Author

FMteam

Browsing

MISNA ČITANJA – 20. RUJNA 2024.

S njime su bile neke žene i posluživale mu od svojih dobara.

XXIV. tjedan kroz godinu

Petak, 20. 09. 2024.

Sv. Andrija Kim Taegon, prezbiter, Pavao Chong Ha-sang i drugovi, mučenici

Spomendan

ČITANJA:
od dana: 1Kor 15,12-20; Ps 17,1.6-7.8b.15; Lk 8,1-3

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
crvena

IMENDANI:
Andrija, Pavao, Andrijana, Paula

Prvo čitanje:

1Kor 15,12-20

Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo! Ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. Zatekli bismo se i kao lažni svjedoci Božji što posvjedočismo protiv Boga: da je uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako doista mrtvi ne uskrsavaju. Jer ako mrtvi ne uskrsavaju, ni Krist nije uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima. Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše. Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi.

Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 17,1.6-7.8b.15

Pripjev:

Kad se probudim, Gospodine, naužit ću se pojave tvoje.

Počuj, Gospodine pravedni,
i vapaj mi poslušaj,
usliši molitvu iz usta iskrenih!

Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit:
prikloni mi uho i čuj riječi moje.
Proslavi na meni dobrotu svoju,
ti koji od dušmana izbavljaš
one što se utječu desnici tvojoj.

Sakrij me u sjenu krila svojih,
a ja ću u pravdi gledati lice tvoje,
i kad se probudim,
naužiti se pojave tvoje.

Evanđelje:

Lk 8,1-3

S njime su bile neke žene i posluživale mu od svojih dobara.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Isus zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjem. Bila su s njim dvanaestorica i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola; zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Dekret biskupa Petra Palića u vezi s duhovnim iskustvom vezanim za Međugorje

Objavljujemo u cijelosti na hrvatskom jeziku dekret mostarsko-duvanjskog biskupa u vezi s duhovnim iskustvom vezanim za Međugorje upućen 19. rujna 2024.


Dekret u vezi s duhovnim iskustvom vezanim za Međugorje

– Uzimajući u obzir potrebu da se zaključi razlučivanje o fenomenima vezanim uz pobožnost prema Mariji „Kraljici Mira“ u Međugorju, posebno u svjetlu trenutne situacije i odluka koje su već donesene u vezi s pastoralnim usmjerenjem, kao i potrebu da se pruže neka objašnjenja s obzirom na ovo;

– U svjetlu Normi za postupanje u razlučivanju navodnih nadnaravnih fenomena, koje je izdao Dikasterij za nauk vjere 17. svibnja 2024.;

– Budući da je Sveti Otac Franjo već poduzeo mjere kako bi osigurao duhovnu pratnju vjernika koji se žele pridržavati ovog duhovnog prijedloga;

– Budući da je Apostolski vizitator, koji boravi na tom mjestu, izrazio vrlo pozitivno mišljenje o duhovnom ozračju i izrazima pobožnosti u Međugorju;

– Prihvaćajući sinovskom poslušnošću Notu „Kraljica mira – o duhovnom iskustvu vezanim za Međugorje“, koju je odobrio Sveti Otac Franjo, 28. kolovoza 2024., a koju je izdao Dikasterij za nauk vjere, 19. rujna 2024., kojom se izjavljuje da su, s obzirom na navedeno duhovno iskustvo, „da su ispunjeni uvjeti za nastaviti s odlukom nihil obstat“;

– Imajući na umu pozitivnu ocjenu, ali i pojašnjenja koja se izražavaju u navedenoj Noti o porukama vezanim uz duhovno iskustvo Međugorja, posebno o tome da skup poruka pripisanih Kraljici Mira iz Međugorja ima veliku duhovnu vrijednost i izražava, različitim riječima, stalni evanđeoski nauk, uvijek stavljajući u središte pouzdanje u Boga kroz potpuno pouzdanje u Mariju, da se bude oruđe mira;

– Svjestan drugih pozitivnih i ne manje važnih aspekata ovih poruka – dobro istaknutih u navedenoj Noti – kao što su oni koji jasno stavljaju Marijin zagovor i djelovanje podređeni Isusu Kristu, tvorcu milosti i spasenja u svakoj osobi; oni koji nude snažnu teocentričnu viziju duhovnog života i pozivaju na vjerno pouzdanje u Boga koji je ljubav; oni koji se odnose na važnost traženja pomoći Duha Svetoga i potrebu napuštanja svjetovnog načina života te pretjerane navezanosti na zemaljska dobra uz učestale pozive na obraćenje, što su osnovni uvjeti za postizanje istinskog mira u svijetu; oni koji potiču na nepodcjenjivanje ozbiljnosti zla i grijeha te na borbu protiv zla i utjecaja Sotone; oni koji ističu da je temeljna kršćanska obveza molitva, zajedno s preporukom konkretne bratske ljubavi koja prati, daruje, služi, oprašta, blizu je siromasima, ne zaboravljajući nikada na crkvenu dimenziju zajedništva s cijelom Crkvom, s pastirima i također sa Svetim Ocem;

– S obzirom na obilje svjedočanstava vjernika i pastira o brojnim pozitivnim plodovima vezanim uz pobožnost prema Mariji „Kraljici Mira“;

– Na kraju, imajući u vidu činjenicu da ovaj fenomen uvelike nadilazi Mostarsko-duvanjsku biskupiju do te mjere da se pobožnost proširila cijelim svijetom;

