Feel Medjugorje
Author

FMteam

Browsing
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 8. LISTOPADA 2025.

MISNA ČITANJA – 8. LISTOPADA 2025.

Gospodine, nauči nas moliti!

XXVII. tjedan kroz godinu

Srijeda, 8. 10. 2025.

Svagdan ili: sv. Demetrije i drugovi, mučenici

ČITANJA:
Jon 4,1-11; Ps 86,3-6.9-10; Lk 11,1-4

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Demetrije, Pelagija, Hugo, Šimun, Benedikta

Prvo čitanje:

Jon 4,1-11

Tebi je žao bršljana, a meni da ne bude žao Ninive, grada velikoga!

Čitanje Knjige proroka Jone

Joni bi veoma krivo, i rasrdi se. I ovako se pomoli Gospodinu: »Ah, Gospodine, nisam li ja to slutio dok još u svojoj zemlji bijah? Zato sam htio prije pobjeći u Taršiš; jer znao sam da si ti Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev i bogat milosrđem, i da se nad nesrećom brzo sažališ. Sada, Gospodine, uzmi moj život, jer mi je bolje umrijeti nego živjeti.« Gospodin odgovori: Srdiš li se ti s pravom?«

Jona iziđe iz grada i sjede s istoka gradu; načini ondje kolibu i sjede pod njom u hlad da vidi što će biti od grada. A Gospodin Bog učini da izraste bršljan nad Jonom i pruži sjenu njegovoj glavi, te da ga izliječi od zlovolje. Jona se bršljanu veoma obradova. Ali sutradan, u osvit zore, Bog zapovjedi crvu da podgrize bršljan, i on usahnu. Kad je ogranulo sunce, posla Bog vruć istočni vjetar; sunce je palilo glavu Joninu, te je sasvim klonuo. Poželje umrijeti i reče: »Bolje mi je umrijeti nego živjeti.«

Bog upita Jonu: »Srdiš li se s pravom zbog bršljana?« On odgovori: »Da, s pravom sam ljut nasmrt.« Gospodin mu reče: »Tebi je žao bršljana oko kojega se nisi trudio, nego je u jednu noć nikao i u jednu noć usahnuo. A meni da ne bude žao Ninive, grada velikoga, u kojem ima više od sto i dvadeset tisuća ljudi koji ne znaju razlikovati desno i lijevo, a uz to i mnogo životinja!«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 86,3-6.9-10

Pripjev:

Ti si, Gospodine, milosrdan i blag!

Gospodine, smiluj mi se,
jer povazdan vapijem k tebi.
Razveseli dušu sluge svoga,
jer k tebi, Gospodine, dušu uzdižem.

Jer si ti, Gospodine, dobar i rado praštaš,
pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.
Slušaj, Gospodine, molitvu moju,
i pazi na glas vapaja mog.

Svi narodi što ih stvori doći će
i klanjat se tebi, Gospodine,
i slavit će ime tvoje.
Jer ti si velik i činiš čudesa:
ti si jedini Bog.

Evanđelje:

Lk 11,1-4

Gospodine, nauči nas moliti!

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: »Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike!« On ime reče:

»Kad molite, govorite:

Oče!

Sveti se ime tvoje!

Dođi kraljevstvo tvoje!

Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan!

I otpusti nam grijehe naše:

ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem!

I ne uvedi nas u napast!«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

Blažena Djevica Marija od Krunice

Blažena Djevica Marija od Krunice

Blažena Djevica Marija od Krunice (ili Gospa od Ružarija) blagdan je nastao kao spomen na veliku pobjedu kršćanske flote nad turskom u glasovitoj bitki kod Lepanta 7. listopada 1571. Pobjeda se pripisuje molitvi krunice na koju je pozvao cijelo kršćanstvo tadašnji papa sv. Pio V.

Blagdan ima povijesnu pozadinu. U 16. stoljeću Europa se našla pred velikom opasnošću od turske vojske koja je osvajala nove krajeve i prijetila cijeloj Europi. U nizu različitih poticaja na otpor papa Pio V. pozvao je godine 1569. kršćanski svijet i na molitvu svete krunice. Dana 7. listopada 1571. došlo je do odlučne pomorske bitke kod Lepanta (u Korintskom zaljevu, u Grčkoj) u kojoj je ujedinjena španjolska, venecijska i papinska flota, pod zapovjedništvom Don Juana d´Austria, pobijedila tursku silu. Na uspomenu velike pobjede papa dan 7. listopada proglašava blagdanom “Gospe od Pobjede”. Godine 1573. spomendan mijenja ime u “Blagdan svete Krunice”, odnosno “blagdan Kraljice od Krunice”. U krajevima gdje se krunica zove ružarij i blagdan nosi ime “Gospe od Svetog Ružarija” ili slično.

Povijest krunice

Početkom 12. stoljeća na Zapadu širila se praksa recitiranja molitve “Zdravo Marijo”. Od te molitve bio je poznat i recitiran samo njezin prvi dio anđeoski pozdrav i Elizabetin blagoslov. Tek pred kraj 15. stoljeća, kada se raširio običaj moljenja “Sveta Marijo”, bilo je pridodano izgovaranje imena Isus, i završni Amen.

Njemački kartuzijanac Henrik Kalkar (1328. – 1408.) podijelio je 150 Zdravo Marija na 15 desetki između kojih je umetnuo molitvu Oče naš. Nekako u isto vrijeme nastaje legenda o nastanku krunice od strane svetog Dominika, utemeljitelja Reda dominikanaca, koju je osobito širio njegov subrat Alan de la Roche.

