Author

FMteam

Browsing

MISNA ČITANJA – 14. TRAVNJA 2025.

Veliki tjedan

Svagdan Velikoga tjedna

Psaltir

2. tjedan Psaltira

Misao iz evanđelja dana

Pusti je! Neka to izvrši za dan moga ukopa!

Čitanja:

Iz 42,1-7; Ps 27,1-3.13-14; Iv 12,1-11

Boja liturgijskog ruha:

ljubičasta

Imendani:

Tiburcije, Valerijan, Maksim, Zdravko

Prvo čitanje:

Iz 42,1-7

Vikati neće, glas mu se neće čuti po trgovima (Prva pjesma o Sluzi Gospodnjem).

Čitanje Knjige proroka Izaije

Evo Sluge mojeg koga podupirem,
mog izabranika, miljenika duše moje!
Na njega sam svoga Duha izlio:
on će donijet pravo narodima;
vikati neće, neće bučiti,
glas mu se neće čut po trgovima;
trske napuknute prelomiti neće,
stijenja što tek tinja neće ugasiti;
po istini on će donijet pravo,
neće sustat niti smalaksati,
dok na zemlji ne uspostavi pravo.
Otoci žude za naukom njegovim.
Ovako govori Gospodin, Bog,
koji stvori i razastrije nebesa,
koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje,
koji dade dah narodu na njoj,
i dah bićima što njome hode.
Ja, Gospodin, u pravdi te pozvah,
čvrsto za ruku te uzeh;
oblikovah te i postavih
za Savez narodu, za svjetlost pucima,
da otvoriš oči slijepima,
da izvedeš sužnja iz zatvora,
iz tamnice one što žive u tami.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 27,1-3.13-14

Pripjev: Gospodin mi je svjetlost i spasenje.

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?

Kad navale na me zlotvori
da mi tijelo žderu,
protivnici moji i dušmani,
oni posrću i padaju.

Nek se vojska protiv mene utabori,
srce se moje ne boji;
nek i rat plane protiv mene,
i tada pun sam pouzdanja.

Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja
u zemlji živih.
U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj!

Evanđelje:

Iv 12,1-11

Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti.
Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: »Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?« To ne reče zbog toga što mu bijaše do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. Nato Isus odvrati: »Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek!«
Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Fra Petar Ljubičić: Cvjetnica – nedjelja muke Gospodnje

Cvjetnicom ili nedjeljom Muke Gospodnje ulazimo u Veliki ili Sveti tjedan, kada nas Crkva poziva da razmatramo što više muku i smrt Isusovu i druge najveće i najsvetije tajne svete vjere.

Isus je dragovoljno prihvatio svoju pregorku muku i smrt, jer je sve nas Ijude neizmjerno ljubio. Kao veliki Svećenik pošao je na križ kao na oltar na kojem je prinio najuzvišeniju žrtvu svijeta – sama sebe za otkupljenje čitavoga čovječanstva.

Grijeh je tražio tu neizmjernu zadovoljštinu pravdi Božjoj. Dakle, to prokletstvo, koje je grijehom izazvano, Isus preuzima na sebe na križu. Tu groznu ostavljenost i usamljenost morao je Isus osjetiti na križu, da sve nas otkupi od prokletstva koje uzrokuje svaki grijeh od početka do svršetka svijeta.

Na Cvjetnicu slavimo mesijanski Isusov ulazak u glavni grad svoga naroda –  Jeruzalem. I mi pozdravljamo Krista kao Kralja, znajući da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Neka se njegov svečani ulazak dogodi u nama. Neka Isus uđe u naš život, u naša srca i pameti i neka u njima trajno ostane kao Kralj, a mi budimo poput učenika Ivana i majke Marije – njegovi vjerni pratitelji na putu muke.

Potresno je slušati kako evanđelist opisuje Isusovu muku. Kako je uhićen, ponižavan, suđen i osuđen na smrt. Što je sve morao Isus za nas pretrpjeti? I zašto…? Oduvijek se u svijetu jadikuje zbog trpljenja i boli. Svi se pitamo što smo sve skrivili i tko je skrivio prvi da toliko trpimo? Znamo naši praroditelji, Eva i Adam. Oni se uzoholiše i otkazaše Bogu poslušnost. Otada dođoše na ovaj svijet boli, trpljenja i različite muke, pa i sama smrt…?

Kako na patnju gledati, Bog nam sam daje odgovor u svome sinu – Kristu raspetome.
Onaj, zapravo, koji trpi jest beskrajni Bog, Sin Božji u svojoj ljudskoj naravi. On je najsvetiji i najneviniji. Onaj koji je jedini mogao mirno kazati: “Tko će mi od vas dokazati kakav grijeh?” To je naš najveći dobročinitelj i prijatelj. Svako dobro imamo od njega. Sve što imamo i čime raspolažemo, i sam život ali i tolika druga dobra – sve je od Njega i po Njemu dano. Zašto smo tako malo zahvalni za njegovu dobrotu i ljubav?

Shvatimo koliko zlo je grijeh, kad je radi njega Isus toliko trpio! Potrebno je shvatiti i prihvatiti Isusovu ljubav prema nama, kad je i zadnju kap presvete krvi prolio za naše spasenje!
    
Isus je ušao u Jeruzalem kao kralj koji spašava narod tako što će za njega podnijeti muku, umrijeti na križu i uskrsnuti.

Pogledajmo tko su protagonisti Isusove muke?
Narod – tako prevrtljiv – najprije pozdravlja Isusa kličući mu u hvalospjevima, a malo iza toga traži njegovu smrt i odriče se Isusa i njegova spasenja.

Juda Iškariotski prodao je Učitelja za 30 srebrnjaka. Možda nije ni slutio da je time i sebe prodao. Svako izdajstvo, računica i dvolično ponašanje imaju svoje posljedice. Nemoguće ih je izbjeći, a svom oštricom one se okreću protiv počinitelja. Ne zaboravimo što je jednom zgodom rekao Benson: “Svatko od nas nosi na usnama Judin poljubac i postoji mogućnost da ga jednog dana Isusu daruje!” Budimo budni i oprezni!

Šimun Petar bio je bez dvojbe Isusov prijatelj. Isus mu je povjerio svoju Crkvu. Ali u trenucima muke ljudski su obziri bili jači – i on je zatajio Isusa pred sluškinjom. Biti prijatelj znači ostati vjeran prijatelju u dobru i u nevolji. Petar je bio slab, ali se pokajao za svoju slabost i Isus mu je oprostio.

Poncije Pilat je čovjek vlasti: pet puta izjavio da je Isus nevin i da na njemu ne nalazi nikakve krivnje, ali ga je na uporno traženje Židova ipak osudio na smrt na križu. On se boji mnoštva zbog toga što bi, ne udovolji li njegovu zahtjevu, izgubio položaj, a u savjesti zna da Isus nije kriv. On pere ruke tj. ne želi preuzeti krivnju na sebe. Odgovornost himbeno/prijetvorno ‘prepušta’ narodu i osuđuje Isusa na smrt.

