Feel Medjugorje
Author

FMteam

Browsing
In Molitve

Molitva umorne i iscrpljene majke svetoj Ruži Limskoj

Molitva umorne i iscrpljene majke svetoj Ruži Limskoj

Evo jedne molitve za sve majke, posebno one koje su umorne i iscrpljene, kojima je potrebna snaga. Ruža je pomogla roditeljima kada su je trebali, a danas se smatra snažnom zagovornicom svih majki kojima je potrebna dodatna milost od Boga

Sveta Ruža Limska prepoznala je poziv na posvećeni život, ali njezini roditelji to nisu razumjeli. Željeli su da se uda, i često su ju ismijavali zbog njezine želje za samostanom.

Suočena s protivljenjem roditelja, Ruža je ostala u obiteljskoj kući s njima, i posvetila se je molitvi i dobrim djelima. Molila se je za roditelje, nadajući se da će jednom razumjeti njezin poziv da bude Kristova zaručnica.

Kasnije su se njezini roditelji suočili s financijskim problemima, pa je Ruža, da bi im pomogla, šivala cijeli dan i cijelu noć. Premda se oni nisu dobro ophodili prema njoj, Ruža ih je poštovala i pomagala im kada su bili u potrebi.

Evo jedne molitve za sve majke, posebno one koje su umorne i iscrpljene, kojima je potrebna snaga. Ruža je pomogla roditeljima kada su je trebali, a danas se smatra snažnom zagovornicom svih majki kojima je potrebna dodatna milost od Boga.

MOLITVA

Sveta Ružo, pobožna Djevica, mirisna ružo u Božjem vrtu, slatko cvjetajući usred trnja muke i nevolje, bijela poput snijega u besprijekornoj nevinosti svoga srca, blistava u ljubavi Božjoj koja te je prožimala. Tvoja predanost roditeljima bila je toliko velika da si se trudila noću i danju kako bi ublažila njihovo siromaštvo, a za njih si se i nježno brinula u njihovoj bolesti.

Najzahvalnija, najponiznija kćeri, sažali se nada mnom i nad mojom djecom. Nauči me vladati se kršćanski, kako bih zaslužila srdačnu zahvalnost svoje djece. Pouči moju djecu da cijene moju ljubav i brojne žrtve koje radosno činim za njih; nauči ih da mi uzvrate sinovskom ljubavlju i poslušnošću, i najviše žarkim molitvama za mene.

Blagoslovi mene i cijelu moju obitelj. Daj da se naša srca intimno sjedine čak i u nevolji; pomozi da ne polažemo svoju sreću u ovaj svijet, već da gajimo nadu u budući vječni blagoslov.

Molim te posebno za sve kršćanske majke, da se među njima probudi kršćanski život i osjećajnost. Neka se ti osjećaji što više prošire, ujedinjujući sve obitelji u jednu veliku Božju obitelj, u kojoj Isus Krist može živjeti i vladati s Bogom Ocem i Duhom Svetim. Amen.

Nastavi čitati
By
In Devetnica svetoj Misi

9. DAN – Neprekidna devetnica svetoj Misi

9. DAN – Neprekidna devetnica svetoj Misi

Današnji poticaj za molitvu, uz napomenu najvažnije je sudjelovanje na svetoj Misi.

9. DAN- Neprekidna devetnica svetoj Misi

1. Zaziv Duha Svetoga

O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!

Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!

Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!

Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!

Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!

Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslome Sinu mu,
sa Tješiteljem presvetim
nek bude sada i uvijeke. Amen.

– Pošalji Duha svojega i postat će. (Aleluja)
– I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)

Pomolimo se: Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

2. Žalosna otajstva Gospine krunice

1. Koji se za nas krvlju znojio.

U prvom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako se Gospodin naš Isus Krist u vrtu na Maslinskoj gori molio svome Ocu nebeskom te se znojio krvavim znojem.

2. Koji je za nas bičevan bio.

U drugom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist bio u dvoru Pilatovu privezan za stup i nemilo bičevan.

3. Koji je za nas trnjem okrunjen bio.

U trećem žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist bio okrunjen trnovom krunom.

4. Koji je za nas teški križ nosio.

U četvrtom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist, osuđen na smrt nosio na Kalvariju preteški drveni križ.

5. Koji je za nas raspet bio.

U petom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist bio raspet na križu između dva razbojnika pred očima svoje žalosne majke Marije.

3. Evanđelje dana

Evanđelje: Mt 22, 34-40

U ono vrijeme: Kad su farizeji čuli kako Isus ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: »Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?« A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«

4. Kratki poticaj za razmišljanje

Ljubiti Boga svim srcem znači potpunu raspoloživost za prihvaćanje njegove volje, znači bezuvjetno predanje njegovoj službi. Da vršeći volju Božju dadne konkretan oblik svom služenju, čovjek mora ljubiti bližnjega i darivati mu velikodušno samoga sebe. Isusov primjer to jasno pokazuje. On ispunja volju Očevu kad se predaje na službu ljudima i kad se žrtvuje za njihovo spasenje.

Njegovo otkupiteljsko djelo je u isto vrijeme izraz njegove ljubavi prema Ocu i prema ljudima. Pozvani smo živjeti zapovijed ljubavi kao što ju je živio Isus.

Dakle, u ovih nekoliko redaka sadržano je sve što bi trebali činiti da sebi osiguramo Boga, spas, vječnu sreću. Tu su svi zakoni, sve zapovijedi: sve je izvršio tko ljubi Boga i svoga bližnjega. Zato je i rekao sveti Augustin: “Ljubi i radi što hoćeš!”

Jer, tko ljubi Boga i “bližnjega svoga kao samoga sebe”, taj “hoće” i radi samo što Bog hoće, samo što je dobro, što usrećuje i spašava.

“Ljubi Gospodina Boga svoga…” Gospodina moramo ljubiti: on je sama ljubav, on nas ljubi – on je beskrajna ljubav, on nas beskrajno ljubi. “Ljubio sam te vječnom ljubavlju”, govori Bog riječima proroka Jeremije.
Da, Bog nas ljubi vječnom ljubavi – najveća je to istina i najveća utjeha za naše srce. Naš je Bog Otac pun ljubavi i dobrote za nas svoju djecu: darovao nam život, poziva nas u vječni život; očinski se brine za nas, oprašta nam tako rado sve grijehe, ima razumijevanja za naše slabosti. On dobro zna da smo slabi i griješni, da su napasti velike. On se raduje kad kad god mu se vratimo i molimo ga za oproštenje. On nas tješi i voli kao svoju ljubljenu djecu.

