Author

FMteam

Browsing

MISNA ČITANJA – 3. SRPNJA 2024.

Gospodin moj i Bog moj!

XIII. tjedan kroz godinu

Srijeda, 3. 07. 2024.

SV. TOMA APOSTOL

Blagdan

ČITANJA:
vl.: Ef 2,19-22; Ps 117,1-2; Iv 20,24-29

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
crvena

IMENDANI:
Toma, Tomislav, Tomo; Rajmund, Leon, Lav

Prvo čitanje:

Ef 2, 19-22

Nazidani na temelju apostolâ.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Braćo!

Više niste tuđinci ni pridošlice,

nego ste sugrađani svetih i ukućani Božji

nazidani na temelju apostolâ i prorokâ,

a zaglavni je kamen sam Krist Isus.

U njemu je sva građevina povezana

i raste u hram svet u Gospodinu.

U njemu ste i vi ugrađeni

u prebivalište Božje u Duhu.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 117, 1-2

Pripjev:

Idite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje!

Hvalite Gospodina, svi puci,
slavite ga, svi narodi!
Silna je prema nama ljubav njegova
i vjernost Gospodnja ostaje dovijeka!

Evanđelje:

Iv 20, 24-29

Gospodin moj i Bog moj!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kada dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.« I nakon osam dana njegovi učenici bijahu opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!«

Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus:

»Budući da si me vidio, povjerovao si.

Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Devetnica svetom Benediktu – zaštitniku Europe

Sveti Benedikt iz Nursije u Italiji (480. – 543.), brat blizanac svete Skolastike, smatra se ocem zapadnoga monaštva u Europi. Spomendan slavimo 11. srpnja. Devetnica se moli od 2. do 10. srpnja.

Ove molitve mogu se moliti kad god smo u potrebi i želimo tražiti sv. Benedikta za neki određeni zagovor ili mu zahvaliti na zaštiti. Među najpopularnijim ostavštinama ovog sveca je i medaljica koju mnogi nose u vjeri da ih štiti od zla.


Prvi dan

Iz pravila svetoga Benedikta

“Kada započneš raditi neko dobro djelo, najprije najusrdnijom molitvom išti da Bog dovrši, da se on koji se već udostojao uvrstiti nas u broj svojih sinova ne bi jednom morao žalostiti zbog naših zlih djela.”

Himan I.

Pobjedni blagdan danas proslavimo,
krunu nebesku svetog Benedikta.
Ime ti smrtno blagoslovom zvoni, o,
Benedikte!
Ostavljaš smjelo zavičaj i dom svoj,
putove nove u samoći tražiš,
uljudbi novoj, krjepostima novim
prokrči staze.

Novačiš Kristu učenike brojne pucima
novim Blagovijest da nose. Molitva tvoja
neka nam donese zanose nove.

Slava vijek Ocu, slava budi Sinu, hvala i
dika Duhu Presvetomu. Marljivim radom
neka svijet sav hrli obnovi svojoj. Amen.

Litanije svetom Benediktu

Gospodine, smiluj se!

Kriste, smiluj se!

Gospodine, smiluj se!

Kriste, čuj nas!

Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!

Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!

Duše sveti, Bože, smiluj nam se!

Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!

Sveta Marijo, slasti monaha, moli za nas!

Sveti oče Benedikte, moli za nas!

Milošću i imenom blagoslovljeni, moli za nas!

Sveti Benedikte, Božji čovječe, moli za nas!

Podaritelju svetog Pravila, moli za nas!

Mužu čestita života, moli za nas!

Biseru svetosti, moli za nas!

Ljubitelju samoće, moli za nas!

Slugo Isusa Krista istinskog kralja, moli za nas!

Štovatelju Kristova križa, moli za nas!

Zaljubljeniče u molitvu, moli za nas!

Preziratelju duha svijeta, moli za nas!

Pobjedniče zlih duhova, moli za nas!

Pomoćniče u napastima, moli za nas!

Oče monaha, moli za nas!

Uzore cenobita, moli za nas!

Uglede posvećena života, moli za nas!

Ustanovitelju kuće Božje, moli za nas!

Upravitelju kuće Božje, moli za nas!

Vođo Kristovih vojnika, moli za nas!

Navjestitelju Božjeg djela, moli za nas!

Primjere rada i reda, moli za nas!

Naučitelju svetog straha, moli za nas!

Učitelju poslušnosti, moli za nas!

Pokazatelju šutljivosti, moli za nas!

Primjere poniznosti, moli za nas!

Uzore sabranosti, moli za nas!

Uvoditelju dobre revnosti, moli za nas!

Djelotvoritelju ljubavi, moli za nas!

Putokaze mira, moli za nas!

Ohrabrenje klonulih, moli za nas!

Olakšanje slabih, moli za nas!

Ublaženje jakih, moli za nas!

Uzore duhovnih voda, moli za nas!

Utjeho umirućih, moli za nas!

Uresu Crkve, moli za nas!

Zaštitniče Europe, moli za nas!

Veliki čudotvorče, moli za nas!

Naša radosti, moli za nas!

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine.

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine.

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine.

Pomolimo se: Svemogući vječni Bože, koji si svetog Benedikta počastio darom svoje velike ljubavi, da bi po njemu nebrojene duše došle k Tebi. Ponizno te molimo, po njegovim zaslugama, ražari naša srca ognjem svoje ljubavi da hrlimo k vrhuncima svetosti i slave. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Krunica svetomu Benediktu

(iz Benediktinskog molitvenika)

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Slava Ocu…

Sveti Benedikte, vođo i oče monaha, nado i utjeho onih koji ti se preporučuju. Stavljamo se pod tvoju moćnu zaštitu. Tebe, uzore svih kreposti, molimo da se po tvojim zaslugama dostojiš sačuvati nas od svake napasti i od svega što bi moglo naškoditi našoj duši, da izbjegavajući grijeh, nikada ne uvrijedimo neizmjernu Božju dobrotu.

Slava Ocu…

Sveti pokorniče Benedikte, diko monaha, ljiljane među trnjem, koji si postom i molitvom u samoći i tišini samostana oplakivao grijehe i tako stekao krunu slave, molimo te da se po tvojoj velikoj ljubavi prema Bogu dostojiš isprositi nam iskreno i pravo pokajanje za grijehe i nedostatke kojima vrijeđamo Boga i žalostimo Presveto Srce Njegova Sina.

