Author

FMteam

Browsing

Na današnji dan rođen padre Pio

Sveti Pio iz Pietrelcine, kapucinski svećenik, rodio se na današnji dan 25. svibnja 1887. godine u Pietrelcini, u pokrajini Campania u Italiji. Već je sljedećeg dana kršten i nadjenuli su mu ime Franjo (Francesco).

Djetinjstvo i mladenačku dob proživio je u kući, crkvi, na poljima i u školi. U 12. godini primio je sakrament Potvrde i Prvu pričest. Sa 16 godina, 6. siječnja 1903., ulazi u novicijat Manje braće kapucina u Marcane.

Obukao je redovničko odijelo i krsno ime Francesco zamijenio je novim redovničkim imenom: fra Pio. Položio je privremene redovničke zavjete, a potom, 27. siječnja 1907. god., i doživotne zavjete. Za svećenika je zaređen 10. kolovoza 1910. god. u katedrali u Beneventu. Zatim je, zbog zdravstvenih razloga, ostao kod svojih u Pietrelcini do 1916. godine. U rujnu iste godine poslan je u samostan u San Giovanni Rotondo i tu je i ostao, uz kraće prekide, sve do smrti pružajući ljudima primjer uzornog redovnika.

Dana 5. kolovoza 1918. na sebe prima znakove Muke Gospodinove. Ljudi oko njega postali su svjedoci ovih čudesnih znakova i mnogih drugih karizmatskih darova koje je padre Pio primio od Boga. Fra Pio je živio puninu svoga zvanja doprinoseći svojim služenjem spasenju čovjeka kroz posebno poslanje koje je obilježilo čitav njegov život.

Davao je cijelog sebe drugima i vodio duše Bogu, ispovijedao je i služio svetu Misu koja je za njega predstavljala vrhunac i puninu duhovnosti. Zalagao se oko ublaživanja patnji mnogih obitelji, posebno bolesnih i siromašnih. U tu je svrhu utemeljio ‘Casa Sollievo della Sofferenza’, tj. izgradio ‘Kuću za ublaživanje patnji’. Svečano je bila otvorena 5. svibnja 1956. godine. Bila je to tada najsuvremenija uređena bolnica u Italiji, sa svim odjelima.

Počeo je organizirati ‘Molitvene skupine’ već 1940. godine, ali skupine su procvale između 1947. i 1950. s crkvenim odobrenjem i podrškom pape Pija XII.

Fra Pio je svoje ‘Molitvene skupine’ prozvao ‘rasadištem vjere i ognjištem ljubavi’. Kasnije će ih papa Pavao VI. nazvati ‘velikom rijekom ljudi koji mole’. U tim je molitvenim skupinama ishodište i svim kasnije osnovanim molitvenim skupinama pod različitim nazivima diljem cijeloga svijeta.

Od svoje mladosti fra Pio nije bio potpuno zdrav, posebno ne u posljednjim godinama života. Preminuo je 23. rujna 1968. u dobi od 81 godine. Njegov život bio je obilježen patnjom jer ga je Bog htio pridružiti bolima i patnjama ljudi i Isusa Krista za spasenje svijeta. To se nije očitovalo samo po stigmama, tj. po Isusovim ranama, nego i u cjelokupnom njegovu životu.

Papa Pavao VI. u svom nagovoru višim redovničkim poglavarima kapucinskog Reda istaknuo je veliku popularnost o. Pija rekavši:

‘Gledajte koliku je popularnost stekao, koliko je mnoštvo ljudi okupio oko sebe! Zašto? Zar zato što je bio veliki mislilac? Ili možda zato što je bio veliki učenjak? Ili možda zbog toga što je imao velika sredstva na raspolaganju? Ne! Nego zato što je ponizno služio svete mise, što je ispovijedao od jutra do večeri i zato, što je, kažem to odgovorno, bio predstavnik otiska rana našega Gospodina. Bio je čovjek molitve i patnje.’
(Papa Pavao VI.)

