Author

FMteam

Browsing

Devetnica blaženoj Mariji Propetoga Isusa Petković

Blažena Marija rođena je u Blatu na Korčuli 10. prosinca 1892., a umrla je u Rimu 9. srpnja 1966. godine. U ranim godinama života položila je zavjet vječne čistoće. U rodnome mjestu Blatu vodila je tri vjerska društva te je djecu poučavala vjeronauku i glavnim predmetima u školi. Na poticaj biskupa Marčelića na blagdan svetoga Franje, 4. listopada 1920. utemeljila je Družbu kćeri Milosrđa, Treći samostanski red svetoga Franje. Sveti zbor za proglašenje svetih 2002. donio je Odluku o herojskim krepostima službenice Božje i Odluku o priznatim čudima spašavanja dvadeset mornara u utrobi potopljene peruanske ratne podmornice Pacocha. Papa Ivan Pavao II. tijekom trećega pohoda Hrvatskoj proglasio ju je blaženom u Dubrovniku.

Spomendan slavimo 9. srpnja. Devetnica se moli od 30. lipnja do 8. srpnja.

Devetodnevni molitveni hod uz poticajne tekstove Marije Propetoga Isusa. Svaki dan nakon poticajnih promišljanja i molitvi Marije Propetog Isusa mole se litanije blažene Marije Propetog Petković, koje se nalaze na kraju ovoga teksta.


Svagdanje Djelo prikazanja kako ga je običavala izreći Marija Propetoga:

„Vječni moj Bože, evo me pred tvojim neizmjernim veličanstvom.
Ponizno ti se klanjam. Prikazujem ti sve svoje misli, riječi i djela današnjega dana.
Sve kanim činiti tebi za ljubav i na slavu tvoju.

Želim ispuniti božansku volju tvoju i biti prosvijetljena u otajstvima vjere. Želim se pouzdavati u tvoje milosrđe i moliti te da po svojoj božanskoj pravednosti oprostiš sve moje grijehe. Jednom riječju: kanim djelovati u skladu s onim što su i kako su živjeli Isus Krist i njegova majka Marija, svi oni sveci i svetice, pravednici tvoji na zemlji.

Primi, Bože moj dobri, ovo moje prikazanje koje ti cijelim srcem prinosim i daj mi svoj sveti blagoslov, moćnom milošću svojom, da se nikakvim grijehom nikada ne udaljim od tebe. Tako neka bude. Amen.”

Razmatranje i molitva odgovarajućega dana

Završna molitva: Molimo Mariju Propetoga da nam bude zagovornica i pomoćnica na našemu vjerničkome putu, da ispunimo svoje osobno poslanje, kao što je i ona svoje ispunila, i da se posve predamo volji Božjoj primajući sve kao dar iz njegove ruke. Bože, Oče dobri, bogati milosrđem, spasio si nas Križem Sina svoga Isusa Krista. Zapali u našim srcima po zagovoru blažene Marije Propetoga Isusa Petković vatru svoje ljubavi da ljubimo tebe iznad svega i braću svoju u Kristovoj ljubavi. On je Bog i s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga po sve vijeke vjekova. Amen.

Prvi dan

Temeljna životna odluka: Opredjeljenje za Krista

Najvažnija odluka u životu svakoga vjernika jest: Opredjeljenje za Krista. Marija Propetoga bila je toga svjesna, stoga svoju odluku, svoje opredjeljenje za Krista jasno izriče:

„Ljubiti Boga svoga svom dušom svojom i svom pameću svojom. Živjeti i raditi iz ljubavi prema njemu. Sve ljubiti gledajući na nebeskoga Oca. Svakom dobro činiti, ispunjavati dvije zapovijedi naravi: Učini drugom što je drago da tebi drugi učini; ne učini drugom što ti nije drago da drugi tebi učini. Opraštati svakom; ne suditi nikoga. Tješiti tužne i nevoljne. Pomagati nevoljnicima i siromasima. Svoj život prikazati Bogu kao žrtvu ljubavi i trpljenja, kao naknadu za uvrede nezahvalna svijeta.“

Marija Propetoga Isusa nadahnjuje se i na evanđeoskim recima: „Ostavi sve, podaj siromasima, dođi i slijedi me“ (Mk 10,21).

I stoga još cjelovitije i jasnije izriče svoje pripadanje Isusu, uz trajnu molitvu njemu upućenu da je on krijepi na tom putu. Uz to samu sebe podsjeća na vječni zavjet kojega je dala Bogu u svojoj četrnaestoj godini da će uvijek pripadati samo Kristu, svoje Zaručniku:

„Evo me, ostavljam sve i idem za tobom, o Idealu moj, Isuse moj. Samo te molim za pomoć i jakost na putu kroz život; jakost u borbi, u trpljenju, u napastima. I trpi, dušo moja, pij gorku čašu, bez utjehe, sjeti se da si žrtva trpljenja.

Sjeti se vječnoga zavjeta dana u četrnaestoj godini života. Darovala si sve Bogu svom, Isusu Kristu.

Njega si izabrala za Ljubav, za Zaručnika svoga. Ostani mu vjerna. Čuvaj čistoću svoju, nek ti bude uvijek čisto srce da ga možeš uvijek primiti u svoje srce da se on može ogledati u srcu tvojem i ti čistim očima i srcem da ga može tvoja duša promatrati. Prostodušnost i iskrenost neka na tebi odsijevaju. Pravednost nek ti je geslo.“

Što Marija Propetoga traži od same sebe, možemo i mi uzeti kao izazov za nas. Donijeti odluku o pripadanju Isusu i moliti ga da nas on sačuva na tom putu.

Drugi dan

Opredjeljenje za Krista: Marijini uzdasi ljubavi u pohodu Gospodinu

Opredijeliti se za Krista znači boraviti s njim. Uvijek iznova tražiti njegovu blizinu. Marija doživljava Isusovu prisutnost u svome životu. Posebice blizim doživljava ga u primanju svete pričesti. I tu nastaje njezin intimni razgovor s onim koga ljubi cijelim svojim bićem.

„Premilostivi Gospodine i preljubazni Otkupitelju duše moje!

Čvrsto vjerujem da si ti u presvetoj hostiji, pravi Bog i pravi čovjek, zajedno s Ocem i Duhom Svetim. Klanjam ti se najiskrenije čitavim svojim srcem i sjedinjujem svoj dar s onim darovima koje su ti prikazali svi tvoji blaženi na nebu i na zemlji. Zahvaljujem ti na neizmjernoj ljubavi u kojoj si se i za mene utjelovio, proživio svoje čovještvo, podnio muku i smrt i za moje spasenje i što si sebe sama ostavio u božanskom sakramentu da se njime do vječnosti mogu krijepiti.

Kajem se što sam te veoma uvrijedila svojim grijesima i ožalostila te, tebe prevelika dobroto i neizmjerna ljubavi! Oslanjajući se na tvoju pomoć, odlučujem da te više nikada neću vrijeđati svojim nemarom, jer te ljubim iznad svega drugoga. Prikazujem ti svu sebe, sve što jesam i što imam.

Molim te, moj predobri Isuse, daj mi živu vjeru, čvrsto ufanje, goruću ljubav, iskreno skrušenje i veliki dar da uvijek činim samo dobro. Dostoj se prisjetiti me na ovo moje pohođenje na času moje smrti, braniti me i utješiti me svojim presvetim licem u onoj strašnoj pogibelji propasti. Podsjećaj me, dobri moj Isuse, na sva moja obećanja koja ti dajem i budi uza me. Amen.“

Treći dan

Vapaj za Gospodinom: Unatoč našim grijesima Isus ostaje vjeran

Marija Propetoga svjesna je svojih nesavršenosti i manjkavosti, ali unatoč tomu pouzdaje se u Isusovu ljubav i njegovu vjernost. On vidi uvijek naša nastojanja i ne ostavlja nas kad se nama čini da smo se iznevjerili. On ostaje uvijek vjeran i tješi nas.