I mi smo uključeni u Isusovu muku i smrt na križu. Radi nas i našega spasenja On je sišao s nebesa, radi našega opravdanja uzašao na drvo križa. On je uzeo na sebe sve naše grijehe. Umro je za nas. Njegova smrt je naše spasenje! Otkupljeni smo predragocjenom krvi Krista, nevinoga Jaganjca. Svi koji Isusa prihvate i pođu za Njim naći će spasenje.

Žalosno je promatrati Isusa u muci. Ostao je sam. Učenici? Jedni su ga izdali, drugi zatajili, a ostali se razbježali. Pod križem je ostao jedino Ivan sa ženama i Isusovom majkom Marijom. Ljubav ih je zadržala. Samo oni koji istinski vole ostaju vjerni do kraja.

Poznati vođa francuskih socijalista Jaures borio se svim silama u parlamentu za istrebljenje kršćanstva s lica zemlje. Najprije je počeo u vlastitom stanu. Odstranio je svaki vjerski znak ili knjigu, a od rođaka koji su vjerovali u Boga, nitko nije smio kročiti ni blizu njegova stana. Svojoj jedinoj kćeri Germini našao je učiteljicu, bezbožnu s nalogom da iz kćerkine duše istrijebi svaki trag vjere.

Kad se jednog dana vratio iz parlamenta, u kojem je opet održao sličan govor protiv kršćanstva, stupi pred njega njegova kći, koja je već imala dvadeset i jednu godinu, želeći gov¬oriti s njime.

On je mrmljao zašto si nije već potražila zaručnika, nego uvijek izbjegava društvo. Veoma se iznenadio kad je čuo da je ona izabrala. “A tko je taj izabranik?” – začuđeno zapita otac. “Oče, takav s kojim se smije samo klečeći govoriti. Ja se naime želim posvetiti Bogu u jednom samo¬stanu”.

A kako je kćerka toga bezbožnog oca došla na tu misao? Prije tri godine, u prigodi jedne šetnje, na osami u polju, padne joj pogled na Križ i na njemu na Raspetog Isusa. Taj joj pogled više nije dao mira, dok je nije doveo do spoznaje, da se samo preko Križa Isusovog dolazi do prave i trajne sreće, koju nam ne može nikada nitko oduzeti.

Zagledajmo se i mi ovih dana u Križ na kojem je visio Spasitelj svijeta i zahvalimo mu se na njegovoj neizmjernoj ljubavi. Darujmo jedan cjelov svoje ljubavi i vjernosti oštrim čavlima na Križ pribijenim presvetim nogama raspetoga Krista! Jedan cjelov Ljubavi svoje i vjernosti oštrim čavlima na Križ pribijenim presvetim rukama raspetoga Krista! Jedan cjelov ljubavi svoje i vjernosti svoje, izmučenoj, trnjem okrunjenoj, u Krvi ogrezloj – presvetoj Glavi raspetoga Krista. Jedan cjelov ljubavi svoje i vjernosti svoje, kopljem probodenom Presvetom Srcu raspetoga Krista!

Ne zaboravimo: “Isus je žrtva pomirnica za naše grijehe; ne samo za naše nego za grijehe svega svijeta.” Raspeti je imao dovoljno krvi da opere grijehe svega svijeta. Uskrsnuli ima dovoljno snage da vječni život uskrsnuća osigura svakome.
Umro je za sve, uskrsnuo je za sve, da živimo svi. Njegova smrt i uskrsnuće poziv je nama da primimo život kakav je: često pun boli, patnje; da prihvatimo i smrt kao pro¬laz u životu.
 
Isuse, neizmjerna Ti hvala, što si nam došao, trpio i umro za nas na križu, davši zadovoljštinu Bogu za sve grijehe, legao u grob i slavno nakon tri dana uskrsnuo! Ti i danas živiš i djeluješ među nama, uzimaš na sebe naše boli i patnje. Žarko Te molimo, prođi ovih dana našim gradovima i selima diljem domovine i donesi mir i ljubav svim srcima!
Obrati naš dragi narod, blagoslovi svaku obitelj i cijeli svijet!
Poznato nam je da Ti, Isuse, trpiš u nama i među nama: u svakom bolesniku, u svakom bijedniku i siromahu, u svakom čovjeku koji je žalostan ili razočaran, koji je potreban Tvoje ljubavi. Isuse, daruj nam milost iskrenoga predanja i sjedinjenja s Tobom u ljubavi i žrtvi svakodnevnoga života da bismo postali bolji, pravedniji i blaženiji. Amen.

Kako je dobar i milosrdan naš nebeski Otac

Isus oprašta raskajanom grješniku

U Španjolskoj se nalazi crkva u kojoj se na poseban način časti jedan veliki križ. Desna ruka Isusova na tom križu je otrgnuta od čavla i spuštena.

Zašto? Predaja kaže ovo: Ispod ovoga križa bila je jedna ispovjedaonica. U njoj su se ljudi ispovijedali i dobivali oproštenje svojih grijeha.

Jednoga dana u njoj se, ispod ovoga križa, ispovijedao jedan veliki grješnik i pokazivao znakove iskrenoga kajanja. Ipak je kod davanja odrješenja svećenik (ispovjednik) oklijevao… Bili su tako veliki, brojni grijesi.
Grješnik je vapio za oproštenjem.
” Odrješujem te, rekao je svećenik, ali se nemoj više vratiti na grijeh!”
Pokornik obeća da će se popraviti. Ali, jer je bio slab, ponovno je pao. Kajanje ga je dovelo pred ispovjednika, u ovu ispovjedaonicu, ispod velikoga križa.
“Ovaj put nema oproštenja” – reče srdito ispovjednik.
“Bio sam iskren, kajao sam se, odlučivao sam” – priznaje pokornik – “ali sam slab… Oprostite, oprostite mi i odriješite me, molim vas, odriješite me od mojih grijeha!”
Ispovjednik oprosti i nadoda: “Ovo je posljednji put!”
Prošlo je više vremena. Ali s jedne strane navika, a s druge strane slabost učinile su da je ovaj čovjek opet pao u grijeh. I eto ga opet na ispovijed. Kod istoga svećenika. U istu ispovjedao¬nicu, ispod istoga križa.

“Ovaj put je svršeno. Uvijek padaš. Kajanje ti nije iskreno!” – govorio je svećenik grješniku.
“Istina je, oče, padam jer sam slab. Ali ja se kajem… ja sam iskren…, ja sam bolesnik… Molim, dajte mi odrješenje…”

“Ne, za tebe nema odrješenja, nema oproštenja…” – zaključi svećenik.
U tom trenutku s velikoga križa začuje se jecaj. Tužni i bolni jecaj. Bio je to jecaj raspetoga Spasitelja koji je istrgnuo desnu ruku od čavla, podigao je nad glavom grješnikovom, njome učinio znak odrješenja, a svećeniku upravio prijekor: “Ti nisi za nj prolio svoju krv…!”