“Ljubi Gospodina Boga svoga…” Bog nas ljubi, jer sama ljubav – što drugo nego moramo ga ljubiti. Naš Gospodin nije strogi nesmiljeni Gospodar, što odozgo, s visoka gleda i bilježi naše pogrješne korake nego veliki prijatelj što prati naše korake, vodi nas za ruku kroz život da bude što manje lutanja…
On je Otac što uvijek prašta jer uvijek ljubi; ljubi i svoju zločestu djecu – grješnike, strpljiv je do krajnjih granica; granica njegovoj ljubavi jedino je naša neljubav – grijeh.

Ivan apostol napisa: “U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe.” Bog je prvi nama pružio ruku i srce.
Ljubiti Boga čitavim srcem i životom – traži njegova ljubav i naša zahvalnost. Ljubav uvijek kao odgovor traži i očekuje ljubav. I naš Bog traži naše srce. Sebe je dao nama i nas traži sebi. Samo tako on je zadovoljan a mi sretni.

Sveti Pavao napisa daje Gospodin predao sebe za nas jer je ljubio; po riječima Isusovim to je najveći, krvlju napisani dokaz Božje ljubavi prema čovjeku. Da, na križu je napisano krvlju Isusa Krista koliko nas Bog ljubi; zar na to možemo samo odmahnuti rukom te hladna i bešćutna srca proći mimo Raspetoga: ne odgovoriti ljubavlju na njegovu ljubav…
Bog nas ljubi i očekuje našu ljubav, ali nas na to ne sili: ljubav se ne da iznuditi – ona je dar srca. Gospodin, koji nas neizmjerno ljubi i potpuno nam se dariva, očekuje i od nas da ga rado poslušamo i radosno ljubimo i činimo ono što od nas ta ljubav traži.
Mi ne živimo za Boga, ne služimo Bogu za plaću nego za ljubav, a ljubav našega Boga najveća nam je plaća.

Kada su Japanci u 16. stoljeću prvi put sreli kršćanske misionare i od njih čuli koliko je Bog ljubio ljude: postao čovjek i dao se za njih raspeti, čudili su se i samo ponavljali: “Oh, kako je dobar, kako je milosrdan Bog kršćana-katolika!”
A kad im je onda rečeno da Boga treba ljubiti, neobično su bili iznenađeni. “Ali zašto to? Zar treba pametnu čovjeku još i zapovijedati da ljubi Boga koji nas tako jako ljubi?

Zar nije najveća sreća ljubiti Boga, a najveća nesreća ne ljubiti ga?”
Da, jedina sreća, jedini konačni smisao – cilj našega života, jedini naš važan posao odsad dovijeka morao bi biti: ljubiti Boga i služiti mu u braći i sestrama koji su potrebni naše ljubavi i pomoći. Mogli bismo s pravom reći: To je ono najviše, najuzvišenije i najvažnije – to je sve; bez toga – sve je ništa…

Sveci, miljenici Božji, nas uče riječju i primjerom kako bi trebalo ljubiti Boga i svoga bližnjega.
Sveti Franjo Saleški kaže da se ljubavlju može svakoga oduševiti i pridobiti. Znao je govoriti: „Kad bih znao za jednu žilicu u svom srcu, koja ne ljubi, ja bih je isčupao!“
On je doveo natrag u Katoličku Crkvu 7.200 kalvina u prvom redu požrtvovnom lju-bavlju koja je kadra nadvadati sve zaprjeke.

“Ljubav počinje od sebe” – kaže stara latinska mudrost. Božja mudrost govori drukčije: Ljubav počinje od Boga. Samo tko ljubi njega, pametno će ljubiti sebe i “bližnjega svoga kao samoga sebe”.

Sv. Ivan veli: „Rekne li tko: Ljubim Boga, a mrzi brata svoga, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata koga vidi, Boga koga ne vidi ne može ljubiti. I ovu zapovijed imamo od njega: Tko ljubi Boga, da ljubi i brata svoga!“ (1 Iv 4,20-21).

Gospodin reče – u tom je sve: odlučimo se i ljubimo srcem, dušom, čitavim svojim bićem dobroga Boga i svoga bližnjega. Bit ćemo radosni, sretni i blaženi u ovom i životu koji nas čeka.

Biti istinski i osvjedočeni katolik znači ljubiti Boga iznad svega i voljeti čovjeka pokraj sebe i nastojati da ta ljubav bude djelotvorna. To je nova zapovijed koju nam Isus dariva.
Bog želi da budemo ljudi ljubavi i mira, ljudi opraštanja i pomaganja, ljudi radosti i navjestitelji radosne vijesti. Budimo to!
Sjetimo se kako su pogani govorili o prvim kršćanima: „Gledajte kako se ljube!“ Amen!

(fra Petar Ljubičić)

5. Molitve

ZLATNA KRUNICA PRESVETOM SRCU ISUSOVU

Isusovo je srce izvor svih milosti i prepuno je dobrote za sve ljude. Poklonimo Isusu svoje siromašno srce, da bude sjedinjeno s njegovim srcem, da bude ispunjeno Božjom milošću, stprljivošću i čistoćom, da u svemu odgovara Božjim željama.  

Krunica se moli se na običnu Gospinu krunicu

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Umjesto «Vjerovanja» moli se: 
Slatko Srce mog Isusa, daj da te ljubim sve to više.

Umjesto «Oče naš» moli se: 
Vječni Oče, prikazujem ti predragocjenu krv Isusa Krista kao zadovoljštinu za naše grijehe, kao pomoć dušama u čistilištu, i za potrebe svete Crkve.

Umjesto «Zdravo Marijo» moli se: 
Isuse blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svome.

Umjesto «Slava Ocu» moli se: 
Slatko Srce Marijino, budi moje spasenje!

Na koncu krunice se moli: Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…

Litanije Presvetom Srcu Isusovu

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!

Srce Isusa, Sina Oca vječnoga, smiluj nam se!
Srce Isusovo, u krilu Djevice majke od Duha Svetoga sazdano, smiluj nam se!
Srce Isusovo, s Riječju Božjom bitno sjedinjeno, smiluj nam se!
Srce Isusovo, veličanstva beskrajnoga, smiluj nam se!
Srce Isusovo, hrame Božji sveti, smiluj nam se!
Srce Isusovo, šatore Višnjega, smiluj nam se!
Srce Isusovo, kućo Božja i vrata nebeska, smiluj nam se!
Srce Isusovo, žarko ognjište ljubavi, smiluj nam se!
Srce Isusovo, pravde i ljubavi posudo, smiluj nam se!
Srce Isusovo, dobrote i ljubavi puno, smiluj nam se!
Srce Isusovo, svake hvale predostojno, smiluj nam se!
Srce Isusovo, kralju i središte sviju srdaca, smiluj nam se!
Srce Isusovo, u kojem je sve blago mudrosti i znanja, smiluj nam se!
Srce Isusovo, u kojem prebiva sva punina božanstva, smiluj nam se!
Srce Isusovo, koje je Ocu vrlo omiljelo, smiluj nam se!
Srce Isusovo, od kojega punine svi mi primismo, smiluj nam se!
Srce Isusovo, željo bregova vječnih, smiluj nam se!
Srce Isusovo, strpljivo i mnogoga milosrđa, smiluj nam se!
Srce Isusovo, bogato za sve koji zazivaju Tebe, smiluj nam se!
Srce Isusovo, izvore života i svetosti, smiluj nam se!
Srce Isusovo, pomirište grijeha naših, smiluj nam se!
Srce Isusovo, nasićeno pogrdama, smiluj nam se!
Srce Isusovo, satrveno zbog opačina naših, smiluj nam se!
Srce Isusovo, do smrti poslušno, smiluj nam se!
Srce Isusovo, kopljem probodeno, smiluj nam se!
Srce Isusovo, izvore sve utjehe, smiluj nam se!
Srce Isusovo, živote i uskrsnuće naše, smiluj nam se!
Srce Isusovo, mire i pomirenje naše, smiluj nam se!
Srce Isusovo, žrtvo za grijehe, smiluj nam se!
Srce Isusovo, spasenje onima koji se u Te ufaju, smiluj nam se!
Srce Isusovo, ufanje onima koji u Tebi umiru, smiluj nam se!
Srce Isusovo, milino sviju svetih, smiluj nam se!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine!

