Nekoliko tisuća vjernika na Kedžari na “Divinom danu”

Uz sudjelovanje nekoliko tisuća hodočasnika svetu misu na prvu nedjelju poslije Petrova, 30. lipnja, kada se obilježava „Divin dan“, na Kedžari je predslavio fra Damir Pavić, tajnik Franjevačke provincije Bosne Srebrene.

S fra Damirom je suslavilo 14 svećenika među kojima su bili: definitor Bosne Srebrene fra Vinko Sičaja, ramski gvardijan fra Andrija Jozić te župnik župe Sv. Ilije proroka u Doljanima, kojima pripada i lokalitet Kedžare na Vran planini, fra Stjepan Pavličević. On je na početku svete mise izrazio dobrodošlicu pristiglim vjernicima kojih je bilo nekoliko tisuća.

Prema tradiciji, misnom slavlju prethodile su pučke pobožnosti, obavljanje zavjeta i molitveni obilazak Divinog groba i spomen kipa. Također, hodočasnici su imali prigodu i za osobnu ispovijed.

Nakon uvodne pjesme koju su otpjevale članice etno skupine Čuvarice iz Rame, pod ravnanjem mag. Biljane Glibo, tekst „Divina govora“ ove je godine izrekla, u narodnu nošnju obučena, Katarina Markešić.

Budimo ponosni na svoje mučenike

Fra Damir je u prigodnoj propovijedi, ocrtavajući životni primjer Dive Grabovčeve, govorio o dobru i ljubavi koje svoj temelj imaju u življenju i svjedočenju vjere. Citiravši Isusove riječi da nema veće ljubavi od one da tko život svoj položi za svoje prijatelje, istaknuo je da hrvatski katolički narod u BiH treba biti ponosan na svoje mučenike. Na tom tragu ukratko je predstavio „mučeničku kartu“ počevši od Posavine i fra Lovre Milanovića, preko Sarajeva i deset franjevaca koji su stradali prije 500 godina (1524.) za vrijeme progona kršćana u režiji Gazi Husref-bega; zatim Uzdola i fra Stjepana Barišića; te istočne Bosne i Bl. Drinskih mučenica; pa do širokobriješki fratara koje je pogubio komunistički režim. Odatle je došao do „bisera mučeništva hrvatskog naroda“: Dive Grabovčeve. Iznio je potom vlastito intimno iskustvo kako je promišljajući što reći o njoj u hostiji vidio tri slike: mladu lijepu djevojku s očima koje se cakle poput bisera, koja zagledana u daljinu kao da nešto iščekuje; drugu scenu da ta djevojka oko ruku ima krunicu; i treću njezino lice sjajno poput anđela koju ruka svećenika pričešćuje svetom hostijom.

U tim je slikama fra Damir ukazao na poruku koja se može iščitati na temelju života Dive Grabovčeve. „Diva govori da je najvažnije vjeru u srcu nositi i nju se ne bojati i životom posvjedočiti“, rekao je propovjednik te to ilustrirao primjerom drva eukaliptusa koje se i nakon teškoga požara obnovi zato što ima jako korijenje.

Dalje je uputio na vrijednost i svetost obitelji. „Ako nema zdrave obitelji nema ni zdravog naroda ni zdrave države. Danas je napadnuto dostojanstvo žene na razne načine. Prije kada bi trudna žena ulazila u prostoriju svi bi ustajali. Zato što nema ništa svetije od donošena života. Vlasti svih razina trebaju sve učiniti da poštuju ženu koja rađa“, poručio je fra Damir i spomenuo nastojanja demografske obnove hrvatskoga naroda koja je neumorno provodio pokojni svećenik don Anto Baković.

Potom je uputio na vrijednost molitve citiravši što je kazao Bl. Alojzije Stepinac: „Kada vam oduzmu sve i kad mislite da nemate ništa, sklopite ruke na molitvu i imat ćete sve i bit ćete najjači.“ A kao vrhunac toga ukazao je na životnu važnost svete euharistije koja je „izvor i vrhunac našega života“. „Primajmo euharistiju dostojanstveno; pazimo kako dolazimo na mise; i nemojmo gubiti osjećaj misnoga ruha“, potaknuo je fra Damir.  

