Author

FMteam

Browsing

MISNA ČITANJA – 27. LIPNJA 2024.

Kuća sagrađena na stijeni i kuća sagrađena na pijesku.

XII. tjedan kroz godinu

Četvrtak, 27. 06. 2024.

Svagdan ili: Sv. Ćiril Aleksandrijski, biskup i crkveni naučitelj

ČITANJA:
2Kr 24 8-17; Ps 79,1-5.8-9; Mt 7,21-29

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Ćiril, Ladislav, Kristofor, Vlatko, Ljudevit

Prvo čitanje:

2Kr 24, 8-17

Jojakima i sve sposobne ljude odveo je babilonski kralj u prognanstvo u Babilon.

Čitanje Druge knjige o Kraljevima

U one dane: Jojakimu je bilo osamnaest godina kad se zakraljio, i kraljevao je tri mjeseca u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Nehuštat, kći Elnatana, i bila je iz Jeruzalema. On je činio što je zlo u očima Gospodinovim, sve kao što je činio i njegov otac.

U ono vrijeme krenu ljudstvo babilonskog kralja Nabukodonozora protiv Jeruzalema, i grad je bio opkoljen. Dođe i babilonski kralj Nabukodonozor da napadne grad, dok ga je njegovo ljudstvo opsjedalo. Tada je judejski kralj Jojakim izišao pred babilonskog kralja — on, njegova majka, njegove sluge, njegove vojskovođe i dvorani — a babilonski ga kralj, osme godine svojega kraljevanja, zarobi. On je odnio sve iz riznice Doma Gospodnjega i iz riznica kraljevskog dvora, i razbio je sve zlatne predmete koje je Salomon, kralj Izraela, načinio za Svetište Gospodnje. Tako se ispunila riječ Gospodnja. Odveo je u prognanstvo sav Jeruzalem, sve vojskovođe i sve vrsne ratnike, oko deset tisuća prognanika, sa svim kovačima i bravarima. Jedino je preostao najsiromašniji narod zemlje. Odveo je Jojakima u Babilon; tako isto i kraljevu majku i sve žene kraljeve, njegove dvorane, plemenitaše zemlje, sve ih je odveo iz Jeruzalema u prognanstvo u Babilon. Sve sposobne ljude, njih sedam tisuća na broju; kovače i bravare, tisuću na broju; sve ljude sposobne za boj, sve ih je kralj babilonski odveo u Babilon, u prognanstvo. Babilonski je kralj postavio za kralja mjesto Jojakima njegova strica Mataniju, ali mu je promijenio ime u Sidkija.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 79,1-5.8- 9

Pripjev:

Zbog slave imena svojega, Gospodine, oslobodi nas!

Bože, pogani, evo, provališe u baštinu tvoju,
tvoj sveti Hram oskvrnuše,
pretvoriše Jeruzalem u ruševine.
Trupla tvojih slugu dadoše za hranu pticama nebeskim,
meso tvojih pobožnika zvijerima zemaljskim.
Krv im ko vodu prolijevahu oko Jeruzalema,
i ne bijaše nekoga da ih pokopa.
Postadosmo sramota susjedima svojim,
podsmijeh i ruglo svima oko nas.
Dokle još, Gospodine? Zar ćeš se svagda srditi?
Zar će ljubomora tvoja poput ognja gorjeti?
Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca;
neka nas pretekne smiloyanje tvoje,
jer smo jadni i nevoljni.
Pomozi nam, Bože, pomoći naša.
Zbog slave imena svojega,
oslobodi nas i otpusti nam grijehe
zbog imena svoga!

Evanđelje:

Mt 7, 21-29

Kuća sagrađena na stijeni i kuća sagrađena na pijesku.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Neće u kraljevstvo nebesko ući

svaki koji mi govori:

‘Gospodine, Gospodine!’,

nego onaj koji vrši volju Oca mojega,

koji je na nebesima.

Mnogi će me u onaj dan pitati:

‘Gospodine, Gospodine!

Nismo li mi u tvoje ime prorokovali,

u tvoje ime đavle izgonili,

u tvoje ime mnoga čudesa činili?’

Tada ću mu kazati:

‘Nikad vas nisam poznavao!

Nosite se od mene,

vi bezakonici!’

Stoga, tko god sluša ove moje riječi

i izvršava ih,

bit će kao mudar čovjek

koji sagradi kuću na stijeni.

Zapljušti kiša,

navale bujice,

duhnu vjetrovi

i sruče se na tu kuću,

ali ona ne pada.

Jer — utemeljena je na stijeni.

Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi,

a ne vrši ih,

bit će kao lud čovjek

koji sagradi kuću na pijesku.

Zapljušti kiša,

navale bujice,

duhnu vjetrovi

i sruče se na tu kuću

i ona se sruši.

