Author

FMteam

Browsing

27 GODINA BEATIFIKACIJE Stepinca se upoznaje sve više i više

Sveti Otac Ivan Pavao II. proglasio je 3. listopada 1998. godine u Mariji Bistrici blaženim Alojzija Stepinca, kardinala i zagrebačkog nadbiskupa, pred gotovo pola milijuna vjernika iz Hrvatske i inozemstva.


Tom prilikom je Sveti Otac, među ostalim, rekao: “Našom apostolskom vlašću dopuštamo da se sluga Božji Alojzije Stepinac odsada naziva blaženim i da se svake godine na dan njegova rođenja za nebo, desetoga veljače, može slaviti njegov spomendan na mjestima i na način kako je to određeno kanonskim propisima. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.”

Stepinčev krepostan život i mučeničku smrt Božji je narod prepoznao i častio već za života, a osobito nakon smrti. Postupak za Stepinčevu kanonizaciju pokrenut je tako već 1969. godine, kada je tadašnji apostolski upravitelj Zagrebačke nadbiskupije Franjo Kuharić u najvećoj tajnosti zatražio mišljenje o prikladnosti otvaranja procesa kanonizacije “herojskog nadbiskupa Alojzija Stepinca”, podsjeća

Dijelovi postupka do proglašenja blaženim

Prije nego što kandidat službeno bude proglašen svetim – kanoniziran – najprije treba biti uzdignut na čast sluge Božjeg (servus Dei), dekretom o herojstvu kreposti ili o mučeništvu bude priznat kao časni (venerabilis) i zatim blaženim (beatus), a sam proces naziva se beatifikacijom.

Tako se slugom Božjim postaje dekretom mjesnog ordinarija, po dopuštenju Svete Stolice (nihil obstat), kojim se uvodi kauza i određuje pokretanje biskupijskog postupka.

Nadbiskup Stepinac na sudu / Foto: Zagrebačka nadbiskupija

Nakon što je pozitivno završena biskupijska faza procesa, započinje tzv. rimska faza. Ako prema mišljenju stručne komisije, koja se sastoji od teologa, kardinala, biskupa i Kongregacije za kauze svetih, kandidat za beatifikaciju bude ocijenjen dostojnim, tj. da je živio tri teološke kreposti (vjeru, ufanje i ljubav) i četiri kardinalne kreposti (razboritost, pravednost, jakost i umjerenost), onda ta ista Kongregacija, s ovlašću pape, sastavlja dekret o herojstvu kreposti ili o mučeništvu kojim se kandidat naziva časnim slugom Božjim, podsjeća narod.hr.

Da bi taj isti kandidat bio proglašen blaženim, traži se protek najmanje pet godina od njegove smrti, osim ako Rimski prvosvećenik ne dadne oprost od traženih godina te već postoji čudo po zagovoru sluge Božjeg. Za proglašenjem blaženim nekog mučenika čudo nije potrebno.

Zagovor za čudo

Ovdje treba naglasiti riječ zagovor, jer čudo nije djelo nekog sluge Božjeg, blaženika ili sveca, nego je čudo uvijek djelo Božje. Zasluga svetaca je samo zagovor čuda pred licem Božjim. Što bi onda uopće bilo čudo? Obično su to znanstveno i medicinski neobjašnjiva tjelesna ozdravljenja od teških bolesti.

Među čuda se mogu ubrojiti i druga nadnaravna obilježja, primjerice stigme (pojava rana na nečijem tijelu, kakve je imao Isus Krist u vrijeme svoje muke), očuvanje neraspadnutim tijela poslije smrti i slično.

Što se tiče samih ozdravljenja, ona moraju biti cjelokupna, konačna i trajna. Da bi jedno čudo bilo sveopće prihvaćeno, Kongregacija se služi posebnom komisijom liječnika koju čine vrhunski specijalisti, vjernici i nevjernici.

Beatifikacija Alojzija Stepinca / Foto: stepinac.zg-nadbiskupija.hr

Kako crkveni zakon nalaže, tek nakon dekreta o herojskim krepostima ili o mučeništvu i dekreta o čudu izmoljenu po zagovoru sluge Božjega, papa dopušta da se taj isti sluga Božji ubuduće u određenoj crkvenoj pokrajini, biskupiji, u redovničkim i svjetovnim ustanovama, društvima apostolskog života, čiji je blaženik bio član, časti kao blaženik na određeni dan, tj. na dan njegove smrti – na dan rođenja za nebo (dies natalis).

Kako dolazi do proglašenja blaženika – svetim?

Završni stupanj kanonizacije jest proglašenje dosadašnjeg blaženika svetim. I u ovoj završnoj fazi, da netko bude proglašeno svetim, uvjet je isti kao za beatifikaciju. A to je postojanje čuda. Čudo se mora dogoditi nakon službene beatifikacije blaženika. U ovom slučaju, postojanje čuda traži se i za blaženika ispovjedaoca i blaženika mučenika. Kada je utvrđeno postojanje čuda prema zakonskim odredbama, onda slijedi svečani čin kanonizacije, kojeg uvijek vrši sam Rimski prvosvećenik, i dopušta da se dosadašnji blaženik naziva svetim, javno štuje u cijeloj Crkvi, a njegovo ime se unosi u opći kalendar Katoličke Crkve.

Ovdje je ukratko prikazano, na vrlo pojednostavljen način, što je sve potrebno učiniti da bi službena mjerodavna crkvena vlast nekoga priznala slugom Božjim, blaženim i svetim.

Na kraju je potrebno postaviti pitanje: jesu li na poseban način sveti samo oni koji se nalaze na službenom popisu Katoličke Crkve, tj. u njezinom općem kalendaru? Naravno da nisu. Kako je rečeno, ovi koji su javno priznati od Crkve bili su sveti i prije svečane beatifikacije i kanonizacije. To znači da i izvan općeg kalendara postoje sveti ispovjedaoci vjere, čija je svetost ostala u skrovitosti njihova srca, poznata samo Gospodinu i manjem broju ljudi te mučenici, koji su kroz povijest ili u suvremeno doba dali svoj život za vjeru. To potvrđuje i blagdan Svih svetih, koji se obilježava 1. studenog. Njime Crkva u jednom danu slavi sve svoje kanonizirane svece, ali i sve one koji još nisu poznati, pravno priznati ili koji to nikada neće ni biti – sve znane i neznane svece.

Vjernici sve više upoznaju Stepinca

Povodom 25. obljetnice Stepinčeve beatifikacije, u emisiji Argumenti Hrvatskoga katoličkog radija o snazi Stepinčeva lika 2. listopada govorili su mons. Juraj Batelja, izv. prof. dr. Tomislav Anić te vlč. Antun Vukmanić.

Postulator kauze za kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca mons. Juraj Batelja istaknuo je kako danas možemo govoriti o 25 blagoslovljenih godina, 25 godina prilike u kojima je Crkva u Hrvata približila lik i djelo bl. Alojzija Stepinca. “Ustanovljeno je više od 20 crkava i župa, 40 kapela, a desetak oltara ima njegove moći. U Hrvatskoj gotovo da ne postoji grad u kojem Stepinac nema svoj trg ili ulicu – osim Zagreba. Imamo jedno veliko gibanje koje zna kamo ide. Beznačajna su sva podmetanja koja ovim kretanjima stavljaju zapreke. Vjerujem i čini mi se da narod jasno percipira snagu Stepinčeva lika”, istaknuo je.

Stepinac ima ulicu ili trg u svakom gradu – osim u Zagrebu

Izv. prof. dr. sc. Tomislav Anić s Odjela za povijest Hrvatskoga katoličkog sveučilišta je istaknuo da je bl. Alojzije prošao sve najnegativnije što se moglo proći u 20. stoljeću – iskustvo Prvoga svjetskog rata, gospodarsku krizu i Drugi svjetski rat. “Trebamo znati da je kao mladić bio unovačen i proživio iskustvo rata, čime je odrastao mnogo brže nego drugi. Nadbiskup Bauer ga nakon ređenja promiče za ceremonijara, ali on ne želi privilegije i želi na župu. Malo tko je u Zagrebu između dva svjetska rata htio prijeći na radničke kvartove. Stepinac tamo ide bez ikakvog zaziranja”, naglasio je.

