FMteam, Author at Feel Medjugorje

Misom na Križevcu završio 35. Mladifest

Svetom misom u 5 sati koju je predslavio međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić, jutros je na blagdan Preobraženja Gospodinova, na Križevcu završena još jedna duhovna obnova za mlade – 35. Mladifest.

Stotine mladih penjali se cijelu noć, neki su na Križevac krenuli odmah nakon večernje svete mise i prespavali.

”Dragi mladi, danas slavimo blagdan Gospodinova preobraženja – onaj događaj kad je Isus sa sobom poveo Petra, Jakova i Ivana i preobrazio se pred njima. I mi smo se uspeli na jedno brdo. Na ovom su brdu mnogi doživjeli preobraženje. Isus je ovdje promijenio njihov život. Povjerovali su Isusu, otvorili mu svoje srce i preobrazio ih je u nove ljude. On i nas danas poziva da mu otvorimo svoja srca da nas učini novim ljudima, da budemo istinski kršćani, oni koji uvijek traže Isusa i žele s njim živjeti. Mi smo u Međugorju proteklih dana uživali u Isusovoj blizini u molitvi, u pjesmi, u euharistiji, u klanjanju… Ponesimo to sa sobom svojim kućama. Neka sve ono što smo ovdje primili ostane s nama i u nama da tako možemo i mi preobražavati ovaj svijet da sve ljude dovedemo Isusu. Nemojte zaboraviti ove dane, nemojte zaboraviti ove trenutke kako nam je bilo lijepo s Gospodinom i sa svima koji su bili na Mladifestu, jer uvijek je lijepo biti u Božjoj blizini. On nas uvijek čini boljim ljudima. Preobražava nas u bolje ljude. Zamolimo ga stoga da nas uvijek drži blizu sebe, a neka nas njegova i naša majka Kraljica Mira uvijek prati svojim zagovorom i tako pomaže da uvijek budemo podno Isusovih nogu, da slušamo njegove riječi i tako izaberemo bolji dio koji nam se neće oduzeti”, kazao je u svojoj propovijedi fra Zvonimir Pavičić, a mladi su tijekom cijelog jutra s pjesmom i molitvom na usnama silazili s Križevca, najavljujući svoj dolazak i na sljedeći Mladifest.

Tijekom proteklih dana deseci tisuća mladih iz 80 zemalja su u Međugorju slavili svete mise, slušali kateheze i predavanja, kao i brojna svjedočanstva, molili na Brdu ukazanja i na Križevcu, ispovijedili se…

Više na Radiopostaja Mir Međugorje

In Mladifest

Završna večer 35. Mladifesta – Misu predslavio biskup Petar Palić

Završna večer 35. Mladifesta – Misu predslavio biskup Petar Palić

Poslijepodnevni program završne pete večeri 35. Mladifesta počeo je predstavljanjem udruge Društva vodiča za hodočasnike u župi Međugorje, a rad ove Udruge predstavila je predsjednica Vesna Šimić, a o praktičnom dijelu poziva vodiča za hodočasnika u Međugorju govorio je Miljenko Miki Musa.

Svoje svjedočanstvo s mladima je podijelila i sestra karmelićanka Dijana Mlinarić, koja je predstavila svoju zajednicu i svoj redovnički poziv i put, nakon čega je uslijedila molitva krunice, a onda i sveta misa, koju je predslavio biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanske biskupije mons. Petar Palić uz koncelebraciju 684 svećenika.

”Ovih ste dana razmišljajući u katehezama i homilijama pokušali razumjeti koji je to bolji dio koji Vam Isus daje, koji se nalazi u vama, otkriti i razvijati ga. Današnja Božja Riječ nam se nudi kao sažetak i smjerokaz kako doći do tog boljeg dijela i kako načiniti ispravan izbor u životu.

U prvom čitanju čuli smo odlomak iz knjige proroka Jeremije. Iz biblijske povijesti znamo da je Jeremija postao prorokom vrlo mlad, sa svega 24 godine. Iako se na početku bojao, shvatio je da je Gospodin Bog uz njega i da mu je On snaga i sigurnost na putu. Iz iste povijesti znamo da mu služba neće biti laka i obećavajuća. Današnji odlomak iz Svetoga Pisma samo je jedan znak težine proročke službe.

Riječ je, naime o pravim i lažnim prorocima, o Jeremiji i Hananiji. Kao optimistični prorok spasenja, Hananija javno predviđa pad Babela i spas Judeje u sljedeće dvije godine. On inscenira lomljenje jarma (Jer 28,10), koji je Jeremija morao nositi kao dio simboličnog čina (Jer 27,2). Jeremija ga optužuje za lažno proročanstvo i najavljuje da će uskoro umrijeti (Jer 28,15). Činjenica da Hananija umire dva mjeseca kasnije tumači se kao potvrda Jeremijinog proročanstva o presudi”, kazao je biskup Palić upozoravajući mlade kako nas

Osvrćući se na evanđeoski ulomak koji govori o umnažanju pet kruhova i dvije ribe kazao je kako mi ”dajemo ono malo što imamo, a On sebe daje u potpunosti”.

”Gdje mi dosegnemo granice, Božje mogućnosti tek počinju. I svi su jeli i nasitili se, a na kraju je ostalo dvanaest punih košara. One su znak da Bog nije škrt sa svojim blagoslovima”, kazao je Palić, upitao mlade koliko su ”punih košara skupili na ovom susretu?” te ih potom zamolio da ih ne ostavljaju ovdje.

”Ponesite ih sa sobom i nosite ih gdjegod dođete. Nosite Isusovo čudo ljubavi, koje se u svakoj euharistiji događa s nama i u nama. Umjesto lažnih i „zlogukih“ proroka beznađa i nepokretljivosti, budite gorljivi apostoli, istiniti i radosni, koji propovijedaju i svjedoče Uskrsloga Krista više životom, a manje riječima.

Jer, jednog će dana narodi ovoga svijeta biti pozvani za gozbeni stol Kraljevstva Božjega. I otkrit ćemo s iznenađenjem: Božje dobrote ima više nego dovoljno, a od nje i mi već danas živimo”, zaključio je biskup Petar Palić.

Tijekom Mladifesta sudionici su na veliko, sto metara dugo platno upisivali svoje molitve koje su za vrijeme mise prinesene na oltar i na taj način upravljene Gospodinu, a nakon mise bilo je klanjanje Isusu u presvetom oltarskom sakramentu, a zatim i poslanje, gdje su mladi predstavnici svih zemalja sudionica Mladifesta na dar primili krunicu, koje su im podijelili biskup Petar Palić i apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje nadbiskup Aldo Cavalli. Na kraju je sve blagoslovio mons. Palić.