ODLUČUJEM

– da ništa ne priječi (nihil obstat) „da se cijeni pastoralna vrijednost i da se promiče širenje ovog duhovnog prijedloga pa i mogućim hodočašćima“ (Norme, br. 17);

– da su vjernici, kad je u pitanju pobožnost prema Mariji „Kraljici Mira“, „ovlašteni da je se pridržavaju na razborit način“ (Norme, čl. 22, §1: usp. Benedikt XVI., Verbum Domini, br. 14), iako to ne podrazumijeva odobravanje nadnaravnog karaktera fenomena o kojemu je riječ (usp. Norme, čl. 22, §2), uz napomenu da vjernici nisu dužni vjerovati u to;

– da su svećenici ove Biskupije, prihvaćajući i poštujući odluku Crkve, slobodni pristati ili ne pristati uz ovaj duhovni prijedlog;

– da se Apostolskog vizitatora poštuje i sluša u odlukama koje će donositi u situacijama koje se mogu pojaviti.

Zbog široke rasprostranjenosti pobožnosti prema Mariji „Kraljici Mira“ po cijelom svijetu, ne dovodeći u pitanje ovlast svakog dijecezanskog biskupa da o ovoj stvari samostalno odlučuje sukladno čl. 7, §3 Normi za postupanje u razlučivanju navodnih nadnaravnih fenomena, određujem da se ovaj dekret objavi 19. rujna 2024.

Jedan primjerak dekreta neka se pošalje Dikasteriju za nauk vjere, a drugi Predsjedništvu Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.

Mostar, 19. rujna 2024.

Don Stipe Gale
kancelar

✠ Petar Palić
biskup

Papa Franjo dodjeljuje „nihil obstat“ za Međugorje

Dokument Dikasterija za nauk vjere koji je odobrio papa Franjo ne govori o nadnaravnosti, ali priznaje obilne duhovne plodove vezane za župu-svetište Kraljice mira te daje uglavnom pozitivno mišljenje o porukama, iako uz nekoliko pojašnjenja, izvijestio je Vatican News.


„Stigao je trenutak da se zaključi duga i složena povijest oko duhovnih fenomena Međugorja“. Tim riječima započinje Nota o duhovnom iskustvu vezanom za Međugorje koju je potpisao kardinal Víctor Manuel Fernández, pročelnik Dikasterija za nauk vjere. Tekst je to koji je odobrio papa Franjo koji prepoznaje vrijednost duhovnih plodova povezanih s međugorskim iskustvom, ovlašćujući vjernike da ga se pridržavaju budući da su se „dogodili brojni pozitivni plodovi i nisu se među Božjim narodom proširili nikakvi negativni ili rizični učinci“. Uglavnom, pozitivno je također mišljenje o porukama, iako uz pojašnjenja nekih izraza.

Mjesta vezana uz međugorski fenomen odredišta su hodočašća iz cijeloga svijeta. „Pozitivni se plodovi očituju ponajviše kao promicanje zdrave prakse života vjere“ u skladu s tradicijom Crkve. Dogodila su se „brojna obraćenja“ ljudi koji su otkrili ili ponovno otkrili vjeru; povratak ispovijedi i sakramentalnoj pričesti, brojna zvanja, „brojna pomirenja supružnika i obnove bračnoga i obiteljskoga života“. Zabilježena su i „vrlo brojna ozdravljenja“. Župa Međugorje mjesto je klanjanja, molitve, seminara, duhovnih vježbi, okupljanja mladih. Nastala su i karitativna djela koja brinu o siročadi, ovisnicima, osobama s invaliditetom, a utvrđena je i prisutnost skupina pravoslavnih kršćana i muslimana.

Nota Dikasterija potom razmatra glavne aspekte poruka, počevši od poruke mira shvaćenoga ne samo kao odsutnost rata nego i u duhovnom, obiteljskom i društvenom smislu: najoriginalniji naslov koji Gospa sebi pripisuje je, naime, „Kraljica mira“. To je mir koji je plod življene ljubavi koja „podrazumijeva također ljubav prema onima koji nisu katolici“. Taj se aspekt bolje razumije „u ekumenskom i međureligijskom kontekstu Bosne, obilježenom strašnim ratom s jakim religijskim elementima“.

Često se pojavljuje poticaj na pouzdano prepuštanje Bogu koji je ljubav: „Možemo prepoznati jezgru poruka u kojima Gospa ne stavlja sebe u središte, nego pokazuje da je potpuno usmjerena na naše jedinstvo s Bogom“. Osim toga, „Marijin zagovor i djelovanje očito su podređeni Isusu Kristu kao tvorcu milosti i spasenja u svakoj osobi“.

U porukama potom nalazimo „stalni poziv na napuštanje svjetovnoga načina života i pretjerane vezanosti za zemaljska dobra, uz česte poticaje na obraćenje, što čini mogućim istinski mir u svijetu“. Čini se da je upravo obraćenje središte međugorske poruke. Tu je i „ustrajan poticaj da se ne podcjenjuje ozbiljnost zla i grijeha“ i da se ozbiljno shvati Božji poziv na borbu protiv zla. Temeljni su također uloga molitve i posta, kao i središnje mjesto mise i traganje za konačnim smislom postojanja u vječnom životu.