Već za vrijeme zemaljskoga života uživao je veliku popularnost svetosti zbog svojih krjeposti i svoga duha molitve, zbog žrtava i jer se potpuno posvetio za dobro svih duša. Nakon njegove smrti sve se više širio glas o njegovoj svetosti i o čudesima koja su se događala po njegovu zagovoru.

Nije prošlo mnogo vremena i kapucinski Red pokrenuo je proces za njegovo proglašenje blaženim i svetim.

Padre Pio proglašen je blaženim 2. svibnja 1999., na Trgu sv. Petra u Rimu. Obred proglašenja blaženim predvodio je papa Ivan Pavao II., ali ni dva najveća trga u Rimu, Trg svetog Petra i svetog Ivana Lateranskog, nisu mogli primiti sve hodočasnike koji su za tu prigodu došli u Rim. Crkva se padre Pija spominje 23. rujna, a tijelo mu je ostalo neraspadnuto do danas.

U ovom tjednu su ljetne kvatre – evo što označavaju

Što su to kvatre?

U godišnji ciklus liturgije utkana su četiri tjedna posta i molitve, svaki u jednom godišnjem dobu. Ta četiri tjedna zovu se kvatre ili kvatreni tjedni, a ti dani, kvatreni dani, ili jednostavno kvatre.

U kvatrenom tjednu izabrani su pokornički dani srijeda, petak i subota. Kvatre su pokornički dani u kojima se želi na intenzivniji način susresti Boga u molitvi, postu i djelima milosrđa prema bližnjima.

Kvatre su tematski usmjerene. One se nazivaju prema godišnjim dobima. Zato ih i zovemo: Proljetne, Ljetne, Jesenske i Zimske.

Ljetne kvatre

Ljetne kvatre započinju nakon Pedesetnice. Kroz taj tjedan se cijela Crkva moli za posvećenje ljudskog rada i za urod zemlje.

Ove kvatre su, na poseban način, cijenjene u zemljoradničkim obiteljima. Jednom prigodom bl. kardinal Alojzije Stepinac je rekao da zbog toga zemljoradnici imaju puno veće pouzdanje u Boga.

Nakon truda kojega su uložili prema tome koliko je tko mogao – predaju sve u Božje ruke.

Subotu ujutro slavi se sv. Misa s posebnim misnim obrascima i molitvama kvatri.

SVETAC DANA – SV. BEDA ČASNI

Današnji je sveti zaštitnik Beda Časni (latinski Beda Venerabilis, engleski Bede the Venerable), crkveni naučitelj, redovnik benediktinac i svestrani znanstvenik.

Rodio se 672. ili 673. u blizini grada Sunderlanda, na sjeveroistoku Engleske. Kad mu je bilo tek 7 godina, roditelji su ga kao oblata, samostanskog kandidata, predali Benedictu Biscopu, opatu benediktinskih samostana svetog Petra i Pavla u Wearmouthu i Jarrowu. U tim samostanima proveo je cijeli život. U 19. godini postao je đakon, a u 30. svećenik. Zaredio ga je 702. biskup sveti John od Beverleyja. Marljiv i plodan pisac, stvarao je na latinskom, a znao je i grčki. U svojoj autobiografiji napisao je: „Od vremena kad sam postao svećenik pa sve do svoje 59. godine bavio sam se proučavanjem Svetoga pisma kako iz vlastite potrebe tako i za potrebe svojih“. Pritom misli na svoje benediktince koje je poučavao mnogim znanostima. U svojih 55 godina redovničkoga života rijetko kada se udaljio iz svoga samostana, a opet je za sobom ostavio veličanstven opus. Bio je pravo čudo svetosti i učenosti svoga vremena. Napisao je više od 60 knjiga. Sačuvalo se malo njegovih pjesama, ali njegovo stvaranje u prozi bilo je bogato i svestrano. Najprije je pisao propovijedi, biblijske komentare, pisma i rasprave o jezičnim pitanjima. U djelu „Računanje vremena“ uveo je i propagirao Dionizijevo brojenje godina od Kristova rođenja.