Na kraju mise riječi zahvale uputio je župnik Pavličević spomenuvši na osobit način četvoricu bogoslova koji su na istom mjestu, uz Divin grob, prije pet godina položili zavjeta te hodočasnike koji su organizirano došli iz Uskoplja, Sarajeva (Briješće i Stup) i Požege (Ramska zajednica Požega). Nakon euharistijskoga slavlja nazočni su se zadržali u objedovanju po hladovini lokaliteta Kedžara.Opjevana čestitost Dive GrabovčeveSpomenimo da je misu uočnicu, kada se okupio rekordan broj vjernika, predslavio fra Mladen Vukšić, župnik u Posušju.

Inače, opjevana Diva Grabovčeva, bila je kći Luke i Luce Grabovac iz Rame, koja je živjela u 17. stoljeću, za vrijeme osmanlijske vladavine u Bosni. Mladi Tahir-beg Kopčić iz Kupresa htio ju je uzeti za ženu. Zaprosio je kada je imala 20-ak godina, ali ona ga je onda, uz suglasnost svoje obitelji, u nekoliko navrata odbila te pobjegla u planinu. Uvrijeđeni beg ju je našao, napao i ubio nožem.

Tijelo Dive Grabovčeve pokopano je na mjestu pogibije na Vran planini te je od davnina mjesto hodočašćenja. Danas se na grobu nalazi veliki kameni stećak, pored kojega je brončani kip, rad kipara Kuzme Kovačića,

Prema tradiciji, Divin dan obilježava se prve nedjelje nakon svetkovine svetih apostola Petra i Pavla.

Izvor: Nedjelja.ba

Biskup Palić zaredio osmoricu svećenika

Na euharistijskom slavlju na svetkovinu apostolskih prvaka Sv. Petra i Pavla, 29. lipnja, mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski upravitelj Petar Palić u mostarskoj katedrali podijelio je red prezbiterata osmorici đakona.

Za svećenike Hercegovačke franjevačke provincije zaređeni su fra Željko Tomić, fra Ante Vukoja, fra Vinko Baćak i fra Ante Begić, za svećenike Mostarsko-duvanjske biskupije zaređeni su don Luka Cvitanović, don Mato Puljić i don Antonio Zirdum te za svećenika Trebinjsko-mrkanske biskupije don Gabrijel Pavlović.

Na početku slavlja biskup je pozdravio sve nazočne, napose apostolskoga vizitatora za župu Međugorje nadbiskupa Aldu Cavallija, provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozu Grbeša, generalnoga vikara hercegovačkih biskupija don Nikolu Menala, odgojitelje odgojnih ustanova u kojima su boravili ređenici, sve svećenike u koncelebraciji, redovnice, vjerni puk i kandidate za prezbiterat.

Nakon misnih čitanja generalni vikar Menalo predstavio je kandidate za prezbitersko ređenje, a oni svu svojim: Evo me! spremno pristupili ovome svečanom činu.

U homiliji biskup Palić kazao je „da smo dok se pripremamo podijeliti sakrament svetog reda našoj braći, pozvani razmisliti o naravi ove službe u Crkvi. Prije svega gledamo na otajstvenu istinu o tome kako je Isusa, našeg Velikog svećenika i Spasitelja, Otac poslao na svijet i kako je on potom odlučio poslati svoje apostole, biskupe, u svijet da propovijedaju Radosnu vijest i krste sve narode za oproštenje grijeha.“

„Preko nasljednika apostola, biskupâ, Gospodin nastavlja podjeljivati svoga Svetoga Duha polaganjem ruku. Po ovom svečanom obredu i sakramentu Isus Veliki svećenik preko biskupa i svojih suradnika, svećenika, nastavlja biti prisutan u Crkvi da poučava, posvećuje i upravlja svetim Božjim narodom. Po obredu ređenja stvarnost apostolskog nasljeđa opipljivo je prisutna, vidljiva i aktivna, podsjećajući nas da smo i danas Crkva koju je na Petru utemeljio Isus Krist, podsjećajući nas danas da je naše jedinstvo uvijek bilo i da će zauvijek biti u osobi Isusa Krista”, pojasnio je.