„Isuse, ljubavi moja, evo me k tebi! Ljubim te jako. Dopusti mi da te ljubim, o Ideale duše moje, o ljepoto neba i zemlje, o najčišći! Ti me zanosiš. Tvoje oči su čišće od sunca, dublje od mora i od plavoga neba, u njima se zrcali ono rajsko što dušu zanosi. Tvoja usta kao da su ruža puna tajanstvene ljepote, puna blagosti i ljubavi. Gospodine, usuđujem se gledati te, ja bijedna grješnica! Ali, Gospodine, ljubav je jača od nedostojnosti, Gospodine, dopusti da padnem pred lice tvoje.

Gospodine, smiluj se!

I ja tebe ljubim, da znaš kako te ljubim. Sve sam ostavila zbog tebe, sve, Gospodine! Tužna je duša moja, o dođi k meni, ti ljubavi moga trpećega srca. Spusti se i dođi k meni, Zaručniče moj, da te privinem na srce svoje, da se sjedini moja duša s tvojom i u tom blaženstvu umrem. O, dođi. Dođi, o dođi, Spasitelju moj. Ne prezri stan srca moga! Budi spokoj moj!“
 

Četvrti dan

Bog čezne biti ljubljen: Odgovoriti na ponuđenu ljubav

Već je sv. Franjo Asiški iskusio da: „Ljubav želi biti ljubljena!“ Bog, koliko god bio velik i uzvišen, želi biti ljubljen od svojih stvorenja. Cijela priroda izriče hvalu Bogu i svako ga stvorenje ljubi na njemu prikladan način. Bog je željan i čovjekove ljubavi. Sveci su to iskusili i o tomu na različite načine svjedočili. U toj svetačkoj paleti našla se i Marija Propetoga koja je duboko iskusila koliko Bog i od nje želi biti ljubljen:

„Ah, Isuse, što ću ti uzvratiti za sve što si mi učinio? O, Bože, kad ti, koji si toliko ljubazan i umiljat, hoćeš da te ljubimo, zašto si nam dao samo jedno srce i to tako maleno?

O, Isuse moj, ljubim te! Ljubim te, moj Bože i sve moje.

Bože moj, neizmjerno divno lice, ti si moja svrha i cilj, moja duša uzdiše za tobom, ona čezne da bude s tobom sjedinjena.

Što imam na nebu i na zemlji osim tebe, o Bože srca moga, moj dijele u vječnosti?

Ti si, Gospodine, uistinu moj Bog i sve moje. Ah, da te mogu posjedovati oslobođena pogibelji da ću tebe još jednom izgubiti.

Kada ću unići u radost svoga Gospodina, gdje me ne može već ništa rastaviti od njegove ljubavi, gdje neće više ništa ometati mir moga srca?!

Kada ću te u nebu gledati, o Bože, da budem u tvom uživanju vijekom blažena. O ljubavi, o Bože! Moja duša gine za tobom; učini da budem jedno s tobom! Uroni malenu moju dušu u neizmjerno more svoga božanstva!

O, zašto ne mogu k tebi doći? Gospodine, razriješi okove koji zadržavaju moju dušu u raspadljivu tijelu.

Ovo mi je jedina utjeha da te već na zemlji imam u svojem srcu, da ti u meni živiš, a ja u tebi.
 

Peti dan

Ljubav boli: Oprostiti sebi i drugima i prihvatiti oproštenje

Voljeti znači i trpjeti. Opredjeljenje za Boga, primljena i uzvraćena ljubav nisu pošteđene boli i trpljenja. Svaka uvreda i nevjernost naspram ljubljenome, boli i onoga tko ljubi. Marija Propetoga doživljava to uvijek iznova.

„O, Isuse, Bože moj i sve moje, ljubljeni Zaručniče moje duše. Ljubazni Spasitelju, pogledaj na ljutu bol duše moje, radi nevjernosti i nezahvalnosti kojom sam ranila Presveto Srce tvoje.
Što si sve učinio da pridobiješ nezahvalno srce moje!

O, Bože ljubavi i najmiliji Spasitelju moj, pogledaj me u boli pokajanja, skrušenu do nogu tvojih. Molim te za oproštenje što sam te tako uvrijedila.

Odsad, dragi Spasitelju, odričem se svih taština ovoga svijeta i svake ljubavi prema stvorovima. Samo ti, o Isuse, budi odsad jedini predmet najnježnije moje ljubavi i jedina utjeha moga srca. Da, o Bože moj, tako neka bude. tebi poklanjam svoje srce. Tvojoj ljubavi neka je uvijek posvećeno, da me ni smrt ne uzmogne rastaviti od tvoje ljubavi.

O, sakramentu ljubavi, o, sakramentu dobrote! Ti učvrsti vezu ljubavi kojom združuješ siromašno srce moje sa Srcem Isusovim. Tko će me od tebe rastaviti, o, Bože moj i sve moje? Koga da tražim osim tebe, Bože moj? Samo u tebi nalazim mir i pokoj svoj! Tebi Isuse živim, tebi umirem! Tvoja sam uvijeke.“

Šesti dan

Ne prepustiti se žalosti: Samo radosna duša slavi Boga

Ponekad se osjećamo nevoljko i prepustimo se nekoj žalosti koja umrtvljuje i duh i tijelo. Posebice samosažaljenje često dohvati naše misli i osjećaje. Samo vedar duh i opredjeljenje za pozitivno gledanje mogu nadvladati svaku žalost i mrtvilo. Marija Propetoga znala se othrvati napasti žalovanja i podići pogled prema izvoru vedrine i radosti.

„Žalost je štetna duši i tijelu. Čovjek tužan i žalostan nije sposoban ni za kakvo dobro. Žalost je uzrok mnogim napastima i padu. Napast čeka da ga napadne na malodušnost, zdvojnost kad je čovjek žalostan, onda mu predočuje zabranjeno slatko stablo i napastuje ga. I govori mu protiv Boga i tog teškog duhovnog života u kojem se on žalosti; odvraća ga od borbe i predočuje mu uživanje.

Bez naslade naša duša ne može biti; zato znaj – ako se ne naslađuješ u Bogu svomu, onda duša traži drugo uživanje, ali jao ako posegneš. Od žalosti dolazi smrt. Svako zlo dolazi sa žalošću srca. Žalost tišti srce i oduzima mu volju za rad. Samo ako si sagriješio protiv Boga svoga – plači i moli Boga svoga da ti oprosti, da ti se smiluje: Vrati mi veselje spasenja moga i duhom poglavitim pokrijepi mene (usp. Ps 50,14). Vrati mi onu radost koju imadoh u tebi prije nego sagriješih.

Što je savršenija čistoća to je vedrija duša, to je sjajnija pred Bogom, to je sposobnija da u njoj živi i odsijeva se slika Previšnjega i da u se primi svakovrsnu svjetlost kreposti… Čistoća i tijelu podaje neku milotu i nebesku krasotu.

Kada već jednom moram umrijeti, zašto ne bih htjela umirati sada? Kakvu ljubav možete imati prema Isusu ako se strašite k njemu poći, a mislite da ga ljubite?