Isuse krotka i ponizna srca, 

Učini srce naše po Srcu svome!

Pomolimo se:

Svemogući, vječni Bože, pogledaj na Srce preljubljenog Sina svojega i na hvale i zadovoljštine, koje u ime grešnika Tebi prikazuje, i njima, koji milosrđe Tvoje mole, Ti oproštenje udijeli umilostivljen, u ime istoga Sina svojega Isusa Krista, koji s Tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

***

Molitva svetom Mihaelu arkanđelu u borbi protvi zla

Sv. Mihaele arkanđele, brani nas u boju, budi nam u pomoći protiv zloće i zasjeda đavla. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo, a i ti poglavico Vojske Nebeske, sotonu i druge pakosne duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, Božanskom krijepošću i pakao protjeraj i strovali. Kroz bezgriješnu Djevicu Mariju. Kroz Njezino bezgriješno začeće. Amen.

Oče naš…

***

Pod obranu se Tvoju utječemo

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli vazda oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. RUŽA LIMSKA

SVETAC DANA – SV. RUŽA LIMSKA

Svaki svetac ima svoju karizmu, nešto na što ga Duh Božji naročito potiče. Kod Ruže je to bila cijeli život tražena i prakticirana pokora. Ona je bila upravo dovitljiva i neumorna u traženju novih oblika i čina pokore. Kako je bila lijepa, roditelji su je htjeli udati za mladića iz jedne dobre obitelji. No Ruža je za zaručnika izabrala Isusa Krista i njemu se sva predala.

Sveta Ruža se rodila u Limi, glavnom gradu Perua, 20. travnja 1568., kao kći Gašpara Floresa i Marije de Olive, španjolskoga podrijetla. Na krštenju je po baki dobila ime Izabela. No jedna Indijanka, kućna pomoćnica, promatrajući lijepo lice djevojčice, nalik na ružu, prozva je Ružom, a to lijepo ime prihvati cijela obitelj. Štoviše, kad je biskup Lime sv. Turibije djevojčicu krizmao, učinio je to na ime Ruža. Tim imenom ona uđe u povijest svoje domovine i cijele Crkve.

Liječnik dr. Castillo i svećenik o. Lorenzano imali su dužnost podrobno ispitati neobičan život Ruže Limske. Oni o njoj među inim svjedoče i ovo: “Čim je Ruža došla do potpune upotrebe razuma, njome je ovladala odvratnost prema grijehu. I kad bi se u njoj budili pokreti protiv razuma, ona ih je odbijala i nadvladavala bez velikog naprezanja.” Time se želi reći da je djevojčica držala savršeno u vlasti ona niža nagnuća. U njoj je vladao zakon i nadmoć duha.

Svaki svetac ima svoju karizmu, nešto na što ga Duh Božji naročito potiče. Kod Ruže je to bila cijeli život tražena i prakticirana pokora. Ona je bila upravo dovitljiva i neumorna u traženju novih oblika i čina pokore. Kako je bila lijepa, roditelji su je htjeli udati za mladića iz jedne dobre obitelji. No Ruža je za zaručnika izabrala Isusa Krista i njemu se sva predala.

Da bi nekako onemogućila udaju, ošišala je svoju lijepu kosu te svoje ruke umočila u vapno i tako ih nagrdila. Oko bokova je cijeli život nosila opasan lanac, a na glavi željeznu bodljikavu krunu. Nosila je i pokorničku košulju, bičevala se, postila te stanovala u maloj kolibi što ju je sagradila u vrtu roditeljske kuće.

Ljudskom mudrošću tko da to shvati? U svemu tome možemo joj se diviti, a ne moramo je i nasljedovati. No, ipak trebamo je nasljedovati u duhu pokore, a kojega opet nema bez smisla za žrtvu i odricanje. Ne moramo činiti pokoru na način svete Ruže Limske. Činimo je na svoj način, ali ozbiljno i odgovorno kao sredstvo preporučeno od samoga Gospodina, bez kojega se ne možemo spasiti. Nosimo strpljivo i dragovoljno u duhu pokore svaki križ koji nam Gospodin šalje. Štoviše, smatrajmo ga posebnim darom njegove ljubavi prema nama.

No nije se aktivnost svete Ruže Limske iscrpla jedino u pokori. Ona se vježbala i u drugim krepostima, a stekla je naobrazbu i kulturu kakvu je malo koja žena u ono doba imala. I tako njezin život za njezine suvremenike postade znak i poticaj. Ljudi su joj se divili, no i osjećali se potaknuti da i sami budu bolji.

Sveta Ruža je dobro znala da sva njezina pokornička i druga djela ne bi ništa vrijedila ako ne bi bila prožeta ljubavlju. Zato se nastojala vježbati u toj kraljici svih kreposti. Marno je slijedila stope sv. Katarine Sijenske, koja je bila dominikanka kao i ona, revno je čitala duhovne spise brata Luisa iz Granade i Ivana od Križa te se divila velikim apostolskim pothvatima sv. Franje Solana. Žarko se molila za njegov misionarski rad, koji se protezao po nepreglednim predjelima Latinske Amerike.

Ruža je u 20. godini života obukla odijelo dominikanske trećoredice. Ono je nije dijelilo od svijeta, već joj je dalo još veći ugled da u svome rodnome gradu, idući među ljude, čini dobro svake vrste. Kraj svega toga našla je uvijek vremena da sate i sate moli i razmatra. Molitvu bi prekidala ručnim radom, u kojem je stekla veliku vještinu.