Bog te voli neizmjerno!
On sa svakim od nas ima
svoj veliki plan!

Ti si izabran i Bog računa
ozbiljno s tobom!

Samo u molitvi možemo ovo izabranje otkriti
i svaki plan ispuniti koji Bog ima s nama!

MISNA ČITANJA – 13. TRAVNJA 2025.

Veliki tjedan

NEDJELJA MUKE GOSPODNJE. CVJETNICA

Psaltir

2. tjedan Psaltira

Misao iz evanđelja dana

Muka Gospodina našega Isusa Krista.

Čitanja:

U misi: Iz 50,4-7; Ps 22,8-9.17-20.23-24; Fil 2,6-11; Lk 22,14 – 23,56

Boja liturgijskog ruha:

crvena

Imendani:

Martin, Hermenegildo, Ida

Napomena:

Spomen na Kristov mesijanski ulazak u Jeruzalem vrši se procesijom ili svečanim ulaskom u čemu vjernici sudjeluju klicanjem, noseći grančice palme, masline ili drugo zeleno granje.
Neka u danu bude samo jedna procesija i to prije mise na koju se okuplja najveći dio zajednice.
U misi, nakon navještaja Muke Gospodnje, koja se naviješta čitanjem ili pjevanjem, neka se ne izostavi homilija.
Izostavlja se slavlje spomendana sv. Martina I. († 655.), pape i mučenika.

Prvo čitanje:

Iz 50,4-7

Lica svojeg ne zaklonih od pogrda, ali znam da se neću postidjeti.

Čitanje knjige proroka Izaije

Gospodin Bog dade mi jezik vješt
da znam riječju krijepiti umorne.
Svako jutro on mi uho budi
da ga slušam kao učenici
Gospodin Bog uho mi otvori:
ja se ne protivih niti uzmicah.
Leđa podmetnuh onima što me udarahu,
a obraze onima što mi bradu čupahu,
i lica svojeg ne zaklonih
od pogrda ni od pljuvanja.
Gospodin Bog mi pomaže,
zato se neću smesti.
Zato učinih svoj obraz ko kremen
i znam da se neću postidjeti.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 22,8-9.17-20.23-24

Pripjev: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

Svi koji me vide, podruguju se meni,
razvlače usne, mašu glavom:
»Uzdao se u Gospodina, neka ga sad izbavi,
neka ga spasi ako mu omilje!«

Opkolio me čopor pasa,
rulje me zločinačke okružile.
Probodoše mi ruke i noge,
sve kosti svoje prebrojiti mogu.

Razdijeliše među se haljine moje
i za odjeću moju baciše kocku.
Ali ti, Gospodine, daleko mi ne budi;
snago moja, pohiti mi u pomoć!

A sada, braći ću svojoj navješćivati ime tvoje,
hvalit ću te usred zbora.
»Koji se bojite Gospodina, hvalite njega!
Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!
Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!«

Drugo čitanje:

Fil 2,6-11

Ponizi sam sebe… zato Bog njega preuzvisi.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima

Krist Isus, trajni lik Božji,
nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom,
nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge,
postavši ljudima sličan;
obličjem čovjeku nalik,
ponizi sam sebe, poslušan do smrti,
smrti na križu.
Zato Bog njega preuzvisi
i darova mu ime,
ime nad svakim imenom,
da se na ime Isusovo prigne svako koljeno
nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ.
I svaki će jezik priznati:
»Isus Krist jest Gospodin!« –
na slavu Boga Oca.

Riječ Gospodnja.

Muka Gospodina našega Isusa Krista.

MUKA GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim. I reče im: »Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke. Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem.« I uze čašu, zahvali i reče: »Uzmite je i razdijelite među sobom. Jer kažem vam, ne, neću više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne dođe.« I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: »Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.«Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva.« »A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu. Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje.« I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti. Uto nasta među njima prepirka tko bi od njih bio najveći. A on im reče: »Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima. Vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj. Ta tko je veći? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje. Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac: da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih. Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.« Petar mu reče: »Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt.« A Isus će mu: »Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš.« I reče: »Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?« Oni odgovore: »Ništa.« Nato će im: »No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: ‘Među zlikovce bi ubrojen.’ Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se.« Oni mu rekoše: »Gospodine, evo ovdje dva mača!« Reče im: »Dosta je!« Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici. Kada dođe onamo, reče im: »Molite da ne padnete u napast!« I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: »Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!« A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju. Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti pa im reče: »Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!« Dok je on još govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od dvanaestorice, zvani Juda. On se približi Isusu da ga poljubi. Isus mu reče: »Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ?« A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: »Gospodine, da udarimo mačem?« I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Isus odgovori: »Pustite! Dosta!« Onda se dotače uha i zacijeli ga. Nato Isus reče onima koji se digoše na nj, glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramskim i starješinama: »Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama! Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je vaš čas i vlast tminâ.« Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka. A posred dvorišta naložiše vatru i posjedaše uokolo. Među njih sjedne Petar. Ugleda ga neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reče: »I ovaj bijaše s njim!« A on zanijeka: »Ne znam ga, ženo!« Malo zatim opazi ga netko drugi i reče: »I ti si od njih!« A Petar reče: »Čovječe, nisam!« I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: »Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!« A Petar će: »Čovječe, ne znam što govoriš!« I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao. Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: »Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta.« I iziđe te gorko zaplaka. A ljudi koji su Isusa čuvali udarajući ga poigravali se njime i zastirući mu lice, zapitkivali ga: »Proreci tko te udario!« I mnogim se drugim pogrdama nabacivali na nj. A kad se razdanilo, sabra se starješinstvo narodno, glavari svećenički i pismoznanci te ga dovedoše pred svoje Vijeće i rekoše: »Ako si ti Krist, reci nam!« A on će im: »Ako vam reknem, nećete vjerovati; ako vas zapitam, nećete odgovoriti. No od sada će Sin Čovječji sjedjeti zdesna Sile Božje.« Nato svi rekoše: »Ti si, dakle, Sin Božji!« On im reče: »Vi velite! Ja jesam!« Nato će oni: »Što nam još svjedočanstvo treba? Ta sami smo čuli iz njegovih usta!« I ustade sva ona svjetina. Odvedoše ga Pilatu i stadoše ga optuživati: »Ovoga nađosmo kako zavodi naš narod i brani davati caru porez te za sebe tvrdi da je Krist, kralj.« Pilat ga upita: »Ti li si kralj židovski?« On mu odgovori: »Ti kažeš!« Tada Pilat reče glavarima svećeničkim i svjetini: »Nikakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku!« No oni navaljivahu: »Buni narod naučavajući po svoj Judeji, počevši od Galileje pa dovde!« Čuvši to, Pilat propita da li je taj čovjek Galilejac. Saznavši da je iz oblasti Herodove, posla ga Herodu, koji i sam bijaše onih dana u Jeruzalemu. A kad Herod ugleda Isusa, veoma se obradova jer ga je već odavna želo vidjeti zbog onoga što je o njemu slušao te se nadao od njega vidjeti koje čudo. Postavljao mu je mnoga pitanja, ali mu Isus uopće nije odgovarao. A stajahu ondje i glavari svećenički i pismoznanci optužujući ga žestoko. Herod ga zajedno sa svojom vojskom prezre i ismija: obuče ga u bijelu haljinu i posla natrag Pilatu. Onoga se dana Herod i Pilat sprijateljiše, jer prije bijahu neprijatelji. A Pilat dade sazvati glavare svećeničke, vijećnike i narod te im reče: »Doveli ste mi ovoga čovjeka kao da buni narod. Ja ga evo ispitah pred vama pa ne nađoh na njemu ni jedne krivice za koju ga optužujete. A ni Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on nije počinio ništa čime bi zaslužio smrt. Kaznit ću ga dakle i pustiti.« I povikaše svi uglas: »Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!« A taj bijaše bačen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva. Pilat im stoga ponovno progovori hoteći osloboditi Isusa. Ali oni vikahu: »Raspni, raspni ga!« On im treći put reče: »Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice. Kaznit ću ga dakle i pustiti.« Ali oni navaljivahu iza glasa ištući da se razapne. I vika im bivala sve jača. Pilat presudi da im bude što ištu. Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bijaše bačen u tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju. Kad ga odvedoše, uhvatiše nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja i stave na nj križ da ga nosi za Isusom. Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. Isus se okrenu prema njima pa im reče: »Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. Jer evo idu dani kad će se govoriti: ‘Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.’ Tad će početi govoriti gorama: ‘Padnite na nas!’ i bregovima: ‘Pokrijte nas!’ Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?« A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih s njime pogube. I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A Isus je govorio: »Oče, oprosti im, ne znaju što čine!« I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke. Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći: »Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!« Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: »Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!« A bijaše i natpis ponad njega: »Ovo je kralj židovski.« Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: »Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!« A drugi ovoga prekoravaše: »Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.« Onda reče: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.« A on će mu: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!« Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji – sve do ure devete, jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini. I povika Isus iza glasa: »Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!« To rekavši, izdahnu. Kad satnik vidje što se zbiva, stane slaviti Boga: »Zbilja, čovjek ovaj bijaše pravednik!« I kad je sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor vidio što se zbiva, vraćao se bijući se u prsa. Stajahu podalje i gledahu to svi znanci njegovi i žene koje su za njim išle iz Galileje. I dođe čovjek imenom Josip, vijećnik, čovjek čestit i pravedan; on ne privoli njihovoj odluci i postupku. Bijaše iz Arimateje, grada judejskoga i iščekivaše kraljevstvo Božje. Taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Zatim ga skinu, povi u platno i položi u grob isklesan u koji još ne bijaše nitko položen. Bijaše dan Priprave; subota je svitala. A pratile to žene koje su s Isusom došle iz Galileje: motrile grob i kako je položeno tijelo njegovo. Zatim se vrate i priprave miomirise i pomasti.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za litutgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. JOSIP MOSCATI