I bijaše to ruševina velika.«

Kad Isus završi ove svoje besjede, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. Ta učio ih kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Hodočasnici iz Rame na obljetnicu Gospinih ukazanja stigli pješice u Međugorje

Jučer na 43. obljetnicu Gospinih ukazanja s Radiopostaja Mir Međugorje susrela je skupinu hodočasnika u narančastim majicama kako u koloni, veseli prolaze prema vanjskom oltaru međugorske župne crkve. Bili su to hodočasnici iz Rame, koji su i ove godine pješice stigli Majci, Kraljici Mira. Mjesta su zauzeli na klupama ispred vanjskog oltara crkve svetoga Jakova očekujući početak večernjeg molitvenog programa.

”U skupini nas je 140. Krenuli smo prije tri dana, jedna grupa od dvadesetak hodočasnika pošla je dan prije nas. Upravo smo stigli, prije desetak minuta, dojmovi se još nisu slegli. Osjećamo mir, osjećaje  je nemoguće  opisati”, istaknula je Katarina, koja treći put pješice hodočasti u Međugorje.

”Neka Gospa Kraljica Mira donese mir u svako srce”, istaknula je Božana Nikolić, također sudionica hodočašća, koja drugi put sudjeluje u hodočašću.

”Mi smo trenutno bez riječi, o dojmovima ne možemo govorit sada, možda za dan dva dok se sve ovo slegne. Put od 120 km bio je zahtjevan, bilo je kamenja, šume, trave, u jednom trenutku dođe ti da odustaneš ali neka veća sila, snaga gura te dalje. Put je bio težak, u startu u nedjelju jutro treba ustati u četiri sata ujutro, znaš kakav put te čeka, ona napast odmah odustani, tri dana, po suncu, kamenju, kroz trnje smo se provlačili, svakakvog terena je bilo, usponi, nizbrdice. Zanimljivo je ta dva dana svima nam je bilo naporno, bolovi u mišićima, umor, žuljevi, a taj treći dan što smo bliže Međugorju teret s puta polako spada, osjećamo i dalje taj neki fizički umor ali je prevladala jačina, snaga duha i molitve. Sve smo to na kraju povezali sa našim životom koji se sastoji od trnja, kamenja i od lijepih trenutaka. Ovo hodočašće i, moram naglasiti, naša žrtva neka bude i molitva za mir, odgovor Gospi na njezin poziv prije devet dana”, kazala je Božana, naglašavajući kako su cijelim putem molili..

”Bilo je prostora i za molitvu u miru, tišini. Zahvaljujemo svim ljudima koji su nas dočekali, veliko hvala svima, to nam puno znači. Još ću naglasiti kako je bilo ljudi koji su htjeli biti dio ovoga hodočašća na svoj način, imali smo našega Sarajlića koji nas je pratio tri dana automobilom. Mislim da je ovdje najveći organizator Gospa, jer nemoguće je bez nje okupiti ovo mnoštvo ljudi da hodaju po vremenu, nevremenu i na kraju kažu opet ćemo”, kazala je Božana.

Više na Radiopostaja Mir Međugorje

Fra Bože Milić na 43. obljetnicu ukazanja u Međugorju: Ovdje svatko dobije što traži iskrena srca

U utorak, na 43. godišnjicu Gospinih ukazanja u Međugorju su, uz brojne hodočasnike iz Hrvatske i BiH, i skupine hodočasnika iz: Španjolske, Portugala, Češke, Slovačke, Slovenije, Rumunjske, Francuske, Italije, Njemačke, Poljske, Austrije, Mađarske, Ukrajine, Litve, Irske, Kolumbije, Kostarike, Meksika, SAD, Brazila, Koreje, Kine i Novog Zelanda.

Cijeli dan, kao i u danima prije obljetnice, mnoštvo župljana i hodočasnika bilo je na svim međugorskim molitvenim mjestima, kao i u redovima za ispovijed, a tijekom dana slavilo se 20 svetih misa.

Središnje misno slavlje u 19 sati predslavio je nekadašnji župni vikar u Međugorju, a danas gvardijan franjevačkog samostana u Tomislavgradu fra Bože Milić. Među koncelebrantima su bili provincijal i vikar Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš i fra Miro Šego, međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić i još 364 svećenika.

Fra Bože Milić na početku svete mise pozvao je na molitvu za mir u svijetu, za mir u obiteljima, posebno za mir u našim srcima.