Njezin je život bio neprestan hod u Božjoj prisutnosti, razgovor s Gospodinom. Kao duhovna učenica sv. Ivana od Križa – čitajući njegove spise – i ona se nastojala iz “ništavila” stvorenja po Gospodinovoj milosti uzdići sve do “duhovnih zaruka”, najvišeg stupnja mističnoga života. Ona nije bila neka naivna svetica, već je jasno znala što hoće, što radi i zašto radi. Fra Luis de Bilbao svjedoči o njoj: “Ruža je radila pod vodstvom Božjega Duha; bila je ispunjena milošću mudrosti te je uživala posebnu prisutnost ulivenog znanja.”

Pobožnost je svete Ruže Limske bila kristocentrična. Neka to potvrdi ova njezina izjava: “Stajala sam puna udivljenja u svjetlu mirnoga razmatranja što sve ujedinjuje, kad sam poradi te jasnoće vidjela kako Spasiteljev križ prosipa svuda oko sebe pramenove svijetlih zraka; a usred toga svijetloga luka ugledala sam presveto čovještvo mojega Gospodina Isusa Krista. Osjećala sam kako iz toga čovještva Isusa Krista padaju na dno moje duše neobjašnjivi plamenovi slave, tako da sam mogla pomisliti: ja sam potpuno slobodna, prenesena u blaženu radost vječnoga blaženstva.”

Enrique Dussel spominje tri veoma značajna djela što ih grad Lima duguje svojoj velikoj svetici. Ona je osnovala prvi kontemplativni samostan u Južnoj Americi. Sama svetica u svom pismu od 5. svibnja 1613. piše o tom ocu Jeronimu Bautisti ovo: “Dragi oče, htjela bih govoriti jezikom anđela da izvijestim o izvanrednoj milosti koju mi je Gospodin, bez mojih zasluga, udijelio. Na svoju veliku želju mogla sam utemeljiti samostan moje majke Katarine Sijenske.” Ona je sama za tu nadasve hvale vrijednu ustanovu pronašla mjesto, zacrtala planove gradnje te prikupila potreban novac, a što sve govori o njezinoj velikoj poduzetnosti.

Njezino je drugo djelo stalna služba siromasima. Na to je poticala i svoju majku ovim riječima: “Majko, nemoj odviše paziti da svoju odjeću ne zamažeš gnojem bolesnika. Daleko su nečasnije oni okrutni krvnici svojim pljuvanjem okaljali lice moga Spasitelja.”

I napokon, treće djelo Ruže Limske bijahu misije te nam u tome i danas može poslužiti kao lijep primjer misijske svijesti i zalaganja za misije. “Da nisam žena – govorila je – prva bi mi briga nakon završenih nauka bila da se sva posvetim misijama i naviještanju Evanđelja; željela bih poći u najdivnije i najudaljenije krajeve, gdje su ljudi još ljudožderi; bilo bi mi stalo jedino do toga da Indijancima donesem spasenje i ozdravljenje uz cijenu znoja i krvi, snagom naviještanja i nauka. Obratite se, grešnici, obratite!” Ruža Limska je kao Katarina Sijenska prije nje i Mala Terezija poslije nje poticala svećenike na herojsku savršenost, da bi mogli biti misionari. U pismu Bartolomeju de Ayali pisala je ovako: “A sada bih vam, oče moje duše, htjela reći da sav vaš dug primam na se i molim Boga da mi za kaznu dade ono što ćete vi kao takvo zaslužiti.”

Iz svega se navedenoga vidi da je Ruža Limska bila velika duša. Iako je živjela samo 31 godinu, u malo vremena učinila je mnogo, ispunivši u kratko ono što bi dostajalo i za jedan dugi vijek. Umrla je 24. kolovoza 1617. ponavljajući u agoniji neprestano ove riječi: “Isuse, Isuse, ostani kod mene!” Papa Klement X. proglasio je 12. ožujka 1672. Ružu Limsku svetom kao prvi cvijet svetosti novoga svijeta. Svetica je pokopana u Limi u samostanu Rosario. To je u tom gradu najveći dominikanski samostan. S njome su pokopana još dva sveca: sv. Martin de Porres i sv. Ivan Macias, obojica dominikanci.

Dominikanac Luis Getino pronašao je g. 1923. neka pisma i spise sv. Ruže Limske. Njezina pisana riječ kao i sav njezin život odiše žarom velike mističarke, koja se s pravom može staviti u red velikih žena što ih je dala sveta Rimokatolička Crkva. Okusimo zanos njezinih riječi iz njezina pisma liječniku Castillu.

“Gospodin Spasitelj prozbori i neusporedivom uzvišenošću reče: ’Neka svi znaju da milost dolazi tek nakon iskušenja, i neka razumiju kako je nemoguće dospjeti do vrhunca milosti bez tereta poteškoća. Neka shvate da mjera darova raste usporedo s posvećenjem napora. Nek se ljudi boje da ne zalutaju i ne pogriješe. To su jedine prave ljestve za raj, i bez križa nema puta kojim bi se mogli popeti do neba.’

Kad začuh te riječi, obuze me silan žar i kao da me ostavio posred ulice da bih mogla snažnim glasom doviknuti sinovima bez obzira na dob, spol i položaj: ’Slušajte narodi; počujte, puci! Po Kristovoj naredbi i služeći se riječima što su ih izgovorile same njegove usne, sve vas opominjem: Milost ne možemo steći ako ne podnosimo tegobe; uz mnogu muku treba nagomilati silan trud da bismo postigli najprisnije sudjelovanje u božanskoj naravi, slavu Božjih sinova i potpunu duševnu sreću.’

Isti me poticaj silno nagonio da propovijedam ljepotu božanske milosti. Ono što me pritiskivaše tjeskobom, sililo me da u to uvjeravam i o tome govorim. Činilo mi se da je više nemoguće zadržati dušu u zatvoru tijela, već da je, rastrgavši okove, valja pustiti da ide slobodna sama i s većom pokretljivošću po svemu svijetu te da govori: ’O kad bi smrtnici spoznali kolika li je božanska milost, kako li je lijepa, plemenita, skupocjena; kolika li bogatstva u sebi krije, kolika blaga, koliko veselje i užitke! Nema sumnje, svim bi onda marom i brigom prionuli stjecati sebi muke i poteškoće! Svi bi po svemu svijetu tražili neprilike, a ne bogatstvo. Tražili bi nemoći i muke, da bi stekli neprocjenjivo blago milosti. To je utrženo dobro i zadnji dobitak strpljivosti. Kad bi upoznali tezulju na kojoj se važu da bi se razdijelili ljudima, nitko se ne bi tužio na ’križ i na napore na koje možda nailazi’.”