Ja ne prestajem plakati dok on ne dođe i dok ja pred njim ne osvanem…
Zadovoljština Bogu i ispunjenje njegove volje, to je moja slava i to je moja radost.“

Sedmi dan

Odricanje od svakoga grijeha: Radije umrijeti nego se prepustiti grijehu

Nema ga tko nije osjetio poraz nakon grijeha i nepravde koju je tim grijehom nanio Bogu, sebi i drugima. Davno je rečeno da kršćani nisu ljudi koji ne griješe, nego oni koji se nakon grijeha kaju i idu svome Ocu da ih opere i oslobodi od nepravde koju su počinili. Marija Propetoga utječe se Bogu svome i podsjeća i sebe i njega da samo njemu pripada!

 „O, veliki svemogući vječni Bože Oče, Sine Isuse i Duše Sveti!

Čuj uzdisaj bijednoga srca moga, čuj jedinu težnju, jedinu želju srca moga, čuj vruću molbu duše moje, čuj uzdah života moga.

Radije da ovaj čas umre, još ovu noć, i da budem pokopana u hladan grob i da mi duša bude lišena svega blaženstva, nego da tebe, svoje jedino blaženstvo, uvrijedim u ovoj osjetnoj slabosti! Tebi sam se, o jedina moja ljubavi, jedina srećo moja, jedina svrho života moga, posvetila zauvijek. Tvoja sam!

O, ne odbaci me grešnu od sebe i ne daj me u vlast sotoni! Tvoja sam! Čini od mene što hoćeš! Pak me i na muke baci i u oganj, samo me ne ostavi u mojoj slabosti, i ne dopusti mi da te u svojoj grešnosti uvrijedim.

Isuse, volim radije smrt i sve zlo, gubitak najmilijega blaga, moje mile Družbe, da sve mile i ljubljene sestre uzmeš, da slijepa u ranama i bolima do smrti ostanem, volim sve to radije nego da tebe uvrijedim, ljepoto vječna, ljubavi nebeska, Bože srca moga!

Ja neću grijeha, ne, ne, ne! Ali, ako te, o Isuse, slasti srca moga, ovim osjećajima sjetilnosti i grešnosti svoje vrijeđam, od žalosti umirem… Oprosti, oprosti, ljubavi, milosrđe Božje! Svetosti, slatkosti! Gospodaru i Kralju moj, oprosti… Oprosti, ljubavi! Prosti, prosti bijednici. Suze, bol, kidanje srca primi kao zadovoljštinu.

O, Svemogući Bože, prikazujem ti rane i presvetu krv tvoga miloga Sina Isusa kao zadovoljštinu za svoje grijehe!“

Osmi dan

Tješiti Isusa: Prihvatiti i doživjeti Isusovo čovještvo

Marija Propetoga u Isusu gleda i Boga i čovjeka. Prepoznaje njegovu bol i njegovu čežnju za utjehom prijateljske blizine i ljubavi. Uživimo se u nježnost i osjećajnost ove zaljubljenice u Propetoga.

„Ljubav je moja razapeta! Oh, dopusti mi, Propeta moja Ljubavi, da uz tvoj križ, uz tebe, ostanem do smrti.

O, daj mi bar da ovaj tvoj znak – sliku tvoga raspetoga tijela grlim i ljubim i u boli ljubavi u vrućem cjelovu izdahnem. Dopusti da dignem tvoje čavle i da ih žarom u svoje nevjerno srce utisnem; pa da te s križa uzmem u svoj grešni, al’ s tobom čisti zagrljaj. Suzama ću ti noge, rane nakvasiti i oprati i cjelovima ublažiti i osušiti. Nasloni svoju presvetu glavu na srce moje, i dopusti da ti s glave bolnu krunu dignem i na svoju glavu stavim, pak ti milo čelo i svetu izmučenu, izranjenu glavu, vruće, vruće ljubim.

Oh, dopusti da te tako grlim i tješim na ovom svijetu, o trpeća moja Ljubavi! – Ja sam uzrok tvojoj boli, pak daj mi da u kajanju plačem grleći te za sebe, raspeta Ljubavi. Ljubavi moja! Ljubavi moja, ja sam te sama tako raspela. Oh, nisam htjela. Ne, ne, ja sam te željela ljubiti – tješiti, a bilo je obratno, vrijeđala sam te. Oprosti – oprosti. Umrijet ću od boli.“

Deveti dan

Donijeti životne odluke: I slijediti ih pogleda uprta u Gospodina

Marija Propetoga svjesna je pogubnosti grijeha i odvojenosti od Gospodina, stoga donosi čvrste odluke i moli ga da je očuva u svojoj milosti, da ga ne uvrijedi i da se nikada ne odvoji od njega.

„Živjeti samo za Boga, ljubeći ga iznad svega. Sve činiti za njegovu ljubav. Vršiti u svemu njegovu svetu volju. Raditi i moliti da se svijet obrati Gospodinu Bogu. Zatajivati i prezirati samu sebe.

Sasvim se predati u njegove ruke, koliko u sreći toliko u nesreći, sjedinjujući se posve čvrsto s Bogom po ljubavi i suobličujući u svemu svoju volju Božjoj volji. Sve napasti trpjeti predana u volju Božju, ne moleći da me njih liši, jer sam samo toga dostojna i da mu tu bol prikažem.

Samo moliti Gospodina da ne dopusti da ga ičim uvrijedim. Neka me radije digne sa zemlje negoli da dopusti da ga uvrijedim.“

Molimo Mariju Propetoga da nam bude zagovornica i pomoćnica na našemu vjerničkome putu, da ispunimo svoje osobno poslanje, kao što je i ona svoje ispunila i da se posve predamo u volju Božju, primajući iz njegove ruke sve što nam on pripusti.

Litanije blažene Marije propetog Isusa Petković

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!

Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!
 
Blažena Marijo Propetoga,
kćeri milosrđa vječnoga Oca, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
istinski znaku Ljubavi Božje, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
zahvalna primateljice poticaja Božjih, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
ustrajna moliteljice blagoslova s Neba, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
ponizna sljedbenice Jaganjca Božjega, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
poučljiva slušateljice Dobroga Pastira, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
ožarena ognjem Božanskoga Srca, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
sabrana u motrenju Isusove muke, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
duhom zagledana u Kristove rane, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
srcem sjedinjena s Propetim Kristom, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
radosna vjesnice Krista uskrsloga, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
goruća svjetiljko euharistijskoga otajstva, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
neumorna klanjateljice vječnoga Kralja, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
nadahnuta ljubavlju Duha Presvetoga, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
obdarena darovima Duha Životvorca, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
ponizna štovateljice Presvete Bogorodice, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
revna moliteljice svete krunice, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
marljiva učenice Božje Riječi, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
djelotvorna glasnice svetoga evanđelja, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
vjerna sljedbenice svetoga oca Franje, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
kćeri poslušna Papi i drugim pastirima Crkve, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
dosljedna u vršenju evanđeoskih zavjeta, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
ustrajna u širenju mira i dobra, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
dosjetljiva u ljubavi za siromahe u svijetu, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
brižljiva majko djece i siročadi, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
istinski zauzeta za potrebe malenih, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
odvjetnice nevoljnih i vapijućih, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
strpljiva njegovateljice bolesnih, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
razborita odgojiteljice majki, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
moliteljice i učiteljice duhovnih zvanja, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
gorljiva u odricanju od svijeta, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
zaljubljena u posvećeni život, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
osnažena postom i molitvom, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
hrabra nositeljice križa bolesti, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
misionarko praštanja i pomirenja, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
duhovni uresu svoje domovine, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
blaga majko Družbe Kćeri Milosrđa, moli za nas!