I ovaj peti dan 35. Mladifesta počeo je jutarnjom molitvom, a ova duhovna obnova za desetke tisuća mladih koji su pristigli iz čak 80 zemalja nastavljena je katehezom fra Zvonimira Pavičića, a onda su svoja svjedočanstva iznijeli John Pridemore koji je govorio o svom bavljenju kriminalom, razvratnom životu, obraćenju…

Nakon njegova svjedočanstva mladima obratili bračni par iz Italije Luigi Lo Mele i Marcela Caricato, koji su ispričali svoju ljubavnu priču koja se dogodila u ”ovom čarobnom mjestu”, kako je Luigi nazvao Međugorje. Svima su poručili da pronađu mir i da će biti sretne osobe. Prvi dio programa završio je u podne molitvom Anđeo Gospodnji.

In Mladifest

Biskup Palić na Mladifestu u Međugorju: Umjesto lažnih i „zlogukih“ proroka beznađa, budite gorljivi apostoli, istiniti i radosni

Biskup Palić na Mladifestu u Međugorju: Umjesto lažnih i „zlogukih“ proroka beznađa, budite gorljivi apostoli, istiniti i radosni

Posljednje večeri 35. Festivala mladih u Međugorju svetu misu predslavio je biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić. Njegovu homiliju prenosimo uz cijelosti.

Braćo u biskupstvu,
poštovani svećenici, časne sestre
draga braćo i sestre!

1.Pozdravljam Vas kao biskup i pastir Mostarsko-duvanjske biskupije, u kojoj se nalazi i župa Međugorje, koja vas je ovih dana raširenih ruku i srdaca primila. Došli ste s raznih strana, iz raznih krajeva kako biste ovdje, poput silnog svijeta iz današnjeg Evanđelja slušali Isusa, hranili se njegovom riječi, osjetili njegov pogled pun ljubavi u sakramentu pomirenja, koji oslobađa, liječi naša srca, naš duh i dušu i čini nas novim ljudima.

Danas slavimo i spomendan Gospe snježne, odnosno Posvetu rimske bazilike Svete Marije Velike. Riječ je o najstarijem marijanskom svetištu na Zapadu, koje je papa Siksto III. dao izgraditi nedugo nakon crkvenoga sabora održanoga u Efezu 431. godine, na kojemu je Marija proglašena Majkom Božjom. Molimo Marijin zagovor za sve nas okupljene na ovom susretu i ovom slavlju.

2.Ovih ste dana razmišljajući u katehezama i homilijama pokušali razumjeti koji je to bolji dio koji Vam Isus daje, koji se nalazi u vama, otkriti i razvijati ga.

Današnja Božja Riječ nam se nudi kao sažetak i smjerokaz kako doći do tog boljeg dijela i kako načiniti ispravan izbor u životu.

U prvom čitanju čuli smo odlomak iz knjige proroka Jeremije. Iz biblijske povijesti znamo da je Jeremija postao prorokom vrlo mlad, sa svega 24 godine. Iako se na početku bojao, shvatio je da je Gospodin Bog uz njega i da mu je On snaga i sigurnost na putu. Iz iste povijesti znamo da mu služba neće biti laka i obećavajuća. Današnji odlomak iz Svetoga Pisma samo je jedan znak težine proročke službe.

Riječ je, naime o pravim i lažnim prorocima, o Jeremiji i Hananiji. Kao optimistični prorok spasenja, Hananija javno predviđa pad Babela i spas Judeje u sljedeće dvije godine. On inscenira lomljenje jarma (Jer 28,10), koji je Jeremija morao nositi kao dio simboličnog čina (Jer 27,2). Jeremija ga optužuje za lažno proročanstvo i najavljuje da će uskoro umrijeti (Jer 28,15). Činjenica da Hananija umire dva mjeseca kasnije tumači se kao potvrda Jeremijinog proročanstva o presudi.

3.I Novi Zavjet nam donosi Isusove riječi o lažnim prorocima: „Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi. Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati.“ (Mt 7, 15-16)

Ako je cilj proroka biti poznat, popularan i prihvaćen, nikada neće postati prorok Gospodnji. Pravi proroci i apostoli slušat će Gospodina i tražiti Njegov plan za Crkvu, bez obzira na svoju popularnost ili uspjeh. Oni trebaju biti slika Kristova, koji nije došao biti služen, nego da služi; pravi prorok naviješta radost spasenja; pravi prorok ne lomi trske napuknute i ne gasi tračak nade koji još tinja. Božji proroci traže popularnost na nebu po vjeri i poslušnosti, umjesto popularnosti na zemlji u ovom sadašnjem dobu.

Pravi prorok, za razliku od lažnih proroka, sluša i doprinosi izgradnji Crkve, otajstvenog Tijela Kristova, koja je, kako reče sveti papa Ivan XXIII. Dobri, „Majka i učiteljica“.

Papa Franjo će u jednom svom razmišljanju reći da „Crkva ima hrabrost majke koja zna da mora zaštititi svoju djecu od opasnosti koje dolaze od prisutnosti Sotone u svijetu, kako bi ih dovela do susreta s Isusom. Majka uvijek brani svoju djecu. Ova obrana također uključuje opomenu da budemo budni: da budemo budni protiv prijevare i zavođenja zla. Jer čak i ako je Bog pobijedio Sotonu, on se uvijek vraća sa svojim kušnjama: znamo to, svi smo kušani, bili smo kušani i nastavljamo biti kušani. Sotona dolazi „kao ričući lav“ (1 Pt 5,8), kaže apostol Petar, a na nama je da ne budemo naivni, nego da budemo budni i da se čvrstom vjerom odupremo – da odolimo uz savjete Majke Crkve, oduprijeti se uz pomoć Majke Crkve, koja je kao dobra majka uvijek uz svoju djecu u teškim trenucima.“ (Papa Franjo, Opća audijencija, 3. rujna 2014.)

4.Današnje Evanđelje je veoma aktualno i upućeno točno nama danas. Tema je nedostatak osnovnih resursa, što ponekad zadaje i glavobolju onima odgovornima u Crkvi. Glavno je pitanje: kako se kao Crkva trebamo nositi s napetostima između naših ograničenih mogućnosti i mnogih zadaća kojima se hitno treba pozabaviti?

Što učiniti kada su snage i sredstva znatno manji od izazova koji nas okružuju?

Evanđelje nam daje jednostavno rješenje na tako složeni problem.

Gledamo Isusa. I on bi se malo htio odmoriti, ali nastavlja liječiti bolesnike, jer je mnoštvo oko njega. Majke su nervozne, u želucu kruli, djeca cvile.

Ljudi su gladni. Ali glad ima mnogo aspekata.