Prvi dokument koji potvrđuje postojanje ili pokušaj da se ujedini molitva ponavljanja Zdravo Marija s meditacijama otajstava uzetih iz Biblije dolazi iz 15. stoljeća. Između godine 1410. i 1439., kartuzijanac iz Kölna, Dominik Pruski, predlaže jednu novu formu prema kojoj je moljenje Zdravo Marija svedeno na 50 puta, ali je svakoj molitvi Zdravo Marijo pridodano određeni odlomak Evanđelja. Ti odlomci bili su raspodijeljeni tako, da ih je 14 razmatralo Isusov život prije početka javnog djelovanja; 6 njegovo javno djelovanje; 24 njegovu muku i smrt; te ostalih 6 Isusovo uskrsnuće , slavu i krunjenje Marijino. Ovakav način razmatranja otajstava spasenja dovest će i do podjele na tri velika otajstva: radosno, žalosno i slavno. Osobito u 15. stoljeću ova će vrsta molitve doživjeti svoj veliki procvat.

Nakon što se ova pobožnost jako raširila među vjernicima osjetila se potreba da se još oblikuje u smislu pojednostavljivanja. Godine 1521. dominikanac Alberto da Castello sveo je ova otajstva na svega 15, na način da ih je formulirao tako da bi se oni razmatrali u obliku kratkog teksta ili bi se jednostavno ponavljali kratki zazivi iza svakog moljenja prvog dijela Zdravo Marijo. Mnoga marijanska bratstva širom tadašnje Europe rado su prihvatila ovu pobožnost. U povodu dvadeset i pete obljetnice svojeg pontifikata 2002. g. papa Ivan Pavao II. uveo je četvrto otajstvo pod nazivom otajstvo svjetla.

Vidi Obećanja koja je Blažena Djevica Marija dala sv. Dominiku i Bl. Alanu.

Izvor: Bitno.net

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 7. LISTOPADA 2025.

MISNA ČITANJA – 7. LISTOPADA 2025.

Marta ga primi u kuću. Marija je izabrala bolji dio.

XXVII. tjedan kroz godinu

Utorak, 7. 10. 2025.

Blažena Djevica Marija od Krunice

Spomendan

ČITANJA:
Jon 3,1-10; Ps 130,1-8; Lk 10,38-42

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Ruža, Rozalija, Roza, Justina

Prvo čitanje:

Jon 3,1-10

Obratiše se Ninivljani od svojega zlog puta, i sažali se Bogu.

Čitanje Knjige proroka Jone

Riječ Gospodnja dođe Joni: »Ustani – reče mu – idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu što ću ti reći.« Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Gospodin zapovjedi. Niniva bijaše grad božanski velik – tri dana hoda.

Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: »Još četrdeset dana, i Niniva će biti razorena.«

Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega.

Glas doprije i do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja, skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo. Tada se po odredbi kralja i njegovih velikaša oglasi i objavi u Ninivi: »Ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse ništa, ni da pasu, ni da vodu piju. Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeću, da glasno Boga zazivlju i da se obrate svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je činio. Tko zna, možda će se povratiti Bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?«

Bog vidje što su učinili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bogu zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio, i ne učini.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 130,1-8

Pripjev:

Ako se grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati?

Iz dubine, vapijem tebi, Gospodine:
Gospodine, usliši glas moj!
Neka pazi uho tvoje
na glas moga vapaja!

Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao,
Gospodine, tko će opstati?
Al’ u tebe je praštanje,
da bismo ti služili.

U Gospodina ja se uzdam,
duša se moja u njegovu uzda riječ.
Duša moja čeka Gospodina
više no zoru straža noćna.

Više no zoru straža noćna
nek Izrael čeka Gospodina.
Jer je u Gospodina milosrđe
i obilno je u njega otkupljenje;
on će otkupiti Izraela
od svih grijeha njegovih.

Evanđelje:

Lk 10,38-42

Marta ga primi u kuću. Marija je izabrala bolji dio.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Isus uđe u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavi posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.« Odgovori joj Gospodin: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. BRUNO

SVETAC DANA – SV. BRUNO

Sveti Bruno, veliki svetac iz 11. stoljeća, utemeljitelj je najstrožeg i najmističnijeg katoličkog reda

Sveti Bruno, osnivač kartuzijanskoga reda, rodio se oko god. 1030. u Kölnu. O obitelji iz koje potjecaše i o njegovu djetinjstvu jedva da se što pouzdano znade. No zato znamo jako dobro toliko toga o njegovu školovanju i odgoju jer nam jedan odličan ljetopis iz XII. stoljeća govori da je sveti Bruno stekao temeljito poznavanje duhovne i religiozne literature. Nauke je započeo u kolegijatskoj crkvenoj školi Sv. Kuniberta u svom rodnom gradu. Zatim je pošao u Reims na daljnje usavršavanje u naukama i ondje s uspjehom završio studij. Odlučio se tada posvetiti posve duhovnome staležu i tako svoje znanje upotrijebiti u službi Crkve. Njegovo duhovno raspoloženje iz tog razdoblja najbolje izriče njegova latinska pjesma o ludosti grijeha, a koja počinje ovako:

»Tvorac je svemira svakoga od smrtnika pozvao u život, da po zaslugama primi nagradu slave u nebeskim stanovima. Blago onome koji onamo neprestano upire pamet te budan izbjegava sve što je grješno.«

Sveti Bruno je bio veoma ozbiljan klerik pa je brzo postao i kanonik katedrale u Reimsu. Kao kanonik dobio je nalog da predaje takozvane »artes liberales« – slobodne vještine, među njima gramatiku, retoriku, logiku, filozofiju, a onda i svetu teologiju. Naslijedivši godine 1056. profesora Herimanna, preuzeo je i vodstvo biskupske škole. Kasnije, to jest god. 1075., postao je napokon kancelar svoga nadbiskupa u Kölnu.