U drugome dijelu dokumenta ističe se kako se „nekoliko“ poruka može činiti „povezanima sa zbunjujućim ljudskim iskustvima“ iako neke pogreške možda nisu „iz loše namjere, nego zbog subjektivnoga shvaćanja tog fenomena“. U nekim se slučajevima „čini da Gospa pokazuje neku razdraženost jer se neke njezine upute nisu slijedile; tako upozorava na prijeteće znakove i mogućnost da se nikada više ne ukaže“. Ali zapravo druge poruke daju ispravno tumačenje: „Oni koji daju katastrofična predviđanja lažni su proroci. Kažu: “Te i te godine, tog i tog dana bit će katastrofa”. Uvijek sam govorila da će kazna doći ako se svijet ne obrati. Zbog toga potičem sve na obraćenje“ (15.12.1983.).

Tu su potom poruke za župu u kojima Gospa kao da želi kontrolu nad pojedinostima duhovnoga i pastoralnoga puta. U drugim slučajevima poruke se odnose na zahtjeve „malo vjerojatnoga nadnaravnog porijekla“, kad Gospa „daje naredbe o datumima, mjestima, praktičnim aspektima, i donosi odluke o uobičajenim pitanjima“. Zapravo, sama Gospa relativizira vlastite poruke podvrgavajući ih „neusporedivoj vrijednosti Riječi objavljene u Svetom pismu“. „Nemojte ići u potragu za izvanrednim stvarima, nego radije uzmite Evanđelje, čitajte ga i sve će vam biti jasno“ (12.11.1982.). U Noti se kao problematične navode i poruke koje Gospi pripisuju izraze „moj plan“, „moj projekt“, riječi koje bi „mogle zbuniti“. Zapravo, sve što Marija čini uvijek je u službi Gospodinova plana. Ne smijemo pogrješno dodjeljivati Mariji „mjesto koje je jedinstveno i isključivo za Sina Božjega“.

Iako to ne podrazumijeva proglašenje nadnaravnosti, i podsjećajući da nitko nije obvezan vjerovati u to, nihil obstat – koje je izdao mostarski biskup u dogovoru sa Svetom Stolicom – upućuje da vjernici „mogu putem tog duhovne ponude dobiti pozitivan poticaj za svoj kršćanski život te dopušta javno čašćenje“. U Noti se također precizira da pozitivna ocjena većine međugorskih poruka „ne podrazumijeva proglašenje izravnoga nadnaravnog porijekla“. Crkvene vlasti u mjestima gdje je takvo iskustvo prisutno, pozvane su cijeniti pastoralnu vrijednost i „također promicati širenje te duhovne ponude“. Dikasterij na kraju potiče one koji idu u Međugorje „da prihvate kako se na hodočašće ne ide radi susreta s navodnim vidiocima, nego radi susreta s Marijom, Kraljicom mira“.

9. DAN – Neprekidna devetnica svetoj Misi

Današnji poticaj za molitvu, uz napomenu najvažnije je sudjelovanje na svetoj Misi.


9. DAN- Neprekidna devetnica svetoj Misi

1. Zaziv Duha Svetoga

O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!

Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!

Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!

Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!

Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!

Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslome Sinu mu,
sa Tješiteljem presvetim
nek bude sada i uvijeke. Amen.

– Pošalji Duha svojega i postat će. (Aleluja)
– I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)

Pomolimo se: Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

2. Otajstva svjetla Gospine krunice

1. Koji je na rijeci Jordanu kršten bio.

U prvom otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako je na Gospodina našega Isusa Krista na krštenju u Jordanu sišao Duh Sveti, a Otac ga proglasio svojim ljubljenim Sinom.

2. Koji nam se na svadbi u Kani objavio.

U drugom otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist u Kani Galilejskoj Marijinim posredovanjem pretvorio vodu u vino i pobudio vjeru učenika.

3. Koji nam je Kraljevstvo Božje navijestio i na obraćenje pozvao.

U trećem otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist navijestio Kraljevstvo Božje i pozvao na obraćenje za oproštenje grijeha.

4. Koji se na gori preobrazio i svoju nam slavu objavio.

U četvrtom otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako se Gospodin naš Isus Krist pred učenicima na gori preobrazio, a Otac ih pozvao da ga slušaju.

5. Koji nam se u otajstvu euharistije darovao.

U petom otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist ustanovio euharistiju.

3. Evanđelje dana

Evanđelje: Lk 7,36-50

U ono vrijeme: Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću.

Kada to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: »Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.« A Isus, da mu odgovori, reče: »Šimune, imam ti nešto reći.« A on će: »Učitelju, reci!« A on: »Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?« Šimun odgovori: »Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.« Reče mu Isus: »Pravo si prosudio.«

I okrenut ženi reče Šimunu: »Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.« A ženi reče: »Oprošteni su ti grijesi.«

Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: »Tko je ovaj da i grijehe oprašta?« A on reče ženi: »Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!«

4. Kratki poticaj za razmišljanje

Masa, pa i birana elita, ne može udahnuti život, već ga samo guši. Čovjek se mora odvažiti samostalno misliti, nastupati, odlučivati, neovisno o sudu drugih. Upravo takvo čudo se izvodi ovdje, u farizejevoj kući, za objeda. Žena postaje osoba, postaje obraćeni vjernik jer je pronašla osobu koja je ljubi, bez interesa. To je jasna poruka kako ćemo i mi dosegnuti smisao svog života samo preko ruku, preko riječi koje nas diraju u dušu, koje bude dušu i srce, koje su u mogućnosti darovati čovjekovu životu izvornu čistoću. I upravo je tajanstvenost, nutarnja tajanstvena snaga Isusovih čudesa u tom da je ovaj Nazarećanin uspijevao istrgnuti ljude iz njihova uhodana pa i krajnje grješna života, iz zagrljaja sigurne smrti i ponovno ih vratiti Bogu da bi u njima taj Bog ponovno kao u svojim ljubljenim bićima zavladao.