Kakva se glad krije iza tužnih i umornih lica? Iza anoreksije i pretilosti? Tko utažuje glad za smislom i orijentacijom? Glad za bliskošću i prihvaćanjem? Postoji glad nezbrinute djece za roditeljima koji to ime zaista zaslužuju, a ima i onih koji ga ne zaslužuju. Tu je i glad usamljenih ljudi za uvažavanjem i za razgovorom; zatim glad za podrškom nesigurnih vjernika u našim vjerničkim zajednicama.

Isus ne želi otpustiti narod. Traži od učenika da im daju jesti. Imaju samo pet kruhova i dvije ribe, i to za pet tisuća muškaraca, bez žena i djece, koji se tada nisu računali. Sva sreća da ih mi danas računamo, jer bi vjernička/crkvena statistika bez njih bila očajna.

Slika je to Crkve i vjerničkih zajednica u pojedinim zemljama, koje često zapravo ne znaju što im se događa i kako dalje. Slika je to i nas pojedinaca. Pet molitava mjesečno koje stvarno djeluju i dva biblijska teksta koja su mi se svidjela u posljednjih šest mjeseci nisu dovoljni da zainteresiraju druge za vjeru.

5.A Isus? On traži sve. Traži i te naše ograničene mogućnosti, traži i naša stalna prigovaranja, u smislu: „To nije dovoljno!“ Bog ne očekuje da dijelimo iz punih košara. Nisu bogate Crkve, nego siromašne Crkve su te koje rastu diljem svijeta.

Prinesimo danas svoje siromaštvo Isusu, svoju nemoć i neuspjeh. U Njegovim rukama sve postaje dovoljno i izobilno.

Isus zatim blagoslivlja i zahvaljuje svom Nebeskom Ocu. Kad ste posljednji put zahvalili za svoju domovinu, svoju biskupiju, svoju zajednicu, svoga župnika, pa i biskupa?

Kad smo ponizni i zahvalni događa se čudo, koje ne dolazi uz spektakularnu pompu, nego malim, često tihim i nečujnim koracima.

Mi dijelimo, a Bog nam se daruje. Izgovaramo divne riječi, a On ih utiskuje u nečije srce. Molimo molitve na samrtnoj postelji, a Bog tješi čovjeka za vječnost.

Ukidamo radna mjesta, a On još uvijek gradi svoje Kraljevstvo.

Mi služimo potrebitima u slabosti, a Njegova je moć velika u slabima.

Dajemo ono malo što imamo, a On sebe daje u potpunosti. Gdje mi dosegnemo granice, Božje mogućnosti tek počinju.

I svi su jeli i nasitili se, a na kraju je ostalo dvanaest punih košara. One su znak da Bog nije škrt sa svojim blagoslovima.

6.Dragi mladi! Koliko ste punih košara vi skupili na ovom susretu? Jednu, sedam, dvanaest, dvadeset četiri? Nebitno, ali vas molim ne ostavljajte ih ovdje. Ponesite ih sa sobom i nosite ih gdjegod dođete. Nosite Isusovo čudo ljubavi, koje se u svakoj euharistiji događa s nama i u nama.

Umjesto lažnih i „zlogukih“ proroka beznađa i nepokretljivosti, budite gorljivi apostoli, istiniti i radosni, koji propovijedaju i svjedoče Uskrsloga Krista više životom, a manje riječima.

Jer, jednog će dana narodi ovoga svijeta biti pozvani za gozbeni stol Kraljevstva Božjega. I otkrit ćemo s iznenađenjem: Božje dobrote ima više nego dovoljno, a od nje i mi već danas živimo. Amen.

✠ Petar, biskup

Više na Radiopostaja Mir Međugorje

In Mladifest

John Pridemore nekad iz kuće nije izlazio bez pištolja, a danas ne izlazi bez najjačeg oružja – krunice

John Pridemore nekad iz kuće nije izlazio bez pištolja, a danas ne izlazi bez najjačeg oružja – krunice

I četvrti dan 35. Mladifesta počeo je jutarnjom molitvom, a ova duhovna obnova za desetke tisuća mladih koji su pristigli iz čak 80 zemalja nastavljena je katehezom fra Zvonimira Pavičića koji je mladima naglasio da u mjestu svoga života trebaju svjedočiti za Krista i biti Isusov prijatelj, nagalašavajući kako je u svom mjestu najteže biti Isusov prijatelj.

”Lako je biti Isusov prijatelj u Međugorje, gdje svi plešemo, pjevamo, molimo, radosni smo oko Gospodina… To je jako jednostavno. Toliko je lako da smo oduševljeni time, ali je potrebno doći u svoje mjesto, u svoj grad u svoju župu… To nije laka zadaća. Najteže je svjedočiti u svojoj obitelji, ali je potrebno i to ne smijemo nikada zaboraviti. U Crkvi imamo divne primjere kako su ljudi svjedočili Isusa u svome mjesto”, kazao je fra Zvonimir pa im za primjer stavio svetog Franju Asiškog, koji u svome imenu nosi ime svoga grada – Asiz.

”Danas kome god kažete Asiz, pomislit će na svetog Franju i svetu Klaru. Oni su Isusa primili i oni su od svoga mjesta učinili da bude prepoznato kao Kristovo, kao Isusovo. I to treba učini i svatko od nas: Prihvatiti Isusa. Isus je uvijek na putu, Isus uvijek ide. Isus i danas ”hoda” ovom zemljom. ”Hoda” po svećenicima, po ljudima koji propovijedaju Njegovu riječ, ”hoda” ovom zemljom, stalno je na putu, stalno radi, stalno je zauzet oko spasenja, stalno obilazi mjesta i sela… Traži tko će ga primiti, tko će ga ugostiti, tko će biti njegov prijatelj”, kazao je fra Zvonimir Pavičić i naglasio kako će onoga tko ga ugosti i postane njegov prijatelj Gospodin proslaviti, objašnjavajući mladima kako prijateljevanje s Isusom ima i lijepih trenutaka, ali i da je često teško…

Osvrćući se evanđeoski ulomak iz kojega je uzeta tema za ovogodišnji Mladifest, „Marija je uistinu izabrala bolji dio…“ (Lk 10, 42), kazao je kako trebamo biti i kao Marija i kao Marta.

”I u Crkvi su se često ”svađali” što je bolje kontemplacija ili akcija – što je bolje biti uronjen u Kristovu riječ ili činiti nešto po tom pitanju? Međutim, na martu i Mariju možemo gledati i kao na dvije strane jedne osobe, odnosno dvije strane svakoga od nas. svatko od nas treba biti Marija i sjesti do Isusovih nogu, ali i biti Marta pa posluživati, djelovati te iskazivati ljubav i gostoprimstvo”, kazao je fra Zvonimir, dodajući da onaj tko sluša Isusove riječ ne može biti samo slušatelj, njega ta riječ tjera i da je izvrši te da pokaže svoju vjeru, svojim djelima.

