu:
životu je cijena previsoka,
i nikada je neće platiti
tko želi živjeti dovijeka
i ne vidjeti jamu grobnu.

Jer, i mudri umiru,
pogiba i luđak i bezumnik:
bogatstvo svoje ostavlja drugima.

Evanđelje:

Mk 9, 38-40

Tko nije protiv nas, za nas je.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Ivan reče Isusu: »Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.« A Isus reče: »Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas, za nas je.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. KRISTOFOR MAGALLANES

Sveti Cristóbal Magallanes Jara, također poznat kao Kristofor, rođen je u mjestu Totatiche u pokrajini Jalisco u Meksiku, 30. srpnja 1869.

Odgojen je u seoskoj obitelji Rafaela Magallanesa i Clare Jara, koji su pretežno živjeli kao zemljoradnici, nadničari i težaci. Kao dječak i mladić za život je zarađivao čuvajući stoku. S 19 godina stupio je u sjemenište San José u Guadalajari. Za svećenika je zaređen u dobi od 30 godina u crkvi Santa Teresa u Guadalajari gdje je kasnije djelovao kao kapelan Škole za umjetnost i djela Duha Svetoga.

Kao župnik u svom rodnom gradu Totaticheu pomogao je u osnivanju škole, razvoju trgovine prerade drveta i planiranja hidroloških radova, uključujući izgradnju brane koja bi poboljšala kvalitetu života mjesnog stanovništva.

Za svog pastoralnog rada posebno se istaknuo u evangelizaciji autohtonih Huichol ljudi zbog kojih je kasnije i osnovao katoličku misiju u njihovu gradu Azqueltánu.

Kada je antikatolička vlada uredbama zatvorila sjemenište u Guadalajari 1914., otac Magallanes je otvorio sjemenište u svojoj župi. U srpnju sljedeće godine već je djelovalo sjemenište sa 17 mladića koje je priznao mjesni nadbiskup.

Za vrijeme svog svećeničkog djelovanja Magallanes je propovijedao protiv oružane pobune, ali je bio lažno optužen za njezino promicanje. Uhićen je 21. svibnja 1927., idući k lokalnoj farmi gdje je trebao slaviti sv. misu. Optužen je za poticanje pobune protiv antikatoličke vlade te je pogubljen. Kako piše na sveci.net, svojim krvnicima je darovao svoje vrijednosti, podijelio im oprost, a posljednje riječi su mu bile: „Umirem nevin i molim se Bogu da će moja krv posluži ujedinjenu sve meksičke braće“.

Svetim ga je 21. svibnja 2000. proglasio Sv. Ivan Pavao II. zajedno s još 24 mučenika meksičke revolucije.

Preuzeto s nedjelja.ba

Pin It