Kad smo već kod sv. Ruže Limske, nek bude spomenut i ovaj mali doživljaj. U rujnu 1977. vraćao sam se sa svećeničkog kongresa iz Pompeja u Rim. Do mene je u autobusu sjedio subrat isusovac Peruanac. Čavrljali smo, a i ozbiljno razgovarali o svemu, pa tako i o svecima. Pitao me za hrvatske svece, blaženike, kandidate oltara. Slušao je sve pozorno pokazujući živo zanimanje. Urednik je jednog lista pa ga sve i zanima. A onda mi je s neprikrivenim ponosom rekao: “Vidite, oče, svi su južnoamerički sveci iz Perua: sv. Ruža Limska, sv. Martin de Porres, sv. Ivan de Macias, sv. Turibije Mongrovejski – on je doduše bio rodom iz Španjolske, ali je bio nadbiskup Lime – te napokon sv. Franjo Solano.” Da, Lima je dugo vremena bila kao neki Rim i kršćansko središte Južne Amerike. Najdivniji je cvijet u tom središtu bila sv. Ruža Limska. U njemu se nad svetičinom rodnom kućom i danas diže njezino veliko nacionalno svetište za cijeli Peru.

Izvor: Bitno.net

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 23. KOLOVOZA 2024.

MISNA ČITANJA – 23. KOLOVOZA 2024.

Ljubi Gospodina Boga svojega i bližnjega svoga kao sebe samoga!

XX. tjedan kroz godinu

Petak, 23. 08. 2024.

Svagdan ili: Sv. Ruža Limska, djevica

ČITANJA:
Ez 37,1-14; Ps 107,2-9; Mt 22,34-40

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Ruža, Ružica, Rozalija, Flavije, Zakej, Vuk, Klaudije

Prvo čitanje:

Ez 37,1-14

Suhe kosti, čujte riječ Gospodnju! Izvest ću vas iz vaših grobova, dome Izraelov.

Čitanje Knjige proroka Ezekiela

U one dane: Spusti se na me ruka Gospodnja, i Gospodin me u svojem duhu izvede i postavi usred doline pune kostiju. Provede me kroz njih, svuda oko njih, i gle, bijaše ih u dolini veoma mnogo, i bijahu sasvim suhe! Reče mi: »Sine čovječji, mogu li ove kosti oživjeti?« Ja odgovorili: »Gospodine Bože, to samo ti znaš!« Tad mi reče: »Prorokuj ovim kostima i reci im: O suhe kosti, čujte riječ Gospodnju! Ovako govori Gospodin Bog ovim kostima: Evo, duh ću svoj udahnuti u vas, i oživjet ćete! Žilama ću vas ispreplesti, mesom obložiti, kožom vas obaviti i duh svoj udahnuti u vas, i oživjet ćete — i znat ćete da sam ja Gospodin!«

I ja stadoh prorokovati kao što mi bješe zapovjeđeno. I dok sam prorokovao, nastade šuškanje i pomicanje, i kosti se stadoše pribirati. Pogledah, i gle, po njima narasle žile i meso; kožom se prevukoše, ali duha još ne bijaše u njima.

I reče mi: »Prorokuj duhu, sine čovječji, prorokuj i reci: Ovako govori Gospodin Bog: Od sva četiri vjetra dođi, duše, i dahni u ova trupla da ožive!« I stadoh prorokovati kao što mi zapovjedi, i duh uđe u njih, i oživješe i stadoše na noge — vojska vrlo, vrlo velika.

Reče mi: »Sine čovječji, te kosti — to je sav dom Izraelov. Evo, oni vele: ‘Usahnuše nam kosti i propade nam nada, pogibosmo!’ Zato prorokuj i reci im: Ovako govori Gospodin Bog: Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! I znat ćete da sam ja Gospodin, kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, moj narode! I duh svoj udahnut ću u vas da oživite, i dovest ću vas u vašu zemlju, i znat ćete da ja, Gospodin, govorim i činim.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 107,2-9

Pripjev:

Hvalite Gospodina, jer dovijeka je ljubav njegova!

Tako nek reknu svi otkupijenici
koje Gospodin otkupi iz ruke dušmanske
i koje skupi iz svih zemalja,
s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.

Lutahu pustinjom, u samoći pustoj,
puta ne nalazeć do naseljena grada.
Gladni su bili, žeđu izmoreni,
duša je klonula u njima.

Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi,
i on ih istrže iz nevolja.
Pravim ih putem povede
da stignu ka gradu naseljenu.

Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Jer gladnu dušu on nasiti,
dušu izgladnjelu on napuni dobrima.

Evanđelje:

Mt 22, 34-40

Ljubi Gospodina Boga svojega i bližnjega svoga kao sebe samoga!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Kad su farizeji čuli kako Isus ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: »Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?« A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«

Riječ Gospodnja

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Devetnice

Devetnica Gospi od Suza

Devetnica Gospi od Suza.

Ususret blagdanu Gospe od Suza, donosimo devetnicu koju možete moliti kao pripravu! Blagdan Gospe od Suza slavi se 31. kolovoza, a Marijini štovatelji hodočaste u svetište Gospe od Suza u Pleternici.

Krunica Gospi od Suza

Početna molitva:

Raspeti Isuse! Prostrti do Tvojih nogu prikazuje­mo ti suze One koja je žarkom ljubav­lju supatila s Tobom na Tvojem prebolnome križnom putu. Učini, o dobri Učitelju, da zahvaljujući pouci suza Tvoje Presvete Majke i dokraja vršeći Tvoju svetu volju na zemlji, postanemo dostojni slaviti te svu vječnost na nebu. Amen.

Na središnja zrna:

O, Isuse, pogledaj na suze One koja te najviše ljubila na zemlji

– i s najvećim te žarom ljubi na nebu!

Na sedam zrna, u sedam nizova:

O, Isuse, usliši nam usrdne molbe

– po suzama svoje Presvete Majke!

Na tri zadnja zrna:

O, Isuse, pogledaj na suze One koja te najviše ljubila na zemlji

– i s najvećim te žarom ljubi na nebu!

Završna molitva:

O Marijo, Majko ljubavi, boli i milosrđa! Molimo te, sjedini svoje molitve s našima, da Isus, Tvoj Božan­ski Sin, kojemu se obraćamo po Tvojim majčinskim suzama, usliši naše usrdne molbe te da nam zajedno s milostima za koje molimo, udijeli i krunu vječnoga života. Amen.

Zadnje molitve, ljubeći medaljicu:

Svojom božanskom blagošću, o Vezani Isuse, sačuvaj svijet od zabluda koje mu prijete! O, Prežalosna Djevice, Tvoje suze uništavaju pakleno carstvo!

MOLITVA GOSPI OD SUZA

Gospo od Suza!