John Pridemore iz Engleske koji živi u irskoj potom je iznio svoje svjedočanstvo u kojem je mladima govorio o svom bavljenju kriminalom, razvratnom životu, obraćenju…

Nakon razvoda roditelja, on se nije htio odlučiti s kime će živjeti. Odlučio je kako kaže da neće voljeti ni jedno ni drugo. Počeo se baviti svim vrstama organiziranog kriminala – bio je u upleten u prodaju droge, reketarenje ljudi i sve moguće zle radnje.

John, koji nije imao odnos s Isusom, je prihvaćao ono što mu je svijet nudio da bi bio sretan. Bog je u njegov život ušao kad je pretukao jednog ćovjeka u noćnom klubu u kojem je bio suvlasnik. Nije znao je li ga možda i ubio. Tek tada mu je proradila savjest. Majci je nakon obraćenja rekao da je Bog ušao u njegov život, a ona mu je rekla kako je puno molila za njegovo obraćenje.

”Nisam nikad izišao iz kuće bez pištolja ili mačete, a sada nikad ne napuštam svoj dom bez najjačeg oružja, a to je krunica”, kazao je John, nakon čijeg su se svjedočanstva mladima obratili bračni par iz Italije Luigi Lo Mele i Marcela Caricato, koji su ispričali svoju ljubavnu priču koja se dogodila u ”ovom čarobnom mjestu”, kako je Luigi nazvao Međugorje.

Luigi je bio nogometaš koji je mislio da je dosegnuo sreću, nije znao za Međugorje i bio je skeptičan prema ukazanjima, a onda mu je tetka počela pričati o Međugorju, a odnosila mu je puno nabožnih predmeta koji su za njega bili tek obični suveniri. Ispričao je i o svojoj ispovijedi u Međugorju, koju je nazvao oslobođenjem te je tada počeo postajati nova osoba. Na kraju su svima poručili da pronađu mir i da će biti sretne osobe. Prvi dio programa završio je u podne molitvom Anđeo Gospodnji.

Sva svjedočanstva i kateheze s Mladifesta možete pogledati i na YouTube kanalu Radio Mir Međugorje.

In Svetac dana

Preobraženje Gospodinovo

Preobraženje Gospodinovo

Blagdan Gospodinova Preobraženja, je uzvišeni događaj iz Kristova života. Svjedoči nam istinu o Kristu kao Božjem Sinu, koji nam je u trenucima svoga preobraženja na brdu Tabor otkrio djelić nebeske slave.

Danas je blagdan Preobraženja Gospodinova, uzvišeni događaj iz Kristova života koji su opisali sinoptici Matej, Marko i Luka. Spominje ga i sv. Petar u svojoj Drugoj poslanici, jer je s Ivanom i Jakovom bio očevidac događaja kojega nikada nije mogao zaboraviti, pa o njemu u spomenutoj poslanici piše: “Uistinu, nismo vam navijestili moć i dolazak našega Gospodina Isusa Krista držeći se lukavo izmišljene bajke, nego jer smo bili očevici njegova božanskog veličanstva. On je, naime, primio čast i slavu od Boga Oca kad mu je od tako uzvišene Slave došao glas: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao.’ I taj glas koji je došao s neba mi smo čuli kad smo bili s njim na svetoj gori. Tim držimo vrlo sigurnim sve proroštvo. Vi dobro činite što upirete u nj pogled kao u svjetiljku koja svijetli u tamnome mjestu dok ne osvane dan i dok se ne pomoli Danica u vašim srcima” (2 Pt 1, 16-19). U drugoj polovini svoga apostolskoga života Isus se s trojicom odabranih apostola popeo na brdo Tabor. ‘Dok je molio, lice mu zasja kao sunce, a njegove haljine postadoše tako sjajno bijele kako ih ne može obijeliti nijedan bjelilac na zemlji’ (Mk 9, 3).

Ostatak događaja majstorski opisuje sveti Luka. “I gle, dva čovjeka, Mojsije i Ilija, počnu s njim razgovarati. Pojaviše se u sjaju, a govorili su o njegovoj smrti koju mu je trebalo podnijeti u Jeruzalemu. Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, vidješe ga u sjaju, i obojicu što su stajali s njim. Dok su se ovi rastajali od njega, Petar mu, ne znajući što govori, reče: ‘Učitelju, dobro je da ostanemo ovdje! Napravit ćemo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.’ Dok je on to još govorio, naiđe oblak te ih prekrije. Kad zamakoše u oblak, učenici se prestrašiše, a iz oblaka doprije glas: ‘Ovo je Sin moj, Izabranik moj! Njega slušajte!’ U isti čas kad glas zaori, Isus se nađe sam. Oni su šutjeli i nikom ništa nisu kazivali u to vrijeme što su vidjeli” (Lk 9, 30-36).

Teolozi nam otkrivaju višestruki smisao ovoga blagdana, tumačeći da nas, kao prvo, podsjeća na Kristovu veličinu i uzvišenost njegove poruke i poslanja. Druga je poruka da u blagdanu Preobraženja Kristova gledamo i obećanje vlastitoga preobraženja po vjeri i Kristovu zahvatu. To bi nas, kao treće, trebalo poticati da u svom svagdašnjem životu nastojimo uvijek pobjeđivati negativnosti i uvijek misliti na krajnji ishod svega što činimo, dakle, gledati sve iz perspektive vječnosti. Četvrtu pak poruku teolozi iščitavaju kao podsjećanje na Euharistiju koja je za nas sakrament preobraženja, a primanje svete pričesti kao sjeme preobraženja. Poziva nas da u svom svakodnevnom životu nađemo vremena za molitvu i razgovor s Bogom. Tek kad to napravimo, kad na takav način budemo živjeli svoje opredjeljenje za Krista, moći ćemo uistinu shvatiti Petrovo ushićenje: Gospodine dobro nam je ovdje biti.

Kršćani u Rimu ovaj su blagdan slavili od 5. stoljeća, i to između kvatrene subote u korizmi i sljedeće nedjelje. Papa Kalist III. 1457. godine odredio je da se u cijeloj Crkvi slavi na današnji dan kao uspomena na pobjedu koju su kršćani izvojevali nad Turcima kod Beograda 1456. godine, pod vodstvom sv. Ivana Kapistrana i Janka Sibinjanina. Vijest o pobjedi stigla je u Rim na današnji dan, pa je stoga odlučeno da se blagdan svake godine slavi upravo na taj dan.

In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 6. KOLOVOZA 2024.

MISNA ČITANJA – 6. KOLOVOZA 2024.

Ovo je Sin moj, Ljubljeni!

XVIII. tjedan kroz godinu

Utorak, 6. 08. 2024.