Ističući neupitnost svetosti života bl. Alojzija, župnik blaženikove Župe na Trnjanskoj Savici vlč. Antun Vukmanić rekao je da je Stepinčeva svetost neupitna. “Mnogi ga nazivaju svetim blaženikom. Ništa što nije sveto ne može doći u nebo. On bi, i da nije bio osuđen, proganjan i umro u zatvoru, bio svet zbog načina života i svega što je činio kao nadbiskup”.

Zaključujući govor o Stepinčevoj svetosti, mons. Batelja istaknuo je da je medicinska komisija potvrdila neprotumačivo izlječenje. “Ovoga ljeta sam u Krašiću ugledao starijeg djeda i baku i među njima dvoje unuka, rođenih uz pomoć Stepinčeva zagovora. Sa Stepinčevim grobom, zemlja u kojoj počiva biva jača”, zaključio je mons. Batelja.

Izvor: hkm.hr

SVETAC DANA – SV. TEODORA GUÉRIN

Današnja sveta zaštitnica je Teodora (Théodore) Guérin, francuska i američka redovnica, utemeljiteljica Družbe sestara Božje providnosti.


Rodila se 2. listopada 1798. kao Anne-Thérèse Guérin u francuskom selu Étables-sur-Mer (departman Côtes-d’Armor, Bretanja), kći Laurenta Guérina, časnika u Napoleonovoj mornarici i Isabelle Lefèvre. Bilo je to nakon krvave francuske revolucije posebno teško vrijeme za Crkvu Kristovu. Djevojčicu je podučavala majka, a prvu pričest primila je u desetoj godini. Već tada je povjerila svećeniku želju da postane redovnica.

Kad je imala petnaest godina, ubili su joj oca, a majka, shrvana bolom, pala je u duboku depresiju. Anne-Thérèse je tada preuzela odgovornost za cijelo kućanstvo, za majku, sestru Marie-Jeanne, kuću i vrt. Sestrama Božje providnosti (Sœurs de la Providence de Ruillé-sur-Loir) pristupila je 1823. i uzela redovničko ime Teodora (sœur Saint-Théodore), a 1831. položila vječne zavjete. Djelovala je kao učiteljica u Preuilly-sur-Claiseu, Rennesu i Soulainesu, ali je usput neprestano pomagala siromasima i nevoljnicima. Na poziv američkog biskupa iz Vincennesa (Indiana), u listopadu 1840. uputila se u Ameriku s još pet sestara svoje družbe (Olympiade Boyer, Saint Vincent Ferrer Gagé, Basilide Sénéschal, Mary Xavier Lerée i Mary Liguori Tiercin).

Nastanile su se u naselju Saint Mary-of-the-Woods, u Indiani, gdje su živjele i radile na jednoj farmi. Tamo je sestra Teodora osnovala novi red, Sestre Božje providnosti (Sisters of Providence of Saint Mary-of-the-Woods), i postala njegova poglavarica. Sestre su 1841. otvorile akademiju za djevojke, najstariji katolički ženski koledž u Sjedinjenim Državama, koji je kasnije izrastao u ugledni fakultet, Saint Mary-of-the-Woods College (Indiana). Majka Teodora (Mère Théodore) osnovala je škole i u mnogim drugim gradovima u Indiani i Illinoisu te muško i žensko sirotište u Vincennesu (Indiana). Otvarala je i ljekarne, u kojima su siromasi mogli lijekove nabaviti besplatno. Bila je izuzetno uspješna, poštovana i voljena osoba. Preminula je nakon kraće bolesti 14. svibnja 1856. u Saint Mary-of-the-Woodsu. Njezine relikvije nalaze se u tamošnjoj crkvi Bezgrešnog Začeća.

U vrijeme Teodorine smrti, njezina redovnička družba narasla je na 67 časnih sestara, 9 novakinja i 7 kandidatkinja, a danas broji oko 400 redovnica koje djeluju u Sjedinjenim Državama i Aziji. Blaženom ju je 1998. proglasio papa Ivan Pavao II., a svetom 2006. papa Benedikt XVI. Zaštitnica je biskupije Lafayette u Indiani.

Izvor: Zupajastrebarsko.hr 

MISNA ČITANJA – 3. LISTOPADA 2025.

Tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla.

XXVI. tjedan kroz godinu

Petak, 3. 10. 2025.

Svagdan

ČITANJA:
Bar 1,15-22; Ps 79,1-5.8-9; Lk 10,13-16

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Dionizije Areopagit, Kandida, Svjetlana

Prvo čitanje:

Bar 1,15-22

Griješili smo pred Gospodom, bili mu nepokorni.

Čitanje Knjige proroka Baruha

Pravedan je Gospod, Bog naš! Ali nama treba da se danas zacrvene od stida obrazi – nama Judejcima i žiteljima jeruzalemskim, našim kraljevima i knezovima, našim svećenicima i prorocima i našim ocima, jer smo griješili pred Gospodom, bili mu nepokorni, i nismo slušali glasa Gospoda, Boga svojega, da hodimo po zapovijedima koje Gospod bijaše stavio pred nas. Od dana kada je oce naše izveo iz Egipta pa do dana današnjega nepokorni smo bili Gospodu, Bogu svojem, i nismo marili da čujemo njegov glas. Tad navališe na nas nevolje i prokletstva kojima se Gospod zaprijetio sluzi svome Mojsiju u dan kada je izveo oce naše iz Egipta da bi nam dao zemlju kojom teče med i mlijeko. I tako je to do danas. Nismo bili poslušali glas Gospoda, Boga svojega, ni riječi njegovih preko proroka koje nam je on slao; svaki je od nas hodio po nagnuću svoga opakog srca, služeći drugim bogovima i čineći što nije po volji Gospodu, Bogu našem.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 79,1-5.8-9

Pripjev:

Poradi imena svoga, Gospodine, oslobodi nas!

Bože, pogani, evo, provališe u baštinu tvoju,
tvoj sveti Hram oskvrnuše,
pretvoriše Jeruzalem u ruševine.
Trupla tvojih slugu dadoše za hranu pticama nebeskim,
meso tvojih pobožnika zvijerima zemaljskim.

Krv im ko vodu prolijevahu oko Jeruzalema,
i ne bijaše nikoga da ih pokopa.
Postadosmo sramota susjedima svojim,
podsmijeh i ruglo svima oko nas.
Dokle još, Gospodine? Zar ćeš se svagda srditi?
Zar će ljubomora tvoja poput ognja gorjeti?

Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca;
neka nas pretekne smilovanje tvoje,
jer smo jadni i nevoljni.

Pomozi nam, Bože, pomoći naša,
zbog slave imena svojega,
oslobodi nas i otpusti nam grijehe
zbog imena svoga!

Evanđelje:

Lk 10,13-16

Tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Reče Isus: »Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi već, sjedeć u kostrijeti i pepelu, činili pokoru. Ali Tiru i Sidonu bit će na Sudu lakše negoli vama.

I ti, Kafarnaume!

Zar ćeš se do neba uzvisiti?

Do u Podzemlje ćeš se strovaliti.

Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

POBOŽNOST ANĐELIMA ČUVARIMA

“Šaljem, evo, svog anđela pred tobom da te čuva na putu i dovedete u mjesto koje sam priredio. Poštuj ga i slušaj.” (Izl 23, 20-21)

“Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima.” (Mt 18, 10)

Ovim riječima svjedoči Božanski Spasitelj Isus Krist kršćansku istinu da svaki čovjek ima svog anđela čuvara koji bdije nad njim posvuda, a u isto vrijeme gleda lice Svevišnjega na nebesima. Misao da svatko ima svog anđela čuvara vrlo je spasonosna jer čuva čovjeka od mnogih zala, koje bi inače počinio, ali ga ova misao od njih odvraća. Spasonosna je ova misao i zato što čovjeku daje osobitu snagu u napastima i grešnim pogibeljima, podsjećajući ga na to da postoji netko tko će se zajedno s njim boriti.