Slava Ocu…

Ugodniče Božji, sveti Benedikte, ti uvijek zelena maslinova grano, plodna lozo u vinogradu Gospodnjem, molimo te da zagovaraš nas grešnike pred prijestoljem Božjim, da nas, oprostivši nam grijehe, učvrstiš u dobrim odlukama kako se nikad od Njega ne bismo udaljili.

Slava Ocu…

Moćni patrijarhu, sveti Benedikte, koji si znao odbiti napasti svijeta i izvojštiti pobjedu nad neprijateljima svoje duše, tebi se utječemo, tebe molimo i prosimo, da po tvojim zaslugama, po zaslugama tvojih učenika Placida i Maura, tvoje sestre Skolastike i svih tvojih svetih monaha i monahinja, u nama ražariš sveti žar da se uzmognemo uspješno boriti protiv napasti tijela i đavla.

Slava Ocu…

Moćni čudotvorče, uzore strpljivosti i svake kreposti, sveti Benedikte, koji si ljubavlju i samozatajom znao postidjeti protivnike svoje, isprosi i nama od Stvoritelja, u nevoljama strpljivost, u teškoćama jakost, u opasnostima ustrajnost, da sljedeći tebe, postignemo mir i spasenje.

Slava Ocu…

Ljiljane čistoće, ljubitelju siromaštva, oče poslušnosti, sveti Benedikte, isprosi nam milost da zamrzimo grijeh, a zavolimo svetu nevinost siromaštva te da, nasljedujući tebe u poslušnosti, poniznosti i podvrgavanju volji Božjoj, revno izvršimo dužnost svoga zvanja.

Slava Ocu…

Bogu ugodni, sveti Benedikte, dragocjena duhovna posudo puna blage utjehe i prave radosti, tebe je Bog obdario neizrecivim milostima. Isprosi i nama da po tvojim zaslugama živimo uvijek u ljubavi i milosti Božjoj te nas nikakva sila ne odijeli od Boga, već da nakon smrti budemo dostojni Isusa Krista.

Slava Ocu…

– Gospodin ga je ljubio i počastio

– Zaodjenuo ga je odjećom slave

Pomolimo se:

Svemogući Vječni Bože, čuj naše molitve koje ti upravljamo potaknuti svetim životom što ga je tvoja milost oblikovala u tvome sluzi Benediktu. Učini nas na zemlji nasljedovateljima njegova uzornog života kako bismo na nebu bili dionici njegove slave. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Himan II.

Zaslužni mužu, sveti Benedikte, proslavljen
svijetom, mudri zakonošo, vremenom našim
opet luč pronesi Kristova svjetla.

Potaknut Duhom, smjeli pokretaču, novome
Redu silni zamah poda, zakonom mudrim,
riječju svojom blagom osvoji srca.

Pravilo tvoje, Učitelju časni,
pobrati ljude velike i male.
Ljubav ih spoji, geslom njima bješe:
“Moli i radi!”

Radini sveče, s neba sada moli
pucima svima napredak i sreću!
Radost i nadu svima ti pobudi.
Mir neka cvate!

Slava vijek Ocu, slava budi Sinu,
hvala i dika Duhu Presvetomu.
Marljivim radom neka svijet sav hrli
obnovi svojoj. Amen.

Molitva

Bože, u svetomu opatu Benediktu dao si narodima Europe pravoga učitelja kršćanskoga života, rada i kulture. Daj nam nadasve cijeniti tvoju ljubav i velikodušno ići putem tvojih zapovijedi. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

Drugi dan

Iz pravila svetoga Benedikta

“Bogu valja sve vrijeme biti tako poslušan glede njegovih dobara u nama ne samo da ne bi jednom rasrđeni otac razbaštinio svoje sinove, već i da ne bi gospodar koga se valja bojati, razljućen zbog naših zala, predao kao najgore sluge vječnoj kazni one što ga nisu htjeli slijediti u slavu.”

Sve ostalo kao prvi dan.

Treći dan

Iz pravila svetoga Benedikta

“Ustanimo dakle konačno kako nas potiče Pismo kada kaže: Čas je već da ustanemo oda sna. Zato očiju otvorenih za božansko svjetlo i naćulivši uši čujemo božanski glas koji danomice viče i govori potičući nas: Ako danas čujete njegov glas, nemojte da otvrdnu vaša srca. I opet: tko ima uši za slušanje, neka čuje što Duh veli Crkvama.”

Sve ostalo kao prvi dan.

Četvrti dan

Iz pravila svetoga Benedikta

“A što kaže Duh Crkvama: Dođite, sinci, slušajte me; učit ću vas strahu Gospodnjemu. Trčite dok imate svjetlo života da vas ne bi obuzele tmine smrti.”

Sve ostalo kao prvi dan.

Peti dan

Iz pravila svetoga Benedikta

“I opet, tražeći svojega radnika u mnoštvu naroda kome to uzvikuje, Gospodin kaže: Koji je to čovjek koji hoće život i želi vidjeti sretne dane? Ako čuvši to, odgovoriš: ‘Ja’, onda tebi Bog kaže: ‘Ako želiš imati pravi i vječni život, otkloni jezik svoj od zla i čini dobro; traži mir i idi za njim. Kad to budete činili, oči su moje nad vama i uši moje uz vaše molitve. I prije nego me zazovete, reći ću: ‘Evo, prisutan sam.’”

Sve ostalo kao prvi dan.

Šesti dan

Iz pravila svetoga Benedikta

“Što nam je, predraga braćo, slađe od Gospodnje riječi kojom nas poziva? Evo, Gospodin nam svojom blagonaklonošću pokazuje stazu života.”

Sve ostalo kao prvi dan.

Sedmi dan

Iz pravila svetoga Benedikta

“Opasavši dakle svoje bokove vjerom ili vršenjem dobrih djela, idemo pod vodstvom evanđelja njegovim putem da bismo zaslužili vidjeti onoga koji nas poziva u svoje kraljevstvo. Ako želimo prebivati u šatoru njegova kraljevstva, tamo ne ćemo prispjeti ne trčimo li pomoću dobrih djela.”

Sve ostalo kao prvi dan.

Osmi dan

Iz pravila svetoga Benedikta

“Zlo je kada revnuje gorčina koja odjeljuje od Boga i vodi u pakao, a dobra je revnost koja odjeljuje od opačina te vodi k Bogu i u vječni život. Takvo dakle revnovanje neka s najvećim žarom ljubavi izvršavaju redovnici, to jest da se uzajamno pretječu u poštovanju.”