PREOBRAŽENJE GOSPODINOVO

Blagdan

ČITANJA:
vl.: Dn 7,9-10.13-14 (ili: 2Pt 1,16-19); Ps 97,1-2.5-6.9; Mk 9,2-10

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Just, Oktavijan, Oktavije

Prvo čitanje:

Dn 7, 9-10.13-14

Odijelo mu bijelo poput snijega.

Čitanje Knjige proroka Daniela

Gledao sam: Prijestolja bjehu postavljena i Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snijega; vlasi na glavi kao čista vuna. Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni i točkovi kao žarki oganj. Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuću tisuća služahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvoriše.

Gledah u noćnim viđenjima i gle s oblacima nebeskim dolazi kao Sin Čovječji. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu. Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna, nikada neće proći, kraljevstvo njegovo vječno, nikada propasti neće.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 97, 1-2.5-6.9

Pripjev:

Gospodin kraljuje, Svevišnji – nad svom zemljom!

Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja,
nek se vesele otoci mnogi!

Oblak i tama ovijaju njega,
pravda i pravo temelj su prijestolja njegova.

Brda se tope pred Gospodinom kao vosak,
pred vladarom sve zemlje.

Nebesa navješćuju pravednost njegovu,
svi narodi gledaju mu slavu.

Ti si, Gospodine, Svevišnji – nad svom zemljom,
visoko, visoko nad bozima svima.

Drugo čitanje:

2Pt 1, 16-19

Taj Glas s neba čusmo.

Čitanje Druge poslanice svetoga Petra apostola

Predragi! Nismo vam navijestili snagu i Dolazak Gospodina našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici njegova veličanstva. Od Oca je doista primio čast i slavu kad mu ono od uzvišene Slave doprije ovaj glas: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva milina!« Taj glas, koji s neba dopiraše, čusmo mi koji bijasmo s njime na Svetoj gori.

Tako nam je potvrđena proročka riječ, te dobro činite što uza nju prianjate kao uza svjetiljku što svijetli na mrklu mjestu – dok Dan ne osvane i Danica se ne pomoli u srcima vašim.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mk 9, 2-10

Ovo je Sin moj, Ljubljeni!

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom.

A Petar prihvati i reče Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!« I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama.

Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo »od mrtvih ustati.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

In Mladifest

Četvrti dan 35. Mladifesta – Fra Zvonimir Pavičić: Ako te je strah, idi na misu. Gospodin će ti sve objasniti

Ovogodišnji, 35. Mladifest stigao je do svog četvrtog dana. Već se pomalo pojavljuje i tuga na licima onih koji sudjeluju u njemu jer su svjesni kako se primiče kraj, ali zapravo Mladifest ne završava završetkom Mladifesta, nego se nastavlja diljem svijeta gdje će mladi koji su sudjelovali na Mladifestu širiti poruke Mladifesta, poruke mira iz Međugorje na što su ih pozvali svi oni koji su ovih dana bili na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova u Međugorja, posebice brojni svećenici, biskupi, nadbiskupi koji su im se obraćali, kao i sam papa Franjo, koji ih je pozvao da Njegovu Riječ prenose drugima.

”Vjerodostojan učenik, k tome, postavši mudar i jak u Duhu, nužno prenosi drugima Kraljevstvo Božje, jer naviještati Njegovu Riječ nije obveza samo svećenicima i redovnicima, nego i vama, dragi mladi. Trebate imati hrabrosti govoriti o Kristu u vašim obiteljima, u vašem obrazovnom i radnom okruženju, u vašem slobodnom vremenu. Naviještajte ga iznad svega vašim životom, očitujući vidljivu Kristovu prisutnost u vlastitoj egzistenciji, svakidašnjem naporu te u dosljednosti s Evanđeljem u svakoj konkretnoj odluci. Gospodin vas želi kao neustrašive apostole svoje Radosne Vijesti te kao graditelje nove čovječnosti”, dio je poruke koju je Sveti otac uputio mladima koji su u Međugorju ovih dana slušali Njegovu Riječ, a u tome ih nije omela ni vrućina, ni kiša, ni kasni noćni sati, ni rani jutarnji sati, ni… Ništa.

Četvrti dan Mladifesta počeo je svjedočanstvima članova zajednice Cenacolo. Veliki broj osoba iz ove zajednice mladima u Međugorju pričali su o svom putu i tome kako su pronašli Božje milosrđe, ljubav, oprost… i na kraju ipak izabrali ”bolji dio”. Uz svjedočanstvo, sudionike Mladifesta koji su došli iz osamdeset zemalja raspjevali su i rasplesali. Nakon svjedočanstava članova zajednice Cenacolo sa svih krajeva svijeta, uslijedila je molitva krunice, a potom i sveta misa koju je predslavio međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić uz koncelebraciju 498 svećenika.

Propovijed međugorskog župnika fra Zvonimira Pavičića na 35. Mladifestu

Na početku svoje propovijedi fra Zvonimir je govorio o tome kako nam evanđelja često govore o mnoštvu koje je Isusa slijedilo, koje ga je dolazilo slušati i jednostavno biti s njim.

”Dragi mladi, i mi smo ovdje jedno mnoštvo. Nismo masa, jer masa je nešto neodređeno, skupina ljudi okupljena iz različitih interesa. Mi smo mnoštvo okupljeno s jednim interesom: želimo Gospodina, želimo njegov kruh, želimo se hraniti njegovim Presvetim tijelom”, kazao je fra Zvonimir Pavičić, napominjući kako nas ”u svakoj euharistiji Gospodin hrani i svojom riječju”.

”Kršćani trebaju biti ljudi vjere, a ne oni koji mrmljaju na Boga. Slijepo Bogu vjerovati pa i onda kada se čini da je sve protiv nas i protiv Njega, kada se čini da su sile ovoga svijeta jače od Gospodina. I tada treba ustrajati u vjeri. Što znači jedno moje životno razočaranje, jedan pad, pred onim obiljem kojemu me Gospodin vodi? Trebamo uvijek sebi ponavljati: neću kukati, neću mrmljati, ništa mi nije teško, s Bogom ću hoditi kroz ovaj život!

Naš Bog je veličanstven. Nema riječi kojima bismo ga opisali. Sve što pokušavamo reći o Njemu malo je jer on nadilazi naše riječi i našu logiku. On nas toliko ljubi da ne odlazi od nas ni kada mrmljamo, niti onda kada ga mi zaboravimo, kada zaboravimo na Njegova obećanja, na savez koji smo sklopili s Njim. On je i tada pored nas. Pored nas je čak i onda kada griješimo. Zapljuskuje nas i tada svojom milošću ne bismo li se kako othrvali grijehu i shvatili da nam jedino on daruje život. I onda kada tražimo čudesa od Njega, on ih čini pred našim očima, neprestano nam iskazujući svoje milosrđe”, kazao je fra Zvonimir Pavičić i poručio da ako imamo problem idemo Isusu, tražimo Isusa….