Uistinu je to velik dar Božji da svaki od nas ima anđela čuvara. Poznato je još iz starog zavjeta kako je Bog poslao anđela Rafaela da bude zaštitnik, čuvar i pratilac mladom Tobiji na njegovom putu. Na tom putu susretao se mladi Tobija s mnogim teškoćama, često su ga okruživale velike pogibelji, ali anđeo Gospodnji, koji je uvijek bio s njim, sačuvao ga je od svakoga zla i napokon ga sretno priveo natrag u zagrljaj oca i majke. Isto je tako i svakom čovjeku, kad se rodi, određeno da putuje trnovitim životom u ovoj suznoj dolini. Poput mladoga Tobije i on se susreće s tolikim pogibeljima, toliki neprijatelji vrebaju na njega da ga upropaste. Ali anđeo čuvar ga štiti kao što je anđeo Rafael štitio mladoga Tobiju, da ga napokon sretno privede u naručaj Ocu nebeskom i Majci Mariji.

Upravo su sveci toliko štovali svoje svete anđele čuvare. Kao što je mladi Tobija bio poslušan anđelu Rafaelu, koje ga gledao uza se tjelesnim očima, tako su i oni bili uvijek poslušni glasu svojega anđela čuvara, kojega su gledali uza se duhovnim očima. Kao što je anđeo spasio trojicu mladića iz užarene peći, tako su i anđeli čuvari spasili mnoge svete duše koje bi inače bile postale žrtvom strasti i pokvarenosti ovoga svijeta. Među tolikim primjerima dosta je spomenuti kako je sveta Agneza, trinaestogodišnja djevojčica, hrabro odgovorila krvniku kad joj je prijetio da će je staviti u javnu kuću: “Ti mi ne možeš ništa jer će anđeo Gospodnji štiti moje tijelo!”

Poznato je kako je sveta Cecilija gledala tjelesnim očima svog anđela čuvara koji ju je posvuda pratio i sačuvao njezinu čistoću. Svetoj je Julijani Bog poslao u tamnicu anđela koji joj je iscijelio, na čuđenje krvnika, sve rane što oh je zadobila radi Krista. Svima je poznato kako je anđeo izveo iz tamnice poglavara apostola sv. Petra. Napokon, i sam Isus, nakon što ga je sotona kušao, obradovao se i anđeli su mu služili. I u času najteže muke na Maslinskoj gori htio je da ga anđeo utješi i okrijepi.

Među osobitim štovateljima svetih anđela čuvara ističe se sv. Alojzije Gonzaga, zaštitnik mladeži. On je za sve milosti, koje je od Boga primao, pokazivao osobitu zahvalnost anđelu čuvaru. Pa kad je on, uzor i zaštitnik mladeži, gajio takvu pobožnost prema svetom anđelu čuvaru, dostojno ga sva katolička mladež u tom nasljeduje. (Imprimatur br. 2055. U Senju dne. 23. kolovoza 1912. Roko, biskup)

RAZMATRANJA O POBOŽNOSTI ANĐELU ČUVARU

Budimo stoga pobožni i zahvalni takvim čuvarima

(sv. Bernard)

Jer anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim (Ps 91,11). Neka hvale Gospodina za milosrđe njegovo i za čudesa njegova iskazana sinovima ljudskim. Neka hvale i govore među narodima da je Gospodin učinio velika djela na njima. Gospodine, što je čovjek da mu se objavljuješ? Ili da mu primičeš srce svoje? Srce mu primičeš, za nj se brineš, o njemu se staraš. Napokon, šalješ mu svoga Jedinorođenca, ulijevaš svoga Duha, čak i svoje lice obećavaš. I da ne bi štogod nedostajalo na nebu u vezi s djelom brige o nama, radi nas šalješ na službu one blažene duhove, određuješ ih nama za čuvare, zapovijedaš da nam budu vode. Jer anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim. Koliko bi samo trebale ove riječi uliti po štovanja, potaknuti pobožnost, donijeti pouzdanja! Poštovanje poradi prisutnosti, pobožnost radi dobrohotnosti, pouzdanje zbog čuvanja. Prema tome, prisutni su. Tebi su prisutni; ne samo s tobom, već za te. Tu su da štite; tu su da budu od koristi. On je doduše naredio, ali ni njima, koji ga s tolikom ljubavlju slušaju i nama pritječu u pomoć u tolikoj potrebi, ne smijemo biti nezahvalni.

Budimo stoga pobožni i zahvalni takvim čuvarima. Uzvratimo im ljubav, častimo ih koliko možemo, koliko moramo. Ipak, neka se sva naša ljubav i naše čašćenje vine onom od koga sve dolazi i anđelima i nama; onom od koga dolazi milost da možemo častiti i ljubiti, da budemo ljubljeni i čašćeni.

Stoga, braćo, u njemu ljubimo srdačno njegove anđele kao naše buduće subaštinike, a sada od Oca postavljene upravnike i skrbnike i kao nama pretpostavljene. Sad smo naime sinovi Božji, iako se to još ne očituje, te smo kao mala djeca pod upraviteljima i starateljima i kao da se zasad nimalo ne razlikujemo od slugu. Uostalom, makar smo tako nejaki, makar nam predstoji tako dugačak put, ali ne samo dugačak već i opasan, čega da se bojimo uz takve čuvare? One koji nas čuvaju na svim putovima našim niti što može nadjačati niti zavesti, a još bi manje oni mogli odvesti na stranputicu. Vjerni su, razboriti su, moćni su: čega se strašiti? Samo idimo za njima, njih se držimo i boravimo u Božjoj zaštiti.

Štovanje svetih anđela čuvara

(p. B. Vercruysse)

Uvod u meditaciju

Predočimo si mladoga Tobiju u pratnji arkanđela Rafaela. Molimo za pravu i postojanu pobožnost svom anđelu čuvaru.

1. Dostojanstvo našega svetog anđela čuvara. Velika je milost što nam je Bog dao anđela čuvara. Svojim je anđelima iz ljubavi prema tebi zapovjedio da te čuvaju na svim tvojim putovima. Tko su anđeli čuvari? Oni su čisti duhovi, stvoreni na sliku Božju, obdareni ljepotom, moću, okretnošću i razumom, koji daleko nadilaze naše poimanje. Anđeo, koji je dan i noć uza te, jest knez nebeskoga dvora, neizrecivo moćniji od najmoćnijih knezova ovoga svijeta. Kako rijetko mislimo na to! Kada smo sami i nitko nas ne gleda, sudimo i radimo kao da nemamo svjedoka svojih misli, riječi i djela. Da je naša vjera življa, koliku bismo utjehu našli u komuniciranju s anđelom čuvarom govoreći mu svoje boli i poteškoće, moleći ga za savjet, jakost i srčanost, kao što su to mnogi sveci činili, npr. sv. Kamilo, sv. Franciska Rimska, sv. Ruža Limska i mnogi drugi. Zahvali Bogu za milost što ti je dao anđela čuvara; njega pak moli za oproštenje što tako rijetko na njega misliš. Zazovi često anđela čuvara i moli ga za savjet.

2. Služba naših anđela čuvara. Svojim anđelima Bog je zapovjedio da te čuvaju na svim tvojim putovima. Zbog toga anđeli čuvari bdiju:

a) nad našim tjelesnim životom

b) mnogo većom brigom nad životom naše besmrt ne duše.

Oni nas upućuju, otkrivaju nam zamke sotone; od vraćaju nas potajnim opomenama od pogrešaka, a poti ču blagim opomenama na dobro. Prate nas u svim pogibeljima života i pomažu nam u času smrti. Divi se poglavito trima stvarima i nasljeduj ih po mogućnosti:

a) savršenoj spremnosti svetih anđela na sve što im Bog zapovijeda

b) njihovoj sabranosti i čistoći i usred vreve i po kvarenosti svijeta

c) njihovu nepomućenu miru, premda je njihovo nastojanje često bez uspjeha.

Moli za milost da uzmogneš nasljedovati savršenosti i kreposti svetih anđela. Moli često zaziv: Anđele Božjí, čuvaru moj, prosvjetljuj me, čuvaj, vodi i upravljaj jer sam ti providnošću Božjom povjeren!