”Mir se nalazi u ljudskom srcu ili ga nema nigdje. U ljudskom srcu počinje rat ili počinjen mir. Neka to bude naša molitva večeras. Smijemo Gospodinu preko Blažene Djevice Marije izreći i svoje osobne molitve i potrebe. I to je dobro i zato smo ovdje. Iznesmimo svoja srca pred Gospodina i Gospu. On nas razumije, On zna što nam treba, a mi smijemo izreći ono što nam treba i zbog čega smo ovdje došli, ali ovdje smo najprije okupljeni kao zajednica, kao Crkva i neka naše nakane budu velike i budu široke. Molimo za crkvu, molimo za cijeli svijet…”, pozvao je na početku svete mise fra Bože Milić, koji je kroz svoju propovijed govorio o snazi i važnosti molitve o čemu nam Gospa govori.

”I ove godine okupili smo se oko kraljice Mira kao što to činimo više od 40 godina. I ove godine želimo se utjecati Njoj, Majci i kraljici Mira moleći za sebe i za cijeli svijet. Zahvaljujemo Gospodinu koji nam šalje svoju Majku da bude s nama u ovim vremenima velikih promjena. Ona nas najbolje razumije, Ona nam najbolje može pomoći, jer zna što je dobro za naše vrijeme i što je potrebno činiti. Gospa je naša utjeha i utočište svih ovih godina. Ona s velikom ljubavlju i brižnošću prati što se događa i aktivno sudjeluje u životu našem i cijeloga svijeta. Ona pažljivo promatra što je potrebno današnjem svijetu”, kazao je fra Bože Milić dodajući kako Gospa vidi i naše potrebe, svakodnevne obične male stvari, kao i potrebe u posebnim prilikama.

”Zahvalni smo jer ovdje svi nalazimo hranu koja godi svakom ukusu, hranu prikladnu za svaku dušu koja traži, koja žeđa… ovdje svatko dobije što traži iskrena srca. Netko traži utjehu, netko ozdravljanje, netko smisao, netko mir, netko novi početak, netko traži način kako dalje unatoč svim problemima, a Marija nam dolazi i vodi nas jasno i sigurno. Ovdje nas majčinska i Božja ruka sve grli, hrabri i govori da se pouzdamo u Božju providnost i da će tako stvari ići u dobrom smjeru, govori nam da se prepustimo Božjoj volji po uzoru na Nju koja je to učinila na savršen i potpun način”, kazao je fra Bože naglašavajući kako se dok izražavamo svoje molitve i potrebe ”ovdje najprije govorimo neka mi bude po Tvojoj riječi jer to je najbolje za mene, za nas i za cijeli svijet”.

”Mi vjernici znamo da je najbolje kad se po nama vrši Božja volja, ne da mi vjernici nešto činimo, nego da se po nama vrši Božja volja”, kazao je fra Bože pojašnjavajući kako nas Gospa potiče da hrabro uđemo u komunikaciju s Gospodinom.

”I mi moramo napraviti korak. I mi moramo odlučiti početi moliti. I mi moramo odlučiti sakramentalno živjeti. I mi moramo stati u red pred ispovjedaonicu. Mi smo ti koji moramo napraviti možda i odlučujući korak s Božjom pomoći, jer smo slobodna bića. Ljudi smo slobodne volje, sposobni za odnos i komunikaciju s Bogom. Gospa nas potiče da tu budemo hrabri, da se ne bojimo. Nije vrijem da se bojimo. Nije trenutak da oklijevamo. Ovo je vrijeme kad se traži hrabrost, odlučnost, kad se traži od vjernika da dopuste Bogu da djeluje u njihovim životima. Ovo je vrijeme u kojem nam Bog preko Marije pokazuje što se događa kad čovjek dopusti da Bog djeluje u njegovom životu. Tada stvari dolaze na svoje mjesto, tada događaji idu svojim tijekom”, kazao je fra Bože i pojasnio da kad dopustimo da Bog djeluje u našim životima nećemo biti oslobođeni problema, brige, bolesti, nego ćemo u svemu tome osjetiti i doživjeti Božju pomoć i gledati sretna rješenja. Propovijed fra Bože Milića možete pogledati na našem YouTube kanalu.

Nakon svete mise uslijedilo je zajedničko jednosatno klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu koje se nastavilo u tišini do 7 sati ujutro.

Više na Radiopostaja Mir Međugorje

Godišnje Gospino ukazanje Ivanki – 25. lipnja 2024.