Blažena Marijo Propetoga,
odsjaju nade u život vječni, moli za nas!
 
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Isuse!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Isuse!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Isuse!
 
Moli za nas, Blažena Marijo Propetoga Isusa!
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih!

Pomolimo se:

Oče Sveti, Bože Milosrđa,
koji si blaženu Mariju Petković pozvao
da postane živa slika tvoga Propetoga Sina,
Gospodina našega Isusa Krista,

usliši naše smjerne molitve
i blagoslovi trud našega života,

da bismo vođeni Duhom tvoje ljubavi,
po uzoru na blaženu Majku Mariju,
mogli radosno živjeti Evanđelje,
nasljedujući Djevicu Mariju
i serafskoga Oca Franju,
po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

SVETAC DANA – SVETI PRVOMUČENICI RIMSKE CRKVE

Crkva se 30. lipnja spominje svetih prvomučenika Rimske Crkve koji su mučeni i ubijeni za vrijeme vladavine cara Nerona.

Zbog požara koji je Neron dao podmetnuti 64. u Rimu, nastalo je veliko nezadovoljstvo i povika na cara, a on je u strahu za svoju kožu, kao palikuće i uzrokovatelje požara prikazao kršćane. Time je gnjev Rimljana svalio na kršćane, te ih je davao vješati, raspinjati na križeve, mučiti u arenama i na različite načine ubijati.

Rimski povjesničar Tacit u svojim Analima (Ljetopisima), u 15. poglavlju, govori o „velikom broju“ kršćana koji su tada bili stavljeni na muke. Jedne su od njih bacali pred divlje zvijeri, a drugi su gorjeli kao žive baklje u Neronovim vrtovima, dok se on sa svojim ulizicama zabavljao i iživljavao u razvratu.

O rimskim mučenicima u Neronovo doba krajem I. stoljeća piše sveti papa Klement I. u svojoj poslanici Korinćanima.

Štovanje se rimskih prvomučenika razvilo zajedno sa štovanjem apostolskih prvaka Petra i Pavla, koji su također bili žrtve istoga progonstva. To je štovanje u Rimu još i danas veoma živo, o čemu svjedoče jedna kapela i jedna župna crkva. Kapela maloga sjemeništa rimske biskupije posvećena je rimskim prvomučenicima, isto tako župna crkva na staroj Aurelijevoj cesti. Prva je podignuta 1933., a druga 1964. Mali sjemeništarci i budući pastiri Vječnoga grada mogu, doista, u rimskim prvomučenicima gledati savršene uzore vjernosti. Oni su izdržali i najteže muke, pokazali se vjernima i u najvećim kušnjama.

Preuzeto s nedjelja.ba

MISNA ČITANJA – 30. LIPNJA 2024.

Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!

XIII. tjedan kroz godinu

Nedjelja, 30. 06. 2024.

TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

ČITANJA:
Mudr 1,13-15; 2,23-24; Ps 30,2-6; 11.12a.13b; 2Kor 8,7.9.13-15; Mk 5,21-43

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Bazilid, Marcijal, Teobald, Ladislav, Adolf, Zenon

NAPOMENA:
▪ Petrov novčić. Po odredbi naših biskupa od 10. prosinca 2003. god. milostinja posljednje nedjelje u mjesecu lipnju namijenjena je za “Petrov novčić”. Riječ je o vjerničkoj solidarnosti s papom kako bi mogao obavljati redovite poslove, ali i priskočiti u pomoć pojednim mjesnim Crkvama.

Prvo čitanje:

Mudr 1, 13-15; 2, 23-24

Đavolovom je zavišću došla smrt u svijet.

Čitanje Knjige Mudrosti

Bog nije stvorio smrt

niti se raduje propasti živih.

Već je sve stvorio da opstane,

i spasonosni su stvorovi svijeta,

i u njima nema smrtonosna otrova.

I podzemlje ne vlada zemljom,

jer pravednost je besmrtna.

Jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost

i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti.

A đavlovom je zavišću ušla smrt u svijet

i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 30, 2-6; 11.12a.13b

Pripjev:

Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio.

Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
Gospodine, izveo si mi dušu iz Podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.

Pjevajte Gospodinu, pobožnici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a cio život dobrota njegova.
Večer donese suze,
a jutro klicanje.

Slušaj, Gospodine, i smiluj se meni;
Gospodine, budi mi na pomoć!
Okrenuo si plač moj u igranje,
Gospodine, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!

Drugo čitanje:

2Kor 8, 7.9.13-15

Vaš suvišak neka nadoknadi oskudicu braće.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Kao što se u svemu odlikujete – u vjeri, i riječi, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i u ljubavi svojoj prema nama – odlikujte se i u ovoj darežljivosti. Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite. Ne dakako: drugima olakšica, vama oskudica, nego – jednakost! U sadašnjem trenutku vaš suvišak za njihovu oskudicu da jednom njihov suvišak bude za vašu oskudicu – te bude jednakost, kao što je pisano: Nije ništa preteklo onome koji bijaše nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaše nakupio manje.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mk 5, 21-43

Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.

Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmjehivahu.

No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!«, što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. PETAR I PAVAO

Sveti Petar i Pavao: Danas slavimo Apostolske prvake čija su se dva glasa pretvorila u moćnu jeku navještaja Božje istine koja je od samih početaka širenja radosne vijesti počela ispunjati cijeli svijet.

Već od najstarijih vremena Crkva je na isti dan slavila svetkovinu svetih Petra i Pavla koji su za Neronova progona položili u Rimu svoj život za Krista Isusa. Premda je među njima bila toliko razlika, ista ih je vjera u Sina Božjega spojila u jedno, te su razlike pretvorili u raznolikosti koje su postale bogatstvo cijele Crkve. Njihova dva glasa su se pretvorila u moćnu jeku navještaja Božje istine koja je od samih početaka širenja radosne vijesti počela ispunjati cijeli svijet. Zato će sveti Augustin i reći propovijedajući na svetkovini proslave njihova mučeničkog svjedočanstva:

Današnji je dan posvećen mučeništvom blaženih apostola Petra i Pavla. Ne govorimo o nekim nepoznatim mučenicima. „Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta“ (Rim 10,18). Ovi su mučenici vidjeli ono što su propovijedali. Slijedili su pravednost, ispovijedali istinu i za nju umrli.

A istina za koju su umrli bila je istina Isusova božanstva poradi koje je Petar dobio svoje ime Stijena, a na kojoj su i jedan i drugi bili utemeljeni. I dok su jedan i drugi složno naviještali ovu istinu, Crkva nikad nije izgubila iz vida da ju je Petar prvi od apostola ispovjedio, radi čega ga je Krist počastio božanskim atributom davši mu naziv stijene, kako tumači sveti Augustin:

Blaženi Petar, prvi među apostolima, žarko je ljubio Krista. Zaslužio je čuti: „A ja ti kažem: Ti si Petar“ (Mt 16,18). On je, naime, bio izjavio: „Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga“ (Mt 16,16). A Krist njemu: „A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju“ (Mt 16,18). Na toj ću stijeni sagraditi vjeru koju ispovijedaš. Nad tim što si rekao: „Ti si Krist-Pomazanik, Sin živoga Boga“ sagradit ću svoju Crkvu. Ti si, naime, Petar. Ime Petar dolazi od riječi ‘stijena’ (petra), a ne dolazi od Petra riječ ‘stijena’. Tako Petar dolazi od riječi ‘stijena’ kao što i riječ kršćanin dolazi od imena Krist.