3. Dužnosti prema svetim anđelima čuvarima. Sveti ih Bernard svodi na tri glavne dužnosti:

a) moramo ih uvelike štovati i u njihovoj se prisutnosti uvijek – osobito kad smo sami – tako vladati kao pred nekom uvaženom osobom. Jedna će nam misao u tom pomoći, naime: Moj anđeo čuvar jednoga će dana svjedočiti za mene ili protiv mene, ovisno o tome što sada činim.

b) biti im zahvalni i ljubiti ih zbog usluga što nam ih čine

c) uzdati se u njih zbog skrbi kojom se za nas brinu.

Većina ljudi ne misli na ove dužnosti. Što se pak nas tiče, mi nećemo nikada povrijediti prisutnost svojih svetih anđela čuvara nepristojnim vladanjem. Zahvalimo im barem svake večeri za sve usluge, a svako jutro i u svim potrebama pouzdano im se preporučimo.

Ne prestani mi pomagati dok me ne vidiš sa sobom u nebu

(sv. Alfons Marija Liguori)

Sveti Bernard kaže da na tri načina trebamo častiti naše anđele čuvare: poštovanjem, pobožnošću i povjerenjem. Poštovanjem jer su ovi Božji duhovi i nebeski knezovi uvijek prisutni i pomažu nam u svim našim djelima. Zbog toga trebamo paziti da ne činimo ništa što žalosti našega anđela čuvara. Sveta Franciska Rimska vidjela je anđela kako joj pomaže i svaki put kad bi u razgovoru rekla koju neumjesnu riječ, prekrivao bi lice zbog srama. Ah, moj anđele čuvaru, koliko sam te puta ja svojim grijesima primorao da prekriješ svoje lice. Molim te, oprosti mi te mi izmoli oproštenje mojih grijeha, a ja obećavam da neću više vrijeđati Boga svojim nedostatcima.

Kao drugo, trebamo biti pobožni svom anđelu čuvaru zbog poštovanja koje zaslužuje i ljubavi koju ima prema nama. Nikakva ljubav oca, brata ili prijatelja ne može nadmašiti ljubav koju anđeli čuvari imaju prema nama. Prijatelji u svijetu često nas vole zbog interesa i zato lako na nas zaborave kada smo u problemima, a još više kad ih uvrijedimo. Naš anđeo čuvar ljubi nas čistom ljubavlju i zbog toga nam u progonstvima još više po maže, a ne propušta pomagati nam ni kada se pobunimo protiv Boga. Anđeo nas tada prosvjetljuje kako bi smo se po pokajanju odmah vratili Bogu. Ah, koliko ti zahvaljujem, moj anđele čuvaru, za prosvjetljenja koja sam po tebi dobio; da sam te barem uvijek slušao! Mo lim te, nastavi me opominjati i ne napusti me do zadnje ga časa moga života.

I na kraju, kao treće, trebamo imati povjerenje u po moć naših anđela čuvara. Božja ljubav nije se zadovolji la samo s time da nam dadne svoga Sina Isusa za Spasitelja i Mariju za odvjetnicu, nego je htjela dati nam i anđela za čuvara. Bog im je zapovjedio da nas čuvaju ci jeli život. Jer anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju na svim putovima tvojim (Ps 91,11). O, Bože beskraj noga milosrđa, koja bi mi sredstva još mogao dati pa da budem spašen? Zahvaljujem ti, moj Gospodine, zahvaljujem i tebi, moj anđele, koji me tolike godine čuvaš.

Ja sam bio zaboravio na tebe, ali ti nikad nisi zaboravio mene. Tko zna koliko mi još života preostaje. Dragi moj anđele, vodi me putem spasenja i ne prestani mi pomagati dok me ne vidiš sa sobom u nebu.

O pobožnosti anđelima čuvarima

(mons. Giuseppe Riva)

Poslije Gospodina Boga i Blažene Djevice Marije ni na nebu ni na zemlji nema nikoga tko se više brine za naše spasenje od našega anđela čuvara i zato ga trebamo jako štovati. Od početka našega života dan nam je za suputnika, čuvara i branitelja i nikada nas ne napušta sve dok se naša duša ne vrati u ruke svoga Stvoritelja. Tko bi mogao iskazati svu pažnju kojom se brine i proviđa u našim materijalnim i duhovnim potrebama. Uvijek i posvuda s nama je naš anđeo čuvar, danju i noću, u gradu i polju, u samoći i vrevi, u poslu i odmoru, tješi nas u žalostima, brani nas u opasnostima, prosvjetljuje u sumnjama i potpomaže u svim potrebama.

Podsjetimo se na trenutak što je sve arkanđeo Rafael učinio za Tobiju. Bio mu je drug na putu do Medije, izbavio ga je na obali rijeke Tigrisa od velike ribe koja mu je ugrožavala život, sam je išao do Gabea kako bi dobio položeni zalog, omogućio mu je da se sretno ože ni Sarom nakon što ga je poučio kako da spriječi zloduha Asmodeja da mu naškodi kao što je to bio činio prethodnoj sedmorici, dopratio ga je zdrava do očeve kuće, vratio je vid njegovu ocu koji ga je bio davno izgubio, objavio mu je planove milosrđa koje je Bog imao s njegovom obitelji.

Sve je to slika onoga što za nas čini anđeo čuvar. On je izvidnica na našim putovima i udaljava od nas ono što bi moglo postati prigodom za pad. Taj istinski prijatelj ne napušta nas ni onda kada ne slušamo njegovih savjeta ni kada, griješeći, vrijeđamo njegovu uzvišenu prisutnost. Naprotiv, tada još više diže glas te nas potiče na grižnju savjesti da se pokajanjem dignemo iz bijedna stanja u koje smo bili upali. U međuvremenu nas zagovara kod Gospodina i moli da izbjegnemo kazne koje smo zaslužili pred Božjom pravednošću.

Kad nešto molimo, on nas sluša. Dosta je pokaza ti iskrenu pobožnost prema njemu da nam odmah pritekne u pomoć i više od naših prošnja ili želja. Tako je sve toga Petra anđeo oslobodio okova, otvorio mu vrata za tvora i izveo ga iz njega. Znamo da je sv. Onofrija njegov anđeo čuvar pratio za vrijeme 60 godina njegova života u pustinji, vodio ga je do pećine koju mu je Gospo din bio odredio za boravište, a često mu je donosio i sve tu pričest. Svetu Suzanu mučenicu anđeo čuvar branio je od bludnih napadaja cara Dioklecijana. Svetu Kviteriju anđeo je poučio što treba činiti u životu kako bi ugodila Gospodinu. Sveta Brigita Švedska ne samo da je više puta vidjela svoga anđela čuvara, nego je čula kako u njezinoj prisutnosti pjeva ugodne rajske hvalospjeve.

Svetoga Rajmonda njegov je anđeo čuvar svako ju tro budio s prvim svjetlom, a sv. Franciska Rimska neprestano je bila u društvu svoga anđela čuvara, s njim je razgovarala, a gubila ga je iz vida samo kada bi učinila neku pogrešku, što joj je bio znak da se preispita te je nakon kajanja opet zadobivala to ugodno društvo. Dok je sveti Izidor bio na misi u crkvi, njegov je anđeo umjesto njega radio na polju kako se gospodari ne bi žalili zbog neučinjena posla. Svetu Balbinu i svetu Kostanzu njihovi su anđeli čuvari pazili i njegovali dok su bile bolesne. Sveti Stanislav Kostka je, ne znajući, ušao u crkvu nekih heretika, a njegov anđeo ga je opomenuo i donio mu pričest u prisutnosti sv. Barbare. Nekim su svecima anđeli u zatvor, gdje su zbog vjere bili osuđeni na kaznu smrti glađu, donijeli hranu. Brojne su milosti koje anđeli isprose ljudima.