Sve ostalo kao prvi dan.

Deveti dan

Iz pravila svetoga Benedikta

“Neka redovnici najstrpljivije podnose svoje tjelesne i ćudoredne slabosti; neka natječući se iskazuju uzajamnu poslušnost i neka nitko ne ide za onim što drži da je njemu od koristi, već radije za onim što koristi drugome. Neka čisto služe bratskoj ljubavi; neka se iz ljubavi boje Boga; svojega opata neka ljube iskrenom i poniznom ljubavi. Neka ništa ne pretpostave Kristu. A on neka nas dovede u vječni život.”

Sve ostalo kao prvi dan.

Odobrena kanonizacija Karla Acutisa i još 14 blaženika

Papa Franjo predsjedao je redovnim konzistorijem za glasovanje o nekim kauzama kanonizacije. Odlučeno je kako će četrnaestero ljudi biti kanonizirano 20. listopada ove godine, a mladi laik Karlo Acutis će pak biti kanoniziran tijekom Jubileja 2025., na datum koji će se tek utvrditi, piše Vatican News.


Konzistorij je počeo liturgijom Trećeg časa a zatim je kardinal Marcello Semeraro, prefekt Dikasterija za kauze svetih, pročitao kratak izvještaj, tzv. Peroratio o životima i priznatim čudima po zagovoru kandidata.

Najveću skupinu novih svetaca čine tzv. „Mučenici iz Damaska“, koji su ubijeni u Siriji 1860. To su fra Manuel Ruiz López i sedam drugova te maronitski laici, braća Abdel Moati, Franjo i Rafael Massabki. Njih 11-ero ubijeno je iz mržnje prema vjeri tijekom Sirijskog građanskog rata. Prema izvješću, ubijeni su u noći 9. srpnja dok su molili u franjevačkoj crkvi u Damasku.

Bit će kanonizirano i dvoje Talijana – vlč. Josip Allamano i s. Elena Guerra. Vlč. Allamano je na početku 20. stoljeća utemeljio Ustanovu posvećenoga života misionara Tješiteljice i sestara misionarki Tješiteljice; a s. Elena Guerra je posvetila svoj život odgoju djevojaka i krajem 19. stoljeća osnovala Družbu oblatkinja Duha Svetoga.

Odobrena je i kanonizacija redovnice rođene u Kanadi, s. Marije Léonie Paradis koja je početkom 20. stoljeća utemeljila Družbu malih sestara Svete obitelji.

Papa Franjo i konzistorij kardinala glasovalo je i o kanonizaciju Karla Acutisa, koji je rođen 1991. u Engleskoj u talijanskoj obitelji. Odlučeno je kako će biti proglašen svetim tijekom Jubileja 2025. Preminuo je 12. listopada 2006. u talijanskoj Monzi, nakon što je obolio od leukemije u dobi od 15 godina. Papa Franjo proglasio ga je blaženim 2020. u Asizu, kamo je Karlo više puta hodočastio, a tamo se nalaze i njegovi posmrtni ostaci. Bio je vješt s računalima te je bio poznat po svojoj privrženosti euharistijskim čudima i marijanskim ukazanjima, kojima je posvetio mrežnu stranicu. Prema Peroratiu, blaženi Karlo bio je “ljubazan i brižan prema najsiromašnijima, a pomagao je beskućnicima, potrebitima i imigrantima novcem koji je uštedio od svog tjednog džeparca”, piše Vatican News.

Počela duhovna obnova za svećenike u Međugorju

U Međugorju je počela duhovna obnova za svećenike. Ova duhovna obnova održava se 27. put, a ove godine tema je „Marija je uistinu izabrala bolji dio…“ (Lk 10, 42).

Predavač na ovoj duhovnoj obnovi je fra Ante Vučković koji je, uz koncelebraciju 170 svećenika, i predslavio svetu misu prvog dana duhovne obnove koja će trajati do petka.

U svojoj propovijedi, osvrćući se evanđeoski ulomak iz Matejevog evanđelja u kojem Isus zapovijeda da se prijeđe prijeko, kazao je kako je prikladan za prvi dan ove duhovne obnove, govorio je kako trebaju izići iz izoliranosti i stvarati zajedništvo, da pokažemo duboko povjerenje prema Njegovoj riječi, da naučimo služiti drugima…

Za zapovijed ‘prijeći prijeko’ fra Ante Vučković kazao je kako je treba razumjeti kao zapovijed da iz grešnog života prijeđemo u slobodan život te da je Međugorje privilegirano mjesto gdje veliki dio ljudi puno lakše sluša tu Božju zapovijed da prijeđu prijeko.

”Mi smo pozvani prijeći prijeko. Kako to planiramo? S kojim snagama? Na koji način. Neminovno je da ćemo svi jednom prijeći prijeko. Na koji način? Možemo se uvijek pitati: Kako stvari stoje s mojim životom? Jesam li se izolirao od drugih ili sam iz blizine s Njim naučio stvarati zajedništvo? Jesam li ja još uvijek stranac u odnosu prema Njemu, ne razumijevajući ni Njegove riječi, ni Njegove geste… kao da je to netko dalek koji govori nepoznatim jezikom, ili sam u sebi otvorio mogućnost povjerenja u Njegovu riječ pa makar je i nisam razumio iz prve? Jesam li naučio kad pogledam cijeli svoj život služiti drugima?”, pitanja su koja je postavio fra Ante Vučković u svojoj propovijedi te ih nazvao krupnim pitanjima te rekao je na njih potrebno odgovoriti i kako za njih treba imati vremena.

”Međugorje je vrlo specifično mjesto koje nam i kao zajednici, i kao pojedincima dopušta da imamo vremena za krupna pitanja i da onda kad krenemo iz njega, prijeđemo prijeko sa sviješću da smo našli odgovore kako se Njegovom snagom može prijeći prijeko”, zaključio je fra Ante Vučković, a njegovu propovijed možete poslušati u audiozapisu.

Uz sudjelovanje na večernjem molitvenom programu i predavanja, sudionici ove duhovne obnove imat će i molit će i krunicu na Brdu ukazanja, put križa na Križevcu, a sudjelovat će i na klanjanju, a posljednjeg dana obići će i grob fra Slavka Barbarića, koji je utemeljio ovu duhovnu obnovu.