Majčinskom dobrotom pogledaj boli svijeta. Obriši suze svima onima koji trpe, zaboravljenima, očajnima, žrtvama svakovrsnog nasilja. Daj nam svima suze kajanja i novoga života da nam one otvore srca za preporoditeljski dar Božje ljubavi. Daj nam svima suze radosnice zbog velike nježnosti tvoga Srca. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Nastavi čitati
By
In Devetnice

Devetnica svetom Rajmundu Nonatu – koju je papa Franjo preporučio svim parovima željnima djece

Devetnica svetom Rajmundu Nonatu – koju je papa Franjo preporučio svim parovima željnima djece

Devetnica svetom Rajmundu se moli od danas, odnosno 22. kolovoza, a blagdan ovoga sveca slavi se 31. kolovoza

“I danas, kada me na audijencijama neki par traži blagoslov kako bi dobili dijete, kažem im da se mole svetom Rajmundu Nonatu, – napisao je Papa – a ako su Argentinci, savjetujem im da odu u svetište u Cervantesovoj ulici. Ime svetoga Rajmunda Nonata dolazi od ‘nonato’, odnosno ne rođen od žive majke, nego izvađen iz njezina beživotna tijela carskim rezom. Tako je on i zaštitnik primaljā, upravo zbog dramatičnih prilika u kojima je došao na svijet, izvađen iz mrtvoga majčina tijela”, napisao je papa Franjo Rubénu Ceraciju, župniku zajednice svetoga Rajmunda Nonata, u prigodi blagdana njezina zaštitnika koji se slavi 31. kolovoza.

U nastavku donosimo prijevod devetnice svetom Rajmundu Nonatu koju mogu moliti svi parovi željni djece.

Devetnica svetom Rajmundu

Slavni sveti Rajmunde, prepun suosjećanja prema onima koji te zazivaju i ljubavlju prema onima koji teško pate, pritisnut težinom mojih nevolja, padam pred tvojim nogama i ponizno te molim da primiš moju molbu (navesti nakanu) koju preporučam pod tvoju posebnu zaštitu.

Udostoj se predati ju Blaženoj Djevici Mariji i položiti ju pred Isusovo Prijestolje, kako bi ju On sretno razriješio. Ne prestani se zauzimati za mene sve dok moj zaziv ne bude uslišan. Iznad svega, izmoli mi milost da jednoga dana gledam Boga licem u lice, te ga s tobom, Marijom i svim svetima, slavim i hvalim uvijeke. Amen.

Dobri sveti Rajmunde, moli za nas i usliši našu molbu.
Dobri sveti Rajmunde, moli za nas i usliši našu molbu.
Dobri sveti Rajmunde, moli za nas i usliši našu molbu.

Izmoliti jedan Očenaš, Zdravomariju i Slava Ocu.

Nastavi čitati
By
In Devetnica svetoj Misi

8. DAN – Neprekidna devetnica svetoj Misi

8. DAN – Neprekidna devetnica svetoj Misi

Današnji poticaj za molitvu, uz napomenu najvažnije je sudjelovanje na svetoj Misi.

8. DAN- Neprekidna devetnica svetoj Misi

1. Zaziv Duha Svetoga

O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!

Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!

Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!

Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!

Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!

Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslome Sinu mu,
sa Tješiteljem presvetim
nek bude sada i uvijeke. Amen.

– Pošalji Duha svojega i postat će. (Aleluja)
– I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)

Pomolimo se: Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

2. Slavna otajstva Gospine krunice

1. Koji je od mrtvih uskrsnuo.

U prvom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist treći dan po smrti slavno uskrsnuo od mrtvih.

2. Koji je na nebo uzašao.

U drugom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist četrdeset dana poslije svog uskrsnuća uzašao na nebo i sjeo o desnu svoga nebeskog Oca.

3. Koji je Duha Svetog poslao.

U trećem slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je naš Gospodin Isus Krist poslao Duha Svetoga nad apostole u prilici ognjenih jezika.

4. Koji je Tebe, Djevice na nebo uzeo.

U četvrtom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je bila Blažena Djevica Marija, uznesena na nebo.

5. Koji je Tebe, Djevice, na nebu okrunio.

U petom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je bila Blažena Djevica Marija okrunjena kao kraljica neba i zemlje.

3. Evanđelje dana

Evanđelje: Mt 22, 1-14

U ono vrijeme: Isus ponovno prozbori svećeničkim glavarima i starješinama naroda u prispodobama: »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’«

»Ali oni ne mareći odoše — jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi ubojice, a grad im spali.«

»Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!’«

»Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše — i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.«

4. Kratki poticaj za razmišljanje

U prispodobi o svadbenoj gozbi kralj šalje sluge da pozovu uzvanike na svadbu, ali oni mu odgovaraju odbijajući poziv, jer imaju puno obveza. Kralj se međutim ne obeshrabruje, te šalje svoje sluge da potraže druge goste kako bi ispunio dvoranu. Tako odbijanje prvih, kao posljedicu ima upućivanje poziva svima, uz posebnu naklonost prema siromašnima i potisnutima na rub društva. To se dogodilo u uskrsnome Otajstvu: veliku silu zla pobijedila je svemogućnost Božje ljubavi. Uskrsli Gospodin sada može pozvati sve na gozbu uskrsne radosti dajući uzvanicima, On sâm, svadbeno ruho, simbol besplatnoga dara milosti koja posvećuje.

Među pozvanima, odnosno među onima koji slijede Boga, nalazi se jedan čovjek koji nije odjeven u svadbeno ruho, te ga kralj daje baciti u tamu. Kakvo je to odijelo koje mu nedostaje? Nažalost, među gostima kojima je darovao novo odijelo, bijelo odijelo ponovnoga rođenja, kralj pronalazi neke koji ne nose odijelo purpurne boje dvostruke ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu – rekao je Sveti Otac. U kakvome stanju želimo pristupiti nebeskome slavlju, ako ne nosimo svadbeno ruho, odnosno ljubav, koja nas jedina može učiniti lijepima? … Osoba bez ljubavi u nutrini je mračna. Vanjska tama o kojoj govori Evanđelje, samo je odraz unutarnje sljepoće srca – istaknuo je Sveti Otac.

Nije, dakle, dostatno nazivati se kršćanima kako bismo se spasili. Neće biti dovoljno izjasniti se Kristovim ‘prijateljima’, hvaleći se lažnim zaslugama. Pravo prijateljstvo s Isusom izražava se u načinu života; izražava se dobrotom srca, poniznošću, blagošću i milosrđem, ljubavlju prema pravednosti i istini, te iskrenim i poštenim zalaganjem za mir i pomirenje – to je ‘osobna iskaznica’ po kojoj smo mi Njegovi istinski ‘prijatelji’, odnosno ‘putovnica’ s kojom ćemo moći ući u vječni život. Međutim, mnogo je zvanih, ali malo izabranih, kaže Isus. Nije riječ o povlasticama, kako bi netko mogao pomisliti. Prolaz u vječni život otvoren je svima, ali je ‘uzak’ jer je zahtjevan, iziskuje zalaganje, samozataju, poniženje vlastitoga samoljublja.

(Benedikt XVI.)

5. Molitve

Molitva predanja i ljubavi sv. Ignacija Lojolskog

Uzmi, Gospodine,
i primi svu moju slobodu,
moju pamet, moj razum
i svu moju volju,
sve što imam
i što posjedujem.