Ono što nas treba posramiti jesu naša hladnoća i slaba pobožnost prema našim anđelima čuvarima te ne dovoljno odgovaranje na njihove poticaje. Ali ohrabrimo se, zahvalimo Božjoj dobroti što nam je udijelila tako dobre čuvare koji su istovremeno i dostojanstvenici nebeskoga dvora. Sjetimo se da nam je anđeo dodijeljen kako bi bio svjedok naših djela te da ga ljubimo kao prijatelja, slušamo kao učitelja, da mu zahvaljujemo kao dobročinitelju, a častimo ga kao anđela Božjega. Neka jedanput zauvijek poraste naše povjerenje u njegovu zaštitu. Utječimo se u svim potrebama jer će nas sigurno uslišati. Nemojmo zaboraviti moliti ga i pozdravljati, pogotovu ujutro preporučiti se da nas prati i čuva u svim događajima cijeloga dana, a uvečer mu za hvalimo za njegovu pomoć i preporučimo mu da nas čuva od noćnih zasjeda neprijatelja našega spasenja. Zazivajmo njegovu pomoć i zaštitu u svim prilikama i situacijama: kod kuće, u crkvi, na putovanju, pogotovu prije svih djela kako bismo ih dobro učinili i bila nam na za slugu pred Bogom, zazivajmo ga u našim molitvama da ih zajedno sa svojima prikaže Bogu kao ugodan prinos.

Pazimo osobito da pred njim ne činimo nešto zbog čega bismo se trebali sramiti barem toliko kao da je uči njeno pred nekim čovjekom. Ako preziremo njegove poticaje u savjesti i slijedimo svoje strasti vrijeđajući Boga, imat ćemo njegovo svjedočanstvo protiv nas pred Božjim sudom. Sveci su redovito zazivali pomoć anđela čuvara osoba s kojima su morali razgovarati ili pregovarati u raznim i često važnim stvarima i redovito su im oni pomagali da se stvari dogode na slavu Božju. Ne propustite svakodnevno se obraćati anđelu čuvaru, pa makar i kratkom molitvicom Anđele, čuvaru mili i iskusit ćete njegovu skrb i blizinu.

Budite jako pobožni svojem anđelu čuvaru

(sv. Franjo Saleški)

Budite jako pobožni svojemu dobrom anđelu čuvaru… Ah, kolike ćemo brojne i dragocjene prednosti imati po ovoj pobožnosti! Ne postoji stvorenje, pa ni najmanje i najslabije, vjerno ili nevjerno, a da ne bi imalo svoga anđela čuvara koji pazi na njega i trajno ga potiče na dobro. Bog je u svojoj providnosti odredio da ljude služe anđeli. Od trenutka našega postojanja dobri se anđeli čuvari brinu o nama jer je božanska dobrota tako odredila. Bog nas je oduvijek ljubio i odredio da imamo anđela da nas prati na putu života.

Dobri anđeli žele naše dobro. Nazvani su anđeli ču vari jer su dobili zadatak da nam pomažu i služe nam, nadahnjujući nas, braneći nas u opasnostima, opominjući nas u našim manama, pomažući nam u nastojanju oko kreposti. Postanite vrlo bliski s anđelima, često obraćajući pažnju na njihovu prisutnost. Naši dobri anđeli da ju nam jakost i snagu da se vježbamo u krepostima. Naši anđeli čuvari određeni su da prinose naše molitve pred prijestolje uzvišenosti, dobrote i milosrđa našega Gospodina. Naši anđeli čuvari prikazuju naše molitve pred Bogom da bi nas u svojoj dobroti uslišao. Držite za ruku svojega anđela čuvara da bi vas doveo u nebo.

Izvor: iz molitvene knjižice “Pobožnost anđelima čuvarima

MISNA ČITANJA – 2. LISTOPADA 2025.

Anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima.

XXVI. tjedan kroz godinu

Četvrtak, 2. 10. 2025.

Sveti Anđeli čuvari

Spomendan

ČITANJA:
vl.: Izl 23,20-23; Ps 91,1-6.10-11; Mt 18,1-5.10

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Anđela, Anđelko, Anđelka, Teofil

Prvo čitanje:

Izl 23,20-23

Anđeo će moj ići pred tobom.

Čitanje Knjige Izlaska

Ovo govori Gospodin: »Šaljem, evo, svog anđela pred tobom da te čuva na putu i dovede te u mjesto koje sam priredio. Poštuj ga i slušaj glas njegov! Ne buni se protiv njega jer vam neće opraštati prekršaje: ta moje je ime u njemu. Ako ga budeš vjerno slušao i budeš vršio sve što sam naredio, ja ću biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim protivnicima. Anđeo će moj ići pred tobom i dovesti te do Amorejaca, Hetita, Perižana, Kanaanaca, Hivijaca i Jebusejaca da ih uništim.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 91,1-6.10-11

Pripjev:

Anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim.

Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega,
što počivaš u sjeni Svemogućega,
reci Gospodinu: »Zaklone moj! Utvrdo moja!
Bože moj u koga se uzdam!«

Jer on će te osloboditi od zamke ptičarske,
od kuge pogubne.
Svojim će te krilima zaštititi,
i pod njegova ćeš se krila skloniti:
Vjernost je njegova štit i obrana!

Nećeš se bojati strašila noćnoga
ni strelice što leti danju,
ni kuge što se šulja kroz tmine,
ni pošasti što hara o podne.

Neće te snaći nesreća,
nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu.
Jer anđelima svojim zapovjedi
da te čuvaju na svim putima tvojim.

Evanđelje:

Mt 18,1-5.10

Anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U onaj čas pristupe učenici Isusu pa ga zapitaju: »Tko je, dakle, najveći u kraljevstvu nebeskom?« On dozove dijete, postavi ga posred njih i reče: »Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima.«

»Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. TEREZIJA OD DJETETA ISUSA

Na slikama ju često prikazuju s ružama jer je obećala da će s neba na zemlju posipati ruže, ruže milosti koje kod Boga isprosi za ljude.


THÉRÈSE MARTIN rođena je u Alençonu, Francuska, 2. siječnja 1873. Dva dana kasnije, krštena je kao Marie Frances Thérèse u crkvi Notre Dame. Roditelji su joj bili Louis Martin i Zélie Guérin. Nakon smrti njezine majke 28. kolovoza 1877., Thérèse i njezina obitelj preselili su se u Lisieux.

Potkraj 1879. prvi je put otišla na ispovijed. Na blagdan Duhova 1883. primila je posebnu milost ozdravljenja od teške bolesti po zagovoru Gospe od Pobjede. Poučena od benediktinki iz Lisieuxa i nakon intenzivne neposredne pripreme koja je kulminirala u živopisnom iskustvu intimnog jedinstva s Kristom, primila je prvu svetu pričest 8. svibnja 1884. Nekoliko tjedana kasnije, 14. lipnja iste godine, primila je sakrament krizme, potpuno svjesna prihvaćanja dara Duha Svetoga kao osobnog sudjelovanja u milosti Pedesetnice.

Željela je prigrliti kontemplativni život, kao što su to učinile njezine sestre Pauline i Marie u karmelu u Lisieuxu, ali ju je u tome spriječila njezina mladost. Tijekom posjeta Italiji, nakon što je posjetila Kuću Loreto i sveta mjesta Vječnoga Grada, tijekom audijencije koju je 20. studenoga 1887. papa Leon XIII. dao hodočasnicima iz Lisieuxa, s djetinjom je odvažnošću zamolila Svetog Oca da bude mogao ući u Karmel s petnaest godina.

Dana 9. travnja 1888. ušla je u Karmel u Lisieuxu. Habit je primila 10. siječnja iduće godine, a redovničke zavjete položila je 8. rujna 1890. na svetkovinu Rođenja Blažene Djevice Marije.

U Karmelu je prigrlila put savršenstva koji je zacrtala Utemeljiteljica, sveta Terezija od Isusa, ispunjavajući istinskim žarom i vjernošću različite društvene odgovornosti koje su joj bile povjerene.

Njezina je vjera bila na kušnji zbog bolesti njezina voljenog oca, Louisa Martina, koji je umro 29. srpnja 1894. Terezija je ipak rasla u svetosti, prosvijetljena Božjom Riječi i nadahnuta Evanđeljem da ljubav stavi u središte svega.