Najglasovitije je njegovo djelo „Crkvena povijest engleskoga naroda“ u 5 knjiga, od Cezarova iskrcavanja u Britaniji do godine 731. Događaji su osobito dokumentirani od 6. stoljeća dalje, gdje je ispričana povijest pokrštenja otoka s dolaskom rimskih misionara koje je poslao papa Grgur Veliki (594). Knjiga se ugodno čita i njome je Beda zaslužio ime „oca engleske povijesti“. U tijesnoj su vezi i njegova druga povijesna djela: „Povijest opata“, prva engleska samostanska kronika, „Život Cuthbertov“, u prozi i stihovima, i „O svetim mjestima“. Napisao je i gramatičke rasprave „O metrici“ i „O pravopisu“, zatim raspravu o prirodnim znanostima „O prirodi stvari“ i „Chronicon“, koja je bila model za mnoge srednjovjekovne kronike. Preminuo je 26. svibnja 735. u Jarrowu (Northumbria). Crkva ga je uvijek mnogo cijenila, a papa Leon XIII. proglasio ga je 1899. svetim i naučiteljem Crkve jer u crkvenoj povijesti zauzima izuzetno mjesto. Zaštitnik je predavača, lektora, pisaca, povjesničara te brojnih naselja, župa i crkava širom svijeta.

Preuzeto s zupajastrebarsko.hr

MISNA ČITANJA – 25. SVIBNJA 2024.

U malome si bio vjeran, uđi u radost gospodara svoga.

VII. tjedan kroz godinu

Subota, 25. 05. 2024.

Liturgija kvatri

ČITANJA:
Prigodna čitanja, str. 119-130; 2Sol 3,6-12.16; Ps 127,1-2; Mt 25,14-30

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta

IMENDANI:
Beda Časni, Grgur, Urban, Magdalena

NAPOMENA:
▪ Kvatre (“quattuor tempora”) su osobiti dani u kojima se Crkva od davnine, prateći ciklus godišnjih doba, posvećuje molitvama, djelima pokore i ljubavi na velike nakane Crkve i svijeta. Ljetne kvatre posvećene su molitvi za posvećenje ljudskog rada i za urod zemlje.

Prvo čitanje:

2Sol 3, 6-12.16

Tko neće raditi, neka i ne jede!

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima

Zapovijedamo vam, braćo, u ime Gospodina Isusa Krista da se klonite svakoga brata što živi neuredno i ne po predaji koju primiste od nas.

Ta sami znate, kako nas treba nasljedovati. Jer, dok bijasmo među vama, nismo živjeli neuredno: ničiji kruh nismo badava jeli, nego smo u trudu i naporu noću i danju radili da ne bismo opteretili koga od vas. Ne što ne bismo imali prava, nego da vam sebe damo za uzor koji ćete nasljedovati. Doista, dok bijasmo u vas, ovo vam zapovijedasmo: Tko neće raditi, neka i ne jede! A čujemo da neki od vas žive neuredno: ništa ne rade, nego dangube. Takvima zapovijedamo i zaklinjemo ih u Gospodinu: neka s mirom rade i svoj kruh jedu.

A sam Gospodin mira dao vam mir zauvijek i na svaki način!

Gospodin sa svima vama!

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 127, 1-2

Pripjev:

Gospodin neka nam kuću gradi i grad čuva!

Ako Gospodin kuću ne gradi,
uzalud se muče graditelji.
Ako Gospodin grad ne čuva,
uzalud stražar bdi.

Uzalud vam je ustat prije zore
i dugo u noć sjediti,
vi što jedete kruh muke:
miljenicima svojim u snu on daje.

Evanđelje:

Mt 25, 14-30

U malome si bio vjeran, uđi u radost gospodara svoga!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:

»Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.

Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’

Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’

A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’

‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Posveta bazilike svetog oca Franje u Asizu

Sv. Franjo je 1226. g. sahranjen u crkvi sv. Jurja. Brat Ilija, generalni ministar, isplanirao je gradnju nove crkve gdje bi se tijelo sv. Franje pohranilo.