Tako je Petar dobio ime po Kristu – Stijeni našega spasenja, kako bi na njemu bila sagrađena i uglavljena u jedinstvu vjera svih vjernika. Premda ni Pavlova čvrstoća navještaja i svjedočenja nije bila manja od Petrove, ipak je samo Petar dobio povlasticu da predstavlja općenitost i jedinstvo cijele Crkve, što je veliko otajstvo koje sveti Augustin ne može zanemariti dok predočuje svojim vjernicima lik Prvaka apostolskoga:

Gospodin Isus Krist, kako znate, prije muke odabra svoje učenike i nazva ih apostolima. Među njima samo je Petar zavrijedio da gotovo posvuda predstavlja lik cijele Crkve. A zbog toga lika kojim je sam predstavljao Crkvu zaslužio je čuti: „Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga“ (Mt 16,19). Te ključeve primala je zajednica Crkve, a ne jedan čovjek. Odatle se razabire Petrova odlučnost jer onda kad je bilo rečeno „Tebi ću dati“ – to je bilo predano svima – on je predstavljao tu općenitost i jedinstvo Crkve.

Isto vrijedi i za ljubav prema Gospodinu i za pastirsku zadaću koju su primili od njega. Očito je Gospodin s razlogom Petru na poseban način istaknuo zadaću da pase njegove ovce i janjce, premda su svi apostoli naviještali radosnu vijest s istim ciljem, a i sam Pavao koji je evangelizirao cijelu Malu Aziju i Grčku, pa i šire. Od svih se apostola očekivalo da ljube Gospodina, a Pavao je od svih i napisao najljepše stranice posvećene ljubavi Božjoj, no Krist je htio na poseban način u Petru ražariti potrebu i svijest ljubavi koja je najveća pastirska vrlina i snaga. O tome će sveti Augustin reći sljedeće:

Isto je tako s pravom Gospodin nakon uskrsnuća povjerio upravo Petru pasenje svojih ovaca. Nije on jedini među učenicima zaslužio da pase Gospodnje ovce, nego kada Krist govori jednome, to se povjerava svima, i to Petru na prvome mjestu, jer je Petar među apostolima prvi. Apostole, ne budi tužan: odgovori prvi put, odgovori drugi put, odgovori treći put. Neka ispovijedanje triput pobijedi u ljubavi jer je i preuzetnost bila triput u strahu nadjačana. Triput moraš razriješiti što si triput svezao. Ljubav razriješi što si iz straha svezao. Jer i Gospodin je jednom, pa drugi i opet treći put povjerio svoje ovce Petru.

Kako vidimo Petar je imao posebnu zadaću u Crkvi, ali su obojica trčali istu trku vjere i primili isti vijenac pravednosti kojim ih je ovjenčao Gospodin. Zato njih obojica ostavljaju jedinstveno svjedočanstvo i poticaj Crkvu i vjernike svih vremena. Ne trebamo se bojati ići tragom njihova svjedočanstva, napose putem vjere i ispovijesti božanstva Gospodinova, ali isto tako ne smijemo zaboraviti svjedočiti ljubav koja ih je vodila i dala im snage da polože svoj život i proliju krv kako bismo mi mogli imati čvrste temelje vjere, to jest kako bismo mogli biti utemeljeni na Stijeni koja je Krist. U tom duhu se ni sveti Augustin nije ustručavao pozivati svoje vjernike da štovanje ove dvojice velikana vjere ne bude samo ivanjska proslava, nego i prigoda da ih se nasljeduje: Jedan je dan mučeništva za oba apostola. Ali su i njih dvojica bili jedno. Iako su trpjeli u različite dane, bili su jedno. Prvi je išao Petar, za njim je slijedio Pavao. Proslavljajmo svečani dan koji nam je posvetila krv apostola. Ljubimo vjeru, život, napore, patnje, priznavanja, propovijedi.

POMOLIMO SE:

Bože, tvoj je Sin blaženom Petru udijelio ključeve kraljevstva nebe­skog, a po svetom Pavlu proširio svoju Radosnu vijest širom svijeta; molimo te, zaštiti narod svoj koji se pouzdaje u zagovor tvojih apostola svetog Petra i Pavla. Sačuvaj ga, ojači vjerom, utješi nadom, obaspi ljubavlju i obranom vječnom. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

Preuzeto s bitno.net

MISNA ČITANJA – 29. LIPNJA 2024.

Ti si Petar-Stijena! Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga.

XII. tjedan kroz godinu

Subota, 29. 06. 2024.

SV. PETAR I PAVAO, apostoli

Svetkovina

ČITANJA:
Dj 12,1-11; Ps 34,2-9; 2Tim 4,6-8.17-18; Mt 16,13-19

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
crvena

IMENDANI:
Petar, Pavao, Paula, Krešimir, Krešo

Prvo čitanje:

Dj 12, 1-11

Sad uistinu znam da me Gospodin izbavio iz Herodove ruke.

Čitanje Djela apostolskih

U one dane: Uze Herod zlostavljati neke od Crkve. Mačem pogubi Jakova, brata Ivanova. Kad vidje da je to drago Židovima, uhvati i Petra (bijahu upravo Dani beskvasnih kruhova). Uhiti ga, baci u tamnicu i dade da ga čuvaju četiri četverostraže vojničke, nakan izvesti ga nakon Pashe pred narod. Petra su dakle čuvali u tamnici, a Crkva se svesrdno moljaše Bogu za njega.

One noći kad ga je Herod kanio privesti, spavao je Petar između dva vojnika, okovan dvojim verigama, a stražari pred vratima čuvahu stražu. Kad eto: pojavi se anđeo Gospodnji te svjetlost obasja ćeliju. Anđeo udari Petra u rebra, probudi ga i reče: »Ustaj brzo!« I spadoše mu verige s ruku. Anđeo mu reče: »Opaši se i priveži obuću!« On učini tako. Onda će mu anđeo: »Zaogrni se i hajde za mnom!« Petar izađe, pođe za njim, a nije znao da je zbilja što se događa po anđelu: činilo mu se da gleda viđenje. Prošavši prvu stražu, i drugu, dođoše do željeznih vrata koja vode u grad. Ona im se sama otvore te oni izađu, prođu jednu ulicu, a onda anđeo odjednom odstupi od njega. Petar pak, došavši k sebi, reče: »Sad uistinu znam da je Gospodin poslao anđela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega što je očekivao židovski narod.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 34,2-9

Pripjev:

Anđeo Gospodnji izbavlja štovatelje Božje.

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
Nek se Gospodinom duša moja hvali,
nek čuju ponizni i nek se raduju!

Veličajte sa mnom Gospodina,
uzvisujmo ime njegovo zajedno!
Tražio sam Gospodina i on me usliša,
izbavi me od straha svakoga.

U njega gledajte i razveselite se
da se ne postide lica vaša.
Eto, jadnik vapi, i Gospodin ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba.

Anđeo Gospodnji tabor podiže
oko njegovih štovalaca da ih spasi.
Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin:
blago čovjeku koji se njemu utječe!

Drugo čitanje:

2Tim 4, 6-8.17-18

Čeka me vijenac pravednosti.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju

Predragi! Ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedni sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak.

Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi Poruka te je čuju svi narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih. Izbavit će me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova! Amen!

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mt 16, 13-19

Ti si Petar-Stijena! Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. IRENEJ LYONSKI

Crkva slavi 28. lipnja spomendan Sv. Ireneja Lyonskog, biskupa i crkvenoga oca koji je bio najvažniji teolog u drugom stoljeću.