U svojim autobiografskim rukopisima ostavila nam je ne samo svoja sjećanja na djetinjstvo i mladost nego i portret svoje duše, opis svojih najintimnijih iskustava. Otkrila je mali put duhovnog djetinjstva i njime poučavala novakinje koje su joj bile povjerene. Smatrala je posebnim darom primiti zaduženje da molitvom i žrtvom prati dvojicu “braće misionara”. Obuzeta ljubavlju Krista, svoga jedinog Zaručnika, sve je dublje prodirala u otajstvo Crkve i postajala sve svjesnija svog apostolskog i misionarskog poziva da privuče svakoga na svoj put.

Dana 9. lipnja 1895., na svetkovinu Presvetog Trojstva, prinijela je samu sebe kao žrtvu milosrdnoj ljubavi Božjoj. U to je vrijeme napisala svoj prvi autobiografski rukopis, koji je poklonila majci Agnes za njezin rođendan 21. siječnja 1896.

Nekoliko mjeseci kasnije, 3. travnja, u noći između Velikog četvrtka i Velikog petka, doživjela je hemoptizu, prvi znak bolesti koja će je dovesti do smrti; pozdravila je ovaj događaj kao tajanstvenu posjetu Božanskog Zaručnika. Od ove točke nadalje, ušla je u kušnju vjere koja će trajati do njezine smrti; ona daje neodoljivo svjedočanstvo o tome u svojim spisima. U rujnu je dovršila rukopis B; ovaj tekst daje zapanjujuće dokaze o duhovnoj zrelosti koju je postigla, osobito o otkriću svog poziva u srcu Crkve.

Dok joj je zdravlje opadalo i vrijeme suđenja se nastavljalo, u mjesecu lipnju počela je raditi na rukopisu C, posvećenom Majci Marie de Gonzague. Nove milosti dovele su je do višeg savršenstva i otkrila je nove spoznaje za širenje svoje poruke u Crkvi, za dobrobit duša koje će slijediti njezin put. U ambulantu je prebačena 8. srpnja. Njezine su sestre i druge redovnice skupljale njezine izreke. U međuvremenu su se njezine patnje i kušnje pojačale. Strpljivo ih je prihvaćala sve do svoje smrti u poslijepodnevnim satima 30. rujna 1897. “Ja ne umirem, ja ulazim u život”, napisala je svom duhovnom bratu misionaru, ocu M. Bellieru. Njezine posljednje riječi, “Bože moj…, volim te!”, zapečatile su život koji se ugasio na zemlji u dvadeset i četvrtoj godini; tako je počelo, kao što je i bila njena želja.

Svetim ju je proglasio papa Pio XI. 17. svibnja 1925. Isti ju je Papa 14. prosinca 1927. proglasio univerzalnom zaštitnicom misija, uz svetog Franju Ksaverskog.

Njezin nauk i primjer svetosti primljeni su s velikim entuzijazmom od svih slojeva vjernika tijekom ovog stoljeća, kao i od ljudi izvan Katoličke Crkve i izvan kršćanstva.

U povodu stote obljetnice njezine smrti, mnoge su biskupske konferencije zamolile Papu da je proglasi crkvenom naučiteljicom, s obzirom na čvrstoću njezine duhovne mudrosti nadahnute Evanđeljem, izvornost njezinih teoloških intuicija ispunjenih uzvišenim učenjem, te univerzalno prihvaćanje njezine duhovne poruke, koja je pozdravljena diljem svijeta i raširena prijevodima njezinih djela na više od pedeset jezika.

Imajući na umu ove zahtjeve, Njegova Svetost Papa Ivan Pavao II. zamolio je Kongregaciju za kauze svetaca, koja je nadležna za ovo područje, u dogovoru s Kongregacijom za nauk vjere u pogledu njezinog uzvišenog učenja, da prouči prikladnost proglasivši je crkvenom naučiteljicom.

Dana 24. kolovoza, na kraju euharistijskog slavlja na dvanaestom Svjetskom danu mladih u Parizu, u nazočnosti stotina biskupa i pred golemim mnoštvom mladih iz cijeloga svijeta, papa Ivan Pavao II. obznanio je svoju namjeru proglasiti Tereziju Djeteta Isusa i Svetoga Lica doktor sveopće Crkve u nedjelju Svjetskih misija, 19. listopada 1997.

Godine 2015. Thérèseine roditelje, svece Louisa Martina i Marie-Azélie Guérin, proglasio je svetima papa Franjo I.; bili su prvi supružnici koji su zajedno proglašeni svetima kao par.

***

“Bog ne gleda na veličinu naših djela, nego samo na ljubav s kojom se ona obavljaju.”

MISNA ČITANJA – 1. LISTOPADA 2025.

Za tobom ću kamo god ti pošao.

XXVI. tjedan kroz godinu

Srijeda, 1. 10. 2025.

Sv. Terezija od Djeteta Isusa, djevica i crkvena naučiteljica

Spomendan

ČITANJA:
od dana: Neh 2,1-8; Ps 137,1-6; Lk 9,57-62

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Terezija, Tereza, Terza, Zita, Remigije

NAPOMENA:
Listopad – mjesec Gospine krunice Neka se u mjesecu listopadu vjernicima preporuči molitva Gospine krunice. Potrebno je obrazložiti njezinu narav, te značenje i pomoć u kršćanskom životu današnjeg vjernika.

Prvo čitanje:

Neh 2,1-8

Ako je kralju po volji, pusti me da idem u grad svojih otaca da ga obnovim.

Čitanje Knjige Nehemijine

Mjeseca Nisana, dvadesete godine kraljevanja Artakserksova, stajalo je vino pred kraljem. Uzeh ga i ponudih kralju. Bio sam pred njim tužan. Tada mi kralj reče: »Što ti je tužno lice? Nisi li možda bolestan? Nije drugo nego je tuga u tvome srcu!« Ja se veoma uplaših i rekoh kralju: »Neka uvijek živi kralj! Kako mi lice ne bi bilo tužno, kad je grad gdje su grobovi mojih otaca razoren, a vrata mu ognjem spaljena?« Kralj me upita: »Što, dakle, želiš?«

Pomolih se Bogu nebeskom i odgovorih kralju: »Ako je kralju po volji, i ako ti je mio sluga tvoj, pusti me da odem u Judeju, u grad grobova mojih otaca, da ga obnovim.« Kralj me upita pred kraljicom, koja je sjedila kraj njega: »Koliko bi trajao tvoj put? Kada ćeš se vratiti?« Pošto sam utvrdio vrijeme koje je odgovaralo kralju, pusti me da odem.

Još rekoh kralju: »Ako je kralju po volji, mogao bih ponijeti pisma upraviteljima s onu stranu Rijeke, da me propuste do Judeje; i pismo Asafu, nadgledniku kraljeve šume, da mi dadne drva za gradnju vrata na tvrđi Hrama, za gradski bedem i za kuću u kojoj ću se nastaniti.«

I dade mi kralj, jer dobrostiva ruka Boga moga bijaše nada mnom.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 137,1-6

Pripjev:

Nek mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada.

Na obali rijeka babilonskih
sjeđasmo i plakasmo
spominjući se Siona;
o vrbe naokolo
harfe svoje bijasmo povješali.

I tada porobljivači naši
zaiskaše od nas da pjevamo,
mučitelji naši – da se veselimo:
»Pjevajte nam pjesmu sionsku!«

Kako da pjesmu Gospodnju pjevamo
u zemlji tuđinskoj?
Nek se osuši desnica moja,
Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

Nek mi se jezik za nepce prilijepi
ako spomen tvoj smetnem ja ikada,
ako ne stavim Jeruzalem
vrh svake radosti svoje!