Vidjelica Ivanka Ivanković Elez imala je redovito godišnje ukazanje 25. lipnja 2024. Prigodom posljednjeg svakodnevnog ukazanja 7. svibnja 1985. Gospa je Ivanki, povjerivši joj posljednju, 10. tajnu, kazala da će tijekom cijelog svog života imati ukazanje jedanput u godini i to na obljetnicu ukazanja. Tako je bilo i ove godine. Ukazanje, koje je trajalo 6 minuta (18:37h -18:43h), Ivanka je imala u svojoj obiteljskoj kući. Ukazanju je bila nazočna samo Ivankina obitelj. Nakon ukazanja vidjelica

Ivanka je rekla: Gospa je dala slijedeću poruku:„ Djeco moja, molite, molite, molite. Primite moj majčinski blagoslov!“

SVETAC DANA – SV. JOSEMARIA ESCRIVA

“S Neba ću vam moći bolje pomagati”, sveti Josemaria nam je rekao na kraju svoga života i istovremeno nas je tražio da se molimo da može “preskočiti preko” čistilišta. Radeći s tim svecem više od 20 godina, otkrio sam da je bio u pravu…

Sveci žive svoj život na ovome svijetu kako bi voljeli Boga i druge ljude, oponašajući Isusa Krista, koji je “išao svijetom čineći dobro”. Ali kada dođu u Nebo, Katekizam Katoličke Crkve (br. 2683) kaže nam da oni “konstantno brinu za one koje su ostavili na zemlji (…) Njihov zagovor je njihova najuzvišenija služba u Božjem planu. Mi možemo i trebamo tražiti njihov zagovor za nas i za cijeli svijet”. Izgleda zaista da im na Nebu Bog daruje mogućnost da nastave misiju koju su vršili ovdje dolje, ali još plodonosnije.

“S Neba ću vam moći bolje pomagati”, sveti Josemaria nam je rekao na kraju svoga života i istovremeno nas je tražio da se molimo da može “preskočiti preko” čistilišta. Radeći s tim svecem više od 20 godina, otkrio sam da je bio u pravu. Pomoć koju je davao svima oko sebe bila je ogromna, kao i pomoć koju je davao milijunima ljudi kroz svoje knjige. Ali od trenutka kada je prešao u Nebo, njegova se pomoć umnožila i dospio je do ogromnog broja ljudi kroz svoj zagovor pred Bogom za njihove velike i male potrebe. A najznačajnija stvar od svega je ta: da je ako je, na primjer, posredovao za djevojku da pronađe kontaktne leće koje je izgubila u autobusu, u isto vrijeme dotaknuo njezino srce da prihvati Isusa Krista.

Aspekt koji me najsnažnije pogodio je da milosti dobivene po zagovoru svetog Josemarije gotovo uvijek imaju dvije strane. One nisu samo rješavanje problema, nego i ostavljaju svjetlo, duhovni rezultat u ljudima koji ga zazivaju. 

Novo značenje nečega dobro poznatog

Misija koju je Bog povjerio svetom Josemariji Escrivi 2. listopada 1928., bila je da osnuje Opus Dei, put svetosti kroz svakodnevni rad i ispunjavanje svakodnevnih kršćanskih dužnosti. S Isusom Kristom dobro poznata panorama svakodnevnog života dobiva neočekivano novo značenje, nesumnjivu veličinu, biva obasjana izbaviteljskom ljubavlju našega Gospodina. Čitajući pisma koja govore o milostima dobivenima po zagovoru svetog Josemarije, nalazimo nevjerojatno raznolike situacije: od kućanica koje se bore s nekim malim kućnim problemima, do ovisnika o drogama i ljudi sklonih samoubojstvu. Neka pisma govore o groznim pričama naizgled bezizlaznih uništenih života. Druga govore o borbama s bolesti ili ljudima koji su dobili posao ili pronašli nešto što su izgubili… Uz to, većina njih priča o povratku Bogu, ponekad nakon života kojega su živjeli jako daleko od vjere.

Obične milosti

Što ove ispovijedi milosti dobivenih kroz zagovor svetog Josemarije imaju zajedničko? Nekoliko stvari. Na prvom mjestu, nešto je “čudesno” u vezi njih: ona ne uključuju iznimne ili paranormalne fenomene, iako među njima ima svakako događaja koja su znanstveno neobjašnjivi. One uključuju, posebno, iznimna izlječenja koja su dokazana i verificirana, ispovijesti koje su skupljene i objavljene u drugoj knjizi. Ali generalno, kao sto kažem, milosti pripisane svetom Josemariji su vrlo “obične”.