Porijeklom iz Male Azije, vjerojatno iz Smirne, Sv. Irenej je u mladosti upoznao Sv. Polikarpa, biskupa i učenika evanđeliste Ivana. Zahvaljujući njemu Irenej je temeljio svoje naučavanje i djelovanje na apostolskoj predaji postavši tako njezinim gorljivim zagovornikom i boreći se protiv bilo kakva zastranjenja.  

Napustivši Malu Aziju preselio je u Lyon upravo u vrijeme kad je Marko Aurelije pokrenuo veliki progon. Irenej nije pao kao njegova žrtva samo iz činjenice što je odmah poslan u Rim kao savjetnik za pitanje montanističkog krivovjerja, koji nije nijekao vjerske istine, ali je odbijao crkvenu predaju i hijerarhiju.

Žrtvom progona je pao biskup Potin kojega je 178. zamijenio Irenej.

Nakon što je u Rimu okončan sukob s montanistima u Lyonu se razbuktala polemika s gnostičkim krivovjerjem protiv koga se on borio ljubavlju i pisanjem.

Ostao je biskupom sve do 200. godine. Nije poznato je li preminuo prirodnom smrću ili kao mučenik, što je u to doba za velikodostojnike kršćanstva bila gotovo redovita i “normalna” pojava.

Njegovo je djelovanje i utjecaj prelazilo granice biskupije te je postao nadaleko poznat i priznat kao Grk koji je naučio “barbarski” jezik kako bi evangelizirao francuske narode u ključnom razdoblju obilježenom progonima i vjerskim zabludama.

Ime mu dolazi iz grčkog jezika i znači mir ili miroljubiv.

Preuzeto s nedjelja.ba

MISNA ČITANJA – 28. LIPNJA 2024.

Ako hoćeš, možeš me očistiti.

XII. tjedan kroz godinu

Petak, 28. 06. 2024.

Sv. Irenej, biskup i mučenik

Spomendan

ČITANJA:
od dana: 2Kr 25,1-12; Ps 137,1-6; Mt 8,1-4

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
crvena

IMENDANI:
Irenej, Mirko, Vincenta, Vinka, Lucija, Smiljan, Ratko

Prvo čitanje:

2Kr 25,1-12

Judejski su narod odveli s njegove rodne grude

Čitanje Druge knjige o Kraljevima

Devete godine Sidkijina kraljevanja, desetoga dana desetoga mjeseca, krenu sam babilonski kralj Nabukodonozor sa svom svojom vojskom na Jeruzalem. Utabori se pred gradom i opasa ga opkopom. Grad osta opkoljen do jedanaeste godine Sidkijina kraljevanja. Devetoga dana četvrtoga mjeseca, kad je u gradu zavladala takva glad da puk nije imao ni kruha, neprijatelj provali u grad. Tada kralj i svi ratnici pobjegoše noću kroz vrata između dva zida nad Kraljevim vrtom — Kaldejci bijahu opkolili grad — i krenuše putem prema Arabi. Kaldejske čete nagnuše u potjeru za kraljem i sustigoše ga na Jerihonskim poljanama, a sva se njegova vojska razbježala. Kaldejci uhvatiše kralja i odvedoše ga u Riplu pred kralja babilonskog, koji mu izreče presudu. Sidkijine sinove pokla pred njegovim očima, Sidkiji iskopa oči, okova ga verigama i odvede u Babilon.

Sedmoga dana petoga mjeseca — devetnaeste godine kraljevanja Nabukodonozora, kralja babilonskog, uđe u Jeruzalem Nebuzaradan, zapovjednik kraljeve tjelesne straže i časnik babilonskog kralja. On zapali Dom Gospodnji, kraljevski dvor i sve kuće u Jeruzalemu. Kaldejske čete, pod zapovjednikom kraljevske tjelesne straže, razoriše zidine koje su okruživale Jeruzalem. Nebuzaradan, zapovjednik kraljeve tjelesne straže, odvede u prognanstvo ostatak naroda koji bijaše ostao u gradu, a tako i prebjege babilonskom kralju i ostalu svjetinu. Neke od malih ljudi ostavi zapovjednik u zemlji kao vinogradare i ratare.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 137,1-6

Pripjev:

Nek mi se jezik za nepce prilijepi, ako spomen tvoj smetnem ja ikada.

Na obali rijeka babilonskih
sjeđasmo i plakasmo
spominjući se Siona;
o vrbe naokolo
harfe svoje bijasmo povješali.

I tada porobljivači naši
zaiskaše od nas da pjevamo,
mučitelji naši — da se veselimo:
»Pjevajte nam pjesmu sionsku!«

Kako da pjesmu Gospodnju pjevamo
u zemlji tuđinskoj?
Nek se osuši desnica moja,
Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

Nek mi se jezik za nepce prilijepi
ako spomen tvoj smetnem ja ikada,
ako ne stavim Jeruzalem
vrh svake radosti svoje!

Evanđelje:

Mt 8,1-4

Ako hoćeš, možeš me očistiti.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Kad je Isus sišao s gore, pohrli za njim silan svijet. I gle, pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i reče: »Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.« Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: »Hoću, očisti se!« I odmah se očisti od gube. Kaže mu Isus: »Pazi, nikomu ne kazuj, nego idi pokaži se svećeniku i prinesi dar što ga propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. ĆIRIL ALEKSANDRIJSKI

Ćiril Aleksandrijski, posljednji veliki predstavnik aleksandrijske škole i grčko-kršćanske književnosti u Egiptu.

I danas, nastavljajući naš itinerarij koji slijedi tragove crkvenih Otaca, nailazimo na veliki lik: na sv. Ćirila Aleksandrijskoga. Povezan s kristološkom raspravom koja je dovela do koncila u Efezu 431. i posljednji istaknuti predstavnik aleksandrijske tradicije, na grčkome Istoku Ćiril je kasnije nazvan “čuvarem točnosti” – što treba shvatiti kao čuvar prave vjere – i čak “pečatom Otaca”. Ti drevni izrazi dobro ističu činjenicu koja je karakteristična za Ćirila, to jest stalnu upućenost aleksandrijskoga biskupa na prethodne crkvene autore (među njima nadasve Atanazija) s ciljem da pokaže kontinuitet svoje teologije s tradicijom. On se hotimično izričito ubraja u tradiciju Crkve, u kojoj prepoznaje jamstvo kontinuiteta s apostolima i sa samim Kristom. Ćirila – čašćenoga kao sveca kako na Istoku tako i na Zapadu – crkvenim je naučiteljem godine 1882. proglasio papa Lav XIII., koji je istodobno isti naslov pripisao i jednome drugome istaknutom predstavniku grčke patristike – sv. Ćirilu Jeruzalemskom. Tako je otkrivena i pažnja i ljubav za istočne kršćanske tradicije toga pape koji je kasnije naučiteljem Crkve proglasio i sv. Ivana Damaščanskoga, pokazujući tako da i istočna i zapadna tradicija očituju naučavanje jedine Kristove Crkve.

Jako je malo informacija o Ćirilovu životu prije njegova izbora na važno sjedište u Aleksandriji . Ćiril, nećak Teofila – koji je čvrstom rukom i prestižno vodio aleksandrijsku biskupiju kao biskup od 385. godine – vjerojatno se rodio u toj egipatskoj metropoli između 370. i 380. godine i vrlo je brzo upućen u crkveni život te je primio dobar odgoj i teološko i kulturno obrazovanje. Godine 403. u pratnji je moćnoga strica u Carigradu, i tamo je sudjelovao na sinodi nazvanoj “hrastova”, koja je smijenila biskupa toga grada, Ivana (kasnije nazvanoga Zlatousti), obilježavajući na taj način trijumf aleksandrijske nad onom – tradicionalno rivalskom – carigradskom, gdje je svoje sjedište imao i car. Po smrti strica Teofila, još mladi Ćiril 412. godine izabran je za biskupa utjecajne Crkve u Aleksandriji kojom je upravljao velikom snagom kroz 32 godine, nastojeći uvijek potvrditi njezin primat na cijelome Istoku, osnažen i tradicionalnim vezama s Rimom.