Evanđelje:

Lk 9,57-62

Za tobom ću kamo god ti pošao.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Dok su Isus i njegovi učenici išli putem, reče mu netko: »Za tobom ću kamo god ti pošao.« Reče mu Isus: »Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema ni gdje bi glavu naslonio.«

Drugomu nekom reče: »Pođi za mnom!« A on će mu: »Dopusti mi da prije odem i pokopam oca.« Reče mu: »Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.«

I neki drugi reče: »Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima.« Reče mu Isus: »Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. JERONIM

Danas slavimo blagdan sv. Jeronima, velikog sveca i mistika s kraja 4. i početka 5. stoljeća, zaštitnika Dalmacije i prevoditelja Biblije na latinski jezik


Danas slavimo blagdan sv. Jeronima, velikog sveca i mistika s kraja 4. i početka 5. stoljeća, jednog od najučenijih ljudi svoga vremena. Prema njemu se nazivaju i mnoge hrvatske crkve, zavodi, škole – kako u Hrvatskoj, tako i među Hrvatima diljem svijeta.

Sv. Jeronim dakako nije bio Hrvat (jer su Hrvati doselili na ove prostore tek kojih 200 godina nakon njegove smrti), ali podrijetlo vuče upravo s danas hrvatske strane Jadrana. Rođen je 347. godine u Stridonu, u Dalmaciji, a bio je Rimljanin ili možda romanizirani Ilir. Oko točne lokacije grada Stridona znanstvenici još uvijek raspravljaju. Neki misle da se radi o gradu-tvrđavi Strzanj, koji se nalazio iznad Šuice (kod Tomislavgrada), drugi opet Stridon smještaju u bugojanski ili uškopaljski kraj…

Sam svetac je vrlo često, svjestan svoje teške naravi, znao reći: “Parce mihi, Domine, quia Dalmata sum” (Oprosti mi, Bože, jer sam Dalmatinac)!

Prevodio Bibliju

Jeronim je došao u Rim svakako u ranoj mladosti. Tamo je kod velikih učitelja učio govorništvo i tako upoznavao latinsku kulturnu baštinu te klasični latinski jezik. Samo krštenje je primio 366. godine u nešto zrelijoj dobi. Nemiran duh, koje ga je uvelike obilježavao, odveo ga je daleko od velegrada, pa je uskoro pošao u palestinsku pustinju, gdje je živio kao eremit (pustinjak) te učio hebrejski jezik i usavršavao se u grčkom. Potom odlazi u Antiohiju u Siriji gdje je 378. godine bio zaređen za svećenika.

Papa Damaz poziva ga 382. natrag u Rim i imenuje svojim osobnim tajnikom te mu povjerava vrlo odgovoran i nadasve zahtjevan posao novog prijevoda Evanđelja s grčkog na latinski jezik. Potreba jednog takvog prijevoda bila je nadasve velika, jer većina kršćana na Zapadu sve je manje znala grčki jezik, koji je do tada bio službeni jezik u Crkvi i na kojem su bile napisane sve novozavjetne knjige, a i Stari zavjet se čitao i proučavao ne na izvornom hebrejskom jeziku, nego u grčkom prijevodu poznatom pod imenom Septuaginta. Postojalo je doduše već nekoliko prijevoda Novog zavjeta na latinski jezik, ali većina je bila nestručna ili neprikladna za uporabu. Sve svoje izvanredno znanje i volju ulaže sad Jeronim u taj posao.

Poznavao je izvanredno latinski (i to onaj najbolji latinski, koji je učio u ciceronovskoj govorničkoj školi), grčki i hebrejski, a vladao je još i aramejskim, sirijskim i arapskim. Uskoro je preveo evanđelja na latinski, ali nikako nije želio stati na tome, nego se odmah nakon toga s oduševljenjem bacio na prijevod starozavjetnih knjiga, i to ne s grčkog prijevoda (Septuaginta), nego s hebrejskog izvornika.

Kandidat za Papu

Nakon smrti pape Damaza (384.), Jeronimova velikog mecene i zaštitnika, sam je Jeronim bio jedan od najozbiljnijih kandidata za papinsko prijestolje. No kad je izabran drugi kandidat, Siricije, Jeronimu izrazito nesklon, on napušta Rim te odlazi najprije u Antiohiju, a potom u Aleksandriju, da bi se nastanio u Betlehemu (386.), gdje će dugo godina živjeti kao pustinjak u jednoj špilji (vjerovao je da se upravo u njojIsusrodio), te se baviti znanstvenim radom i služiti kao duhovni vođa za redovnike i redovnice u dva ženska i jednom muškom samostanu, koje je utemeljio s jednom ženom imenom Paula. Na prijevodu svih starozavjetnih knjiga provest će punih 15 godina! U Betlehemu je i umro 420. godine.

Mnogi su bili oduševljeni njegovim novim prijevodima, ali se također mnogi nisu slagali s njegovim novim načinom prevođenja. Njegov neuobičajeni stil jezika i prevođenja izazvao je protivljenja, a ponegdje čak i proteste vjernika. Tako su vjernici u Tripoliju, nakon što su na misi slušali Jeronimov prijevod Jonine knjige, izašli na ulice i podigli ustanak protiv upotrebe njegovih prijevoda u liturgiji. Njegov suvremenik sv. Augustin također je bio veliki protivnik novog Jeronimova stila te ga je često kritizirao. Osobito je zazorno bilo što je prijevode starozavjetnih knjiga činio iz izvornog hebrejskog jezika, budući da je do tada Septuaginta također smatrana nadahnutom knjigom (premda je bila samo prijevod!) i svi su prijevodi rađeni na temelju tog predloška. Budući da je u Bibliji nadahnutom smatrana svaka pojedina riječ, pa čak i zarez, dotadašnji su prevoditelji na latinski prevodili riječ za riječ. Jeronim je prvi uvidio da su takvi doslovni prijevodi nedostatni, jer ne uzimaju u obzir duh svakog jezika, pa je počeo prevoditi ne riječ za riječ, nego smisao za smisao (tzv. dinamička ekvivalenca). Proći će dugo godina dok takav njegov stav neće biti općenito prihvaćen u čitavoj Crkvi (sve do danas).

Njegov prijevod Biblije poznat je pod imenom Vulgata (u prijevodu znači “opća”, “opće poznata” ili pak “u općoj uporabi”), no njegove su prevedene knjige činile samo dio te Vulgate (doduše najveći dio), dok su druge knjige preveli drugi učenjaci. Jeronim se slagao sa židovskim rabinima da knjige koje se nalaze u Septuaginti, ali ne i u hebrejskom izvorniku (Mudrost, Sirah, Tobija, Judita, Baruh te Prva i Druga Makabejcima), ne trebaju biti prihvaćene u kanon biblijskih knjiga. Opet se njegovu stavu suprotstavio Augustin, te je Augustinovo mišljenje prevladalo, pa danas u svim izdanjima Biblije imamo uključene i te knjige.

Jeronim se nije zadržao samo na prijevodima, nego je započeo pisati i komentare biblijskih knjiga, osobito starozavjetnih. U tome je također bio izvanredno uspješan, tako da i mnogi današnji biblijski stručnjaci drže kako su ti komentari još uvijek vrlo aktualni i korisni, te da možda nikada nitko nije prodro u biblijske dubine kao drevni Jeronim. Ipak, i on se redovito držao alegoričkog tumačenja, koje je tada bilo prevladavajuće, ali se zato u prijevodima držao više stvarne i povijesne pozadine u kojoj su te knjige nastale. Osim toga, napisao je zavidan broj knjiga o estetici, redovništvu te teologiji.

Sklon konfliktu

Često je vrlo oštro znao kritizirati svoje oponente. Tako je za jednog drugog kršćanskog biblijskog komentatora, Rufina, nakon njegove smrti (u predgovoru svog prijevoda proroka Ezekiela), napisao: “A sad škorpion leži pokopan”. Za heretikaPelagija napisao je pak da je najgluplji od svih osoba čije su pameti bile zaglupljene škotskom zobenom kašom. Ipak se iz njegovih 117 sačuvanih pisama može lako iščitati njegova ljubav prema ljudima, ali isto tako i ljubav prema dobrom argumentu. Osnovao je govorničku školu za djecu u Jeruzalemu, brinuo se oko brojnih izbjeglica koji su pobjegli u Svetu Zemlju nakon provale Vandala u Rim 410., te iskazivao veliku ljubav prema siromašnima i nemoćnima.