”Na to nas zapravo poziva i sam Isus kad kaže: „Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.“ Što je dakle potrebno? Doći Isusu”, poručio je fra Zvonimir pa pojasnio i kako se najsigurnije dolazi Isusu? Po Crkvi.

”Po sakramentima u kojima nas susreće. Pogledajte koliko nas je ovdje. I svi smo došli Isusu. I to je taj prvi korak. Njemu doći. I što onda? Isus kaže: „tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.“ Potrebno je vjerovati Isusu. Kako se vjeruje? Kao što dijete vjeruje mami ili tati kad mu pružaju ruku i zovu ga da napravi svoj prvi korak. Dijete vidi da su roditelji malo udaljeniji od njega nego inače. No u srcu osjeća da ga oni ne napuštaju, i unatoč daljini osjeća toplinu ljubavi koja ga ohrabruje da može zakoračiti znajući da će ga ruke roditelja dočekati. To je vjera, braćo i sestre. Baciti se u Božje ruke, u Božji zagrljaj”, kazao je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić i na kraju pozvao da ”se u mnoštvu prijetnji, strahova i razočaranja ne prepadnemo i ne pogubimo, nego da uvijek idemo za onim kruhom nebeskim, da uvijek težimo za nebeskim stvarima, za onim Srcem koje i naša srca uzdiže i vodi u nebo”.

”Ako te je strah, idi na misu. Tu ćeš susresti Gospodina. On će ti sve objasniti. On će te ohrabriti. Otvorit će ti nove vidike. On će te nahraniti. On će ti život sačuvati i u nebo dovesti”, zaključio je fra Zvonimir Pavičić, a nakon svete mise upriličena je predstava zajednice Cencaolo.

Više na Radiopostaja Mir Međugorje

In Molitve

Molitva Gospi Snježnoj

Molitva Gospi Snježnoj

“Zdravo, Ti koja si u svom svetom djevičanskom krilu obuhvatila onoga koji je neizmjeran i koji se ne može obuhvatiti.

Po Tebi se slavi sveto Trojstvo i iskazujemo mu poklon;

po Tebi je slavljen predragocjeni križ i klanjaju mu se po svemu svijetu;

po Tebi se raduje nebo; po Tebi se vesele anđeli i arkanđeli;

po Tebi bježe zli dusi; po Tebi je s neba odstupio zavodnik đavao;

po Tebi je stvorenje što je palo uzeto u nebo;

po Tebi je svekoliko stvorenje, sapeto prije otrovima idola, dospjelo do spoznaje istine;

po Tebi se vjernicima ostvaruje sveto krštenje;

po Tebi ulje radosti;

po Tebi su po svemu svijetu zasnovane Crkve;

po Tebi se narodi vode pokori.

In Vjera

Evo kako je tekla vojno-redarstvena operacija “Oluja”

Evo kako je tekla vojno-redarstvena operacija “Oluja”

Početkom kolovoza 1995. vojno-redarstvenom operacijom „Oluja ’95.“ hrvatske postrojbe oslobodile su okupirani teritorij Hrvatske u sjevernoj Dalmaciji, Lici, Banovini i Kordunu te su omogućile i oslobodilačke akcije u susjednoj Bosni i Hercegovini. Donosimo dijelove o operaciji „Oluja ’95.“ iz dokumenta „Kronologija Domovinskog rata (s osvrtom na pojedine događaje od 1945. do 1990.)“ koje je Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata objavio na svojoj mrežnoj stranici.

Završnu oslobodilačku vojno-redarstvenu operaciju, nazvanu „Oluja“, Hrvatska je provela od 4. do 7., odnosno do 10. kolovoza 1995. godine. Hrvatska vojska i specijalne jedinice policije krenule su 4. kolovoza 1995. u 5 sati u napad duž crte od Bosanskog Grahova na jugu do Jasenovca na istoku, na bojišnici dugoj više od 630 kilometara. Hrvatske snage u istočnoj Slavoniji i južnoj Dalmaciji stavljene su u stanje pripravnosti radi mogućeg napada Vojske Jugoslavije i Vojske Republike Srpske iz Bosne i Hercegovine.

Najveći uspjeh u operaciji postignut je u prijepodnevnim satima 5. kolovoza, kad su pripadnici 4. i 7. gardijske brigade Hrvatske vojske (podrijetlom iz Dalmacije, Bosne i Hercegovine, Zagorja i drugih područja) oslobodili Knin. Zbog njegova strateškog i simboličkog značaja, dan oslobođenja Knina u Hrvatskoj je proglašen Danom pobjede i domovinske zahvalnosti, a potom i Danom hrvatskih branitelja. U sljedećim danima hrvatske snage zaposjele su državnu granicu, osigurale je i krenule u pretres oslobođenog prostora sjeverne Dalmacije, Like, Banovine i Korduna (oko 10.5 tisuća km²). U operaciji je poginulo 196 pripadnika Oružanih snaga RH, najmanje 1100 je ranjeno, a 15 je nestalo. Gubici neprijatelja bili su nekoliko puta veći.

Istodobno, operacijom „Oluja“ hrvatske snage omogućile su Armiji Bosne i Hercegovine da razbije srpsku opsadu Bihaća. Time je spriječena nova humanitarna katastrofa u Bosni i Hercegovini i zločin poput masakra u Srebrenici, gdje su u srpnju 1995. pripadnici srpskih postrojbi, pod zapovjedništvom generala Ratka Mladića, ubili su nekoliko tisuća Bošnjaka – muslimana (spominje se broj od 8 tisuća).

Pobjeda hrvatskih snaga u „Oluji“ jedan je od najvažnijih događaja u hrvatskoj povijesti, jer je njome osigurana sloboda njezinih građana i razvoj Republike Hrvatske te teritorijalna cjelovitost i opstanak u međunarodno priznatim granicama. Za uspjeh „Oluje“, uz pobjedničku Hrvatsku vojsku i policiju, koju su predvodili načelnik GS HV-a general Zvonimir Červenko, načelnik Obavještajne uprave GS HV-a kontraadmiral Davor Domazet, zapovjednici Zbornih područja HV-a (generali Miljenko Crnjac, Luka Džanko, Ante Gotovina, Mirko Norac, Petar Stipetić) i skupnih snaga specijalne policije (general Mladen Markač), te zapovjednici na ostalim zapovjednim mjestima i obavještajnim dužnostima, zaslužno je zajedništvo većine hrvatskih građana koji su se suprotstavili srpskoj agresiji, kao i uspješna državna politika, predvođena predsjednikom Franjom Tuđmanom.