Dvije ili tri godine kasnije, 417. ili 418., aleksandrijski biskup pokazao se realistom u uspostavljanju prekinutih odnosa zajedništva s Carigradom, koje je bilo prekinuto od 406. godine kao posljedica smjenjivanja Zlatoustoga. No, stari se sukob s carigradskom stolicom ponovno zapalio desetak godina kasnije, kada je 428. tamo izabran Nestorije, autoritativan i strog monah antiohijske tradicije. Novi je biskup Carigrada, zapravo, vrlo brzo prouzročio protivljenje jer je u svojem propovijedanju za Mariju više volio naziv “Majka Kristova” (Christotokos) umjesto naziva koji je već bio vrlo drag pučkoj pobožnosti – “Majka Božja” (Theotokos). Razlog toga izbora biskupa Nestorija bilo je njegovo prianjanje uz kristologiju antiohijskoga tipa koja je išla dotle da je, kako bi očuvala važnost Kristova čovještva, ustvrdila da je ono odijeljeno od božanskoga. I tako više nije postojalo pravo jedinstvo između Boga i čovjeka u Kristu te se, naravno, više nije moglo govoriti o “Majci Božjoj”.

Ćirilova reakcija – a tada je on bio najviši predstavnik aleksandrijske kristologije, koja je pak namjeravala snažno isticati jedinstvo Kristove osobe – bila je gotovo neposredna te se širila svim sredstvima već od 429. godine, obraćajući se i nekim pismima samome Nestoriju. U drugome pismu (PG 77,44-49) što mu ga je uputio u veljači 430. čitamo jasnu tvrdnju o dužnosti Pastira da očuvaju vjeru Božjega naroda. To je bio njegov kriterij, koji vrijedi i danas: vjera Božjeg naroda je izraz tradicije, jamstvo zdravoga nauka. Nestoriju piše ovako: “Narodu se treba izložiti naučavanje i tumačenje vjere na potpuno besprijekoran način i sjetiti se da će onaj koji skandalizira i jednoga od najmanjih koji vjeruju u Krista doživjeti nepodnošljivu kaznu”.

U samome pismu Nestoriju – pismu što će ga kasnije, 451. godine, odobriti četvrti ekumenski, Kalcedonski koncil – Ćiril s jasnoćom opisuje svoju kristološku vjeru: “Tako tvrdimo da su različite naravi koje su se ujedinile u pravo jedinstvo, no rezultat obje je samo jedan Krist i Sin, ne zato što bi zbog jedinstva bila izbrisana različitost naravi, već prije svega zbog toga što su božanstvo i čovještvo, sjedinjene u neizrecivo i neopisivo jedinstvo, za nas proizvele samo Gospodina i Krista i Sina”. A ovo je važno: pravo čovještvo i pravo božanstvo stvarno se ujedinjuju u samo jednoj Osobi, našem Gospodinu Isusu Kristu. Stoga, nastavlja biskup iz Aleksandrije, “ispovijedat ćemo samo Krista i Gospodina, ne u smislu da častimo čovjeka zajedno s Logosom, kako se ne bi insinuirala zamisao o odvojenosti kada se kaže ‘zajedno’ već u smislu da častimo samo jednoga i istoga, jer izvan Logosa nije njegovo tijelo, s kojim se nalazi i uz svoga Oca, ne kao da bi kraj njega sjedila dva sina, već samo jedan ujedinjen s vlastitim tijelom”.

I ubrzo je biskup Aleksandrije, zahvaljujući domišljatim savezima, postigao da Nestorije bude opetovano osuđen: sa strane Rimske stolice, potom nizom od dvanaest anatema koje je sastavio on sam te, na kraju, od Trećega ekumenskoga koncila koji je održan u Efezu 431. godine. Skupština, koja je održana uz izmjenične i burne događaje, završila je prvim velikim trijumfom pobožnosti Mariji i progonstvom carigradskoga biskupa koji nije htio priznati Djevici naslov “Majka Božja” zbog pogrešne kristologije koja je nosila razdijeljenost u samome Kristu. Nakon što je tako nadvladao nad suparnikom i njegovim naučavanjem, Ćiril je ipak znao – već 433. godine – doći do teološke formule kompromisa i pomirenja s Antiohijcima. A i to je vrlo znakovito: s jedne je strane jasnoća vjerskoga nauka, ali s druge također i snažno traženje jedinstva i pomirenja. Sljedećih godina posvetio se na sve načine obrani i pojašnjavanju svoga teološkoga stajališta sve do smrti 27. lipnja 444. godine.

Ćirilovi spisi – koji su bili doista brojni i prošireni na sve strane i preko različitih latinskih i istočnih prijevoda već u tijeku njegova života, što svjedoči o njihovome neposrednom uspjehu – od prvotne su važnosti za povijest kršćanstva. Važni su njegovi komentari na brojne starozavjetne knjige i Novi zavjet, među kojima je cijelo Petoknjižje, Izaija, Psalmi te Ivanovo i Lukino evanđelje. Također su važna i doktrinalna djela u kojima se nalazi učestala obrana trojstvene vjere protiv arijanskih teza i protiv Nestorijevih teza. Osnova Ćirilova naučavanja je crkvena tradicija, a osobito – kako je već spomenuto – spisi Atanazija koji je bio njegov veliki prethodnik na aleksandrijskoj stolici. Među ostalim Ćirilovim spisima na kraju treba podsjetiti na knjige Protiv Julijana, posljednji veliki odgovor na protukršćanske polemike, što ju je biskup Aleksandrije diktirao vjerojatno u posljednjim godinama svoga života kako bi replicirao na djelo Protiv Galileia što ga je puno godina ranije, 363. godine, napisao car koji je nazvan Apostata jer je napustio kršćanstvo u kojemu je bio odgojen.

Kršćanska je vjera nadasve susret s Isusom, “Osobom koja životu daje novo obzorje” (encikl. Deus caritas est, 1). Sv. Ćiril Aleksandrijski bio je neumorni i ustrajni svjedok Isusa Krista, utjelovljene Riječi Božje, ističući nadasve jedinstvo u njemu, kao što ponavlja 433. godine u prvome pismu (PG 77,228-237) biskupu Sukcensu: “Jedan je Sin, jedan je Gospodin Isus Krist, kako prije utjelovljenja tako i poslije utjelovljenja. Naime, ne bijaše jedan Sin Logos rođen od Oca, a drugi onaj rođen od svete Djevice; već vjerujemo da je upravo On koji je prije vremena rođen i po tijelu od jedne žene”. Ova tvrdnja, bez obzira na njezino doktrinalno značenje, pokazuje da je vjera u Isusa Logosa rođenoga od Oca također ukorijenjena u povijest jer, kako tvrdi sveti Ćiril, taj isti Isus došao je u vremenu rođenjem od Marije, Theotokos, i bit će – prema svome obećanju – uvijek s nama. I to je važno: Bog je vječan, rođen je od jedne žene i ostaje s nama svaki dan. U tom pouzdanju živimo, u tome povjerenju nalazimo put našega života.

Preuzeto s bitno.net

MISNA ČITANJA – 27. LIPNJA 2024.

Kuća sagrađena na stijeni i kuća sagrađena na pijesku.