Na duhovnoj obnovi sudjeluju 203 svećenika iz 36 zemalja: Italije, Rumunjske, Brazila, Albanije, Austrije, Kameruna, Burkine Faso, SAD-a, Malawija, Engleske, Indije, Irske, Španjolske, Kolumbije, Mađarske, Gvatemale, Meksika, Njemačke, Švicarske, Hrvatske, Slovenije. Bosne i Hercegovine, Srbije, Ukrajine, Litve, Moldavije, Izraela, Grčke, Latvije, Poljske, Slovačke, Koreje, Belgije, Argentine, Urugvaja i Francuske.

Više na Radiopostaja Mir Međugorje

SVETAC DANA – SV. BERNARDIN REALINO

Sveti Bernardin Realino: Slikar Pietro Gagliardi ovjekovječio je na platnu nesvakidašnji prizor iz života svetaca. Prikazao je gradske oce grada Lecce u južnoj Italiji kako dolaze još živome ocu Bernardinu Realinu te ga proglašuju zaštitnikom svoga grada. Slika se čuva u kolegiju Leoniano u Anagniu. Ima još jedna poznata i raširena slika koja prikazuje našega sveca i čudotvorca kako u zanosu gleda i grli dijete Isusa.


Sveti Bernardin Realino tipičan je predstavnik južnjačkoga sveca talijanskoga tipa. Na njegovu liku ne moraju nas oduševljavati baš sve crte, no ima ih ipak veoma vrijednih koje i za nas mogu biti od velike koristi.Bernardin se rodio 1. prosinca 1530. u Carpiju, u sjevernoj Italiji.
Stekao je zamjernu humanističku kulturu te postao dvostruki doktor: građanskoga i crkvenoga prava. Pohađao je predavanja na sveučilištu u Modeni, Bologni i Ferrari. U svojoj je ličnosti mogao ujediniti sve ideale tadašnje talijanske humanističkorenesansne kulture.

Po naravi je bio veseljak, optimist, vedar, srdačan, prema drugima pun poštovanja, darežljiv. Sve su to vrline koje čovjeku daju veliku vrijednost i osvajaju simpatije. Stoga nije čudo da je Bernardin kroz deset godina kao pravnik obavljao razne pravnoadministrativne službe i to s uspjehom. Da je u njima ostao, vjerojatno bi se u društvu častima i bogatstvom visoko popeo. No, on je vidio da će kao pravnik biti izložen opasnostima u kojima bi se mogao ogriješiti o glas savjesti, o pravdu i poštenje. Izgubivši i ženu, koju je veoma volio, sve je više u duši dozrijevao i tako se osposobio da je mogao donijeti jednu veliku životnu odluku.

Posljednje mjesto njegova građanskoga službovanja bio je Napulj. Tamo je došao u dodir s Družbom Isusovom. Na njega su naročito djelovala dva isusovca, koje je promatrao u crkvi. Njihovo čedno i pobožno držanje pobudilo je njegovu pažnju i on se počeo zanimati za red kome pripadaju. Saznavši da je to Družba Isusova, oduševio se za nju te zamolio da i on bude u nju primljen. Bile su mu tada 34 godine. Primio ga je u Družbu Alfonso Salmeron, jedan od prvih sudrugova sv. Ignacija. General reda bio je tada nasljednik svetog Ignacija o. Diego Lainez, koji je govorio: „Dajte mi osoba koje su živjele i djelovale u svijetu jer takve su za nas dobre.“

Bernardino Realino, pravnik i administrativac, bio je baš takav i on se priključuje drugoj generaciji isusovaca u Italiji, među kojima su najslavnija imena: Roberto Bellarmino, Antonio Possevino, glasoviti diplomat, Claudio Acquaviva, kasniji general reda, Matteo Ricci, misionar u Kini. Svi su oni utjecali na oblikovanje isusovačkoga stila života u Italiji.Bernardin Realino ostavio je konačno, stupivši 13. listopada 1564. u Družbu Isusovu, svijet, svoju pravničku karijeru, odrekavši se čak i svoje humanističke kulture – ili bolje: zamijenivši je znanošću križa. A to je značilo potpuno se odreći samoga sebe, uzeti križ te ići za Isusom. U jednome pismu svome ocu ovako je opisao Družbu Isusovu: „U njoj se provodi dobar život, slijedi zdrav nauk, siromašno odijeva – ali zato uživa duhovno bogatstvo, žar ljubavi prema Bogu i bližnjemu.“ Sve te osobine podsjećaju Bernardina na prvotnu crkvenu zajednicu u Jeruzalemu s apostolima na čelu. On se među subraćom u Družbi osjeća kao u nekom zemaljskom raju, zadovoljan i smiren u srcu, upravljajući sve na službu Bogu i bližnjemu. Njegova pisma i njegova subraća svjedoče o darovima Duha kojih je bio pun. Bila je to radost, mir, velikodušnost, dobrohotnost, dobrota, vjernost, blagost. Po njima je omilio tolikima.

Za svećenika bio je zaređen 24. svibnja 1567. te, tako rekavši, kao mladomisnik bio izabran za duhovnika, kasnije za učitelja novaka, obavljajući i svećeničke poslove u korist napuljskoga građanstva, osobito kao vođa jedne Marijine kongregacije. Godine 1574. bio je poslan u Lecce da ondje osnuje kolegij u kojemu će biti poglavar, ali i podložnik. U tom je gradu ostao sve do svoje smrti 2. srpnja 1616. Svojom svetošću, ljubaznošću u susretima s ljudima, strpljivošću, uslužnošću, kao duhovni vođa i svetac, omilio je svima pa su ga nazvali „ocem grada“. Njemu se s jednakim povjerenjem obraćahu biskupi, prelati, knezovi, plemići kao i priprosti svijet. Privlačili su ih i njegovi karizmatički darovi, osobito dar čudesa.

Sveti Bernardino Realino je nasmiješeni svetac. Njegov se smiješak temelji na dubokoj usrdnosti s Isusom. Iz te je usrdnosti izlazio uvijek među ljude pun vedrine, blagosti i dobrohotnosti. Nju nije moglo ništa uništiti. Na početku svoga boravka u Lecceu naišao je na nerazumijevanje, pa i kod subraće, ali se time nije dao svladati. Sačuvao je vedrinu, nadu, i u tome je bila tajna njegova uspjeha. Vjerovao je da Isus sve vidi, sve zna, i to mu je bilo dosta. Kad je ostario, mogao je još jedino moliti, davati dobar primjer i zračiti oko sebe svetost. I to je bilo mnogo. Sav se grad okupljao oko njegove ličnosti pa su svetoga starca gradski oci zamolili da Lecce uzme pod svoju zaštitu. On je to prihvatio, ali je znao da pravi zaštitnik toga grada može biti samo Isus i zato je sebi dragi grad u molitvi neprestano svome Gospodinu izručivao.