Svjetski državnici, posebice dužnosnici SAD-a, uglavnom su pokazali razumijevanje za provedenu operaciju. Između ostalog, rekli su da je „Hrvatska ostavila dovoljno vremena međunarodnoj zajednici da sukob razriješi pregovorima, a da su oni propali zbog beskompromisnoga stajališta krajinskih Srba“.

Uoči napada, hrvatskim vojnicima izdana je stroga zapovijed o zaštiti civila i civilnih te osobito vjerskih (pravoslavnih) objekata, a tijekom akcije u javnim medijima neprestano je ponavljan poziv predsjednika RH hrvatskim građanima srpske nacionalnosti da ostanu u Hrvatskoj, jer su im na temelju Ustava i Ustavnog zakona o manjinama zajamčena sva građanska prava. Ipak, najveći dio Srba iz samoproglašene „Krajine“ u Hrvatskoj, na zahtjev svog političkog i vojnog vodstva, napustio je Hrvatsku. Zapovijed (br. 12-3113-1195) o evakuaciji Srba iz tzv. Krajine potpisao je srpski general Mile Mrkšić (4. kolovoza); isto je potpisao i Milan Martić, predsjednik „Krajine“.

Predstavnici UN-a i američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith potvrdili su da su srpski civili napustili područje tzv. Krajine prije dolaska HV-a; njihov broj procjenjuje se na oko 90 tisuća ljudi (hrvatski izvori), odnosno 150 tisuća (izvori UN-a), pa čak i na 200 tisuća – 250 tisuća (srpski izvori). To je bio završni čin tragedije srpskog naroda u Hrvatskoj koju je uzrokovala beskompromisna politika vodstva pobunjenih Srba od 1990. godine.

Cilj hrvatskih postrojbi:

oslobađanje okupiranoga hrvatskog teritorija,
povratak prognanika,
pomoć Armiji Bosne i Hercegovine da deblokira opkoljeni Bihać i spriječi humanitarnu katastrofu,
izlazak na međunarodno priznate granice Republike Hrvatske.

Temeljna strateška ideja operacije bila je:

istovremenim djelovanjem hrvatskih postrojbi na više smjerova (31) probiti obranu neprijatelja i osloboditi okupirani prostor Republike Hrvatske,
u napadna djelovanja prijeći u središnjem dijelu Hrvatske; osloboditi gradove: Knin, Gračac, Korenica, Slunj, Glina, Petrinja, Hrvatska Kostajnica i Hrvatska Dubica,
odlučnu obranu organizirati u istočnom i južnom dijelu zemlje,
nositelji udara su gardijske brigade,
za širenje uspjeha i održavanja dinamike borbenih djelovanja koristiti pričuvne postrojbe, te specijalne postrojbe Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (MUP RH).

4. kolovoza (petak) 1995.: U 5 sati ujutro započela je vojno-redarstvena operacija „Oluja“. Na početku operacije Hrvatsko ratno zrakoplovstvo uništilo je neprijateljsko radio-relejno čvorište Ćelavac, te središta veze na Petrovoj i Zrinskoj gori. Istoga dana oslobođeni su Sveti Rok, Čista Mala, Čista Velika, Uništa, Gornji Baljci, Dabar, Novoselija, Sibić, Gora, Strašnik, Graberje, Višnjica, Predore, Uštica, Tanac, te prijevoj Mali Alan i područje Dulibe – Tulove grede na Velebitu. Srpske snage u jutarnjim satima toga dana granatirale su Dubrovnik, Biograd na moru, Gospić, Otočac, Sisak i Sunju (potom su granatirani Karlovac, Nuštar i druga naselja u Hrvatskoj); u tim napadima stradali su civili i civilni objekti.

5. kolovoza (subota) 1995.: Oslobođeni su: hrvatski kraljevski grad Knin s okolicom, Ljubovo, Žitnić, Lovinac, Gračac, Novi Lički Osik, Ostrovica, Primišlje, Plaški, Dubica, Vrlika, Kijevo, Drniš s okolicom, Obrovac, Benkovac, Zemunik Gornji, Biljane Gornje, Biljane Donje, Škabrnja, Nadin, Smilčić, Karin, Saborsko, Lička Jesenica, Vaganac, Ličko Petrovo Selo, Rakovica, Drežnik Grad, Željava, Medak, Petrinić Polje, Trnavec, Lički Ribnik, Gornji Poloj, Glinsko Novo Selo, Župić i Župić brdo, Šanja, Vilusi, Pecki, Luščani, Križ, Cepeliš, Strmen i druga naselja.

6. kolovoza (nedjelja) 1995.: Oslobođeni su: Petrinja, Kistanje, Muškovac, Kaštel Žegarski, Vrhovine, Kostajnica, Udbina, Krbava, Korenica, Bunić, Slunj, Broćanac, Plitvice, Glina, Otrić, Bruvno, Malovan, Rudopolje, Stražbenica, Blinja, Umetić, Slabinje, Čaire, Utolica, Rausovac, Gornja i Donja Bačuga, Jabukovac, Banski Grabovac, Šaš, Veliki Šušnjar, Majski Trtnik, Barlete, Vrebac, Mogorić, Ploča i druga naselja. Istoga dana kod Tržačkih Raštela, na samoj granici na Korani, susrele su se postrojbe Hrvatske vojske (general bojnik Marijan Mareković) i 5. korpusa Armije Bosne i Hercegovine (general Atif Dudaković).

7. kolovoza (ponedjeljak) 1995.: Oslobođeni su: Gornji i Donji Lapac, Mazin, Dobroselo, Boričevac, Kulen Vakuf, Cetingrad, Veljun, Krnjak, Vojnić, Gornje Mekušje, Kamensko, Tušilović, Turanj, Šanac, Jelaši i druga naselja. Izjava ministra obrane RH Gojka Šuška da je operacija završena u 18 sati toga dana, potvrdila je da konačna pobjeda hrvatskih snaga nije upitna, no ostalo je još nekoliko „džepova“ otpora protivnika.

8. kolovoza (utorak) 1995.: Predaja pukovnika Čedomira Bulata, zapovjednika 21. korpusa „SVK“, u Topuskom oko 14 sati, značila je kraj operativnoga dijela operacije „Oluja“, ali i prestanak rata na teritoriju Republike Hrvatske, iako su nastavljene vojne aktivnosti radi slamanja ostataka neprijateljske vojske i pretresa terena. Primjerice, 8. kolovoza hrvatske snage ušle su u Srb, a 9. kolovoza u Vrginmost i Dvor na Uni. Porazivši neprijatelja, Hrvatska vojska stala je na međunarodno priznatu granicu između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Podsjetimo, od 1996. godine se 5. kolovoza slavi kao državni blagdan Dan pobjede i domovinske zahvalnosti podizanjem zastave na kninskoj tvrđavi u povodu oslobođenja Knina. Nazivu je 2008. dodan Dan hrvatskih branitelja.