Biskup se obratio i ređenicima rekavši: „Dragi đakoni, uskoro ćete biti zaređeni za svećenike. Prva misao koju vam želim dozvati u svijest je da kao svećenici nikada ne živite za sebe, niti se udaljavate od potreba naroda. Naprotiv, svaki dan ćete morati one koji su vam povjereni uzimati, kao što majka ili otac uzimaju dijete, kao što medicinska sestra uzima pacijenta, njegovatelji bolesnika. To morate činiti od prvog dana, od prvog sata, a da se nikada ne štedite u nesebičnoj i velikodušnoj službi na koju ste pozvani. Ne možete biti svećenici bez strasti za narod, kao što papa Franjo dobro podsjeća. Vi ne postajete svećenici zato što je to isključivo vaša želja, jer nitko na to nema pravo, ili zato što vas narod izabire, nego jer vas je Gospodin Isus izabrao i pozvao, a Crkva prihvaća i šalje da služite njegovom narodu i povedete ga na ono dragocjeno odredište, a to je, kao što znate, hodati i živjeti u Kristu, u kojemu je Očeva ljubav objavljena. Izabrani ste da evangelizirate. Naše svećeničko postojanje i poslanje je biti svjedocima evanđelja Isusa Krista koje nosi ljude, čak i ako ponekad osjećate da vam nedostaje snage. A bit će takvih trenutaka.

Kad vam bude teško nositi na svojim plećima ljude koje vam je Gospodin povjerio, nemojte se toliko žaliti na ono što činite ili na ono što vas frustrira. Žale se samo oni koji ne razumiju dinamiku slanja misionara; žale se oni koji misle da sve ovisi isključivo o njima. Ponekad čak i zaborave tko ih šalje. Bog vas nikada ne šalje same. Bog uvijek pridružuje druge našem poslanju. Danas vas šalje osmoricu. Šalje vas u Crkvi, u ovoj biskupiji, šalje vas s biskupom i prezbiterijem ove biskupije, šalje vas u sinodsko zajedništvo sa svetim narodom. Ne bojte se svakodnevnog života svoje službe. Gospodin vam danas daje dio svoga Duha koji vam pripada i, sa svima koji žive u Duhu, dijelite ‘blaženo breme’ ljubavi i služenja narodu Božjemu u ovim biskupijama. A izvanredna snaga je i u samoj zajednici, koja vas prati i koja će vas pratiti i nositi molitvom”, protumačio je ređenicima mons. Palić.

Biskup je posvjedočio veliku radost zbog ređenja osmorice prezbitera Crkve u Hercegovini poručivši im: „Dragi đakoni, kao svećenici, na svakoj misi, neposredno prije pričesti, odlomit ćete komadić hostije i spustiti ga u kalež. Veliki je to znak i simbol. To je znak našeg jedinstva s cijelim Kristovim tijelom, s biskupom i mjesnom Crkvom, i sa svim kršćanima svakog mjesta i vremena, s papom Franjom u Rimu, s Petrom i Pavlom i svim svetima na nebu. Izgrađujte zajedništvo i svjedočite jedinstvo Kristova otajstvena tijela. I nikada ne zaboravite da se Isusov lik na poseban način odražava u srcu njegove Majke, Majke svećenika, Blažene Djevice Marije. Često pogledajte to Majčino srce i lice, i uvjeren sam da ni vjernosti ni postojanosti neće nedostajati u vašem životu i služenju.“

Nakon propovijedi uslijedio je čin ređenja. Ljepoti obreda pjevanjem je pridonio katedralni mješoviti zbor Marija pod ravnanjem maestra don Dragana Filipovića.

Okupljenima su se na kraju misnoga slavlja obratili provincijal fra Jozo Grbeš te generalni vikar don Nikola Menalo koji je kazao kako je ovaj dan nasljednik apostola biskup Petar polaganjem ruku i molitvom zaredio osmoricu đakona za svećenike „da bi im povjerio ono što nam je Krist predao“, jer „nisam ja odabrao tebe nego Ti mene“. „Kako je blažen i kako je težak ovaj izbor. Bog izabire slabe za nadljudsko, da se Božja snaga očituje u našoj slabosti. Tko je pred Bogom dostojan? Čovjek nečistih usana iz naroda nečistih usana, ali odaziv je: Evo me, mene pošalji! Preko polaganju ruku i ‘gromoglasne tišine’, pa sve do molitve i misnice zaogrnuti ste uz krsno odijelo svećeničkim odijelom kao djeca Oca koji dočekuje svoga sina. Pomazane su vam ruke koje će blagoslivljati i odrješivati, držati tijelo i Krv Kristovu. Obećali ste poslušnost Crkvi, poslušnost u kojoj se čovjek često gubi, ali preko obećanja dajete se voditi po krivudavim cestama ovoga svijeta. Ne zaboravite da vas je Krist uzeo da idete i rod donosite. Zato, samo hrabro naprijed!“, poručio je novoređenicima don Nikola Menalo, izvijestila je Crkva na kamenu.