SVETAC DANA – SV. DEZIDERIJE

Sveti Deziderije rodio se oko 556. g. u Autunu u Burgundiji (Francuska). Godine 594. odabran je od klera i puka za nadbiskupa južnofrancuskoga grada Viennea. Revan nadbiskup želio je poboljšati među svećenicima disciplinu, ali je bilo i onih kojima se to nije svidjelo, pa su ga počeli kod pape optuživati. I papa ga je za to ozbiljno opomenuo, ali kad je doznao da je Deziderije bio krivo optuživan, ovlastio ga je da poduzme obnovu i drugih biskupija.

No, Deziderije je mnogo gore prošao kada je pao u nemilost kraljici Brunhilde, koju su povjesničari nazivali najgorom ženom njezina doba. Naime, Deziderije je bio kraljicu oštro opomenuo zbog brakolomstva i umorstva njoj nepodobnih osoba. Brunhilda se tada nije usudila izravno napasti nadbiskupa, već se je poslužila Lyonskim biskupom. On je na jednoj od sinoda svojeg subrata teško optužio i zbog tih optužbi Deziderije je morao otići na jedan otočić u sužanjstvo.

Tamošnji stanovnici jako su ga zavoljeli, jer se je za njih očinski brinuo, a o njemu su se razglasila i čudesna djela. Kraljicu je zbog toga spopao strah i pozvala je nadbiskupa da se vrati iz sužanjstva.

Ipak Brunhilda se nije odrekla neprijateljstva prema Dezideriju. Novcem je potkupila ljude koji su ga i dalje lažno optuživali. Kad ju je nadbiskup zbog teških sablazni ponovno javno opomenuo i pozvao na obraćenje, unovčila je ubojice, koji su tog svetog nadbiskupa na vratima crkve kamenovali. Bilo je to 611. godine. Njegovo mrtvo tijelo pokopali su u crkvi svetog Petra i Pavla u gradu Vienneu.

Izvor: Bitno.net

SVETAC DANA – SV. RITA

Sveta Rita slavi se 22. svibnja. Na čelu je zadobila ranu koja ju je podsjećala na Isusovu trnovu krunu. Narod ju je odmah nakon smrti počeo štovati kao sveticu. Zaštitnica je bespomoćnih i beznadnih slučajeva.

Svetica je rođena prvih godina pontifikata pape Urbana VI. (oko 1381.), a umrla je 22. svibnja 1447. nakon 40 godina samostanskoga života, od toga 15 godina izvanrednih mističnih milosti, ali i mnogih patnji.

Sveta Rita je bila kći roditelja koji dugo nisu mogli imati djece. Želja za djetetom nagnala ih je na mnoge molitve pa se može reći da je Rita bila od Boga izmoljena. Jednostavni, dobri i bogobojazni roditelji nastojali su je odgajati u kršćanskom duhu.

Već od malena bila je sjedinjena s Bogom, osobito u pobožnom razmišljanju o svom Božanskom Spasitelju, koga je žarkim srcem ljubila. U kući je imala kutić gdje se slobodno i nesmetano predavala svojim molitvama te izljevima ljubavi prema Isusu. Sanjala je o tome kako će postati redovnica i sva se predati Gospodinu. No, to se nije ostvarilo, jer su je obećali kao ženu nekome mladiću iz mjesta. Rita se morala veoma mlada udati, a zaručnik joj je bio sve prije nego dobar čovjek. Po naravi naprasit, brutalan, pa mu je Rita postala ne samo žena već i žrtva. Podnoseći njegovu tešku narav, nije se nikada ni riječju potužila, makar mu je kao ropkinja bila u svemu ovisna. Čak je morala pitati za dopuštenje ako je htjela i u crkvu poći. Ona je zlo u njemu nastojala pobijediti dobrim. Nije to išlo brzo, ali malo-pomalo svojom je blagošću i strpljivošću uspjela pobijediti vuka i pripitomiti ga. Njegovu je dušu privela k Bogu pa su neko vrijeme zajedno sretno živjeli u svojoj Roccaporeni..

Riti su umrli roditelji i to je za nju bio težak udarac, a onda su uslijedili i drugi, baš kao na starozavjetnoga pravednika Joba. Jedne večeri, kad joj se muž iz Cascije vraćao kući u Roccaporenu, napao ga je neki čovjek i ubio. Htio se osvetiti, ali na tako svirep i neljudski način za jednu uvredu koja mu je prije bila nanesena. Nakon toga udarca u roku od godine dana umrla su joj i oba sinčića. Gospodin je uslišao molitvu majke koja je molila neka ih radije nevine uzme k sebi negoli dopusti da odrastu i onda se osvećuju ubojici svoga oca. Ona je gledala na ljudske uvrede i nepravde očima Evanđelja i zato je bila sposobna nepravdu radije podnijeti nego učiniti, uvredu oprostiti i zaboraviti.