Sveti Bruno je kao profesor oduševljavao učenike, među kojima se nalazio i kasniji papa Urban II. Učenici su svoga učitelja poštivali kao veoma učena i ozbiljna učenjaka. Međutim, on sam bijaše nezadovoljan samim sobom i onim što je radio. Želja ga je vukla prema nečemu savršenijem. Promatrajući tadašnje prilike među višim klerom u Crkvi, odlučno se stavio na stranu pape Grgura VII. koji je svom odlučnošću želio u Crkvi načiniti red i osloboditi je od nedostojnih službenika.

Takav je bio i tadašnji nadbiskup Reimsa, čovjek bez obrazovanja i religioznog duha, koji je svetogrdnom kupnjom ili simonijom došao na nadbiskupsku stolicu. Tu je čast za pozamašnu svotu bio kupio od francuskoga kralja Filipa I. Njemu je tu čast, izopćivši ga, oduzeo papin legat, a ponudio je Brunu, a on je tu privlačnu ponudu odbio.

A zašto? – Promatrajući žalosne prilike u Crkvi, Bruno je načinio zavjet da će ostaviti svijet te živjeti životom Kristovih siromaha. Tako su se, naime, nazivale skupine pustinjaka koji su se povlačili u šumovite predjele te ondje živjeli ili u posvemašnjoj osamljenosti ili ipak pod jednim zajedničkim pravilom. Njihov kruh svagdašnji bijaše: siromaštvo, pokora i samoća.

Bruno je u proljeće god. 1084. pošao na put prema Alpama da ondje potraži prikladno samotno mjesto. Našao ga je u masivu La Grande Chartreuse te se ondje sa šest istomišljenika odlučio nastaniti i provoditi pustinjački život. I tako se na uzvisini od 1175 metara rodila prva kartuzija koja je bez nekog posebnog pravila željela slijediti veliku pustinjačku tradiciju.

Sveti Bruno, osnivač prve kartuzije, morao je teška srca god. 1090. napustiti svoju samoću jer ga je k sebi za savjetnika pozvao negdašnji njegov učenik papa Urban II. Svoju je malu kartuzijansku zajednicu prepustio brizi magistra Landuina iz Toskane. Jedno je vrijeme s Papom boravio u Rimu, no kad je ondje iz političkih razloga postalo opasno prebivati, pošao je skupa s njime u južnu Italiju koja je tada bila pod vlašću Normana. Papa je ondje Bruna htio učiniti biskupom u Reggiju, no Bruno, pun čežnje za samoćom opet je ponuđenu biskupsku mitru otklonio. Papa je poštivao njegovu želju te mu dopustio da uz pomoć grofa Rogera osnuje novu kartuziju Santa Maria della Torre u biskupiji Squillace. Čar je te nove kartuzije opisao u jednom glasovitom pismu. U njoj je Bruno i umro 6. listopada 1101. godine.

Kad je god. 1193. ta kartuzija dokinuta, svečeve su relikvije prenijeli u crkvu obližnjega samostana San Stefano. Bruna je službeno proglasio svetim god. 1514. papa Leon X. Svetac je osnivač jednoga od najstrožih redova u Crkvi. Kao norma života kartuzijancima ipak služi benediktinsko pravilo, ali postroženo potpunom šutnjom i uzdržavanjem od mesne hrane. Kartuzijanci se hrane kruhom, povrćem, a za piće služi im voda.

Oni su kroz sva stoljeća nastojali ostati vjerni idealu svoga utemeljitelja pa je o njima nastala glasovita latinska poslovica: »Cartusia numquam reformata, quia numquam deformata« – Kartuziju nikad nije trebalo obnavljati, jer se nikad nije izrodila.

Svetoga su Bruna njegovi suvremenici nazivali svjetlom Crkve, cvijetom klera, slavom Njemačke i Francuske. On je to i zaslužio po svojim osobnim vrlinama, ali i po svome velikom djelu, osnutku kartuzijanskoga reda.

Neka lik toga »čovjeka dubokoga srca« – kako o njemu piše Dom Guigo I. – i idealnog uzora čiste kontemplacije osvijetli njegovo Pismo braći kartuzijancima, dragocjen spis što je izišao iz njegova srca.

»Saznavši iz česta i ugodna izvješćivanja blaženoga našeg brata Landuina za vašu razumnu i doista hvale vrijednu stegu, i čuvši za vašu svetu ljubav i neprekidno nastojanje oko neporočnosti i čestitosti, veseli se duh moj u Gospodinu. Uistinu se veselim, slavim i zahvaljujem Gospodinu, a ipak čeznem za ljubavlju. Veselim se, doduše, kako je i dostojno, zbog rasta plodova vaših kreposti, ali sam žalostan i crvenim se poradi sebe jer ležim mlitav i nepomičan u nečistoći svojih grijeha.