Proglašen je svecem i crkvenim ocem, a Tridentinski sabor proglasio ga je i crkvenim naučiteljem, što je najveća titula koju od službene Crkve može dobiti neka osoba.

Sv. Jeronim umro je 30. rujna 420. godine u Betlehemu.

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 30. RUJNA 2025.

XXVI. tjedan kroz godinu

Spomendan

Sv. Jeronim, prezbiter i crkveni naučitelj

Psaltir

2. tjedan psaltira

Misao iz evanđelja dana

Isus sa svom odlučnošću krenu prema Jeruzalemu.

Čitanja:

od dana: Zah 8,20-23; Ps 87,1-7; Lk 9,51-56

Boja liturgijskog ruha:

bijela

Imendani:

Jeronim, Jerko, Jerka; Grgur, Časlav, Felicija

Prvo čitanje:

Zah 8,20-23

Doći će mnogi narodi tražiti Gospodina u Jeruzalemu.

Čitanje Knjige proroka Zaharije
Ovako govori Gospodin nad Vojskama: Još će dolaziti narodi i stanovnici mnogih gradova. Stanovnici jednoga grada ići će u drugi govoreći: Hajde da idemo moliti lice Gospodnje i tražiti Gospodina nad Vojskama! Ići ću i ja! I doći će mnogi puci i moćni će narodi tražiti Gospodina nad Vojskama u Jeruzalemu i moliti lice Gospodnje.
Ovako govori Gospodin nad Vojskama: U one će dane deset ljudi od naroda svih jezika hvatati jednog Židova za skut govoreći: Idemo s vama, jer čusmo da je s vama Bog.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 87,1-7

Pripjev: Bog je s nama!

Zdanje svoje na svetim gorama
ljubi Gospodin;
draža su mu vrata sionska
nego svi šatori Jakovljevi.
Divote se govore o tebi,
grade Božji!

»Evo, Rahab i Babilon brojit ću
k onima što me štuju;
Filisteja i Tir i narod etiopski –
i oni su rođeni ondje.«
O Sionu se govori:
»Ovaj i onaj u njemu je rođen!
Svevišnji ga utemelji!«

Gospodin će zapisati u knjigu naroda:
»Ovi su rođeni ondje.«
I pjevat će igrajući kolo:
»Svi su izvori moji u tebi!«

Evanđelje:

Lk 9,51-56

Isus sa svom odlučnošću krenu prema Jeruzalemu.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu.
I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijsko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: »Gospodine hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?« No on se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo.
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETI ARKANĐELI – MIHAEL, GABRIEL I RAFAEL

Crkva slavi blagdan svetih arkanđela: Mihaela, Gabriela i Rafaela, trojicu najznajčajnijih i najomiljenijih predstavnika anđeoskog svijeta. Božji su glasnici.


Tri arkanđela navedena su po imenu u Svetom pismu, sveti Mihael (Tko je kao Bog), sveti Gabrijel (Božja snaga) i sveti Rafael (Bog liječi). Danas, 29. rujna njihov je blagdan. Anđeli su po katoličkom učenju osobna, od Boga stvorena bića, koja “uvijek gledaju lice Oca nebeskoga” (Mt 18,10), te su neposredni svjedoci njegovih velikih djela i razglašuju njegovu slavu (grčki angelos znači glasnik). Za razliku od ljudi, anđeli nisu vezani na tijelo. Oni su čisti dusi, a posjeduju veću moć nad materijom od čovjeka i veću sposobnost spoznaje. Nauka o anđelima (angelologija) razvrstava anđele u devet korova. Osmi su kor arkanđeli i među njih spadaju Mihael, Gabriel i Rafael.

SVETI MIHAEL

Najstarije štovanje arkanđela Mihaela zabilježeno je već u 4. stoljeću. Mihael je, po Bibliji, na početku Božjeg stvaranja, vođa i pobjednik u borbi protiv pobunjenih anđela koje je predvodio Lucifer (Sotona). Prema liturgijskim tekstovima, Mihael je voditelj duša u raj.

I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Ðavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi.” (Otkrivenje 12, 7 – 9)

Općenito, sveti Mihael se štuje kao branitelj i zaštitnik vjere i Crkve. Kao svojeg patrona posebno ga časte, u vezi s njegovom ulogom, vojnici i policajci, pa ljekarnici, vagari i trgovci, pekari, umirući.

Sveti Mihaele Arhanđele, brani nas u boju; protiv pakosti i zasjedama đavolskih budi nam zaklon. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo: Ti, vojvodo vojske nebeske, Sotonu i druge duhove zlobne, koji svijetom obilaze na propast duša, božanskom krepošću i jakošću u pakao strovali. Amen.

SVETI GABRIEL

Arkanđeo Gabriel u Bibliji nastupa kao glasnik Božjih odluka. On u Starom zavjetu tumači proroku Danijelu viđenje ovna i jarca (Dan 8, 16-26) i značenje sedamdeset godina (Dan 9, 21-17). U Novom zavjetu svećeniku Zahariji naviješta rođenje Ivana Krstitelja (Lk 1,11-20), ukazuje se Mariji i naviješta rođenje Isusovo (Lk 1,26-38). Do reforme katoličkog kalendara (1969.) kalendarski spomendan Gabriela bio je 24. ožujka, dan uoči blagdana Blagovijesti. Sada je zajedno s Mihaelom i Rafaelom, 29. rujna. U ikonografiji se najčešće prikazuje kao navjestitelj s ljiljanom u ruci.

U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!” Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No, anđeo joj reče: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.” (Luka 1, 26 – 33)

U Crkvi je godine 1951. proglašen zaštitnikom telekomunikacija i obavijesnih sredstava. Patron je glasnika, poštara i filatelista.

O Bože, koji si između svih anđela, odabrao arkanđela Gabriela, da navijesti tajnu tvoga utjelovljenja, daj nama, molimo te, da se, slaveći ga na zemlji, možemo nadati njegovoj zaštiti na nebu, po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

SVETI RAFAEL

Rafael se u Bibliji spominje samo u Knjizi o Tobiji, kao pratilac na putu, zaštitnik i zagovornik mladog Tobije. Po Božjoj zapovijedi svladava pakosnog zloduha Asmodeja i iscjeljuje Tobijina oca.

Tobit, Tobijin otac, oslijepio je ptičjim izmetom. Tobit i njegov sin bili su pravedni ljudi u Božjim očima. Tobit je želio da se njegov sin oženi Sarom. Tobija je oklijevao jer se Sara već udala za sedam muževa i svi su umrli.

Ali i Tobit i njegov sin pouzdavali su se u Boga. Tobit je, budući da je bio slijep, uputio Tobiju da unajmi vodiča da ga prati na putovanju; pa je Tobija zatražio pomoć od Azarije, koji je zapravo bio prerušeni arkanđeo Rafael.

“Potom Tobit pozva Tobiju, sina svoga, i reče mu: »Sine, pobrini se za plaću čovjeku koji je išao s tobom; a treba mu dati i štogod povrh toga.« Sin odgovori: »Neću štetovati dadem li mu i polovicu onoga što sam donio, jer me doveo k tebi zdrava, izliječio moju ženu, podigao moj novac, a onda i tebi vratio zdravlje.« Starac odgovori: »To mu s pravom pripada!« Onda pozva anđela i kaza mu: »Uzmi polovicu od svega onoga što ste donijeli.« Tada anđeo pozva njih dvojicu u stranu i reče im: »Blagoslivljajte Boga, hvalite ga i veličajte, hvalite ga pred svim živima zbog onoga što je za vas učinio. Lijepo je hvaliti Boga i uznositi ime njegovo; bogobojazno razglašavati djela njegova.” (Tobija 12, 1 – 6)

Rafael je patron ljekarnika, iseljenika, hodočasnika, putnika, brodara, rudara, krovopokrivača.

O Bože, koji si svom slugi Tobiji dao kao pratnju na putu sv. arkanđela Rafaela, daj nama, ponizno te molimo mi, tvoje sluge, da uvijek budemo zaštićeni pomoću ovog kneza Nebeskog Dvora i ojačani Njegovom pomoći, po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Pin It