Sutradan nakon kanonizacije 1228. god. papa Grgur IX. blagoslovio je temeljni kamen. Već je 1230. godine preneseno tijelo sv. Franje u novu crkvu. Crkvu je posvetio papa Inocent IV. 25. svibnja 1253. god. To je čudesno lijepa crkva koju je oslikao Giotto prikazavši različite zgode iz života sv. Franje. Papa Benedikt XIV. dao je crkvi naslov “Patrijarhalne bazilike” i “Papinske kapele”. Ova bazilika s grobom sv. Franje neprestano privlači mase svijeta: svečevih, ali i ljubitelja umjetnosti.

Priznato čudo po zagovoru bl. Karla Acutisa: radi se o ozdravljenju djevojčice Valerie

Papa Franjo je 23. svibnja odobrio dekret kojim se priznaje čudo pripisano bl. Karlu Acutisu. Sveti je Otac također najavio Konzistorij na kojem će razmotriti njegovu kanonizaciju


Uz bl. Karla, priznat je i dekret kojim se pripisuje čudo bl. Giuseppeu Allamanu te se odobrava kanonizacija 11 mučenika u Siriji.

Bl. Karlo Acutis rođen je 3. svibnja 1991. u Londonu u Engleskoj, a preminuo je 12. listopada 2006. u talijanskoj Monzi, nakon što je obolio od leukemije u dobi od 15 godina. Papa Franjo proglasio ga je blaženim 2020. u Asizu, kamo je Karlo više puta hodočastio. Tamo se nalaze i njegovi posmrtni ostaci.

Čudo pripisano njegovom zagovoru povezano je sa ženom iz Kostarike. Kako izvještava Vatican News, 8. srpnja 2022. Liliana je molila na grobu blaženog Karla u Asizu, ostavivši pismo u kojem je opisala svoju molbu. Šest dana ranije, 2. srpnja, njezina kći Valeria pala je s bicikla u Firenci, gdje je pohađala sveučilište. Pretrpjela je tešku ozljedu glave zbog čega je bila potrebna kraniotomija i uklanjanje desne zatiljne kosti kako bi se smanjio pritisak na mozak. Liječnici su rekli kako su njeni izgledi za preživljavanje vrlo mali.

Lilianina tajnica odmah se počela moliti blaženom Carlu Acutisu, a 8. srpnja Liliana je hodočastila na njegov grob u Asizu. Istog dana iz bolnice su je obavijestili da je Valeria počela spontano disati. Sutradan se počela kretati i djelomično joj se vratio govor.

Deset dana kasnije, 18. srpnja, CT je pokazao da je krvarenje nestalo, a 11. kolovoza Valeria je premještena na rehabilitacijsku terapiju. Brzo je napredovala i 2. rujna Valeria i Liliana ponovno su hodočastile u Asiz kako bi zahvalile bl. Karlu za njegov zagovor.

U dekretu papa Franjo najavljuje kako će sazvati Konzistorij kardinala kako bi razmotrili kanonizaciju bl. Karla Acutisa, kao i blaženih Giuseppea Allamana, Marie-Léonie Paradis i Elene Guerre.

Izvor: Bitno.net

Marija Pomoćnica kršćana

Svibanj je Marijin mjesec pa joj iz dubine srca pjevamo kao Kraljici svibnja, a danas s radošću slavimo Mariju pomoćnicu kršćana.

Sveti Ivan Zlatousti prvi je 345. Mariju nazvao tim imenom. I u Lauretanskim litanijama zazivamo ju kao Pomoćnicu kršćana. Taj zaziv je uvršten u litanije poslije pobjede kršćanske vojske nad Turcima 7. listopada 1571, u bitki kod Lepanta. Tada su Turci bili nadmoćniji brojem lađa i vojnika, ali kršćani su se zavjetovali Mariji i uspjeli pobijediti. Poslije te bitke uveden je blagdan Marije Pobjednice ili Kraljice Presvete Krunice. Godine 1683. Turci su bili na pragu zauzimanja Beča, ali su kršćani pod vodstvom velikog poljskog kralja Jana Sobjeskoga pobijedili nadmoćnijeg neprijatelja. Na stijegu su imali Marijin lik i geslo: „Naprijed, Bog i Marija su naša zaštita“. U čast te pobjede ustanovljen je blagdan Imena Marijina, 12. rujna. Francuski vladar Napoleon Bonaparte bio je strah i trepet Europe, a naročiti trn u oku bili su mu Petrovi nasljednici. Osamdesetgodišnjeg papu Pija VI, koji ga je izopćio iz Crkve, bacio je u tamnicu, u kojoj je ostao sve do svoje smrti u francuskom gradu Valenceu, 1799. Zatvorio je 1808. i papu Pija VII, koji se nalazio u njegovom zarobljeništvu 6 godina i mogao se vratiti iz Savone (Ligurija) u Rim tek na današnji dan, 24. svibnja 1814, nakon Napoleonova poraza kod Leipziga. Putem je u znak zahvalnosti posjetio mnoga Marijina svetišta, a posvuda su ga dobrodošlicom dočekivali razdragani vjernici. Papa se uzdao u Marijinu pomoć pa Pomoćnicu kršćana slavimo za uspomenu na svečani povratak Pija VII. iz sužanjstva.