Radujte se, dakle, draga moja braćo, poradi blaženstva koje vam je palo u dio i zbog široke ruke milosti Božje prema vama. Radujte se, jer ste se dokopali mirne i sigurne postaje u samotnoj luci. U nju bi mnogi htjeli dospjeti, mnogi se trude nešto pokušavajući, a ipak ne prispijevaju. Mnogi pak, kad su je se već dokopali, bivaju isključeni, jer im ni jednom nije dano odozgo.

Stoga, braćo moja, nek vam važi kao sigurno i dokazano da će svatko, tko god se služio tim poželjnim dobrom pa ga na bilo koji način napustio, žaliti do kraja. Naravno, ako je u njemu bio neki obzir ili briga oko spasenja vlastite duše.

O vama, svojoj predragoj braći koja nisu svećenici, velim: Veliča duša moja Gospodina, jer nad vama vidim, prema izvještaju vašega starješine i predragoga oca koji se radi vas mnogo diči i veseli, veličanstvo Božjega milosrđa. I mi se veselimo, jer moćni Bog, kad ste vi već neupućeni u čitanje, svojim prstom upisuje u vaša srca ne samo ljubav, već i poznavanje svoga svetog zakona. Budući da opslužujete svom pomnjom i brigom pravu poslušnost, očito je da vi mudro čitate najslađi i životni plod božanskoga Pisma.«

Izvor: Bitno.net

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 6. LISTOPADA 2025.

MISNA ČITANJA – 6. LISTOPADA 2025.

Tko je moj bližnji?

XXVII. tjedan kroz godinu

Ponedjeljak, 6. 10. 2025.

Svagdan ili: Sv. Bruno, prezbiter

ČITANJA:
Jon 1,1 – 2,1.11; Otpj. pj.: Jon 2,2-5.8; Lk 10,25-37

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Bruno, Fides, Vjera, Vjerica, Magno

Prvo čitanje:

Jon 1,1 – 2,1.11

Jona ustade da pobjegne od Gospodina.

Početak Knjige proroka Jone

Riječ Gospodnja dođe Joni, sinu Amitajevu: »Ustani, reče mu, idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu, jer se zloća njihova popela do mene.«

A Jona ustade da pobjegne u Taršiš, daleko od Gospodina. Siđe u Jafu i nađe lađu što je plovila u Taršiš. Plati vozarinu i ukrca se da otplovi s njima u Taršiš, daleko od Gospodina. Ali Gospodin podiže na moru silan vjetar, i nastade nevrijeme veliko na moru, te mišljahu da će se lađa razbiti. Uplašiše se mornari; svaki zazva svoga boga, i stadoše iz lađe bacati tovar u more da bi je olakšali. Jona pak bijaše sišao na dno lađe, legao i zaspao tvrdim snom. Zapovjednik lađe pristupi mu i reče: »Što spavaš kao zaklan? Ustaj i prizivlji Boga svojega! Možda će nas se sjetiti Bog taj da ne poginemo.« Potom rekoše jedni drugima: »Hajde da bacimo ždrijeb, da vidimo od koga nam dođe ovo zlo.«

Baciše ždrijeb, i pade ždrijeb na Jonu. Oni mu onda rekoše: »Kaži nam: zbog koga nas ovo zlo snađe, kojim se poslom baviš, odakle dolaziš, iz koje si zemlje i od kojega naroda?« On im odgovori: »Ja sam Hebrej i štujem Gospodina Boga nebeskoga, koji stvori more i zemlju.«

Ljudi se uplašiše veoma i rekoše mu: »Što si to učinio!« Jer bijahu doznali da on bježi od Gospodina – sam im je to pripovjedio. Oni ga zapitaše: »Što da učinimo s tobom da nam se more smiri?« Jer se more sve bješnje dizalo.

On im odgovori: »Uzmite me i bacite u more, pa će vam se more smiriti, jer znam da se zbog mene diglo na vas ovo veliko nevrijeme.«

Ljudi uzeše veslati ne bi li se primakli kopnu, jer se more sve bješnje dizalo protiv njih. Tad zazvaše Gospodina i rekoše: »Ah, Gospodine, ne daj da poginemo zbog života ovoga čovjeka i ne svali na nas krv nevinu, jer ti si Gospodin: činiš kako ti je milo.« I uzevši Jonu, baciše ga u more – i more presta bjesnjeti.

Tada velik strah Gospodnji obuze ljude, te prinesoše žrtvu Gospodinu i učiniše zavjete.

Gospodin zapovjedi velikoj ribi da proguta Jonu. Tri dana i tri noći ostade Jona u ribljoj utrobi.

Tada Gospodin zapovjedi ribi, i ona izbljuva Jonu na obalu.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Jon 2,2-5.8

Pripjev:

Iz jame ćeš izvaditi život moj, Gospodine!

Iz utrobe riblje
stane Jona moliti Gospodina,
Boga svojega:

Iz nevolje svoje zavapih Gospodinu,
i on me usliša;
iz utrobe Podzemlja zazvah,
i ti si mi čuo glas.

Ti me baci moru u dubine,
i voda me opteče.
Sve poplave tvoje i valovi
oboriše se na me.

Pomislih: odbačen sam
ispred očiju tvojih.
Al’ ipak oči upirem
svetom Hramu tvojem.

Samo što ne izdahnuh
kad se spomenuh Gospodina,
i molitva se moja k tebi vinula,
prema svetom Hramu tvojemu.

Evanđelje:

Lk 10,25-37

Tko je moj bližnji?