Pobožnost da; praznovjerje ne

To spada u poruku i način života svetog Josemarije, osnivača Opusa Dei, koji je bio pravi “apostol svakodnevnog običnog života”. On je rekao za sebe da on nije “željan čuda” i da izbjegava bilo što što bi zvučalo kao “čudesno” ili “čudo”. U Putu, svojoj najpopularnijoj knjizi, napisao je: “Ja nisam za čuda. Rekao sam ti da u Evanđelju mogu naći više nego dovoljno da potvrdim svoju vjeru” (no. 583). Vjerovao je iznad svega u dnevna čuda Euharistije, sakramenata i milosrđe. I s neba je nastavio učiti ljude kako da otkriju Isusa Krista u svakodnevnom životu, kako nitko ne bi brzopleto pretpostavio da će Bog intervenirati da ga spasi od nevolja. “Čuda”, rekao je u homiliji, “znak su spasonosne Božje snage, ne lijek za nekompetenciju niti lagani način da se izbjegne napor. Čudo koje Bog traži od vas je da ustrajete u svom kršćanskom i božanskom poslanju, posvećujući svakodnevni posao: čudo pretvaranja pripovijesti svakodnevnog života u herojsku poeziju ljubavlju koju stavljate u svoj uobičajeni rad. Tu Bog čeka na vas. On očekuje da budete odgovorna osoba, s gorljivošću apostola i kompetencijom dobroga radnika” (Susret s Kristom, 50). To je druga stvar koja ga je karakterizirala: jedinstvo njegova života i njegovo vjere. Smatrao je da je besmisleno da se neki obraćaju svecima za rješavanje problema, dok vode život odvojen od Boga, bez i najmanje namjere da se poprave. Takav stav, nažalost, dovodi neke ljude da brkaju pobožnost s praznovjerjem.

Sveci su “Kristove ruke”

Naš Bog nikada ne ignorira naše potrebe: on uvijek pruža svoje ruke prema nama. Prema popularnoj priči, u jednoj crkvi u Njemačkoj je veliko raspelo. Crkva je bila bombardirana i figura Krista je izgubila ruke. Natpis je naknadno dodan na Križ: “Nemam ruku osim tvojih”. Sveci su ruke koje Krist koristi da bi nam pomagao. 

mons. Joaquin Alonso

(iz predgovora knjige “Favores que pedimos a los santos” koju je napisao Mons. Flavio Capucci, Madrid: Palabra, 2012.) Mons. Alonso bio je teološki konzultant Kongregacije za kauze svetaca. Mnogo godina bio je jedan od najbližih suradnika svetog Josemarije u vođenju Opusa Dei. 

josemariaescrivahr

Izvor: Josemariaescriva.info

MISNA ČITANJA – 26. LIPNJA 2024.

Po plodovima ćete ih njihovim prepoznati.

XII. tjedan kroz godinu

Srijeda, 26. 06. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
2Kr 22, 8-13; 23,1-3; Ps 119,33-34.36-37.40; Mt 7,15-20

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Ivan i Pavao, Zoran, Vigilije, Deodat, Maksencije, Pelagije

Prvo čitanje:

2Kr 22, 8-13; 23, 1-3

Kralj pročita narodu sve riječi Knjige Saveza koja je nađena u Domu Gospodnjem i sklopi pred Gospodinom Savez.

Čitanje Druge knjige o Kraljevima

U one dane: Veliki svećenik Hilkija reče tajniku Šafunu: »Našao sam Knjigu Zakona u Domu Gospodnjem. I Hilkija dade knjigu Šafanu, koji ju je pročitao. Tajnik Šafan dođe kralju te ga izvijesti: »Tvoje sluge — reče on — pokupile su novac, koji se našao u Domu i predale su ga poslovođama, postavljenim u Domu Gospodnjem.« Tada tajnik Šafan obavijesti kralja: »Svećenik Hilkija dade mi jednu knjigu.« I Šafan je poče čitati pred kraljem.

Čuvši riječi Knjige Zakona, kralj razdrije haljine svoje. I naredi svećeniku Hilkiji, Šafanovu sinu Ahikamu, Mikinu sinu Akboru, tajniku Šafanu i kraljevu sluzi Asaji: »Idite i upitajte Gospodina o meni i o narodu, i o svoj Judeji zbog ove knjige što je nađena, jer je velika Gospodnja jarost što se izlila na nas zato što naši očevi nisu slušali riječi ove knjige, nisu vršili što nam je u njoj napisano.«

Tada kralj posla da se saberu kod njega sve judejske i jeruzalemske starješine. Kralj potom uzađe u Dom Gospodnji s Judejcima, Jeruzalemcima, svećenicima i prorocima, i sa svim narodom, od najmanjega do najvećega. I pročita im sve riječi Knjige Saveza koja je nađena u Domu Gospodnjem. Kralj, stojeći na svome mjestu, sklopi pred Gospodinom Savez da će slijediti Gospodina i držati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svim srcem i svom dušom, da bi ispunio sve stavke toga Saveza zapisane u ovoj knjizi. Sav je narod stupio u Savez.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 119,33-37.40

Pripjev:

Pokaži mi, Gospodine, stazu pravila svojih!

Pokaži mi, Gospodine, stazu pravila svojih,
i ja ću je čuvati do kraja.
Pouči me da se tvoga držim Zakona,
i čuvat ću ga svim srcem.
Uputi me stazom svojih zapovijedi,
jer ja u njoj uživam.
Prikloni mi srce propisima svojim,
a ne k pohlepi!
Odvrati moje oči da ne vide ništavost,
život mi čuvaj na putu svojemu!
Evo, čeznem za naredbama tvojim:
pravdom me svojom poživi.