Toga divnoga, jednostavnoga čovjeka papa Leon XIII. proglasio je 27. rujna 1895. blaženim. Ta je beatifikacija imala odjeka i u travničkom sjemeništu u kojem se tada nalazio sluga Božji Petar Barbarić. Kad se bio razbolio od sušice, pisao mu je njegov prijatelj Petar Papac „da je za njegovo zdravlje molio devetnicu u čast novom blaženiku isusovačkog reda Bernardinu Realinu“.

Po završetku II. svjetskog rata Pio XII. proglasio je 22. lipnja 1947. Bernardina Realina, zajedno s Ivanom de Brittom svetim. Tom zgodom general reda otac Ivan Jenssens upravio je cijeloj Družbi krasnu poslanicu. Ta je kanonizacija uz veliko sudjelovanje vjernika svečano bila proslavljena i u bazilici Srca Isusova u Zagrebu. Za tu su zgodu bile izrađene te u crkvi izložene i velike slike novih svetaca. Tadašnji su se mladi hrvatski isusovci na primjerima tih svetaca s velikim oduševljenjem spremali na svoj budući rad.

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 2. SRPNJA 2024.

Ustade, zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha.

XIII. tjedan kroz godinu

Utorak, 2. 07. 2024.Svagdan

ČITANJA:
Am 3,1-8; 4,11-12; Ps 5,4b-8; Mt 8,23-27

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Oton, Višnja, Ostoja

Prvo čitanje:

Am 3, 1-8: 4.11-12

Gospodin Bog govori: tko da ne prorokuje?

Čitanje Knjige proroka Amosa

Počujte, sinovi Izraelovi, ovu riječ

koju Gospodin zbori protiv vas,

protiv svakoga roda

što ga izvedoh iz zemlje egipatske:

Među svim plemenima zemaljskim

samo vas poznah,

zato ću vas kazniti za sve grijehe vaše.

Idu li dvojica zajedno

da se ne dogovore?

Riče li lav u šumi

ako plijena nema?

Reži li lavić u brlogu

ako ništa ne ulovi?

Pada l’ ptica na zemlju

ako na njoj zamke nema?

Diže li se mreža sa zemlje

ako se ništa ne uhvati?

Trubi li truba po gradu

da se narod ne uzbuni?

Hoće li kob pogoditi grad

ako je Gospodin ne pošalje?

Ništa ne čini Gospodin Bog

a da osnove svoje ne otkrije

slugama svojim prorocima.

Lav riče: tko da se ne prestravi?

Gospodin Bog govori:

tko da ne prorokuje?

Obarah vas ko što Bog obori

Sodomu i Gomoru,

bijaste ko glavnja

iz ognja istrgnuta,

pa ipak se ne obratiste k meni —

riječ je Gospodnja.

Stog ću, Izraele, ovako s tobom postupiti,

i jer ću tako s tobom postupiti,

pripravi se, Izraele,

da susretneš Boga svoga!

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 5,4b-8

Pripjev:

Gospodine, u svojoj me pravdi vodi!

Zorom ti već lijem molitve u nadi čekajuć,
jer ti nisi Bog kom je nepravda mila:
zlobniku nema boravka s tobom,
opaki ne mogu opstati pred tvojim pogledom.

Mrziš sve koji čine bezakonje
i uništavaš lažljivce.
Krvopija i varalica
Gospodinu se gadi.

A ja ću po velikoj dobroti tvojoj
unići u Dom tvoj;
past ću ničice pred svetim Duhom tvojim,
Gospodine, prepun poštovanja.

Evanđelje:

Mt 8, 23-27

Ustade, zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Kad Isus uđe u lađu, pođoše za njim njegovi učenici. I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao. Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: »Gospodine, spasi, pogibosmo!« Kaže im: »Što ste plašljivi, malovjerni?« Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha. A ljudi se u čudu pitali: »Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nekoliko tisuća vjernika na Kedžari na “Divinom danu”

Uz sudjelovanje nekoliko tisuća hodočasnika svetu misu na prvu nedjelju poslije Petrova, 30. lipnja, kada se obilježava „Divin dan“, na Kedžari je predslavio fra Damir Pavić, tajnik Franjevačke provincije Bosne Srebrene.


S fra Damirom je suslavilo 14 svećenika među kojima su bili: definitor Bosne Srebrene fra Vinko Sičaja, ramski gvardijan fra Andrija Jozić te župnik župe Sv. Ilije proroka u Doljanima, kojima pripada i lokalitet Kedžare na Vran planini, fra Stjepan Pavličević. On je na početku svete mise izrazio dobrodošlicu pristiglim vjernicima kojih je bilo nekoliko tisuća.

Prema tradiciji, misnom slavlju prethodile su pučke pobožnosti, obavljanje zavjeta i molitveni obilazak Divinog groba i spomen kipa. Također, hodočasnici su imali prigodu i za osobnu ispovijed.

Nedjelja.ba

Nakon uvodne pjesme koju su otpjevale članice etno skupine Čuvarice iz Rame, pod ravnanjem mag. Biljane Glibo, tekst „Divina govora“ ove je godine izrekla, u narodnu nošnju obučena, Katarina Markešić.

Budimo ponosni na svoje mučenike

Fra Damir je u prigodnoj propovijedi, ocrtavajući životni primjer Dive Grabovčeve, govorio o dobru i ljubavi koje svoj temelj imaju u življenju i svjedočenju vjere. Citiravši Isusove riječi da nema veće ljubavi od one da tko život svoj položi za svoje prijatelje, istaknuo je da hrvatski katolički narod u BiH treba biti ponosan na svoje mučenike. Na tom tragu ukratko je predstavio „mučeničku kartu“ počevši od Posavine i fra Lovre Milanovića, preko Sarajeva i deset franjevaca koji su stradali prije 500 godina (1524.) za vrijeme progona kršćana u režiji Gazi Husref-bega; zatim Uzdola i fra Stjepana Barišića; te istočne Bosne i Bl. Drinskih mučenica; pa do širokobriješki fratara koje je pogubio komunistički režim. Odatle je došao do „bisera mučeništva hrvatskog naroda“: Dive Grabovčeve. Iznio je potom vlastito intimno iskustvo kako je promišljajući što reći o njoj u hostiji vidio tri slike: mladu lijepu djevojku s očima koje se cakle poput bisera, koja zagledana u daljinu kao da nešto iščekuje; drugu scenu da ta djevojka oko ruku ima krunicu; i treću njezino lice sjajno poput anđela koju ruka svećenika pričešćuje svetom hostijom.