Izvor: hkm.hr

In Svetac dana

Posvećenje bazilike svete Marije Velike

Posvećenje bazilike svete Marije Velike

Ovo najstarije marijansko svetište na Zapadu papa Siksto III. dao je izgraditi nedugo nakon crkvenoga sabora održanoga u Efezu 431. godine, na kojemu je Marija proglašena Majkom Božjom.

Crkva 5. kolovoza slavi blagdan Gospe snježne, odnosno Posvetu rimske bazilike Svete Marije Velike. Riječ je o najstarijem marijanskom svetištu na Zapadu, koje je papa Siksto III. dao izgraditi nedugo nakon crkvenoga sabora održanoga u Efezu 431. godine, na kojemu je Marija proglašena Majkom Božjom. Papa Benedikt XVI. spomenuo je blagdan prošle nedjelje, u podnevnome nagovoru prije molitve Anđeoskoga pozdravljenja.

Bog je htio biti Bog s nama, i on ima majku koja je naša majka – tim je riječima, na općoj audijenciji održanoj 2. siječnja 2008. godine, Sveti Otac objasnio zaključke Efeškoga sabora na kojemu je Marija proglašena Majkom Božjom, kako bi se očuvalo puno jedinstvo Kristova božanstva s njegovom ljudskošću. Nakon tog sabora zabilježeno je naglo širenje marijanske pobožnosti, te su bile izgrađene brojne crkve posvećene Majci Božjoj. Među njima se posebno ističe Bazilika Svete Marije Velike, ovdje u Rimu – napomenuo je Sveti Otac.

U podnevnome nagovoru 8. prosinca 2006. godine, Sveti se Otac pak upitao zašto je, među svim ženama, Bog izabrao upravo Mariju iz Nazareta. Odgovor je – kako je rekao Papa – skriven u neistraživome otajstvu božanske volje. Pa ipak, – pojasnio je nadalje Sveti Otac – postoji razlog koji ističe Evanđelje: njezina poniznost… Boga je privukla Marijina poniznost koja je pronašla milost u Njegovim očima (Lk 1, 30). Tako je postala Majka Božja, lik i uzor Crkve, izabrana među narodima kako bi primila Gospodinov blagoslov i širila ga u cijeloj ljudskoj obitelji. Taj ‘blagoslov’ nije drugo doli sâm Isus Krist. On je Izvor milosti kojom je Marija bila ispunjena od prvoga trenutka svojega postojanja. Vjerom je prihvatila Isusa, i ljubavlju ga darovala svijetu. To je i naš poziv, i naše poslanje, poziv i poslanje Crkve: primiti Krista u svoj život i darovati ga svijetu, ‘kako bi se svijet po Njemu spasio’ (Iv 3,17) – istaknuo je Sveti Otac.

Marija je, dakle, Majka Božja. To je, međutim, povlastica koja ju ne udaljuje od nas; štoviše, još nam ju više približava. Upravo stoga što je s Bogom i u Bogu, vrlo je blizu svakome od nas – rekao je Sveti Otac u propovijedi održanoj u Castel Gandolfu, na Veliku Gospu 2005. godine. Ona poznaje naša srca, može čuti naše molitve, može nam pomoći svojom majčinskom dobrotom, i dana nam je, kako je rekao Gospodin, upravo kao Majka koja nas uvijek čuje, uvijek nam je blizu i, budući da je Majka Sina, sudjeluje u Sinovljevoj vlasti. Njezinoj dobroti uvijek možemo povjeriti cijeli svoj život, toj Majci koja nije daleka nikome od nas – rekao je Sveti Otac.

Prekrasnom kišom latica rimska se bazilika Svete Marije Velike jučer spomenula svojega posvećenja. U toj je prigodi nadprezbiter bazilike kardinal Bernard Francis Law prijepodne predvodio svetu Misu, tijekom koje je padanje cvjetnih latica podsjetilo na „snježno čudo“, odnosno na predaju prema kojoj je usred ljeta, u noći 5. kolovoza 358. godine, u Rimu, na brežuljku na kojemu se danas nalazi bazilika, pao snijeg. Prema predaji, Gospa se pojavila u snu papi Liberiju, tražeći od njega da dade izgraditi crkvu na mjestu gdje će pasti snijeg.

Osvrnuvši se u razgovoru za Radio Vatikan na povezanost bazilike s takozvanim „snježnim čudom“, msgr. Adriano Paccanelli, ravnatelj bogoslužnih obreda Svete Marije Velike, napomenuo je da takvi događaji, kako bi ih se prenosilo i pamtilo kao djela Božja, ili Gospina, ili pak nekoga sveca, moraju biti izvanredni. Kada Bog djeluje, to nije nikada neka normalna, svakodnevna stvar, nego je to uvijek iznimna stvar, a čovjek ju treba takvom prihvatiti. Stoga takva predaja ponekad skriva želju za očitovanjem Božje prisutnosti, izražavajući ju na način koji odgovara događaju koji se želi očitovati ili prikazati – primijetio je msgr. Paccanelli.

Sadašnju je baziliku želio papa Siksto III. u spomen na Efeški sabor iz 431. godine, koji je vrlo važan u marijanskoj povijesti. Na njemu je, naime, objavljena vjerska dogma o Marijinu božanskome majčinstvu. Marija je, dakle, Majka Božja, a ne samo Majka Isusa kao čovjeka, nego Majka Krista kao Sina Božjega – pojasnio je nadalje msgr. Paccanelli. Taj je događaj trebalo proslaviti i nekim događajem koji će nastaviti kroz stoljeća govoriti o tomu. Upravo je tim dubokim i proročkim smislom Siksto III. izgradio Baziliku Svete Marije Velike, i posvetio ju Božjemu narodu. Stoga, tko danas ulazi u tu baziliku, ulazi i u to otajstvo koje je Crkva htjela istaknuti kroz gradnju toga divnog marijanskog hrama koji je prvi u cijeloj našoj zapadnoj latinskoj Crkvi.

Pojašnjavajući pak njezin naslov „Velika“, msgr. Paccanelli je rekao da joj je on dan puno kasnije. Bazilika se prije nazivala jednostavno ‘Gospina bazilika’, ‘Snježna bazilika’. Potom je neko vrijeme bila nazivana i ‘Sveta Marija od jaslica’, jer se u njoj čuva glasovita relikvija betlehemskih jasla. Poslije je postala ‘Sveta Marija Velika’ kako bi se izrazilo da je najveća, i ponajviše najvažnija, prva, ona koja ima najveće dostojanstvo, jer je prva posvjedočila vjeru Crkve u Majku Božju – pojasnio je msgr. Paccanelli.