U ovome prizoru s grješnicom imamo komadić neba na zemlji, imamo snagu Duha u bezdušnom svijetu, imamo veliko božansko srce u društvu bez srca. U spontanosti ove žene zrcali se čovjekova potreba za spasenjem, za ljubavlju. Isus skreće pozornost na ovu ženu ne zbog njezina skandalozna života, već zbog njezine ljubavi kojom je iskajala svoje grijehe. Ona je sretna zbog oproštena grijeha. I stoga je sve ovo velik upitnik svakome od nas: Shvaćamo li i prihvaćamo li Boga ozbiljno? Što je s nama ako danima, mjesecima ne odemo u crkvu, ne molimo se Bogu? Za Isusa ova nazočna žena nije predmet ljudskih ogovaranja ili muške pohote, već osoba koja čezne za ljubavlju, u biti za Bogom. Ona je osoba koju treba ljubiti i prihvatiti, unatoč svim njezinim javnim skandalima. Zato je potrebno napustiti sitničavu sliku o Bogu. Upravo to prigovara Isus Šimunu. Nije dovoljno biti korektan, obavljati svoje dužnosti, pa i molitvene, već treba ljubiti. A mjera ljubavi je ljubav bez mjere. Zato u toj nemjerivoj ljubavi koju Isus ima spram nas on svakog čovjeka traži i stavlja ga neposredno pred Boga.

Ona je grješnica prokockala kapital svoje ljepote, ali je na Isusove noge izlila balzam svoje ljubavi. Sad mora napokon spoznati kako je bila iskorištavana, gurnuta u stranu, te je na kraju cijeli njezin život jedno veliko razočaranje. Bila je obična čaša vode koju je svatko mogao iskapiti kad mu se prohtjelo. U njoj je novac prerastao u tijelo, tijelo je služilo novcu, osjećaje je pretvarala u zanat, a grijeh joj je bio zvanje.

U Isusovoj osobi kuca Bog na naša vrata. Dolazi kao onome farizeju, na objed, u pohode. Trebamo otvoriti vrata, ugostiti Isusa. Dokle, pak, mi puštamo Boga u sebe? Koji prostor zadržavam za sebe? Što je moj pričuvni prostor u koji nema ni Bog pravo unići? Onaj farizej Šimun pušta Isusa samo do površine, ne dalje, ne u svoje srce. Stoga mu Isus govori kako mu ima nešto reći. Reći njegovu srcu, njegovu biću. Želi mu reći da je u njemu premalo ljubavi za Boga i čovjeka, a previše zakona i osude. Kažimo i mi: Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!

(fra Tomislav Pervan)

5. Molitve

Dragi Oče, hvala Ti za dar Tvoga Sina Isusa.

Duše Sveti, privedi me istinskom obraćenju, privedi me k osobi Isusa Krista.

Isuse, Spasitelju, danas se potpuno predajem Tebi.

Predajem se svim srcem svojim i svom dušom svojom.

Molim Te, dođi mi u srce na najintimniji način. Danas Ti kažem: “DA!”

Otvaram Ti sve tajne svoga srca i molim Te: “Dođi Isuse!” Ti budi gospodar svega mojeg života.

Ja vjerujem u Tebe i prihvaćam Te kao svoga jedinog Gospodara i Spasitelja.

Ne zadržavam ništa. Sve potpuno predajem Tebi: svoje zdravlje, obitelj, imanje, svoje zanimanje, svoje sposobnosti, svoje odnose s drugima, raspoređenost svog vremena, uspjehe i neuspjehe.

Predajem Ti sve i napuštam sve.

Potpuno Ti predajem svoje shvaćanje stvari – onako kako ih ja vidim, predajem svoja opredjeljenja i svoju volju.

Potpuno Ti predajem obećanja koja sam izvršio i ona koja nisam izvršio.

Predajem Ti svoje slabosti i svoje snage.

Predajem Ti i svoja uzbuđenja, svoje strahove, svoje nesigurnosti, svoju spolnost…

Posebno Ti predajem sva područja mog života u kojima sam najosjetljiviji…

Gospodine, predajem Ti potpuno cijeli svoj život, prošlost, sadašnjost i budućnost.

U bolesti i u zdravlju – i u smrti ja od sada pripadam Tebi.

Hvala Ti, Isuse!!!

***

Molitva svetom Mihaelu arkanđelu u borbi protvi zla

Sv. Mihaele arkanđele, brani nas u boju, budi nam u pomoći protiv zloće i zasjeda đavla. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo, a i ti poglavico Vojske Nebeske, sotonu i druge pakosne duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, Božanskom krijepošću i pakao protjeraj i strovali. Kroz bezgriješnu Djevicu Mariju. Kroz Njezino bezgriješno začeće. Amen.

Oče naš…

***

Pod obranu se Tvoju utječemo

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli vazda oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.

SVETAC DANA – SV. JANUARIJE

Radosni i tužni događaji u tisućljetnoj povijesti toga grada isprepliću se s imenom, štovanjem i čudom krvi sv. Januarija. To se čudo spominje tamo od god. 1389.


Najstariji izvor, iz kojega saznajemo nešto pouzdano o velikom napuljskom zaštitniku sv. Januariju, jest izvadak iz pisma što ga je g. 432. napisao svećenik Uranius. Iz tog pisanog dokumenta, koji je čak ušao u latinsku patrologiju, doznajemo da je sv. Januarije bio biskup i mučenik te da je proslavio crkvu u Napulju.