Naročiti doprinos širenju pobožnosti Marije Pomoćnice dali su salezijanci, Družba svetog Franje Saleškog, koju je utemeljio sveti Ivan Bosco i koja s velikim uspjehom i žarom djeluje i u hrvatskim krajevima. Veliki Don Bosco svoju je družbu posvetio Mariji Pomoćnici, a prva vjernička udruga Marije Pomoćnice osnovana je u Torinu 1868, s ciljem i željom promicanja autentičnog kršćanskog života po Marijinu primjeru i zagovoru. Marija Pomoćnica zaštitnica je Australije, Novog Zelanda, New Yorka te mnogih naselja, biskupija, župa i crkava diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Knežija, Ivanec Bistranski kod Zaprešića, Sotin kod Vukovara, Donji Emovci kod Požege, Strahoninec, Selište Drežničko kod Rakovice, Rijeka-Banderovo, Veprinac kod Opatije, Split-Kman, Orebić na Pelješcu, Globarica kod Žepča, Klobuk kod Ljubuškog, Muo kod Kotora, Morović kod Šida).

Preuzeto s zupajastrebarsko.hr

MISNA ČITANJA – 24. SVIBNJA 2024.

Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!

VII. tjedan kroz godinu

Petak, 24. 05. 2024.

Svagdan ili: Bl. Dj. Marija Pomoćnica kršćana

ČITANJA:
Jak 5,9-12; Ps 103,1-4.8-9.11-12; Mk 10, 1-12

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Ivana, Marija, Šimun Stilita, Filip, Estera, Suzana

Prvo čitanje:

Jak 5, 9-12

Evo: sudac stoji pred vratima!

Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola

Braćo! Ne tužite se jedni na druge da ne budete osuđeni! Evo: sudac stoji pred vratima! Za uzor strpljivosti i podnošenja zala uzmite, braćo, proroke koji su govorili u ime Gospodnje. Eto: blaženima nazivamo one koji ustrajaše. Za postojanost Jobovu čuste i nakanu Gospodnju vidjeste jer milostiv je Gospodin i milosrdan!

Prije svega, braćo moja, ne zaklinjite se ni nebom, ni zemljom, ni ikojom drugom zakletvom. Vaše »da« neka bude »da«, i »ne« — »ne«, da ne padnete pod sud.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 103, 1-4.8-9.11-12

Pripjev:

Milosrdan je i milostiv Gospodin.

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina,
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstva njegovih!

On li otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
On ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.

Milosrdan je i milostiv Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Jarostan nije za vječna vremena
niti dovijeka plamti srdžba njegova.

Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.

Evanđelje:

Mk 10, 1-12

Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Isus dođe u judejski kraj i na onu stranu Jordana. I opet mnoštvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem običaju ponovno poučavaše.

A pristupe farizeji pa da ga iskušaju upitaše:

»Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?« On im odgovori: Što vam zapovjedi Mojsije?« Oni rekoše: »Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i — otpustiti.« A Isus će im: »Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih.

Stoga će čovjek ostaviti oca i majku

a prione uza svoju ženu;

i dvoje njih bit će jedno tijelo.

Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo.

Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!«

U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: »Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. DEZIDERIJE

Sveti Deziderije rodio se oko 556. g. u Autunu u Burgundiji (Francuska). Godine 594. odabran je od klera i puka za nadbiskupa južnofrancuskoga grada Viennea. Revan nadbiskup želio je poboljšati među svećenicima disciplinu, ali je bilo i onih kojima se to nije svidjelo, pa su ga počeli kod pape optuživati. I papa ga je za to ozbiljno opomenuo, ali kad je doznao da je Deziderije bio krivo optuživan, ovlastio ga je da poduzme obnovu i drugih biskupija.

No, Deziderije je mnogo gore prošao kada je pao u nemilost kraljici Brunhilde, koju su povjesničari nazivali najgorom ženom njezina doba. Naime, Deziderije je bio kraljicu oštro opomenuo zbog brakolomstva i umorstva njoj nepodobnih osoba. Brunhilda se tada nije usudila izravno napasti nadbiskupa, već se je poslužila Lyonskim biskupom. On je na jednoj od sinoda svojeg subrata teško optužio i zbog tih optužbi Deziderije je morao otići na jedan otočić u sužanjstvo.

Tamošnji stanovnici jako su ga zavoljeli, jer se je za njih očinski brinuo, a o njemu su se razglasila i čudesna djela. Kraljicu je zbog toga spopao strah i pozvala je nadbiskupa da se vrati iz sužanjstva.

Ipak Brunhilda se nije odrekla neprijateljstva prema Dezideriju. Novcem je potkupila ljude koji su ga i dalje lažno optuživali. Kad ju je nadbiskup zbog teških sablazni ponovno javno opomenuo i pozvao na obraćenje, unovčila je ubojice, koji su tog svetog nadbiskupa na vratima crkve kamenovali. Bilo je to 611. godine. Njegovo mrtvo tijelo pokopali su u crkvi svetog Petra i Pavla u gradu Vienneu.

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 23. SVIBNJA 2024.

Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao.

VII. tjedan kroz godinu

Četvrtak, 23. 05. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
Jak 5,1-6; Ps 49,14-20; Mk 9,41-50

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Deziderije, Željko, Želimir, Željana, Spes, Nada, Nadan, Vilim

Prvo čitanje:

Jak 5, 1-6

Plaća kosaca vaših njiva — koju im uskratiste — viče, vapaji dopriješe do ušiju Gospodnjih.

Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola

De sada, bogataši, proplačite i zakukajte

zbog nevolja koje će vas zadesiti!

Bogatstvo vam istrunu,

haljine vaše postadoše hrana moljcima,

zlato vam i srebro zarđa

i rđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas

te će kao vatra izjesti tijela vaša!

Zgrnuste blago u posljednje dane!

Evo: plaća kosaca vaših njiva

— koju im skratiste — viče

i vapaji žetelaca dopriješe

do ušiju Gospodina nad Vojskama.

Raskošno ste na zemlji i razvratno živjeli,

utoviste srca svoja za dan klanja!

Osudiste i ubiste pravednika:

on vam se ne suprotstavlja!

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 49, 14 – 20

Pripjev:

Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Takav je put onih koji se ludo uzdaju,
to je konac onih koji uživaju u sreći:
Poput stada redaju se u Podzemlju,
smrt im je pastir, a dobri njima vladaju.

Njihova će lika brzo nestati,
Podzemlje će im biti postojbina.
A moju će dušu Bog ugrabiti
Podzemlju iz pandža
i milostivo me primiti.

Ne boj se ako se tko obogati
i ako se poveća blago doma njegova:
kad umre, ništa neće ponijeti sa sobom,
i blago njegovo neće s njime sići.

Ako se u životu držao sretnim
—»Govorit će se da ti je dobro bilo!« –
i on će doći u skup otaca svojih,
gdje svjetlosti više vidjeti neće.

Evanđelje:

Mk 9, 41-50

Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.«

»Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more.«

»Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život, nego s obje noge biti bačen u pakao. I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti bačen u pakao, gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.

Uistinu, ognjem će svaki od njih biti posoljen.

Dobra je sol.

Ali ako sol postane neslana,

čime ćete nju začiniti?

Imajte sol u sebi,

a mir među sobom!«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Pin It