U tim je slikama fra Damir ukazao na poruku koja se može iščitati na temelju života Dive Grabovčeve. „Diva govori da je najvažnije vjeru u srcu nositi i nju se ne bojati i životom posvjedočiti“, rekao je propovjednik te to ilustrirao primjerom drva eukaliptusa koje se i nakon teškoga požara obnovi zato što ima jako korijenje.

Dalje je uputio na vrijednost i svetost obitelji. „Ako nema zdrave obitelji nema ni zdravog naroda ni zdrave države. Danas je napadnuto dostojanstvo žene na razne načine. Prije kada bi trudna žena ulazila u prostoriju svi bi ustajali. Zato što nema ništa svetije od donošena života. Vlasti svih razina trebaju sve učiniti da poštuju ženu koja rađa“, poručio je fra Damir i spomenuo nastojanja demografske obnove hrvatskoga naroda koja je neumorno provodio pokojni svećenik don Anto Baković.

Potom je uputio na vrijednost molitve citiravši što je kazao Bl. Alojzije Stepinac: „Kada vam oduzmu sve i kad mislite da nemate ništa, sklopite ruke na molitvu i imat ćete sve i bit ćete najjači.“ A kao vrhunac toga ukazao je na životnu važnost svete euharistije koja je „izvor i vrhunac našega života“. „Primajmo euharistiju dostojanstveno; pazimo kako dolazimo na mise; i nemojmo gubiti osjećaj misnoga ruha“, potaknuo je fra Damir.  

Na kraju mise riječi zahvale uputio je župnik Pavličević spomenuvši na osobit način četvoricu bogoslova koji su na istom mjestu, uz Divin grob, prije pet godina položili zavjeta te hodočasnike koji su organizirano došli iz Uskoplja, Sarajeva (Briješće i Stup) i Požege (Ramska zajednica Požega). Nakon euharistijskoga slavlja nazočni su se zadržali u objedovanju po hladovini lokaliteta Kedžara.Opjevana čestitost Dive GrabovčeveSpomenimo da je misu uočnicu, kada se okupio rekordan broj vjernika, predslavio fra Mladen Vukšić, župnik u Posušju.

Inače, opjevana Diva Grabovčeva, bila je kći Luke i Luce Grabovac iz Rame, koja je živjela u 17. stoljeću, za vrijeme osmanlijske vladavine u Bosni. Mladi Tahir-beg Kopčić iz Kupresa htio ju je uzeti za ženu. Zaprosio je kada je imala 20-ak godina, ali ona ga je onda, uz suglasnost svoje obitelji, u nekoliko navrata odbila te pobjegla u planinu. Uvrijeđeni beg ju je našao, napao i ubio nožem.

Tijelo Dive Grabovčeve pokopano je na mjestu pogibije na Vran planini te je od davnina mjesto hodočašćenja. Danas se na grobu nalazi veliki kameni stećak, pored kojega je brončani kip, rad kipara Kuzme Kovačića,

Prema tradiciji, Divin dan obilježava se prve nedjelje nakon svetkovine svetih apostola Petra i Pavla.

Izvor: Nedjelja.ba

Biskup Palić zaredio osmoricu svećenika

Na euharistijskom slavlju na svetkovinu apostolskih prvaka Sv. Petra i Pavla, 29. lipnja, mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski upravitelj Petar Palić u mostarskoj katedrali podijelio je red prezbiterata osmorici đakona.


Za svećenike Hercegovačke franjevačke provincije zaređeni su fra Željko Tomićfra Ante Vukojafra Vinko Baćak i fra Ante Begić, za svećenike Mostarsko-duvanjske biskupije zaređeni su don Luka Cvitanovićdon Mato Puljić i don Antonio Zirdum te za svećenika Trebinjsko-mrkanske biskupije don Gabrijel Pavlović.

Na početku slavlja biskup je pozdravio sve nazočne, napose apostolskoga vizitatora za župu Međugorje nadbiskupa Aldu Cavallija, provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozu Grbeša, generalnoga vikara hercegovačkih biskupija don Nikolu Menala, odgojitelje odgojnih ustanova u kojima su boravili ređenici, sve svećenike u koncelebraciji, redovnice, vjerni puk i kandidate za prezbiterat.

Nakon misnih čitanja generalni vikar Menalo predstavio je kandidate za prezbitersko ređenje, a oni svu svojim: Evo me! spremno pristupili ovome svečanom činu.

U homiliji biskup Palić kazao je „da smo dok se pripremamo podijeliti sakrament svetog reda našoj braći, pozvani razmisliti o naravi ove službe u Crkvi. Prije svega gledamo na otajstvenu istinu o tome kako je Isusa, našeg Velikog svećenika i Spasitelja, Otac poslao na svijet i kako je on potom odlučio poslati svoje apostole, biskupe, u svijet da propovijedaju Radosnu vijest i krste sve narode za oproštenje grijeha.“

„Preko nasljednika apostola, biskupâ, Gospodin nastavlja podjeljivati svoga Svetoga Duha polaganjem ruku. Po ovom svečanom obredu i sakramentu Isus Veliki svećenik preko biskupa i svojih suradnika, svećenika, nastavlja biti prisutan u Crkvi da poučava, posvećuje i upravlja svetim Božjim narodom. Po obredu ređenja stvarnost apostolskog nasljeđa opipljivo je prisutna, vidljiva i aktivna, podsjećajući nas da smo i danas Crkva koju je na Petru utemeljio Isus Krist, podsjećajući nas danas da je naše jedinstvo uvijek bilo i da će zauvijek biti u osobi Isusa Krista”, pojasnio je.