Prema najstarijim liturgijskim dokumentima mučeništvo se sv. Januarija i njegovih drugova zbilo 19. rujna 305. za vrijeme Dioklecijanova progonstva. Godine 432. napuljski je biskup Ivan I. otkrio kosti svetog Januarija te ih pohranio u katakombama Capodimonte. Relikvije su sv. Januarija god. 831. odnesene u Benevent.

Odande su pak god. 1154. dospjele u samostan Montevergine. I tek su god. 1497. opet vraćene u Napulj, gdje se i danas nalaze i štuju. Ime je sv. Januarija usko vezano uz povijest grada Napulja, kome je već stoljećima glavni zaštitnik. Radosni i tužni događaji u tisućljetnoj povijesti toga grada isprepliću se s imenom, štovanjem i čudom krvi sv. Januarija. To se čudo spominje tamo od god. 1389.

A ono se događa na blagdan prijenosa svečevih relikvija, tj. u subotu uoči prve nedjelje u svibnju, zatim 19. rujna i 16. prosinca ili u devetnici i osmini tih dana. Svečeva tvrdo zgrušana krv, koja se čuva u relikvijaru, najedanput provrije i poprimi tekuće stanje. O toj se pojavi mnogo pisalo i raspravljalo.

U svakom slučaju ona je veoma zanimljiva. Izreći konačan sud o njoj ne spada na nas. Jedno je u svemu tome ipak sigurno, a to je da Bog može čudesnim znacima proslaviti svoje svece. Ti nam znaci onda mogu pomoći da porastemo u vjeri u Božju svemogućnost i dobrotu.

Štuje se kao zaštitnik od kuNajstariji izvor, iz kojega saznajemo nešto pouzdano o velikom napuljskom zaštitniku sv. Januariju, jest izvadak iz pisma što ga je g. 432. napisao svećenik Uranius. Iz tog pisanog dokumenta, koji je čak ušao u latinsku patrologiju, doznajemo da je sv. Januarije bio biskup i mučenik te da je proslavio crkvu u Napulju.Prema najstarijim liturgijskim dokumentima mučeništvo se sv. Januarija i njegovih drugova zbilo 19. rujna 305. za vrijeme Dioklecijanova progonstva. Godine 432. napuljski je biskup Ivan I. otkrio kosti svetog Januarija te ih pohranio u katakombama Capodimonte. Relikvije su sv. Januarija god. 831. odnesene u Benevent.Odande su pak god. 1154. dospjele u samostan Montevergine. I tek su god. 1497. opet vraćene u Napulj, gdje se i danas nalaze i štuju. Ime je sv. Januarija usko vezano uz povijest grada Napulja, kome je već stoljećima glavni zaštitnik. Radosni i tužni događaji u tisućljetnoj povijesti toga grada isprepliću se s imenom, štovanjem i čudom krvi sv. Januarija. To se čudo spominje tamo od god. 1389.A ono se događa na blagdan prijenosa svečevih relikvija, tj. u subotu uoči prve nedjelje u svibnju, zatim 19. rujna i 16. prosinca ili u devetnici i osmini tih dana. Svečeva tvrdo zgrušana krv, koja se čuva u relikvijaru, najedanput provrije i poprimi tekuće stanje. O toj se pojavi mnogo pisalo i raspravljalo.U svakom slučaju ona je veoma zanimljiva. Izreći konačan sud o njoj ne spada na nas. Jedno je u svemu tome ipak sigurno, a to je da Bog može čudesnim znacima proslaviti svoje svece. Ti nam znaci onda mogu pomoći da porastemo u vjeri u Božju svemogućnost i dobrotu.Štuje se kao zaštitnik od kužnih i sličnih epidemija, a u južnoj Italiji, oko Napulja, smatraju ga općim zaštitnikom svih bolesti.Sveci.net

žnih i sličnih epidemija, a u južnoj Italiji, oko Napulja, smatraju ga općim zaštitnikom svih bolesti.

Izvor: Sveci.net 

MISNA ČITANJA – 19. RUJNA 2024.

Oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo.

XXIV. tjedan kroz godinu

Četvrtak, 19. 09. 2024.

Svagdan ili: Sv. Januarije, biskup i mučenik

ČITANJA:
1Kor 15,1-11; Ps 118,1-2.16-17.28; Lk 7,36-50

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Januarije, Eustohije, Teodor

Prvo čitanje:

1Kor 15, 1-11

Ovako propovijedamo, ovako vjerujete.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo!

Dozivljam vam u pamet

evanđelje koje navijestih,

koje primiste,

u kome stojite,

po kojem se spasavate,

ako držite što sam vam navijestio;

osim ako uzalud povjerovaste.

Doista, predadoh vam ponajprije što i primih:

Krist umrije za grijehe naše po Pismima;

bî pokopan

i uskrišen treći dan po Pismima;

ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici.

Potom se ukaza braći,

kojih bijaše više od pet stotina zajedno;

većina ih još i sada živi, a neki usnuše.

Zatim se ukaza Jakovu,

onda svim apostolima.

Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni.

Da, ja sam najmanji među apostolima

i nisam dostojan zvati se apostolom

jer sam progonio Crkvu Božju.

Ali milošću Božjom jesam što jesam

i njegova milost prema meni ne bijaše uzaludna;

štoviše, trudio sam se više nego svi oni —

ali ne ja,

nego milost Božja sa mnom.

Ili dakle ja ili oni:

tako propovijedamo,

tako vjerujete.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 118, 1-2.16-17.28

Pripjev:

Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar!

Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«

Gospodnja me desnica uzdignu,
Gospodnja se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću, nego živjeti,
i kazivati djela Gospodnja.

Ti si Bog moj — tebi zahvaljujem:
Bože moj, tebe ja uzvisujem.

Evanđelje:

Lk 7,36-50

Oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću.

Kada to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: »Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.« A Isus, da mu odgovori, reče: »Šimune, imam ti nešto reći.« A on će: »Učitelju, reci!« A on: »Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?« Šimun odgovori: »Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.« Reče mu Isus: »Pravo si prosudio.«

I okrenut ženi reče Šimunu: »Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.« A ženi reče: »Oprošteni su ti grijesi.«

Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: »Tko je ovaj da i grijehe oprašta?« A on reče ženi: »Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Vatikan najavio za četvrtak tiskovnu konferenciju o Međugorju

Kardinal Víctor Fernández, prefekt Dikasterija za nauk vjere, vodit će konferenciju za novinare o “duhovnom iskustvu” Međugorja u četvrtak, 19. rujna, u Vatikanu.


Tiskovni ured Svete Stolice priopćio je 16. rujna da će na tiskovnoj konferenciji o Međugorju, koja će biti održana u četvrtak u 11:30 po lokalnom vremenu, uz kardinala Fernándeza govoriti mons. Armando Matteo, koji služi kao tajnik Doktrinarnog odjela dikasterija te Andrea Tornielli, ravnatelj uredništva Dikasterija za komunikaciju, prenosi Nedjelja.ba.

Iako nisu objavljeni nikakvi dodatni detalji o događaju, tiskovna konferencija se održava u svjetlu novih Normi ​​za postupanje u razlučivanju navodnih nadnaravnih pojava, koje je u svibnju objavio Dikasterij za nauk vjere. Od tada je Sveta Stolica objelodanila odluke o raznim navodnim marijanskim ukazanjima i pobožnostima.

Predviđeno je da tiskovna konferencija bude prenošena uživo na YouTube kanalu Vatican Newsa.

8. DAN – Neprekidna devetnica svetoj Misi

Današnji poticaj za molitvu, uz napomenu najvažnije je sudjelovanje na svetoj Misi.


8. DAN- Neprekidna devetnica svetoj Misi

1. Zaziv Duha Svetoga

O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!

Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!

Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!

Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!

Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!

Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslome Sinu mu,
sa Tješiteljem presvetim
nek bude sada i uvijeke. Amen.

– Pošalji Duha svojega i postat će. (Aleluja)
– I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)

Pomolimo se: Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

2. Slavna otajstva Gospine krunice

1. Koji je od mrtvih uskrsnuo.

U prvom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist treći dan po smrti slavno uskrsnuo od mrtvih.

2. Koji je na nebo uzašao.

U drugom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist četrdeset dana poslije svog uskrsnuća uzašao na nebo i sjeo o desnu svoga nebeskog Oca.

3. Koji je Duha Svetog poslao.

U trećem slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je naš Gospodin Isus Krist poslao Duha Svetoga nad apostole u prilici ognjenih jezika.

4. Koji je Tebe, Djevice na nebo uzeo.

U četvrtom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je bila Blažena Djevica Marija, uznesena na nebo.

5. Koji je Tebe, Djevice, na nebu okrunio.

U petom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je bila Blažena Djevica Marija okrunjena kao kraljica neba i zemlje.

3. Evanđelje dana

Evanđelje: Lk 7,31-35

U ono vrijeme: Reče Gospodin: »S kime da prispodobim ljude ovog naraštaja? Komu su nalik? Nalik su djeci što sjede na trgu pa jedni drugima po poslovici dovikuju: ‘Zasvirasmo vam i ne zaigraste! Zakukasmo i ne zaplakaste!’ Doista, došao je Ivan Krstitelj. Nije kruha jeo ni vina pio, a velite: ‘Đavla ima!’ Došao je Sin Čovječji koji jede i pije, a govorite: ‘Evo izjelice i vinopije, prijatelja carinikâ i grešnikâ!’ Ali opravda se Mudrost pred svom djecom svojom.«

4. Kratki poticaj za razmišljanje

Tko je Isusa prihvatio? Tko se zapravo istinski obratio? Mudra djeca, djeca koja pristaju uz Božju mudrost, oni neuki, maleni. Njima se objavljuje, potom carinici, grješnici, grješnice. To su ona prava Abrahamova djeca, nova Božja obitelj koja je iskusila milosrđe i praštanje te počela živjeti novim životom.

Isus je utjelovljeno Božje milosrđe u osobi. Ne milosrđe pod svaku cijenu, u stilu našega ‘anything goes’, ‘sve je dopušteno’, ‘Bog će već oprostiti’, nego u smislu životnoga zaokreta i obraćenja. Milosrđa nema bez istine. Isus je redovito gnjevan i iskazuje srdžbu upravo prema onima koji su prijetvorni, dvolični. I s njima je krajnje nemilosrdan u svojim postupcima. Za njega vrijedi: Nema milosrđa bez istine. Istina se mora reći, ali samo u ljubavi. I to su ljudi u ophođenju s Isusom iskusili. Istina bez ljubavi je okrutna, takva istina znade ubiti, duboko povrijediti. Dok je ljubav bez istine lažna, neiskrena.