Josip Moscati je „sveti liječnik“. Svi zdravstveni djelatnici u njemu mogu pronaći uzor kako se ophoditi prema bolesnicima.

Josip je rođen u talijanskom mjestu Benevento 25. lipnja 1880., kao sedmo dijete Franje, sudskog činovnika i Rose de Luca. Odrastao je u Napulju kamo se obitelj preselila nakon što je otac pozvan svoj posao nastaviti na Prizivnome sudu. Josip je bio vrlo inteligentan, a ujedno i obdaren velikom osjećajnošću prema ljudima, zahvaljujući čemu je uvijek bio blizu onima koji su trpjeli ili se našli u bilo kojoj nevolji.

Kako bi za njih učinio nešto konkretno, odlučio je postati liječnikom. Uz lijekove koje je na raspolaganje stavljala medicina, donosio je ujedno utjehu i vjeru. Naporno je učio te je diplomu uspio steći već s 22 godine, i to s najvećim mogućim uspjehom. Sudjelovao je na više značajnih natječaja na kojima je pobijedio, otvorivši si tako put k sjajnoj i ugodnoj karijeri. Stekao je ujedno i mogućnost predavanja na jednoj nadasve prestižnoj Akademiji za medicinu i kirurgiju.

No kasnije je sve svoje darove uma i srca uložio u služenje bolesnim siromasima, izabravši službu „redovnoga liječnika“ u Bolnici za neizlječive slučajeve, najstarijoj od svih u gradu. Smatrao je kako je upravo to idealno mjesto na kojemu će vršiti poslanje što ga je bio odabrao kao dječak, a koje je sam ovako opisao: „Poslanje je liječnika u bolnicama surađivati s bezgraničnim milosrđem Božjim, pomažući, praštajući i žrtvujući se.“

Jednom je prigodom uspio dijagnosticirati točnu bolest jednog radnika za kojega su njegove kolege utvrdili kako boluje od sušice. Posrijedi je, međutim, bio plućni apsces, koji je izliječen odgovarajućim tretmanom. Radnik mu je, presretan što je ozdravio, pod svaku cijenu želio platiti. Moscati mu je na to rekao: „Ako mi baš želiš platiti, pođi se ispovijediti, jer je Bog taj koji te spasio.“

Josip Moscati, dobri i sveti liječnik, koji je svoju pamet i srce stavio u službu siromašnih i trpećih, umro je razmjerno mlad, u dobi od 47 godina – u poslijepodnevnim satima 12. travnja 1927. Toga je jutra, prema običaju, obišao bolesnike u bolnici. Vizitu je trebao nastaviti poslijepodne, ali su ga njegovi pacijenti uzalud čekali. Oko dva sata, naglo mu je pozlilo. Povukao se u sobu i sjeo u naslonjač. „Nisam dobro“, rekao je braći, koja su primijetila kako je problijedio. Bile su to njegove posljednje riječi. Trenutak kasnije, preminuo je.

Napuljski su siromasi tu vijest primili s žalošću i nevjericom. S njim su izgubili prijatelja i brata. No stekli su “sveca na nebu”, kakvim su ga smjesta i “proglasili”.

Ivan Pavao II. potvrdio je tu njihovu uvjerenost uzvisivši ga 1975. na čast oltara kao blaženika.

Ime Josip hebrejskoga je podrijetla i znači: Bog pridružuje, obogaćuje (obitelj djecom).

Preuzeto s nedjelja.ba

MISNA ČITANJA – 12. TRAVNJA 2025.

V. korizmeni tjedan

Svagdan

Psaltir

1. tjedan Psaltira

Misao iz evanđelja dana

Da raspršene sinove Božje skupi u jedno.