Biskup se obratio i ređenicima rekavši: „Dragi đakoni, uskoro ćete biti zaređeni za svećenike. Prva misao koju vam želim dozvati u svijest je da kao svećenici nikada ne živite za sebe, niti se udaljavate od potreba naroda. Naprotiv, svaki dan ćete morati one koji su vam povjereni uzimati, kao što majka ili otac uzimaju dijete, kao što medicinska sestra uzima pacijenta, njegovatelji bolesnika. To morate činiti od prvog dana, od prvog sata, a da se nikada ne štedite u nesebičnoj i velikodušnoj službi na koju ste pozvani. Ne možete biti svećenici bez strasti za narod, kao što papa Franjo dobro podsjeća. Vi ne postajete svećenici zato što je to isključivo vaša želja, jer nitko na to nema pravo, ili zato što vas narod izabire, nego jer vas je Gospodin Isus izabrao i pozvao, a Crkva prihvaća i šalje da služite njegovom narodu i povedete ga na ono dragocjeno odredište, a to je, kao što znate, hodati i živjeti u Kristu, u kojemu je Očeva ljubav objavljena. Izabrani ste da evangelizirate. Naše svećeničko postojanje i poslanje je biti svjedocima evanđelja Isusa Krista koje nosi ljude, čak i ako ponekad osjećate da vam nedostaje snage. A bit će takvih trenutaka.

Kad vam bude teško nositi na svojim plećima ljude koje vam je Gospodin povjerio, nemojte se toliko žaliti na ono što činite ili na ono što vas frustrira. Žale se samo oni koji ne razumiju dinamiku slanja misionara; žale se oni koji misle da sve ovisi isključivo o njima. Ponekad čak i zaborave tko ih šalje. Bog vas nikada ne šalje same. Bog uvijek pridružuje druge našem poslanju. Danas vas šalje osmoricu. Šalje vas u Crkvi, u ovoj biskupiji, šalje vas s biskupom i prezbiterijem ove biskupije, šalje vas u sinodsko zajedništvo sa svetim narodom. Ne bojte se svakodnevnog života svoje službe. Gospodin vam danas daje dio svoga Duha koji vam pripada i, sa svima koji žive u Duhu, dijelite ‘blaženo breme’ ljubavi i služenja narodu Božjemu u ovim biskupijama. A izvanredna snaga je i u samoj zajednici, koja vas prati i koja će vas pratiti i nositi molitvom”, protumačio je ređenicima mons. Palić.

Biskup je posvjedočio veliku radost zbog ređenja osmorice prezbitera Crkve u Hercegovini poručivši im: „Dragi đakoni, kao svećenici, na svakoj misi, neposredno prije pričesti, odlomit ćete komadić hostije i spustiti ga u kalež. Veliki je to znak i simbol. To je znak našeg jedinstva s cijelim Kristovim tijelom, s biskupom i mjesnom Crkvom, i sa svim kršćanima svakog mjesta i vremena, s papom Franjom u Rimu, s Petrom i Pavlom i svim svetima na nebu. Izgrađujte zajedništvo i svjedočite jedinstvo Kristova otajstvena tijela. I nikada ne zaboravite da se Isusov lik na poseban način odražava u srcu njegove Majke, Majke svećenika, Blažene Djevice Marije. Često pogledajte to Majčino srce i lice, i uvjeren sam da ni vjernosti ni postojanosti neće nedostajati u vašem životu i služenju.“

Nakon propovijedi uslijedio je čin ređenja. Ljepoti obreda pjevanjem je pridonio katedralni mješoviti zbor Marija pod ravnanjem maestra don Dragana Filipovića.

Okupljenima su se na kraju misnoga slavlja obratili provincijal fra Jozo Grbeš te generalni vikar don Nikola Menalo koji je kazao kako je ovaj dan nasljednik apostola biskup Petar polaganjem ruku i molitvom zaredio osmoricu đakona za svećenike „da bi im povjerio ono što nam je Krist predao“, jer „nisam ja odabrao tebe nego Ti mene“. „Kako je blažen i kako je težak ovaj izbor. Bog izabire slabe za nadljudsko, da se Božja snaga očituje u našoj slabosti. Tko je pred Bogom dostojan? Čovjek nečistih usana iz naroda nečistih usana, ali odaziv je: Evo me, mene pošalji! Preko polaganju ruku i ‘gromoglasne tišine’, pa sve do molitve i misnice zaogrnuti ste uz krsno odijelo svećeničkim odijelom kao djeca Oca koji dočekuje svoga sina. Pomazane su vam ruke koje će blagoslivljati i odrješivati, držati tijelo i Krv Kristovu. Obećali ste poslušnost Crkvi, poslušnost u kojoj se čovjek često gubi, ali preko obećanja dajete se voditi po krivudavim cestama ovoga svijeta. Ne zaboravite da vas je Krist uzeo da idete i rod donosite. Zato, samo hrabro naprijed!“, poručio je novoređenicima don Nikola Menalo, izvijestila je Crkva na kamenu.

Blagdan Predragocjene Krvi Kristove

Misionari Krvi Kristove, časne sestre klanjateljice Krvi Kristove te članovi molitvenih zajednica Krvi Kristove, koje vode misionari i klanjateljice, slave 1. srpnja blagdan Predragocjene Krvi Kristove.

Krv Isusa Krista je najjasniji i najveći znak Božje ljubavi, ona je cijena našeg spasenja. Bog je već na samom početku ljude obdario svojom milošću i prijateljstvom, ali su naši praroditelji to izgubili nepovjerenjem i neposlušnošću. Tako se među ljude uvukao nemir, zavladala je zavist i mržnja. Nisu vidjeli izlaza. I tada Krist postaje čovjekom, prolijeva svoju Krv da bi ponovno uspostavio prijateljstvo između Boga i čovjeka.

U pobožnosti Krivi Kristovoj spominje se prolijevanje Krvi Kristove već kod obrezanja. Isus ovim prvim prolijevanjem svoje Krvi ispunja Stari savez i time postaje začetnikom Novog saveza.

Predragocjena Krv Kristova obilno se prolila u svetom trodnevlju, svetoj muci našega spasenja.

Večer prije razapinjanja, Krist je osjetio na svojim leđima svu težinu grijeha i zla koje će se uskoro kao križ spustiti na njegova ramena. Ljubav prema nama, neizvjesnost i muka, strepnja i čežnja da prihvatimo tu cijenu otkupljenja, tjera mu i krvavi znoj na čelo.

Isus se dao izbičevati. Sav je bio obliven Krvlju. Pilat je otvoreno priznao da na njemu ne nalazi nikakve krivice, a ipak ga je dao izbičevati. Svaki udarac prouzročio je novo prolijevanje Presvete Krvi.