Oslobođena na tako bolan način svega onoga što ju je još vezalo uz zemlju, sveta Rita je opet počela razmišljati o svom davnom snu, to jest o ulasku u samostan. Silom prilika morala se odreći svoga zvanja, ali sada ga je opet po svaku cijenu željela ipak ostvariti. Zato se uputila u obližnju Casciju u augustinski samostan sv. Magdalene. Bila je odbijena. Redovnice su smatrale da udovica nije prikladna za njihov samostan. Rita je i dalje molila da je prime, ali sve je bilo uzalud.

Sveta Rita se tada sa živom vjerom što premješta bregove obratila svojim dragim svecima zaštitnicima: sv. Ivanu Krstitelju, sv. Augustinu i sv. Nikoli iz Tolentina, pa su je oni prema jednoj predaji po noći uveli u samostan. Došavši u samostan, mnogo je razmatrala o Isusovoj muci moleći Isusa da i osjetno postane dionicom njegove muke. Bila je uslišana pa je na čelu zadobila ranu, koja ju je podsjećala na Isusovu trnovu krunu, od koje je mnogo trpjela i koja joj više nije zarasla. Činila je druge pokore, osobito post. Zadnjih je godina u patnjama, što ih je strpljivo podnosila, bila posve prikovana uz svoj siromašni ležaj.

Od svega ju je 22. svibnja 1447. smrt oslobodila. Narod ju je odmah nakon smrti počeo štovati kao sveticu, još prije nego je Crkva izrekla o njoj svoj neprevarljivi sud. Svetom ju je proglasio 24. svibnja 1900. tek papa Leon XIII., nazvavši je “dragocjenim biserom Umbrije”. U Casciji je u čast njihove svetice mističarke podignuto veliko svetište, a pobožnost prema njoj veoma se raširila i po Španjolskoj, Portugalu, Latinskoj Americi, Filipinima, Sjedinjenim Američkim Državama. Po svim tim zemljama svetici su u čast podignute brojne crkve, a njezin se blagdan posvuda svečano slavi.

Naročito je zazivaju u bezizlaznim situacijama, teškim neizlječivim bolestima poput raka. Uz to je zazivaju i žene željne djece.

Molitva svetoj Riti u nevolji

Sveta zaštitnice nevoljnika, sveta Rito, bila si ponizna, čista i strpljiva. Tvoje molbe nebeski Zaručnik ne odbija, stoga te molim da isprosiš za me od našega Uskrsnuloga Isusa molbu koju ti upućujem…

Milostiva mi budi na veliku slavu Božju, da te slavim i hvalim u vijeke. Slavna sveta Rito, ti si čudesno sudjelovala u muci Gospodina našega Isusa Krista. Isprosi za me milost da pokorno podnosim teškoće ovoga života i zaštiti me u svim mojim nevoljama. Amen.

Preuzeto s bitno.net

SVETAC DANA – SV. KRISTOFOR MAGALLANES

Sveti Cristóbal Magallanes Jara, također poznat kao Kristofor, rođen je u mjestu Totatiche u pokrajini Jalisco u Meksiku, 30. srpnja 1869.

Odgojen je u seoskoj obitelji Rafaela Magallanesa i Clare Jara, koji su pretežno živjeli kao zemljoradnici, nadničari i težaci. Kao dječak i mladić za život je zarađivao čuvajući stoku. S 19 godina stupio je u sjemenište San José u Guadalajari. Za svećenika je zaređen u dobi od 30 godina u crkvi Santa Teresa u Guadalajari gdje je kasnije djelovao kao kapelan Škole za umjetnost i djela Duha Svetoga.

Kao župnik u svom rodnom gradu Totaticheu pomogao je u osnivanju škole, razvoju trgovine prerade drveta i planiranja hidroloških radova, uključujući izgradnju brane koja bi poboljšala kvalitetu života mjesnog stanovništva.

Za svog pastoralnog rada posebno se istaknuo u evangelizaciji autohtonih Huichol ljudi zbog kojih je kasnije i osnovao katoličku misiju u njihovu gradu Azqueltánu.

Kada je antikatolička vlada uredbama zatvorila sjemenište u Guadalajari 1914., otac Magallanes je otvorio sjemenište u svojoj župi. U srpnju sljedeće godine već je djelovalo sjemenište sa 17 mladića koje je priznao mjesni nadbiskup.

Za vrijeme svog svećeničkog djelovanja Magallanes je propovijedao protiv oružane pobune, ali je bio lažno optužen za njezino promicanje. Uhićen je 21. svibnja 1927., idući k lokalnoj farmi gdje je trebao slaviti sv. misu. Optužen je za poticanje pobune protiv antikatoličke vlade te je pogubljen. Kako piše na sveci.net, svojim krvnicima je darovao svoje vrijednosti, podijelio im oprost, a posljednje riječi su mu bile: „Umirem nevin i molim se Bogu da će moja krv posluži ujedinjenu sve meksičke braće“.

Svetim ga je 21. svibnja 2000. proglasio Sv. Ivan Pavao II. zajedno s još 24 mučenika meksičke revolucije.

Preuzeto s nedjelja.ba