Čitanja:

Ez 37,21-28; Otpj. pj.: Jr 31,10-13; Iv 11,45-56

Boja liturgijskog ruha:

ljubičasta

Imendani:

Sofija, Julije, Zenon, Saba, Damjan, Bazilije, Davorka, Viktor

Napomena:

Službom I. večernje započinje slavlje Cvjetnice i Veliki tjedan.
Dušobrižnici neka vjernike pouče o strukturi i smislu obreda Velikog tjedna i neka ih potaknu i uvedu u plodonosno sudjelovanje.

Prvo čitanje:

Ez 37,21-28

Načinit ću od njih jedan narod.

Čitanje Knjige proroka Ezekiela

Ovako govori Gospodin Bog: »Evo, povući ću sinove Izraelove iz naroda u koje dođoše, skupit ću ih odasvud i odvesti ih u zemlju njihovu. I načinit ću od njih jedan narod u zemlji, u gorama Izraelovim, i bit će im svima jedan kralj, i oni više neće biti dva naroda i neće više biti razdijeljeni na dva kraljevstva. I neće se više kaljati svojim kumirima, ni svojim grozotama ni opačinama. Izbavit ću ih od svih njihovih nevjera kojima zgriješiše, i očistit ću ih, i oni će biti moj narod, a ja njihov Bog. I sluga moj David bit će im kralj, i svima će im biti jedan pastir. Živjet će po mojim zakonima, čuvajući i vršeći moje naredbe. Boravit će u zemlji koju dadoh sluzi svome Jakovu, u kojoj življahu oči vaši: u njoj će stanovati oni i njihovi sinovi i sinovi sinova njihovih dovijeka. I moj sluga David bit će im knez dovijeka. Sklopit ću s njima Savez mira; bit će to Savez vječan s njima. Utvrdit ću ih i razmnožiti, i postavit ću Svetište svoje zauvijek među njih. Moj će Šator biti među njima, i ja ću biti Bog njihov, a oni narod moj. I kad Svetište moje bude zauvijek među njima, znat će svi narodi da sam ja Gospodin, koji posvećujem Izraela.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Otp. pj.: Jr 31,10-13

Pripjev: Gospodin nas čuva kao pastir svoje stado.

Čujte, o narodi, riječ Gospodnju,
objavite je širom dalekih otoka:
»Onaj što rasprši Izrael, opet ga sabire
i čuva ga ko pastir stado svoje!«

Jer Gospodin oslobodi Jakova,
izbavi ga iz ruku jačeg od njega.
I oni će, radosno kličuć, na vis Sionski,
da se naužiju dobara Gospodnjih.

Djevojke će se veselit u kolu,
mlado i staro zajedno,
jer ću im tugu u radost pretvoriti,
utješit ću ih
i razveseliti nakon žalosti.

Evanđelje:

Iv 11,45-56

Da raspršene sinove Božje skupi u jedno.

Čitanje svetog evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme:

Mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini. Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: »Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod! « A jedan od njih – Kajfa, veliki svećenik one godine – reče im: »Vi ništa ne znate. I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne! « To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. Toga dana dakle odluče da ga ubiju.

Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima.

Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste. Iskahu, dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: »Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan? «

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. GEMMA GALGANI

Rano je osjetila živu želju za nebom i neki poseban odnos prema raspetom Isusu. Ovo drugo dovest će je do vrhunaca mistike doživljavanja Kristovih muka…


O toj je svetici novijeg doba poznati talijanski hagiograf i pisac Piero Bargellini napisao: “Iza izgleda više no normalna, banalna krije se neobična svetica: mističarka u stalnom, osjećajnom razgovoru s Isusom; kontemplativka koja moli jednostavnošću djeteta i prodornošću teologa; osoba koja sa smiješkom nadvladava najstrašnije teškoće, puštajući se jednostavno vodstvu svog anđela čuvara. Nevina duša koja već kao djevojčica bilježi u svoje prve školske bilježnice misli i molitve svakog dana, s odlukama života uvijek sve čistijeg.

Razgovara sa svojim anđelom čuvarom i povjerava mu dvojbene naloge kao npr. da on prenaša njezinu korespondenciju s duhovnim vođom, koji boravi u Rimu. I pisma tajanstveno stižu na određenu adresu, a da ne prolaze preko redovite poštanske službe.

Rano ostaje siroče, gotovo napuštena u najvećoj bijedi. Razbolivši se, dolazi na rub groba da onda bude čudesno ozdravljena. U gradu koji nazivaju opkoljenim zidinama s drvećem – Lucca, zovu je ‘djevojkom milosti’. Brzo se saznaje da njezine crne rukavice i njezina tamna odjeća krije znakove Muke. Njezine rane na rukama i nogama i boku otvaraju se bolne i krvave svakog tjedna.

Prihvaćena kao kći u pobožnu i imućnu kuću viteza Mattea Gianninija provodi ondje skrovit život između kuće i crkve. No upadljiva očitovanja njezine svetosti nadvladavaju zidove građanske kuće. Izvršuje obraćenja, predskazuje buduće događaje, upada u ekstaze. U molitvi se znoji krvavim znojem; na njezinu se tijelu osim rana od čavala pokazuju i rane od bičevanja.

A ona sama, Gemma Galgani, ne kaže ništa ili, bolje, govori uvijek: ‘Da!’ Ne traži ništa, ili bolje, traži od Isusa još više boli, uvijek sve više boli.

Bijaše Velika subota, g. 1903. kad je Gemma Galgani umrla u dobi od 25 godina, razarana bolešću, no moleći sve do posljednjeg časa još više boli.

A sada pod vodstvom o. Giacinta, pasionista, dobrog poznavaoca sv. Gemme Galgani, upoznajmo “curiculum” – tijek njezina neobičnog života u kojem je na pragu 20. stoljeća na tako opipljiv način došlo do izražaja ono duhovno nadnaravno, a što izmiče svakom jeftinom umovanju.

Rodila se 12. ožujka 1878. na završetku pontifikata Pija IX. i početku pontifikata Leona XIII. Praktički će živjeti koliko bude trajao Leonov pontifikat, za koji bismo mogli reći da otvara moderno razdoblje Katoličke Crkve. Rodno joj je mjesto Camigliano blizu Lucce u Toskani, jednoj od kulturno najbogatijih regija Italije, zemlji lijepe riječi i elegantne geste. Kćerka duboko pobožne majke bila je već od malena veoma poučljiva njezinim poukama. Majka se zvala Aurelija, rođena Landi. Pod njezinim mudrim odgojnim vodstvom rano je osjetila živu želju za nebom i neki poseban odnos prema raspetom Isusu. Ovo drugo dovest će je do vrhunaca mistike doživljavanja Kristovih muka.

U Lucci je pohađala školu sestara svete Zite, a učiteljica joj je bila Helena Guerra († 1914), osnivateljica oblatkinja Duha Svetoga ili sestara svete Zite. Bila je to odabrana duša, velikodušna, pobožna Duhu Svetom, pa je mogla vrlo pozitivno utjecati na djevojčicu Gemmu Galgani. Uz put bilježimo da je i njezina učiteljica došla na oltar jer ju je Ivan XXIII. 26. travnja 1959. proglasio blaženom.