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Neki zakonoznanac usta i, da Isusa iskuša, upita: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?« A on mu reče: »U Zakonu što piše? Kako čitaš?« Odgovori mu onaj: »Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« Reče mu na to Isus: »Pravo si odgovorio: To čini i živjet ćeš.«

Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: »A tko je moj bližnji?« Isus prihvati i reče:

»Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ‘Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.’«

»Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu što je upao među razbojnike?« On odgovori: »Onaj koji mu iskaza milosrđe.« Nato mu reče Isus: »Idi pa i ti čini tako!«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. FAUSTINA KOWALSKA

SVETAC DANA – SV. FAUSTINA KOWALSKA

Faustina Kowalska više je puta imala ukazanje Isusa o čemu je pisala u svom Dnevniku: „Neka najveći grešnici polažu svoju nadu u Moje milosrđe. Oni imaju pravo prije svih drugih pouzdati se u bezdan Mojeg milosrđa.“

Sestra Faustina, tj. Helena Kowalska rođena je 25. kolovoza 1905. godine u selu Glogowiec, u blizini Lodza (Poljska), kao treće od desetoro djece u obitelji Marianne i Stanislawa Kowalskog. Već od djetinjstva odlikovala se ljubavlju  prema molitvi, marljivošću pri radu, poslušnošću  i osjećajnošću prema siromašnima. Svega je nepune tri godine pohađala osnovnu školu, a kasnije je, kao mlada djevojka napustila obitelj i otišla raditi kao sluškinja. Svoj duhovni poziv najbolje opisuje ona sama na prvim stranicama svoga Dnevnika:

“Posljednji Božji zov, milost poziva na samostanski život osjetila sam već od sedme godine. Prvi put čula sam glas Božji u mojoj duši u sedmoj godini života kao poziv savršenom životu, ali nisam bila uvijek poslušna glasu Milosti. Nisam susrela nikoga koji bi mi stvari objasnio. U osamnaestoj godini života, žarka molba mojim roditeljima za dopuštenje da pođem u samostan. Odlučno odbijanje roditelja. Nakon ovog odbijanja roditelja predala sam se se ispraznostima života, ne osvrćući se na glas Milosti – iako moja duša nije našla u ničemu zadovoljstva. Neprestani pozivi Milosti bili su za mene velika muka koju sam željela nadglasati zabavama. U svojoj nutrini izbjegavala sam Boga i svom dušom naginjala sam stvorenjima. Ipak Božja milost pobijedila je u duši.

Sestra Faustina, tj. Helena Kowalska rođena je 25. kolovoza 1905. godine u selu Glogowiec, u blizini Lodza (Poljska), kao treće od desetoro djece u obitelji Marianne i Stanislawa Kowalskog. Već od djetinjstva odlikovala se ljubavlju  prema molitvi, marljivošću pri radu, poslušnošću  i osjećajnošću prema siromašnima. Svega je nepune tri godine pohađala osnovnu školu, a kasnije je, kao mlada djevojka napustila obitelj i otišla raditi kao sluškinja. Svoj duhovni poziv najbolje opisuje ona sama na prvim stranicama svoga Dnevnika:

“Posljednji Božji zov, milost poziva na samostanski život osjetila sam već od sedme godine. Prvi put čula sam glas Božji u mojoj duši u sedmoj godini života kao poziv savršenom životu, ali nisam bila uvijek poslušna glasu Milosti. Nisam susrela nikoga koji bi mi stvari objasnio. U osamnaestoj godini života, žarka molba mojim roditeljima za dopuštenje da pođem u samostan. Odlučno odbijanje roditelja. Nakon ovog odbijanja roditelja predala sam se se ispraznostima života, ne osvrćući se na glas Milosti – iako moja duša nije našla u ničemu zadovoljstva. Neprestani pozivi Milosti bili su za mene velika muka koju sam željela nadglasati zabavama. U svojoj nutrini izbjegavala sam Boga i svom dušom naginjala sam stvorenjima. Ipak Božja milost pobijedila je u duši.

Jednom pođoh s jednom od svojih sestara na ples. Kad su svi bili u najboljem raspoloženju, moja je duša osjećala unutarnje muke. U trenutku kad sam započela plesati, ugledah pored sebe Isusa, prljavog, razgolićenog Isusa, cijelog u ranama, govoreći mi: “Koliko dugo ću te podnositi i dokle ćeš oklijevati?“ U tom trenutku zanijemi draga glazba, nesta društvo u kojem sam se nalazila, ostadosmo Isus i ja. Sjedoh pokraj moje drage sestre i pokušah sakriti glavoboljom ono što se u mojoj duši zbivalo. Nakon nekog vremena potajice napustih društvo i moju dragu sestru i otiđoh u katedralu sv. Stanislava Kostke. Počeše osvanjivati jutarnji sati, samo malo ljudi bijaše u katedrali. Ne pazeći na ništa što se događa oko mene, bacih se pred Presveti Sakrament i molih Gospodina da mi podari spoznati što trebam dalje činiti.