Ti si mi to dao,
Tebi, Gospodine,
sve vraćam;
sve je tvoje,
raspolaži sa svime
po svojoj volji.

Daj mi samo svoju
ljubav i milost,
i to mi je dosta. Amen!

***

Molitva svetom Mihaelu arkanđelu u borbi protvi zla

Sv. Mihaele arkanđele, brani nas u boju, budi nam u pomoći protiv zloće i zasjeda đavla. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo, a i ti poglavico Vojske Nebeske, sotonu i druge pakosne duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, Božanskom krijepošću i pakao protjeraj i strovali. Kroz bezgriješnu Djevicu Mariju. Kroz Njezino bezgriješno začeće. Amen.

Oče naš…

***

Pod obranu se Tvoju utječemo

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli vazda oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

Blažena Djevica Marija – Kraljica svega stvorenoga

Blažena Djevica Marija – Kraljica svega stvorenoga

Spomendan Marije Kraljice u liturgijski je kalendar uveo papa Pio XII. i odredio da se slavi 31. svibnja. Po novom se kalendaru slavi danas, na osminu Marijina Uznesenja dušom i tijelom na Nebo.

Po svome Uznesenju Marija je postala Kraljica i Neba i Zemlje. Nauk je o Marijinu dostojanstvu Kraljice izložio Pio XII. u svojoj enciklici Ad caeli Reginum.

Naslov “Kraljice” ide među one Marijine oznake što joj dade vjerničko razmišljanje, a još više pučka pobožnost. Marija se u pobožnosti ne naziva samo “Kraljica”, već i “Gospodarica”, “Vojvotkinja”, pa čak i “Carica”, u našem starom jeziku “Cesarica”. Je li pridavanje takvih naslova Mariji teološki opravdano? – JEST, jer se Ona kao Majka i službenica Gospodinova dostojno pokazala takove časti. Njezino kraljevsko dostojanstvo proizlazi iz Njezina bogomajčinskoga dostojanstva. No, ako liturgija kaže “da Bogu služiti znači kraljevati”, onda je Marija kao najodličnija Gospodinova službenica i zbog toga prava Kraljica.

Zanimljivo je da je kršćanska pobožnost Marijin naslov Kraljice često vezala uz pojam milosrđa, kako to svjedoči ona lijepa, u srednjem vijeku nastala molitva “Zdravo Kraljice, Majko milosrđa!”. Ona označuje vjeru u Marijinu dobrotu i spremnost da nas grešnike pred Gospodinom zagovara, da nam od Njega prosi oproštenje i milost. Marija se kao Kraljica sagiba nad našu ljudsku bijedu i pritječe joj u pomoć.

“Promotri kako je ispravnim uređenjem i prije Uznesenja, po svem svijetu zasjalo Marijino divno ime i kako se posvuda o Njoj raširio slavni glas, i prije nego bijaše na Nebo uzneseno Njezino veličanstvo. Dolikovalo je, naime, da Djevica Majka zbog časti svoga Djeteta najprije vlada na zemlji, a da onda uz slavu zadobije Nebo. Dolično je bilo da se rasprostre u nižim stranama, da bi u svetoj punini ušla u nebesko; prenošena od Duha Gospodnjega iz kreposti u krepost, iz jasnoće u jasnoću.

Tako je već u tijelu imala predokus budućega kraljevanja. A prispjevši neizrecivom uzvišenošću k Bogu, sada je bližnjima blagonaklona neiskazivom ljubavlju. Zato joj anđeli iskazivahu službu, zato je ljudi štovahu svojom odanošću. Njoj je pristupio Gabrijel s anđelima, a Ivan, radujući se što je njemu kao djevcu s križa bila povjerena Majka Djevica, služio joj je s apostolima. Prvi su se veselili što vide Kraljicu, a ovi drugi Gospodaricu. Jedni pak i drugi, bijahu joj poslušni blagim zanosom odanosti.

A ona, boraveći u najuzvišenijoj kuli kreposti i kao more puna božanskih darova, vjernom i ožednjelom puku u najvećem je izobilju izlijevala bezdan milosti, kojom je sve nadvisila. Tijelu je, naime, pružala spasenje, a duši lijek, moćna da podigne iz tjelesne i duševne smrti. Tko je ikad od nje otišao bolestan, žalostan ili neupućen u nebeska otajstva? Tko se nije vratio kući veseo i radostan, jer je isprosio od Gospodinove majke Marije što je htio?

Obilujući tolikim dobrima, zaručnica, majka jedinog zaručnika, mila i najdraža u raskošima, vrelo razumnih vrtova, zdenac živih i oživljujućih voda koje snažno teku s božanskog Libana – ona je tim nebeskim pritjecanjem dovodila s brda Siona do okolnih izvanjskih naroda rijeke mira i tokove milosti. Kad je, dakle, njezin Bog i Sin, kralj kraljeva, doveo Djevicu djevica uz slavlje anđela, radost arkanđela i klicanje neba, ispunjeno je proroštvo psalmiste, koji govori Gospodinu: “Kraljica ti zdesna stade, u odjeći pozlaćenoj, zaodjenuta izvezenim ruhom.”

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 22. KOLOVOZA 2024.

MISNA ČITANJA – 22. KOLOVOZA 2024.

Koga god nađete, pozovite na svadbu.

XX. tjedan kroz godinu

Četvrtak, 22. 08. 2024.

Blažena Djevica Marija Kraljica

Spomendan

ČITANJA:
od dana: Ez 36,23-28; Ps 51,12-15.18-19; Mt 22,1-14

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Vladislava, Regina

Prvo čitanje:

Ez 36, 23-28

Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas!

Čitanje Knjige proroka Ezekiela

Ovo govori Gospodin: »Ja ću posvetiti ime svoje veliko, oskvrnuto među narodima, vi ga oskvrnuste posred njih! I znat će narodi da sam ja Gospodin — riječ je Gospodina Boga — kad na vama, njima na očigled, pokažem svetost svoju. Tada ću vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja, i dovesti vas u vašu zemlju. Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe. I nastanit ćete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 51, 12-15.18-19

Pripjev:

Poškropit ću vas vodom čistom, očistit ću vas od svih vaših nečistoća.

Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
Učit ću bezakonike tvojim stazama,
i grešnici tebi će se obraćati.

Žrtve ti se ne mile,
kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

Evanđelje:

Mt 22, 1-14

Koga god nađete, pozovite na svadbu.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Isus ponovno prozbori svećeničkim glavarima i starješinama naroda u prispodobama: »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’«

»Ali oni ne mareći odoše — jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi ubojice, a grad im spali.«

»Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!’«

»Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše — i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

Gospa Voćinska – Majka od Utočišta kojoj vjernici iz Slavonije stoljećima hodočaste

Gospa Voćinska – Majka od Utočišta kojoj vjernici iz Slavonije stoljećima hodočaste

Svetište Gospe Voćinske zrači posebnom duhovnom snagom te ovdje hodočasnici po Marijinom zagovoru nalaze pomoć u životnim teškoćama i duhovni mir.