Gemma je u dobi od 8 godina ostala siroče bez majke, a oca ljekarnika izgubila je kad joj je bilo 19 godina. Tada je upala u najveću materijalnu bijedu. Iz samilosti ju je primila pobožna duša, Cecilia Giannini iz Lucce. Ondje će Gemma zajedno s brojnom obitelji Mattea Gianninija, također farmaceuta, proživjeti do svoje smrti.

Gospodin je u svojoj, nama nedokučivoj providnosti, Gemmu Galgani htio obogatiti posebnim darovima. Bila je to nagrada za njezinu izvanrednu vjernost. Gospodin ju je obdario ekstazama u kojima je vidjela Isusa, s njim srdačno razgovarala, Bl. Gospu, svece, a osobito svog anđela čuvara koji joj, kao poštar, bijaše na raspolaganju kad je pisala svom duhovnom vođi o. Germanu od sv. Stanislava.

Vrhunac njezine mistike bit će doživljavanje Kristove muke. Znojila se krvavim znojem, osjećala je boli bičevanja, trnove krune, rana na rukama, nogama i boku. Sve bi to ipak prestajalo po volji njezina ispovjednika, Božjega sluge, Giovannija Volpija, biskupa. Ipak nisu prestajali bolovi već samo vanjska očitovanja. Mnogo je trpjela uz to i od svojih dugih i teških bolesti. Sve je to velikodušno prihvaćala te prikazivala kao žrtvu za ljudske grijehe.

Gemmina glavna krepost bijaše žarka ljubav prema raspetom Isusu, povezana s neugasivom željom da što više trpi. Pri svemu tome bijaše jednostavno bezazlena bilo da je razgovarala s nebesnicima bilo pozemljarima. Iza sebe je ostavila obilnu korespondenciju pa i neke druge spise. Sve je to objavljeno, a pomaže čitatelju da uđe u razne etape njezinih mističnih doživljaja.

Poslije njezine blažene smrti pokrenut je postupak za njezino proglašenje blaženom i svetom. Brzo je napredovao jer je bilo toliko, upravo opipljivih, dokaza da se radi o velikoj Božjoj odabranici. Pio XI. proglasio ju je g. 1933. blaženom. Bila je to izvanredna jubilarna godina, 1900. obljetnica našeg otkupljenja. Beatifikacija se odlično uklapala baš u ono što se slavilo: jubilej Kristove muke i smrti na križu, a tu je muku Gemma Galgani proživljavala na najintenzivniji način. Papa Pio XII. proglasio ju je g. 1940. svetom. Tijelo joj se časti u svetištu podignutom u njezinu čast u Lucci pokraj samostana redovnica pasionistkinja.

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 11. TRAVNJA 2025.

V. korizmeni tjedan

Svagdan

Psaltir

1. tjedan Psaltira

Misao iz evanđelja dana

Nastojahu ga ponovno uhvatiti, ali on im izmaknu iz ruku.

Čitanja:

Jr 20,10-13; Ps 18,2-7; Iv 10,31-42

Boja liturgijskog ruha:

ljubičasta

Imendani:

Stanislav, Stanko, Stanislava, Filip, Izak, Gema

Napomena:

Može se slaviti spomendan sv. Stanislava († 1079.), kao spomendan u povlašteno vrijeme.

Prvo čitanje:

Jr 20,10-13

Sa mnom je Gospodin kao snažan junak!

Čitanje Knjige proroka Jeremije

Čuh klevete mnogih: »Užas odasvud! Prijavite, Mi ćemo ga prijaviti.« Svi koji mi bijahu prijatelji čekahu moj pad. »Možda ga zavedemo, pa ćemo njim ovladati i njemu se osvetiti!« Sa mnom je Gospodin kao snažan junak! Zato će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati, postidjet će se veoma jer neće uspjeti; vječna se sramota neće zaboraviti.

Gospodine nad Vojskama, koji proničeš pravednika, i ispituješ mu bubrege i srce, daj da vidim kako im se osvećuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju. Pjevajte Gospodinu, hvalite Gospodina, jer on izbavi duše sirote iz ruku zlikovaca.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 18,2-7

Pripjev: U nevolji Gospodina zazvah i usliša me.

Ljubim te Gospodine, kreposti moja!
Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj.

Bože moj, pećino moja kojoj se utječem,
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!
Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna,
i od dušmana bit ću izbavljen.

Valovi smrti okružiše mene,
prestraviše me bujice pogubne.
Užad Podzemlja sputiše me,
smrtonosne zamke padoše na me.

U nevolji zazvah Gospodina
i Bogu svome zavapih.
Iz svog Hrama zov mi začu,
i vapaj moj mu do ušiju doprije.

Evanđelje:

Iv 10,31-42

Nastojahu ga ponovno uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Židovi ponovno pograbiše kamenje da Isusa kamenuju. Isus im odgovori: »Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?« Odgovoriše mu Židovi: »Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti – čovjek – sebe Bogom praviš.« Odgovori im Isus: »Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh bogovi ste? Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena – a Pismo se ne može dokinuti – kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reci: ‘Huliš!’ – zbog toga što rekoh: ‘Sin sam Božji!’

Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu.«
Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku.

I ode ponovno na onu stranu Jordana – na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: »Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome.«
Mnogi ondje povjerovaše u njega.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (deseti četvrtak)

Petnaest četvrtaka svetoj Riti nastali su iz pučke pobožnosti u spomen na 15 godina svetičine stigmatiziranosti, tijekom kojih je svetica na čelu nosila stigmu Kristova trna. Pobožnost započinje u veljači i traje do 22. svibnja, kada je svetkovina sv. Rite.

Sveta Rita poznata je kao svetica nemogućeg i zagovornica u bespomoćnim i beznadnim slučajevima. Petnaest četvrtaka priprave za svetkovinu sv. Rite nastali su iz pučke pobožnosti u spomen na 15 godina svetičine stigmatiziranosti, tijekom kojih je svetica na čelu nosila stigmu Kristova trna. Ta se pobožnost osobito proširila Italijom i u inozemstvu nakon što je papa Lav XIII. 24. svibnja 1900. proglasio Ritu sveticom.

U ovoj pučkoj pobožnosti, ističe se vrijednost evangelizacije i rasta u kršćanskom životu. Ta pobožnost uključuje duhovni put koji počinje u veljači i iz tjedna u tjedan traje do 22. svibnja, kada je svetkovina sv. Rite. Svakog četvrtka u tijeku obavljanja pobožnosti preporučuje se:

  • sudjelovati na svetoj misi
  • moliti se sam ili u zajednici prema ovdje navedenim molitvama
  • provoditi tjedno djelo obraćenja
  • ispovijedati se, po mogućnosti jednom mjesečno.