XII. tjedan kroz godinu

Četvrtak, 27. 06. 2024.

Svagdan ili: Sv. Ćiril Aleksandrijski, biskup i crkveni naučitelj

ČITANJA:
2Kr 24 8-17; Ps 79,1-5.8-9; Mt 7,21-29

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Ćiril, Ladislav, Kristofor, Vlatko, Ljudevit

Prvo čitanje:

2Kr 24, 8-17

Jojakima i sve sposobne ljude odveo je babilonski kralj u prognanstvo u Babilon.

Čitanje Druge knjige o Kraljevima

U one dane: Jojakimu je bilo osamnaest godina kad se zakraljio, i kraljevao je tri mjeseca u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Nehuštat, kći Elnatana, i bila je iz Jeruzalema. On je činio što je zlo u očima Gospodinovim, sve kao što je činio i njegov otac.

U ono vrijeme krenu ljudstvo babilonskog kralja Nabukodonozora protiv Jeruzalema, i grad je bio opkoljen. Dođe i babilonski kralj Nabukodonozor da napadne grad, dok ga je njegovo ljudstvo opsjedalo. Tada je judejski kralj Jojakim izišao pred babilonskog kralja — on, njegova majka, njegove sluge, njegove vojskovođe i dvorani — a babilonski ga kralj, osme godine svojega kraljevanja, zarobi. On je odnio sve iz riznice Doma Gospodnjega i iz riznica kraljevskog dvora, i razbio je sve zlatne predmete koje je Salomon, kralj Izraela, načinio za Svetište Gospodnje. Tako se ispunila riječ Gospodnja. Odveo je u prognanstvo sav Jeruzalem, sve vojskovođe i sve vrsne ratnike, oko deset tisuća prognanika, sa svim kovačima i bravarima. Jedino je preostao najsiromašniji narod zemlje. Odveo je Jojakima u Babilon; tako isto i kraljevu majku i sve žene kraljeve, njegove dvorane, plemenitaše zemlje, sve ih je odveo iz Jeruzalema u prognanstvo u Babilon. Sve sposobne ljude, njih sedam tisuća na broju; kovače i bravare, tisuću na broju; sve ljude sposobne za boj, sve ih je kralj babilonski odveo u Babilon, u prognanstvo. Babilonski je kralj postavio za kralja mjesto Jojakima njegova strica Mataniju, ali mu je promijenio ime u Sidkija.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 79,1-5.8- 9

Pripjev:

Zbog slave imena svojega, Gospodine, oslobodi nas!

Bože, pogani, evo, provališe u baštinu tvoju,
tvoj sveti Hram oskvrnuše,
pretvoriše Jeruzalem u ruševine.
Trupla tvojih slugu dadoše za hranu pticama nebeskim,
meso tvojih pobožnika zvijerima zemaljskim.
Krv im ko vodu prolijevahu oko Jeruzalema,
i ne bijaše nekoga da ih pokopa.
Postadosmo sramota susjedima svojim,
podsmijeh i ruglo svima oko nas.
Dokle još, Gospodine? Zar ćeš se svagda srditi?
Zar će ljubomora tvoja poput ognja gorjeti?
Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca;
neka nas pretekne smiloyanje tvoje,
jer smo jadni i nevoljni.
Pomozi nam, Bože, pomoći naša.
Zbog slave imena svojega,
oslobodi nas i otpusti nam grijehe
zbog imena svoga!

Evanđelje:

Mt 7, 21-29

Kuća sagrađena na stijeni i kuća sagrađena na pijesku.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Neće u kraljevstvo nebesko ući

svaki koji mi govori:

‘Gospodine, Gospodine!’,

nego onaj koji vrši volju Oca mojega,

koji je na nebesima.

Mnogi će me u onaj dan pitati:

‘Gospodine, Gospodine!

Nismo li mi u tvoje ime prorokovali,

u tvoje ime đavle izgonili,

u tvoje ime mnoga čudesa činili?’

Tada ću mu kazati:

‘Nikad vas nisam poznavao!

Nosite se od mene,

vi bezakonici!’

Stoga, tko god sluša ove moje riječi

i izvršava ih,

bit će kao mudar čovjek

koji sagradi kuću na stijeni.

Zapljušti kiša,

navale bujice,

duhnu vjetrovi

i sruče se na tu kuću,

ali ona ne pada.

Jer — utemeljena je na stijeni.

Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi,

a ne vrši ih,

bit će kao lud čovjek

koji sagradi kuću na pijesku.

Zapljušti kiša,

navale bujice,

duhnu vjetrovi

i sruče se na tu kuću

i ona se sruši.

I bijaše to ruševina velika.«

Kad Isus završi ove svoje besjede, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. Ta učio ih kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Hodočasnici iz Rame na obljetnicu Gospinih ukazanja stigli pješice u Međugorje

Jučer na 43. obljetnicu Gospinih ukazanja s Radiopostaja Mir Međugorje susrela je skupinu hodočasnika u narančastim majicama kako u koloni, veseli prolaze prema vanjskom oltaru međugorske župne crkve. Bili su to hodočasnici iz Rame, koji su i ove godine pješice stigli Majci, Kraljici Mira. Mjesta su zauzeli na klupama ispred vanjskog oltara crkve svetoga Jakova očekujući početak večernjeg molitvenog programa.

”U skupini nas je 140. Krenuli smo prije tri dana, jedna grupa od dvadesetak hodočasnika pošla je dan prije nas. Upravo smo stigli, prije desetak minuta, dojmovi se još nisu slegli. Osjećamo mir, osjećaje  je nemoguće  opisati”, istaknula je Katarina, koja treći put pješice hodočasti u Međugorje.

”Neka Gospa Kraljica Mira donese mir u svako srce”, istaknula je Božana Nikolić, također sudionica hodočašća, koja drugi put sudjeluje u hodočašću.

”Mi smo trenutno bez riječi, o dojmovima ne možemo govorit sada, možda za dan dva dok se sve ovo slegne. Put od 120 km bio je zahtjevan, bilo je kamenja, šume, trave, u jednom trenutku dođe ti da odustaneš ali neka veća sila, snaga gura te dalje. Put je bio težak, u startu u nedjelju jutro treba ustati u četiri sata ujutro, znaš kakav put te čeka, ona napast odmah odustani, tri dana, po suncu, kamenju, kroz trnje smo se provlačili, svakakvog terena je bilo, usponi, nizbrdice. Zanimljivo je ta dva dana svima nam je bilo naporno, bolovi u mišićima, umor, žuljevi, a taj treći dan što smo bliže Međugorju teret s puta polako spada, osjećamo i dalje taj neki fizički umor ali je prevladala jačina, snaga duha i molitve. Sve smo to na kraju povezali sa našim životom koji se sastoji od trnja, kamenja i od lijepih trenutaka. Ovo hodočašće i, moram naglasiti, naša žrtva neka bude i molitva za mir, odgovor Gospi na njezin poziv prije devet dana”, kazala je Božana, naglašavajući kako su cijelim putem molili..

”Bilo je prostora i za molitvu u miru, tišini. Zahvaljujemo svim ljudima koji su nas dočekali, veliko hvala svima, to nam puno znači. Još ću naglasiti kako je bilo ljudi koji su htjeli biti dio ovoga hodočašća na svoj način, imali smo našega Sarajlića koji nas je pratio tri dana automobilom. Mislim da je ovdje najveći organizator Gospa, jer nemoguće je bez nje okupiti ovo mnoštvo ljudi da hodaju po vremenu, nevremenu i na kraju kažu opet ćemo”, kazala je Božana.

Više na Radiopostaja Mir Međugorje

Pin It