Odmah sam čula riječi: “Otputuj odmah u Warszawu, tamo stupi u samostan“. Podigoh se iz molitve, dođoh kući i spremih potrebne stvari. Koliko sam mogla povjeriti svojoj sestri što se događalo u mojoj duši i rekoh joj da pozdravi roditelje. Tako se oprostih. U jednoj odjeći, bez ičega, pođoh u Warszawu.“ (Dnevnik s. Faustine br. 7-10)

Došavši u Warszawu, prijavljuje se Kongregaciji Naše Gospe od Milosrđa. Međutim, okarakterizirana kao „ništa izvanredno“, preporučuje joj se poći raditi kako bi si zaradila za skromnu opremu s kojom se tada dolazilo u samostan. Narednih godinu dana radi kao kućna pomoćnica kod jedne gospođe u blizini Warszawe, a potom ponovno dolazi na vrata Kongregacije Naše Gospe od Milosrđa, kada je i primljena, 1. kolovoza 1925. Kao sestra Maria Faustina od Presvetog Sakramenta, provela je trinaest godina redovničkog života radeći u kuhinji i vrtu, te kao vratarica na ulazu u samostan. Iako na prvi pogled njen život izgleda sasvim obično, jednolično i dosadno, on u sebi krije izuzetno duboku povezanost s Bogom.

Za vrijeme boravka u samostanu u Plocku, 22. veljače 1931. imala je prvo viđenje Milosrdnog Isusa, koji joj pri tome mističnome susretu daje zadaću da naslika njegovu sliku, upravo takvog kakvog ga vidi, te da proširi njezino štovanje po cijelome svijetu. U sljedećih nekoliko godina, njezini mistični susreti s Isusom su se nastavili. Pri njima, Isus ju je upoznavao sa svojstvom Božjega milosrđa, te joj objavljivao nove načine štovanja milosrđa.

Njezina zadaća, po Isusovoj želji bila je: usrdno moliti Božje milosrđe za cijeli svijet, primjenjujući pri tome nove načine pobožnosti prema Božjemu milosrđu; štovati sliku Milosrdnog Isusa s natpisom „Isuse, uzdam se u tebe“; slaviti svetkovinu Božjega milosrđa prve nedjelje poslije Uskrsa; moliti krunicu Božjega milosrđa; štovati Čas milosrđa – čas Isusove smrti na križu (15 sati) i širiti pobožnost Božjemu milosrđu. Također i podsjećati svijet na istinu naše vjere iskazane u Svetom pismu o milosrdnoj Božjoj ljubavi prema svakom stvorenju. Sam Isus, a i njezin ispovjednik zapovjedili su joj sva duhovna iskustva zapisivati u Dnevnik, kako bi sve što je proživljavala, jednom moglo biti na korist drugim dušama.

Život sestre Faustine posebno se odlikovao ljubavlju prema grešnicima, siromasima, umirućima i dušama u čistilištu, za koje je neumorno molila i žrtvovala se. Uz mnoge izvanredne milosti, život joj je bio obilježen mnogim trpljenjima. Trpjela je na različite načine: sumnjajući u istinitost ukazanja; zbog sumnji i nerazumijevanja bližnjih; zbog nemogućnosti provedbe u djelo Isusovih želja i teškoća na koje je pri tome nailazila; zbog grijeha čovječanstva te nezahvalnosti i hladnoće kojom ljudi uzvraćaju Bogu na njegovu milosrdnu ljubav; osjećala bi fizičke i duhovne patnje kada bi se molila i žrtvovala za druge; u svojoj dubokoj povezanosti s Isusom, nekada je osjećala njegove rane na svome tijelu, te njegovu smrtnu napuštenost. Velika pomoć i potpora u provedbi njezina poslanja bio joj je njezin duhovnik, danas blaženik, vlč. Mihael Sopoćko, koji je nakon njezine smrti nastavio širiti poruku Božjeg milosrđa. O njemu s. Faustina piše: „Ovaj svećenik je velika, sve do ruba Bogom ispunjena duša.“

Sestra Faustina Kowalska pak, iscrpljena i oslabljena tuberkulozom i patnjama koje je podnosila kao žrtvu za spas grešnika, umrla je u samostanu Krakow Lagiewniki 5. listopada 1938. godine, u dobi od 33 godine.

8. travnja 1993. godine, prve nedjelje poslije Uskrsa, papa Ivan Pavao II. na Trgu sv. Petra u Rimu proglasio ju je blaženom, a  prve nedjelje poslije Uskrsa, 30. travnja 2000. i svetom. Tako je s. Faustina postala prvom sveticom trećeg tisućljeća.

Zaštitnica je djece, siromašnih obitelji, kućnih pomoćnica, kuharica i kuhara, vrtlara, portira, djevojaka i mladića koji žele u samostan te poljskog grada Lodza.

Molitva sv. Faustine Milosrdnom Isusu

O presveto Srce Isusovo, izvore milosrđa iz kojeg izviru nepojmljive rijeke milosti nad čitavo čovječanstvo, usrdno Te molim da prosvijetliš jadne grešnike i budeš im milostiv. O Isuse, spomeni se svoje pregorke Muke i ne dopusti da se izgube duše koje si Predragocjenom Krvlju i Vodom svoga Srca otkupio. O Isuse, spominjući se silne cijene Tvoje Predragocjene Krvi raduje me njezina veličina jer je i jedna kap dovoljna da spasi sve grešnike. Premda grijeh predstavlja bezdan zlobe i nezahvalnosti, za nas je plaćena neusporediva cijena. Zato neka svaka duša nađe povjerenje u Tvoje beskonačno Milosrđe. Amen.

Izvor: Bitno.net

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 5. LISTOPADA 2025.

MISNA ČITANJA – 5. LISTOPADA 2025.

O da imate vjere!

XXVII. tjedan kroz godinu

Nedjelja, 5. 10. 2025.