Isus je nemilosrdan prema farizejima, pismoznancima, zakonoznancima, dok je milosrdan prema grješnicima, carinicima. Primjerice prema onoj Samarijanki na Jakovljevu zdencu. Nakon što joj je otkrio kako je imala pet muževa, a i ovaj s kojim sada živi nije njezin, ona se nije uvrijedila. Nije zalupila vratima iza sebe, nije otišla od Isusa gnjevna, nije digla nikakvu prašinu zbog Isusovih riječi. Isus je rekao istinu koja ne vrijeđa, koja ne osuđuje. Tako nam Isus otkriva i istinu našega života, bez optužnice, ali s vrlo mnogo razumijevanja i ljubavi. Žena koja se stidjela svih i svakoga zbog svoga načina života, koja se od drugih krila, na koju su njezini sumještani upirali prstom zbog njezina životnoga stila, ide u selo i govori drugima što joj je sve Isus rekao. I dovodi ih k Isusu, onome koji je rekao što je sve učinila. Isus ju je oslobodio.

I zato se nakon toga susreta događa nešto nevjerojatno. Prezrena i odbačena žena dovodi cijelo selo k Isusu. Svi se njezini sumještani susreću s Gospodinom. Žena postaje misionarka, navjestiteljica Božjega smilovanja koje se očituje u Isusu. Isus je utjelovljenje i Božanskoga milosrđa. To je tajna Isusove osobe. On nas gleda, on nas poznaje, on zna što je u nama – i u tome pogledu nema osude, nego prihvat, duboko razumijevanje i milosrđe. Ali mu moram doći bez životne laži, bez prijetvornosti, bez ikakvih obrazina, bez dvoličnosti.

     To je ono što se zbiva kad posljednji postaju prvi, a prvi posljednji. Tu se obistinjuje i ono blaženstvo iz njegovih usta: “Blago vama siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! Blago vama gladnima: bit ćete nasićeni! Blago vama uplakanima: smijat ćete se!” (usp. Lk 6,20).

(fra Tomislav Pervan)

5. Molitve

Slavite Gospodina na harfi,
na liri od deset žica veličajte njega!
Pjesmu novu zapjevajte njemu
i glazbala skladna popratite poklicima.

Jer prava je riječ Gospodnja,
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodnje.

Blago narodu kojemu je Gospodin Bog,
narodu koji on odabra sebi za baštinu!
Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama,
kao što se u tebe uzdamo!

(Ps 33,2-5.12.22)

***

Molitva svetom Mihaelu arkanđelu u borbi protvi zla

Sv. Mihaele arkanđele, brani nas u boju, budi nam u pomoći protiv zloće i zasjeda đavla. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo, a i ti poglavico Vojske Nebeske, sotonu i druge pakosne duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, Božanskom krijepošću i pakao protjeraj i strovali. Kroz bezgriješnu Djevicu Mariju. Kroz Njezino bezgriješno začeće. Amen.

Oče naš…

***

Pod obranu se Tvoju utječemo

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli vazda oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.

SVETAC DANA – SV. JOSIP KUPERTINSKI

Zvali su ga “leteći svetac”. Moglo bi se reći da je dobar dio života proveo “u zraku”. Ti su se zanosi i “letovi” događali naročito za vrijeme Euharistije i prigodom različitih blagdana i svečanosti.


Među svecima, povrh svetosti obdarenima izvanrednim Božjim darovima, ističe se naš franjevački brat sveti Josip Kupertinski. Rodio se na jugu Italije, 17. lipnja 1603. godine, u gradiću Copertino. Više je puta kucao na vrata različitih samostana, ali su ga odbijali smatrajući ga nedoučenim. U međuvremenu nije bio danguba, prihvaćao se svakoga posla. Napokon su ga, godine 1626., prihvatili franjevci konventualci.

Silno je želio postati svećenikom, ali je u studiju, uza sav mar, teško napredovao; zaređen je 1628. godine. Unatoč tome, proslavio se i kao dobar savjetnik i birani ispovjednik, čak i nekih znamenitih ljudi svojega vremena. Bio je veliki pokornik i molitelj, a i u najtežim prilikama života djetinje poslušan redovnik. Bog ga je odlikovao čestim, rekli bismo, prečestim izvanrednim darovima, osobito ushitima i darom lebdenja. Zvali su ga «leteći svetac«. Moglo bi se reći da je dobar dio života proveo «u zraku». Ti su se zanosi i «letovi» događali naročito za vrijeme Euharistije i prigodom različitih blagdana i svečanosti.

Dosta je bilo da čuje neki sveti stih, ili da se zagleda u svetohranište, ili u koji sveti lik, i uslijedio je «najprije usklik, zatim let – nekoliko centimetara ili više metara nad zemljom – ili jednostavno sabranost s gubitkom vanjskih osjetila«

Takvi su izvanredni darovi Božji znak da postoji drugi svijet, Božja transcendencija, onostranost. U isto vrijeme pokazuju silnu čežnju čovjekovu za Bogom te očituju kolika li je privlačna snaga Božjega bića. Pitali su jednom Josipa što sveci vide u takvom stanju. On je odgovorio u trećem licu: «Nalaze se usred velike dvorane lijepih i novih stvari, i u njoj jednim pogledom vide kao u sjajnom zrcalu sliku svih stvari, svih zbiljnosti«.