DESETI ČETVTRAK (10. travnja)

Ženidba

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

IZ BIBLIJE

Pristupe mu tada farizeji pa, da ga iskušaju kažu: “Je li dopušteno otpustiti ženu s kojeg god razloga?” On odgovori: “Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih i reče :Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.” (Mt 19,3-6)

HIMAN DUHU SVETOM

O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!

Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!

Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!

Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!

Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!

Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslome Sinu mu,
sa Tješiteljem presvetim
nek bude sada i uvijeke. Amen.

– Pošalji Duha svojega i postat će. (Aleluja)
– I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)

Pomolimo se. Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

IZ ŽIVOTA SVETE RITE

Sv. je Rita bila udana. Tu je važnu odluku donijela pod odlučujućim utjecajem svojih roditelja. Njen muž Paolo bio je nagle naravi i lako bi se razljutio. Rita ga je prihvatila sa svim njegovim manama i vrlinama te ga je iskreno voljela. Ostala mu je vjerna u svim okolnostima i brinula se o njemu kako samo možemo zamisliti. Snagom duše, ljupkošću i molitvom približila ga je Bogu. Ritin je brak bio razoren nasiljem i mržnjom. Postala je udovicom jer je Paolo bio ubijen. I u toj je okolnosti znala živjeti mirno i hrabro. Sv je Rita velika učiteljica koja sve zaručene i vjenčane uči da svoju ljubav žive u skladu s učenjem Evanđelja i sv. Crkve.

MOLITVA SV. RITI

Pozdravljam te sv. Rito, posudo ljubavi,
ženo mira i uzore svih kreposti, vjerna Isusova učenice.
Svetice obitelji i oprosta
Pomozi nam vjerovati da je Bogu sve moguće
I priteci nam u pomoć u svakoj potrebi. Amen.

IZ SPISA SV. AUGUSTINA

Meditirajte na tekst u kojem sv. Augustin govori o odnosu njegove majke Sv Monike i njenog muža Patricija. Sv Rita je imala isto iskustvo.

Kad je dorasla do udaje dadoše je mužu kojem je služila kao gospodaru i nastojala ga pridobiti za sebe, govoreći mu o Tebi svojim krjeposnim životom. Po njemu si je Ti činio lijepom te ju je muž s poštovanjem ljubio i divio joj se. Bračnu je nevjeru tako podnosila da nije o toj stvari nikada imala s mužem ni jedne prepreke. Čekala je, naime, da se u njega spusti Tvoje milosrđe pa da postane čist kad uzvjeruje u tebe. Bio je on osim toga sad izvanredno dobar, sad opet žestok u srdžbi, ali ona je znala ne protiviti se rasrđenom mužu i to ne samo činom, nego ni riječju. Kad bi se on već stišao i umirio pa joj se učinilo da je zgodno, ona bi mu izložila razloge svoga postupka ako je on slučajno bio nepromišljeno rasrđen. Napokon, kada su mnoge ugledne gospode, kojima su muževi bili blaže ćudi nego njezin, nosile čak tragove udaraca na nagrđenom licu pa su u povjerljivim razgovorima okrivljivale život i kao u šali znala im je spominjati; od kad su čule čitanje njenog ženidbenog ugovora, trebale su se shvatiti kao sredstvo kojim su postale sluškinje; zato neka misle na svoj položaj i neka se ne dižu protiv svojih gospodara. One su se, znajući kako divlje muža podnosi čudile što se nikad nije čulo niti opazilo po ikakvu znaku da je Patricije tukao svoju ženu ili da bi zbog kućne svađe bili u neslozi među sobom jedan jedini dan. Kad su je povjerljivo pitale kako to može biti, ona bi im kazivala svoj postupak koji sam gore spomenuo. Koje su se u nju ugledale, zahvaljivale su joj kad su iskusile blagodat toga postupka, a koje nisu poslušale, trpjele su i dalje u svom podložnom stanju.
(Ispovijesti 9,19)

IZ UČENJA SVETE CRKVE

Bračna ljubav uključuje potpunost; u koju su uključeni svi elementi osobnosti od tjelesnog izgleda i instinkta, osjećaja i sjetilnosti do duhovnih aspiraciji i volje. Ona teži dubokom ljudskom jedinstvu koje nadilazi jedinstvo tijela, čineći jedno srce i jednu dušu. Ovakav intimni odnos podrazumijeva potpunu vjernost supružnika i neraskidivost njihovog jedinstva što je na njihovu uzajamnu radost, a i za dobro njihove djece. Osnovna zadaća Crkve je u snažnoj reafirmaciji doktrine o neraskidivosti braka, neophodno je potvrditi, svima onima koji smatraju preteškim ili nemogućim vezati se čitav život za jednu osobu li su zatočeni u okruženju koje odbija neraskidivost braka i otvoreno ismijava odluku supružnika na vjernost, da konačna priroda bračne ljubavi leži u Kristu i iz Njega crpi jakost. Najvažnija zadaća kršćanskih parova našeg vremena je svjedočiti o neprocjenjivoj vrijednosti neraskidivosti bitaka i vjernosti.
(Ivan Pavao II – Enciklika Familiaris Consorcio 13,21)

MOLITVA SV. RITI
Pozdravljam te sv. Rito, posudo ljubavi,
ženo mira i uzore svih kreposti, vjerna Isusova učenice.
Svetice obitelji i oprosta
Pomozi nam vjerovati da je Bogu sve moguće
I priteci nam u pomoć u svakoj potrebi. Amen.

Oče naš…

ZAVRŠNA MOLITVA

Sveti Oče, svemogući i vječni Bože, hvalimo Te i slavimo jer si nam u savezu muškarca i žene dao živuću sliku Kristove ljubavi prema svojoj Crkvi, a u sakramentu vjenčanja objavio neiskazivo otajstvo svoje ljubavi koja je vječna u Kristu i po Duhu Svetomu. Amen.

DJELO OBRAĆENJA

Tijekom tjedna odreci se nekog obroka ili neke potrebne kupovine, a ušteđeni novac daruj u župni Caritas.

U ime Oca i Sina i Duha Svetog. Amen.

Amen.

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (prvi četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg (drugi četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (treći četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (četvrti četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (peti četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (šesti četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (sedmi četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (osmi četvrtak)

Pobožnost 15 četvrtaka svetoj Riti – svetici nemogućeg – (deveti četvrtak)

SVETAC DANA – PROROK EZEKIEL

Neki prikazuju Ezekielovu ognjenu viziju četvero čovjekolikih četverokrilnih bića koja imaju četverostruke obraze (čovječji, lavlji, volovski i orlovski). Pod njima se gibaju kotači na sve strane puni očiju. Nad bićima je prozirni nebeski svod, pod svodom lete četverokrilni kerubini iznad prijestolja od safira na kome stoluje kao kakav čovjek usred bljeska i ognja duginih boja


Ezekiel (hebrejski: “neka Bog učini (dijete) jakim”, a prema Jeronimu “Labirint tajni”), djelovao je od 591. do 570. prije Krista.