DVADESET I SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU

ČITANJA:
Hab 1,2-3; 2,2-4; Ps 95,1-2.6-9; 2Tim 1,6-8.13-14; Lk 17,5-10

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Mauro, Placid, Miodrag, Faustina Kowalska

Prvo čitanje:

Hab 1,2-3; 2,2-4

Pravednik živi od svoje vjere.

Čitanje Knjige proroka Habakuka

»Dokle ću, Gospodine, zapomagati, a da ti ne čuješ? Vikati k tebi ’Nasilje!’ a da ti ne spasiš? Zašto puštaš da gledam nepravdu, zašto gledaš ugnjetavanje? Pljačka je i nasilje preda mnom. Raspra je, razmirica bjesni!« Tada Gospodin odgovori i reče: »Zapiši viđenje, ureži ga na pločice da ga čitač lako čita. Jer ovo je viđenje za svoje vrijeme: ispunjenju teži, ne vara; ako stiže polako, čekaj, jer odista će doći i neće zakasniti! Gle: propada onaj čija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 95,1-2.6-9

Pripjev:

O da danas glas Gospodnji poslušate, ne budite srca tvrda!

Dođite, kličimo Gospodinu,
uzvikujmo Hridi, spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš,
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu poslušate:
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši,
iskušavahu me premda vidješe djela moja.«

Drugo čitanje:

2Tim 1,6-8.13-14

Ne stidi se svjedočanstva za Gospodina našega.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju

Predragi: Podsjećam te: raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku. Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora. Ne stidi se stoga svjedočanstva za Gospodina našega, ni mene, sužnja njegova. Nego zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Božjoj.

Uzorom neka ti budu zdrave riječi koje si od mene čuo u vjeri i ljubavi u Kristu Isusu. Lijepi poklad čuvaj po Duhu Svetom koji prebiva u nama.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Lk 17,5-10

O da imate vjere!

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Apostoli rekoše Gospodinu: »Umnoži nam vjeru!« Gospodin im odvrati: »Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ’Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.«

»Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: ’Dođi brzo i sjedni za stol?’ Neće li mu naprotiv reći: ’Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?’ Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ’Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!’«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Svetac dana

SVETAC DANA – SV. FRANJO ASIŠKI

SVETAC DANA – SV. FRANJO ASIŠKI

Spominjemo se svetog Franje Asiškog, dosljednog nasljedovatelja Krista u jednostavnosti, istinskom siromaštvu i slobodi duha.

Sv. Franjo Asiški rodio se 1182. godine u Asizu kao sin trgovca Pietra di Bernardonea i Ivane. U odsutnosti oca krstila ga je majka davši mu ime Ivan. Otac je tome imenu kasnije dodao Franjo, s kojim je taj svetac ušao u ljudsku povijest. Mališan je u župnoj školi Sv. Jurja naučio čitati i pisati. Kao dječak i mladić bavio se prodajom sukna, što je bilo zanimanje i njegova oca. Uz posao živahni je mladić u sebi osjećao vatrenu želju da bude prvi, da prednjači, da se na neki način odlikuje. Volio je svečanosti, raskoš, bio prilično lakomislen. Uz te manje savršene prirodne kvalitete imao je i boljih: tankoćutnu osjećajnost, samilost prema siromasima, kojima bi dijelio obilnu milostinju, a bio je i ćudoredno neporočan. Bio je tako upadan i osebujan da je bio voda vesele mladenačke asiške družbe, “kralj gozba i zabava”, u kojima je znao potrošiti dosta očeva novca. Zanesen avanturizmom i slavom, sudjelovao je aktivno i u oružanim razmiricama između Asiza i Peruggije, između naroda i feudalaca. Već je u tom razdoblju njegova života nazrijevati neke klice Božjega poziva.

Kad je Franjo došao iz zarobljeništva iz Peruggie te se oporavio od podulje bolesti, iako se nešto u duši bijaše već promijenio, pokušao je ipak poći za slavom novim putovima i to onom slavom koja dolazi od oružja, od junaštva u oružanoj viteškoj borbi. Uputio se stoga prema pokrajini Pugli, a zaustavio u Spoletu. Uzrok tome bijaše tajanstveni glas u snu, koji ga je pozivao da slijedi radije gospodara nego slugu.Franjo se tada vratio u svoj Asiz, ondje raskrstio s veselim društvom te započeo život revnog razmišljanja i pobožnosti. Da svlada ono što mu po naravi bijaše odvratno, dao se na djela herojske ljubavi prema siromasima i gubavcima. U to je doba poduzeo i hodočašće u Rim, u baziliku Sv. Petra, na grob apostolskog prvaka. U jesen 1205. bijaše opet u rodnom Asizu. Tada je u crkvici San Damiano triput čuo zov Raspetoga: “Franjo, pođi i popravi mi crkvu jer, kako vidiš, sva je u ruševinama!” Obnovio je crkvicu Sv. Damjana te ondje povučen provodio vrijeme u razmatranju, u molitvi, pomalo ipak zabrinut kako će izbjeći očevu gnjevu koji je bio nad njim razočaran. Razočaranje je dolazilo iz zemaljskih pobuda, planova i ambicija, koje je imao sa sinom. Sve je to njemu neshvatljivim sinovljevim ponašanjem palo u vodu.