Danas se naš Katolički kalendar spominje i Majke od Utočišta ili Voćinske Gospe.

Mjesto Voćin podno sjeverne strane Papuka nalazi se u zemljopisnom središtu Požeške biskupije (osnovana 1997. godine) između rijeke Save i Drave te je sa svojim svetištem Majke Božje postalo i njezino duhovno središte. Biskup dr. Antun Škvorčević dao mu je značenje biskupijskog svetišta.

Nakon oslobođenja Slavonije od Osmanlija Voćin je u 18. stoljeću privlačio mnoge Marijine štovatelje. Od 1886. godine pa nadalje iz Požege je 20. kolovoza polazila voćinska procesija pješaka s hodočasnicima iz Požeške doline i Posavine. U duhu druge polovice 19. stoljeća u Voćinu se gajila pobožnost prema Gospi Lurdskoj, čije se štovanje nastavilo i nakon II. svjetskog rata. Gospin kip zajedno s crkvom nestao je u ruševini 1991. godine. No, Providnost je htjela da je voćinski župnik Josip Martinac 1940. godine staru sliku voćinske Gospe, Majke od Utočišta iz 18. stoljeća pohranio u Dijecezanski muzej u Zagrebu. Ona je 21. kolovoza 1999. u procesiji pješaka iz Požege svečano vraćena u Voćin. Na prvome biskupijskom euharistijskom kongresu prigodom proslave Godine velikog jubileja 24. rujna 2000. oko nje se sabralo mnoštvo od oko 25 tisuća vjernika iz Požeške biskupije. Za ovo slavlje pokraj srušene crkve uređen je kongresni prostor na otvorenom, koji otada trajno služi za liturgijska okupljanja hodočasnika.

Vjernici iz Slavonije i drugih dijelova Hrvatske pojedinačno ili u skupinama hodočaste Voćinskoj Gospi tijekom cijele godine. Redovito biskupijsko hodočašće djece održava se prve subote u mjesecu svibnju. Ovo najbrojnije dječje hodočašće u Hrvatskoj okupi do 6000 učenika osnovne škole. Požeška biskupija hodočasti organizirano u dva dijela. Iz požeškoga i posavskog kraja kreću pješaci 20. kolovoza, prenoće u župi Stražeman, a potom 21. kolovoza nastavljaju put do Voćina gdje zajedno s pješacima iz zapadne Slavonije, odnosno daruvarskog kraja i mnoštvom drugih hodočasnika, pristiglih autobusima i osobnim automobilima sudjeluju na vrlo upečatljivom večernjem slavlju sa svijećama u čast Gospe od Utočišta. Iz slavonsko podravskog dijela biskupije brojni vjernici hodočaste početkom rujna, u subotu ili nedjelju nakon Male Gospe.

Svetište Gospe Voćinske zrači posebnom duhovnom snagom te ovdje hodočasnici po Marijinom zagovoru nalaze pomoć u životnim teškoćama i duhovni mir.

Crkva Majke Božje u Voćinu, veoma vrijedan primjer gotike u Sjevernoj Hrvatskoj, sagrađena je u 15. stoljeću. Za vrijeme osmanlijske vladavine u Slavoniji tijekom 16. i 17. stoljeća bila je oštećena, ali je obnavljaju franjevci koncem 17. stoljeća i sa svojim milosnim Gospinim kipom postala je hodočasničkom crkvom u koju su dolazili vjernici iz cijele Slavonije. Tijekom II. svjetskog rata 1944. godine teško je oštećena i ostala bez krova. Župnici Franjo Bosnar i Antun Prpić uz pomoć mnogih Marijinih štovatelja iz domovine i inozemstva, posebno gradišćanskih Hrvata, predvođenih biskupom iz Željezna (Eisenstadta) dr. Stefanom Lazslom i dekanom Štefanom Horvatom crkvu su od 1971. do 1984. godine mukotrpno obnavljali. Unatoč strogim zabranama i progonima komunističkih vlasti nakon II. svjetskog rata, vjernici su ostali vjerni svojoj Voćinskoj Gospi te su se hodočašća od 1963. godine ponovno organizirala, a nakon obnove crkve bivala sve brojnija. U noći s 13. na 14. prosinca 1991. godine srpske vojne postrojbe razorile su voćinsku crkvu do temelja, te je i ona pretrpjela tešku sudbinu tamošnjih katolika, okrutno poubijanih ili poginulih.

Odlukom Požeške biskupije i Ministarstva kulture Republike Hrvatske crkva se obnavlja u svom prvotnom izgledu. Radovi su započeli 2002. godine po projektu prof. dr. Vladimira Bedenka s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Želja je da se izgradnjom crkve u njezinom izvornom obliku vrati vrijedan objekt hrvatske katoličke baštine, iskaže poštovanje i podigne spomen svima onima koji su položili živote za slobodnu Hrvatsku. Konačno, dvadeset godina nakon razaranja, Voćin je 2011. dobio novo crkveno zdanje prema nacrtima nekadašnje stare crkve, a na ponos onih koji se nisu željeli odreći vlastite crkvene baštine, napose Marijinih hodočasnika.

O dvadesetoj obljetnici razaranja crkve, a potom i njezine ponovne izgradnje, biskup Škvorčević proglasio je Godinu Gospe Voćinske u razdoblju od 21. kolovoza 2010. do blagdana Male Gospe 2011., a pod geslom “Evo ti Majke”. Središnji događaj Godine Gospe Voćinske posveta je nove crkve, 14. kolovoza 2011., a središnja proslava ponovo izgrađenoga svetišta i postavljanja lika Gospe Voćinske je 21. kolovoza 2011.

Molitva Gospi Voćinskoj

Gospo Voćinska, Majko od Utočišta! Ti si obiljem svojih milosti tijekom više stoljeća bila zaštita, utjeha i nada našem narodu u teškim povijesnim vremenima. U svim stradanjima, progonima i patnjama, po Tvojoj majčinskoj blizini, osjetili smo ruku pomoćnicu, koja nas je snažno vodila k Isusu Kristu, jedinom Spasitelju čovjeka. Puni vjere i dubokog pouzdanja stojimo pred Tvojim milosnim likom i molimo te: Brani našu Domovinu i pomozi svima nama, koji te u svojim osobnim potrebama zazivamo. Ostani s nama u svim kušnjama života, Majko od Utočišta, i ne daj da itko od nas skrene s puta Tvoga Sina Isusa Krista. Koji živi i kraljuje – danas i u vijeke vjekova. Amen. Zdravo Marijo….

Izvor: Pozeska-biskupija.hr | Bitno.net

Nastavi čitati
By
Učitaj više
Pin It