Evanđelje:

Mt 7, 15-20

Po plodovima ćete ih njihovim prepoznati.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Čuvajte se lažnih proroka

koji dolaze k vama u ovčjem odijelu,

a iznutra su vuci grabežljivi.

Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati.

Bere li se s trnja grožđe

ili s bodljike smokve?

Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima,

a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim.

Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova

niti nevaljalo stablo dobrih plodova.

Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom

siječe se i u oganj baca.

Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Gospina poruka – 25. lipnja 2024.

Gospina poruka preko Marije Pavlović – Lunetti, 25.6. 2024.:

“Draga djeco! Radujem se s vama i Bogu zahvaljujem da mi je dozvolio da sam s vama da vas vodim i ljubim. Dječice, mir je u opasnosti i obitelj pod napadom. Pozivam vas ,dječice, vratite se molitvi u obitelji. Stavite sveto pismo na vidljivo mjesto i čitajte ga svakim danom. Ljubite Boga iznad svega da vam bude dobro na zemlji. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”

Fra Svetozar Kraljević: Ako svi nismo svjedoci i vidioci, onda se ništa nije dogodilo

”Dragi hodočasnici, vi koji ste iz udaljenih mjesta pješice došli i vi koji ste tisuće kilometara letjeli ovdje dolazite istim putem kojim je išla Marija u susret rođakinji Elizabeti. Ovdje  čujemo pozdrav kojega izriču ove svete žene jedna drugoj. Ovdje osjećamo pozdrav još nerođenoga djeteta Ivana svome Gospodinu. Ovdje Ivan Krstitelj navješćuje onoga tko je veći od njega.

Danas se ovdje ponavlja onaj davni dan godine 1981. kada su djeca kazala da vide Gospu. Danas ovdje svi smo djeca, Božji vidioci, zagledani prema Božjim visinama,  prema svetoj Božjoj riječi, i svetoj euharistiji, i prema ispovjedaonici. Tražimo Božji mir. S ovoga mjesta lakše nam je prema nebu gledati. Božje stvari ovdje su nam bliže. Ovdje  smo spremniji čuti, vidjeti, primiti, nanovo započeti…”, kazao je na početku svoje propovijedi fra Svetozar Kraljević, nekad župni vikar u Međugorju, koji je danas na službi u župnog vikara i bolničkog kapelana u Mostaru.

On je u Međugorju posljednjeg dana Devetnice Kraljici Mira, 24. lipnja na uočnicu 43. obljetnice Gospinih ukazanja i na svetkovinu Rođenja sv. Ivana Krstitelja predslavio večernju svetu misu na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova pred tisućama župljana te domaćih i stranih hodočasnika i uz koncelebraciju 252 svećenika. Krunicu je od 18 sati predmolio fra Karlo Lovrić.

Fra Svetozar je govoreći o svecu kojeg danas slavimo kazao kako ”na prvi pogled izgleda da Ivan Krstitelj nije  završio misiju”.

”Zaustavili su ga. Očekivali bismo da će barem  sam Krist dovesti svoj zemaljski život do kraja na neki redoviti način. I Ivana i Krista Gospodina ljudi su zaustavili.

Isus nastavlja ondje gdje je Ivan stao. Kada god neko djelo činimo u ime Kristovo – Krist nastavlja naše djelo. Kada Gospodinu služimo onda On, Gospodin u nama čini svoja djela. Nije veliko ono što mi radimo. Veliko je ono što Bog u nama čini. Ivan se rodio da pripravi put, a ne da bude put.

Opasno je sve isplanirati. Kada sve isplaniramo tada gradimo svijet na svoju sliku, a ne na Božju. Velika je kušnja kada netko kaže: Sve ću učiniti i sve ću riješiti, i za sebe i za djecu. Ja ću biti taj. Neće njima biti kao meni. Sve ću obaviti i sve riješiti. Sve što treba – učinit ću.

Tu nema  prostora za Gospodina. Ništa ne ostavljamo njemu, da on nešto učini za nas. Čovjek sve preuzima na sebe, Gospodinu ništa ne ostavlja.

I tako čovjek negdje daleko ode. Tamo gdje je otišao drugačiji je život i drugačiji su zakoni. Najbliža crkva veoma je daleko”, kazao je fra Svetozar i naglasio kako je sveti Ivan sve predao Gospodinu i njemu služio

”Umire, nestaje. Isusu ostavlja sve. Isus čini sve ono što Ivan malen i nejak nije mogao”, kazao je fra Svetozar i poručio da kada ”Bogu daruješ srce, dušu i tijelo pa ako treba i život, onda kao i Ivanovo djelo i tvoje djelo Bog će nastaviti”.