On je jedan od četvorice velikih starozavjetnih proroka. Bio je platneni i slikoviti vizionar. On je bodritelj Židova u babilonskom sužanjstvu, u koje su odvedeni 597. pr. Krista. Suvremenik je proroka Jeremije. Odražava nadu u povratak u domovinu i u obnovu hrama i bogoslužja.

Ikonografija ga prikazuje kao krupna i bradata čovjeka, često s uzvijorenim plaštem, a iz njegova života i njegovih vizija prikazuju kako Ezekiel jede ispisani svitak, koji mu u viđenju daje dragi Bog. Drugi ga prikazuju kako simbolički siječe kosu i bradu, veže ih na tezulji; trećinu spaljuje, trećinu baca u vjetar, a trećinu pohranjuje u naborima svoje haljine.

To je sudbina Izraelskoga naroda.

Neki prikazuju Ezekielovu ognjenu viziju četvero čovjekolikih četverokrilnih bića koja imaju četverostruke obraze (čovječji, lavlji, volovski i orlovski). Pod njima se gibaju kotači na sve strane puni očiju. Nad bićima je prozirni nebeski svod, pod svodom lete četverokrilni kerubini iznad prijestolja od safira na kome stoluje kao kakav čovjek usred bljeska i ognja duginih boja.

S tim viđenjem počinje Ezekielovo proročko poslanje. Ova vizija i ona u Apokalipsi služile su kao tekstualna podloga za važne srednjovjekovne ikonografske teme. Mnogi su naslikali i sasušene kosti u jednoj dolini, no na Božji dah kosti se spajaju, oblažu se mesom i oživljuju. Ova starožidovska alegorija obnove izraelskoga naroda postala je kršćanskom alegorijom uskrsnuća mrtvih. U ikonografiji kosti oživljuju na pokret Božje ruke ili na puhanje četiriju vjetrova, koji su također prikazani kao alegorije.

Neki su opet slikali viđenje zatvorenih vrata na Božjem hramu. Za nas kršćane zatvorena vrata su prefiguracija za Bogorodicu i za Njeno djevičansko Materinstvo; iz Njena uvijek djevičanskoga tijela izašao je Isus Krist.

Ezekiel je dobio proročki poziv 592. godine prije Krista, pet godina nakon svog izgnanstva u Babilon. Mlađi je suvremenik Jeremije koji je živio u Babilonu, a ne u Jeruzalemu. Nije prestao prorokovati ni nakon pada Jeruzalema (586. g. prije Krista). No postoji zagonetka: makar je bio u babilonskom sužanjstvu, mnoga se njegova proročanstva odnose na Jeruzalem i otkrivaju podrobno poznavanje tamošnjih događaja. Vjerojatno je posjetio grad tijekom tog razdoblja.

Prorok Ezekiel odveden je u babilonsko sužanjstvo s kraljem Jojakimom i prvom skupinom izgnanika iz uglednih obitelji u Judeji, 597. pr. Krista. Pripadao je svećeničkoj obitelji, pa, iako premlad da bi bio svećenik, posebno pokazuje zanimanje za potankosti bogoštovlja. Prepuštao se viđenjima te ga je Božja objava posve zaokupila. Prenosio je Božju Poruku, često dramatičnim prikazima i alegorijama.

Ezekiel je prvo zapisao veličanstvenu viziju Boga na babilonskim ravnicama. Dok prorok osuđuje grijeh, Ezekiel svjedoči za Boga Suca. Jer je upoznao ljepotu Božje slave idolopoklonstvo mu je bilo odurno i neprihvatljivo. Prorokuje pad Jeruzalema što se zbio 586. pr. Krista. Kad je Jeruzalem razoren, Bog budi nadu porukama utjehe i obećanjem povratka.

Bog najavljuje obnovu Hrama i vrata koja će se zvati po Izraelovim plemenima, a ime će grada biti: ‘Jahve je ovdje.’ (Ez 48,35). Nije lako razumjeti Ezekielova viđenja i poruke. Sva se odnose na događaje i ljude koji su poznati njihovim prvotnim čitateljima, no napisani tajnim jezikom da bi ih razumjeli samo pravovjerni, a ne njihovi progonitelji. Opisi čudnih životinja i nakaznih ljudskih likova imaju posebno značenje. Sve su to zagonetni simboli koji slikovito prikazuju kako sile zla napadaju Božji narod, ali na koncu će ih Bog poniziti, nadvladati i kazniti.

Južno od Bagdada, 120 kilometara, u mjestu Al-Kifi, hodočasničko je mjesto Židova i muslimana – grob proroka Ezekiela.

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 10. TRAVNJA 2025.

V. korizmeni tjedan

Svagdan

Psaltir

1. tjedan Psaltira

Misao iz evanđelja dana

Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan.

Čitanja:

Post 17,3-9; Ps 105,4-9; Iv 8,51-59

Boja liturgijskog ruha:

ljubičasta

Imendani:

Mihovil, Magdalena, Bonifacije, Sunčica

Prvo čitanje:

Post 17,3-9

Postat ćeš ocem mnoštvu narodâ.

Čitanje Knjige Postanka

U one dane: Abram pade ničice, dok mu Bog govoraše: »Ovo je Savez moj s tobom, postat ćeš ocem mnoštvu narodâ; i nećeš se više zvati Abram – već Abraham će ti ime biti, jer ocem mnoštva naroda ja te postavljam! Silno ću te rodnim učiniti; narode ću iz tebe izvesti; i kraljevi će od tebe izaći. Savez svoj uspostavljam između sebe i tebe i tvoga potomstva nakon tebe – Savez svoj za vjekove: ja ću biti Bogom tvojim i tvoga potomstva nakon tebe. Tebi i tvome potomstvu nakon tebe dajem zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica – svu zemlju kanaansku – u vjekovni posjed; a ja ću biti njihov Bog.«
Još reče Bog Abrahamu: »A ti Savez čuvaj moj ti i tvoje potomstvo nakon tebe u sve vijeke.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 105,4-9

Pripjev: Gospodin se uvijek sjeća svojega Saveza.

Tražite Gospodina i njegovu snagu,
tražite svugda njegovo lice
Sjetite se čudesa koja učini,
njegovih čuda i sudova usta njegovih!

Abrahamov rod sluga je njegov,
sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!
On je Gospodin, Bog naš;
po svoj su zemlji njegovi sudovi!

On se uvijek sjeća svojega Saveza,
riječi koju dade tisući naraštaja:
Savez koji sklopi s Abrahamom
i zakletve svoje Izaku.

Evanđelje:

Iv 8,51-59

Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus Židovima: »Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka.« Rekoše mu Židovi: »Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: ‘Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.’ Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?«

Odgovori Isus: »Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi – Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog, no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam. Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se.«

Rekoše mu nato Židovi: »Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?« Reče im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!«

Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Pin It