Pred Pilatom Isus priznaje: „Da, ja sam kralj.“ Vojnici mu se izruguju i stavljaju mu trnovu krunu na glavu. Trnje probija kožu i Krv se slijeva niz lice. Ruganje, sramoćenje, a bolno trnje razdirenje njegovo sveto lice obliveno Presvetom Krvlju.

Na svom križnom putu Isus pada nekoliko puta. Svaki put se otvara sve više rana i teče sve više Krvi. No, Isus se uvijek iznova diže i ide dalje. Ljubav ne poznaje granica, ona se ne predaje.

Kod razapinjanja, oštri čavli probijaju Spasiteljeve ruke i noge. Ljubav moli oproštenje za nas koji smo ga razapeli, Krv se obilno slijeva niz križ, natapa zemlju. Isusovo milosrđe, koje je vidljivo u njegovoj Krvi, obećava razbojniku raj te i nama dariva novu nadu.

Na posljetku vojnici su se htjeli uvjeriti je li Isus zaista mrtav. Stoga jedan od njih uzima koplje i probada mu bok. Iz probodenog srca potekle su Krv i voda, znak otkupljujuće ljubavi.

Svetište Presvete Krvi Kristove

Poznato hrvatsko svetište Presvete Krvi Kristove je u Ludbregu gdje je na svećenikovu sumnju u istinitost riječi pretvorbe na svetoj misi, prema davnoj predaji 1411. u dvorskoj kapelici stigao dramatičan odgovor. U kaležu je potekla prava krv, a prestrašeni svećenik je, brzo svršivši misu, krv iz kaleža stavio u staklenu ampulu, zazidao i šutio. Tek na smrtnoj postelji je priznao što mu se dogodilo, a posudicu s krvlju dao župnoj crkvi na čuvanje. Od toga vremena u Ludbreg već punih 6 stoljeća dolaze vjernici sa svih strana svijeta izraziti svoje štovanje relikviji Predragocjene Krvi Kristove, a posebno svake prve nedjelje u rujnu kada je središnja godišnja proslava Predragocjene Krvi Kristove.

Po Krvi Kristovoj svako stvorenje je pozvano na uskrsnu radost, a škola Raspetoga uči nas prianjanju uz Božje srce – uz Njegovu volju! U radosti učenika slavimo Kristovu Krv: „Dostojan je zaklani jaganjac primiti moć i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i čast, i blagoslov!“ (Otk 5, 12)

HIMAN KRVI KRISTOVOJ

Svi narodi plješćite rukama
i kličite pjesmu radosnu Gospodinu.
Jer je Gospodin veoma uzvišen
objavio nam milosrđe svoje.

Jer ne poštedi vlastitoga Sina svoga
već ga dade za sve nas.
Da se spasimo i oslobodimo grijeha naših
Krvlju njegovom.

Da se Krvlju njegovom opravdamo
i izbavimo od srdžbe njegove.
Da mi koji s njim rastavljeni bijasmo
opet se pomirimo Krvlju Sina njegova.

Gospodine i Bože moj,
što da ti vratim za sve što si mi dao?
Uzet ću kalež spasenja
i zazvat ću moć te Krvi.

Pjevajte Isusu svi sveti njegovi,
pjevajte i priznajte svetost njegovu.
Jer on nas je ljubio i oprao u Krvi svojoj
i postao pomoćnikom i Spasiteljem našim.

Navijeke budi slavljena Krv Isusova,
jer nam učini ta čudesa.
Slavljen budi Isus navijeke
i neka se napuni nebo i zemlja slavom Krvi
njegove.

Isusu, Sinu Božjemu, koji nas je otkupio svojom
Krvlju,
dođite poklonimo se!

sv. Marija De Mattias

MISNA ČITANJA – 1. SRPNJA 2024.

Hajde za mnom!

XIII. tjedan kroz godinu

Ponedjeljak, 1. 07. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
Am 2,6-10.13-16; Ps 50,16b-23; Mt 8,18-22

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Aron, Martin, Teodorik, Oliver, Predrag, Zvjezdana, Estera

Prvo čitanje:

Am 2, 6-10. 13-16

Gaze po glavi siromahu.

Čitanje knjige proroka Amosa

Ovako govori Gospodin:

Za tri zločina Izraela, za četiri zločina,

odluka je neopoziva:

jer prodavahu pravednika za srebro

i nevoljnika za sandale;

jer gaze po glavi siromahu,

i sirotinju s pravog puta gone;

sin i otac k istoj djevojci idu

da oskvrnu moje sveto ime;

i na haljinama založenim leže

pokraj svakog žrtvenika;

i piju vino oglobljenih

u Domu Boga svojega.

Ja pred vama istrijebih Amorejce

visoke ko cedar,

jake poput hrašća,

ja uništih i plod na njima

i korijen pod njima.

Ja vas izvedoh iz zemlje egipatske

i četrdeset vas godina vodih po pustinji

da zaposjednete zemlju amorejsku.

Gle, ja vas prignječujem o tlo pod vama,

ko što vršalice gnječe klasje;

neće biti bjega brzu,

jaka neće učvrstiti snaga,

junak se neće spasiti,

strijelac se neće održati,

hitri trkač pobjeć neće,

nit će jahač umaći,

najsrčaniji će ratnici

bježat nagi onog dana.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 50, 16b-23

Pripjev:

Shvatite ovo svi vi koji Boga zaboraviste!

Grešniku Bog progovara:
»Što nabrajaš naredbe moje,
što mećeš u usta Savez moj?
Ti, komu stega ne prija,
te riječi moje za leđa bacaš?«

»Kad tata vidiš, s njime se bratimiš
i družiš se s preljubnicima.
Svoja si usta predao pakosti,
a jezik ti plete prijevare.«

»U društvu na brata govoriš
i kaljaš sina matere svoje.
Sve si to činio, a ja da šutim?
Zar misliš da sam ja tebi sličan?
Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči.«

»Shvatite ovo svi vi koji Boga zaboraviste,
da vas ne pograbim, i nitko vas spasiti neće.
Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu:
i onomu koji hoda stazama pravim —
njemu ću pokazati spasenje svoje.«

Evanđelje:

Mt 8, 18-22

Hajde za mnom!

Čitanje Svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Kad Isus vidje mnoštvo oko sebe, zapovijedi da se prijeđe prijeko. I pristupi jedan pismoznanac te mu reče: »Učitelju, za tobom ću kamo god ti pošao.« Kaže mu Isus: »Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.«

Drugi mu od učenika reče: »Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca.« Isus mu kaže: »Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Pin It