”Dragi hodočasniče, ne znam tvoje ime, ali dragi Bog poznaje tvoje ime. Imenom te  zove i zato postojiš. Postojiš iz Njegova postojanja i tvoje ime dolazi iz njegova imena. Njih šestero male djece onoga dana, u Međugorju, nekako u ovo vrijeme,  godine 1981. na Podbrdu, u Bijakovićima, pozvani su biti svjedoci.

Danas želimo nadodati. Svi smo svjedoci i vidioci. Ako to nismo onda ništa se nije dogodilo. Božji  Duh izgovara tvoje ime. Imenom smo pozvani”, poručio je fra Svetozar Kraljević, pojašnjavajući a ako lutamo i ne znamo kamo idemo da je Milosrdni Otac davno za nas pripremio svečanu haljinu.

”Sumnjaš i pitaš je li Bog stvaran, je li Isus taj kome treba vjerovati? Znaš, Isus te čeka u ispovjedaonici: Na oltaru stol je pripremljen. Čuješ kako govori i ponavlja: Blagoslovljeni oni koji nisu vidjeli a vjeruju.

Danas ovdje u Međugorju postajemo prst Ivana Krstitelja okrenut prema Kristovu križu, prema vječnosti, prema spasenju…

Zahariji glas se vratio na dan kad je Ivan rođen. Sin se rodio i otac čudesne riječi progovorio. Na dan kad se Ivan rodio Međugorje je progovorilo na  proročanski način. Ovdje, Zahariji dat je dar govora. Ustvari, ovdje Zaharija si ti. Čovječe, u ovom hodočašću tebi je dat dar govora i danas ti si sveti Božji čovjek”, zaključio je fra Svetozar Kraljević svoju propovijed, koju možete poslušati u audiozapisu na mrežnoj stranici Radiopostaje Mir Međugorje.

Završeno Zavjetno hodočašće Kraljici mira iz Čitluka u Međugorje

Zavjetno hodočašće Kraljici mira u organizaciji udruge ‘zavjet Gospi’ i župe Krista Kralja Čitluk od Čitluka do Međugorja održano je peti put. Više tisuća vjernika iz Čitluka, okolnih župa, ali i hodočasnika iz drugih krajeva svijeta krenulo je od čitlučke crkve, a pred međugorskom crkvom sv. Jakova došli su s pjesmom na usnama i kipom Kraljice Mira u rukama.

Fra Miro Šego, župnik župe Krista Kralja Čitluk i vikar Hercegovačke franjevačke provincije kazao nam je kako su župni ured Krista Kralja i udruga ‘Zavjet Gospi’ već četvrtu godinu organizirali veliku devetnicu hodočasteći osam nedjelja od Čitluka do Podbrda, a devetnica je završila ovim završnim hodočašćem pred međugorskom crkvom sv. Jakova na 43. obljetnice uočnicu Gospinih ukazanja.

”Bogu hvala, peti put smo obavili zavjet koji smo dali Gospi, zavjet da ćemo slušati ono što nam Gospa kaže, da ćemo biti oni koji će imati otvoreno srce i otvorene uši da možemo razumjeti ono na što nas Gospa poziva, a iznad svega ovo je dan zahvalnosti za njezinu prisutnost 43 godine ovdje u Međugorju i zahvalnost za sve one milosti koje smo primili, kojih možda nekad nismo ni svjesni, ali budite sigurni da ih ima jako puno”, poručio je fra Miro Šego, kojega smo upitali i jesmo li čuli, jesmo li shvatili, jesmo li odazvali…?

”Mogu reći da jesmo. Ne znam im ali još koja župa u Hercegovini da može ovako nešto organizirati – da dvije ili tri tisuće ljudi dože na hodočašće? Malo ih je! Mi se trudimo svojim radom, svojim djelom slušati ono što Gospa kaže. Kada sam došao u Čitluk 2010. godine našao sam jednu skupinu žena koje su redovito molile krunicu prije svete mise i to mi je bio znak da se ova župa moli. To su bile žene koje su itekako slijedile Gospin poziv i one su bile one koje su bile poticaj, ‘motor’ svega onoga što se kasnije događalo u našoj župi i što imamo danas – da možemo okupiti dvije, tri tisuće ljudi da po ovoj žegi i u ovo vrijeme u 16 sati ili onih nedjelja u 15 sati nije jednostavno, ali ljudi idu, ljudi su tu. Možda nekada i meni nakon svih obaveza nedjeljnih bude malo teško, ali kad silazim s Brda ukazanja kao da se s mene skinuo sav teret, sav napor… Poslušali smo mi, ali nažalost, dobri primjeri se rijetko pojavljuju u javnosti. Najčešće se pojavljuju negativni primjeri, po nekim ljudima koji to ne zaslužuju, a koji se stavljaju u prvi plan”, kazao je fra Miro Šego žaleći jer nema više hodočasnika iz okolnih župa.