Jednoga su dana na Veliki četvrtak franjevci obavljali klanjanje pred Presvetim; oltar je bio pun cvijeća i gorućih svijeća. Uto uđe Josip da im se pridruži, kadli, tek što pogleda tabernakul, poleti iznad svih prema njemu i u zanosu ga svega obgrli, sa svim cvijećem i svijećama. I tako osta dok mu poglavar pod poslušnost ne naredi da siđe. Svijeće su ostale gorjeti, cvijeće je ostalo u redu. Nije čudo da su poglavari odlučili da Josip ne prisustvuje zajedničkim molitvenim i drugim samostanskim činima kako ne bi «ometao» redovnike. Jednom se tako uzdigao i ostao lebdeći pred samim papom Urbanom VIII. On je inače naredio stroga pravila u pogledu proglašavanja svetih, ali je tada rekao da će, bude li živ, osobno posvjedočiti za Josipa.

Dakako, sa svih su strana navaljivali ne samo znatiželjnici, nego i ljudi, veliki i mali, željni vjerskoga ohrabrenja i savjeta. Josip ih se, uza svu povučenost, nije mogao otresti. Zvao ih je «živi križevi». U svemu tomu, on nipošto nije bio neka ekstravagantna osoba, željna senzacija. Naprotiv, želio je biti običan franjevac, svećenik, vršeći svoje svagdašnje dužnosti. Uz to je bio i veliki pokornik. A zbog svojih se izvanrednih darova morao nerijetko podložiti i teškim zabranama, neugodnim izoliranjima i strogim provjerama pod paskom, što je on sve svetački strpljivo podnosio.

Sveti Josip Kupertinski umro je u Osimu, 17. rujna 1663. godine. Proces za ispitivanje njegove svetosti najstrože je vodio glasoviti pravnik Prosper Lambertini koji će kao papa Benedikt XIV., 24. veljače 1753. godine, potpisati dekret o Josipovoj beatifikaciji. Svetim ga je proglasio Klement XIII., 16. srpnja 1857. godine.

Evo nekoliko misli iz ostavštine našega sveca:

Pogledaj ptice nebeske kako se spuštaju na zemlju da uhvate hranu, a onda se odmah brzo vraćaju u visine. Tako dolikuje i Božjim slugama da borave na zemlji samo koliko dopušta nužda, da se onda odmah duhom dignu da Boga hvale i slave. Vidiš također kako ptice paze da se ne zalete u blato i da se ne valjaju po prljavoj zemlji, slično se i ljudi ne smiju spuštati u ono što oskvrnjuje dušu, nego se moraju duhom dizati u visine i svetim djelima slaviti Svevišnjega.

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 18. RUJNA 2024.

Zasvirasmo vam, a ne zaigraste! Zakukasmo i ne zaplakaste!

XXIV. tjedan kroz godinu

Srijeda, 18. 09. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
1Kor 12,31 – 13,13; Ps 33,2-5.12.22; Lk 7,31-35

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Josip Kupertinski; Ariadna, Senarije

Prvo čitanje:

1Kor 12, 31–13, 13

Ostaju vjera, ufanje i ljubav; najveća je ljubav.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo!

Čeznite za višim darima!

A evo vam puta najizvrsnijega!

Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske,

a ljubavi ne bih imao,

bio bih mjed što ječi

ili cimbal što zveči.

Kad bih imao dar prorokovanja

i znao sva otajstva

i sve spoznaje;

i kad bih imao svu vjeru

da bih i gore premještao,

a ljubavi ne bih imao — ništa sam!

I kad bih razdao sav svoj imutak

i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,

a ljubavi ne bih imao —

ništa mi ne bi koristilo.

Ljubav je velikodušna,

dobrostiva je ljubav,

ne zavidi,

ljubav se ne hvasta,

ne nadima se;

nije nepristojna,

ne traži svoje,

nije razdražljiva,

ne pamti zlo;

ne raduje se nepravdi,

a raduje se istini;

sve pokriva, sve vjeruje,

svemu se nada, sve podnosi.

Ljubav nikad ne prestaje.

Prorokovanja? Uminut će.

Spoznanje? Uminut će.

Jer djelomično je naše spoznanje,

i djelomično prorokovanje.

A kada dođe ono savršeno,

uminut će ovo djelomično.

Kad bijah nejače,

govorah kao nejače,

mišljah kao nejače,

rasuđivah kao nejače.

A kad postadoh zreo čovjek,

odbacih ono nejačko.

Doista, sada gledamo kroz zrcalo,

u zagonetki,

a tada — licem u lice!

Sada spoznajem djelomično,

a tada ću spoznati savršeno,

kao što sam i spoznat!

A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav

— to troje —

ali najveća je među njima ljubav.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 33,2-5.12.22

Pripjev:

Blago narodu koji Gospodin odabra sebi za baštinu!

Slavite Gospodina na harfi,
na liri od deset žica veličajte njega!
Pjesmu novu zapjevajte njemu
i glazbala skladna popratite poklicima.

Jer prava je riječ Gospodnja,
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodnje.

Blago narodu kojemu je Gospodin Bog,
narodu koji on odabra sebi za baštinu!
Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama,
kao što se u tebe uzdamo!

Evanđelje:

Lk 7,31-35

Zasvirasmo vam, a ne zaigraste! Zakukasmo i ne zaplakaste!

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Reče Gospodin: »S kime da prispodobim ljude ovog naraštaja? Komu su nalik? Nalik su djeci što sjede na trgu pa jedni drugima po poslovici dovikuju: ‘Zasvirasmo vam i ne zaigraste! Zakukasmo i ne zaplakaste!’ Doista, došao je Ivan Krstitelj. Nije kruha jeo ni vina pio, a velite: ‘Đavla ima!’ Došao je Sin Čovječji koji jede i pije, a govorite: ‘Evo izjelice i vinopije, prijatelja carinikâ i grešnikâ!’ Ali opravda se Mudrost pred svom djecom svojom.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Pin It