”Inicijalni početak svega ovoga bio je u tome da mi, Hrvati, katolici Hercegovine odgovorimo na Gospin poziv 2020. godine kad nije bilo hodočasnika, kad je bila korona…”, zaključio je fra Miro Šego, koji je okupljenim vjernicima na kraju Zavjetnog hodočašća Kraljici mira zahvalio i podijelio im blagoslov, a onda su nakon kratkog odmora okrijepe sudjelovali u večernjem molitvenom programu.

Više na Radiopostaja Mir Međugorje

MISNA ČITANJA – 25. LIPNJA 2024.

Sve što želite da ljudi vama čine, činiti i vi njima.

XII. tjedan kroz godinu

Utorak, 25. 06. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
2Kr 19,9b-11.14-21.31-35a.36; Ps 48,2-4.10-11; Mt 7,6.12-14

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Maksim, Prosper, Adalbert, Dominik

Prvo čitanje:

2Kr 19, 9b-11.14-21.31-35a.36

Grad ću ovaj štititi, spasiti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida.

Čitanje Druge knjige o Kraljevima

U one dane: Sanherib kralj asirski, uputi poslanike da kažu Ezekiji: »Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreći ti: Jeruzalem neće pasti u ruke asirskog kralja! Ta čuo si što su asirski kraljevi učinili svim zemljama izručivši ih prokletstvu! A ti, ti li ćeš se spasiti?«

Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i pročita ga. Zatim uđe u Dom Gospodnji i razvi ga ondje pred Gospodinom. I pomoli se Ezekija pred Gospodinom ovako: »Gospodine, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim zemaljskim kraljevstvima, ti si stvorio nebo i zemlju.

Prikloni uho, Gospodine, i počuj,

otvori oči, Gospodine, i vidi!

Sanheribove čujder riječi

koje poruči da izruga Boga živoga.

Istina je, Gospodine, asirski su kraljevi zatrli narode i zemlje njihove; pobacali im u oganj bogove; jer ne bijahu bogovi to, već djela ruku ljudskih, od drveta i kamena; zato ih i uništiše. Ali sada, Gospodine, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Gospodine, Bog jedini.«

Tada Izaija, sin Amosov, poruči Ezekiji: »Ovako veli Gospodin, Bog Izraelov: Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskog. Evo riječi što je Gospodin kaza protiv njega:

Prezire te, ruga ti se

djevica, kći sionska;

za tobom maše glavom

kći jeruzalemska.

Jer će iz Jeruzalema izići Ostatak,

sačuvani s gore Siona.

Sve će to učiniti ljubomora Gospodnja!

Zato ovo govori Gospodin o kralju asirskom:

U ovaj grad on ući neće,

ovamo strijele svoje neće izmetati,

k njemu neće ni štit okrenuti,

niti oko njega nasipe kopati.

Vratit će se putem kojim je i došao,

u grad ovaj neće ući — Gospodnja je riječ.

Grad ću ovaj štititi, spasiti ga,

sebe radi i rad sluge svoga Davida.«

Te iste noći iziđe Anđeo Gospodnji i pobi u asirskom taboru stotinu osamdeset i pet tisuća ljudi.

Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 48,2-4.10-11

Pripjev:

Bog utvrđuje grad svoj dovijeka.

Velik je Gospodin, hvale predostojan
u gradu Boga našega.
Sveto brdo njegovo, brijeg veličanstven,
radost je zemlji svoj.
Gora Sion, na krajnjem sjeveru,
grad je Kralja velikog.
Bog u kulama njegovim
jakom se pokaza utvrdom.
Spominjemo se, Bože, tvoje dobrote
usred Hrama tvojega.
Kao ime tvoje, Bože, tako i slava tvoja
do nakraj zemlje doseže.
Puna je pravde desnica tvoja;
nek se raduje brdo Sionsko!

Evanđelje:

Mt 7, 6.12-14

Sve što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Ne dajte svetinje psima!

Niti svoga biserja bacajte pred svinje

da ga ne pogaze nogama

pa se okrenu i rastrgaju vas.

Sve, dakle, što želite

da ljudi vama čine,

činite i vi njima.

To je, doista, Zakon i Proroci.

Uđite na uska vrata!

Jer široka su vrata

i prostran put

koji vodi u propast

i mnogo ih je koji njime idu.

O kako su uska vrata

i tijesan put

koji vodi u Život

i malo ih je koji ga nalaze!«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Pin It