Potpuno u srcu obraćen i posve opredijeljen za Krista, Franjo se javno pred pobožnim asiškim biskupom Gvidom II. odrekao svih dobara i prava na očinsku baštinu. Time se kao pokornik i Bogu posvećena osoba podložio posve crkvenoj vlasti. Tada je izjavio: “Čujte me i shvatite dobro! Do ovog sam časa svojim ocem nazivao Petra Bernaridonea, odsad s većim pouzdanjem mogu reći: Oče naš, koji jesi na nebesima, u tebe stavljam sve svoje blago i nadu i zalog svog ufanja.”Nalazeći se jednog dana u crkvi Sv. Marije anđeoske, čuo je kod mise ove evanđeoske riječi: “Ne pribavljajte sebi u pojase ni zlatna, ni srebrna, ni bakrena novca; ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa, jer radnik zaslužuje uzdržavanje!” (Mt 10,9-10)… Čuvši te riječi, bio je tako snažno zahvaćen ljubavlju prema siromaštvu da je uskliknuo: “To je što tražim, to je što svim srcem želim!” Kasnije mu je svećenik protumačio sav smisao tih riječi, a i onih koje iza njih u Evanđelju sv. Mateja slijede. Iz njih proizlazi apsolutno siromaštvo, ponizno predanje i pouzdanje u Boga, obilaženje i propovijedanje Radosne vijesti Božjemu puku.

Tako poučen i zahvaćen Božjom riječju iz 10. glave Matejeva evanđelja, Franjo je svoju pustinjačku odjeću zamijenio “minoritskom” – manje braće, kako će kasnije nazvati svoj red i njegove sljedbenike. Odložio je remen, sandale i štap, a svoju je grubu tuniku opasao bijelim konopom. Na glavu je stavio kapucu ili kukuljicu, kakvu su tada običavali nositi umbrijski seljaci. I tada je u svojoj župnoj crkvi Sv. Jurja u Asizu s velikim duhovnim žarom izrekao svoju prvu pokorničku i moralnu propovijed: “jednostavnom riječju ali velikodušnim srcem, pobuđujući i izgrađujući svoje slušatelje”. Za svoju je zaručnicu izabrao sestricu siromaštinu, a te će neobične zaruke genijalni Dante, koji će i sam postati franjevački trećoredac, opjevati u stihovima svojim nenadmašivim pjesničkim perom. Franjino je propovijedanje palilo, a još više primjer. Potreseni njima, samo nekoliko dana kasnije pridružiše mu se prvi sudrugovi novoga načina života: bogati trgovac Bernardo da Quintavalle, pravnik Pietro Cattani, zatim ponizni brat Egidije iz Asiza i neki drugi, njih 12 s Franjom na broju. Franjo ih je godinu dana poučavao, a onda počeo slati na propovijedanje. Sakupivši neke evanđeoske tekstove, sastavio je prvu kratku Formulu života ili Prvotno pravilo života manje braće. To je pravilo usmeno potvrdio papa Inocent III. Bilo je to negdje u travnju 1209. ili 1210. To je godina kanonskog utemeljenja Reda manje braće, kako ga je svetac nešto kasnije nazvao. A to je ime dao svome redu iz posve evanđeoskih motiva i pobuda. Želio je da sljedbenici i članovi Reda manje braće budu evanđeoski ponizni, spremni na služenje i pokoravanje svima. Tako to tumače najbolji i najkompetentniji Franjini životopisci Celano i sveti Bonaventura. U naše vrijeme Drugi vatikanski sabor pozvao je redove, družbe i kongregacije da idu na izvore, u prvom redu na izvor Evanđelja, a onda na spise, naputke, pravila, konstitucije, što im namriješe njihovi utemeljitelji.

Potvrdivši franjevačko Pravilo, sam Papa je svojim ugledom ovlastio prvu dvanaestoricu male braće da posvuda propovijedaju Evanđelje, a velikom tonzurom, kakvu su u još ne tako davna vremena franjevci nosili, uvrstio ih je u klerički red. Tad je vjerojatno i sv. Franjo bio zaređen za đakona, pri čemu je i ostao, jer se iz poniznosti i straha nije usudio pristupiti svećeničkom ređenju.

Serafski otac sv. Franjo gori sav vatrom za duše. Zato želi postati misionar i mučenik. Nakon što je osnovao i drugi franjevački red – klarise – ili “Siromašne dame od sv. Damjana”, odjenuvši prije toga u redovničko odijelo sv. Klaru, Franjo putuje prema Palestini, zatim prema Španjolskoj i Maroku. Sa svih se tih putovanja zbog bolesti i oluja morao vratiti kući ne došavši do cilja. No nije odustajao od svojih apostolskih namjera pa je 1219. uspio ipak doći u Svetu zemlju, u Siriju i Egipat, gdje je propovijedao u prisutnosti dobrohotnog i razboritog sultana Al-Malik al-Kamila. Na taj je način svojim sinovima otvorio prostrano polje misionarskoga rada na Bliskom istoku. Vrativši se s Istoka u Asiz sredinom 1220. te prepustivši upravu reda u ruke svojih vikara Pietra Cattanija i famoznog brata Ilije, Franjo se bavio nadasve unutarnjom organizacijom svoga reda održavajući kapitule ili skupštine. U to je vrijeme unutar franjevačke zajednice među Franjinim učenicima nastala rasprava koju su neki životopisci možda i uveličali. No prilično je povijesno utemeljeno da se mnogima savršeno, apsolutno siromaštvo činilo odviše strogim i neostvarivim. Papin je zastupnik tada bio u prilog jedne blaže linije, a Franjo se tome ponizno pokorio. Crkveni povjesničar Lortz piše o tome: “Nikada se u tijeku crkvene povijesti nije pokazala tako sjajno tajanstvena snaga najživotnije poslušnosti kao u Franji.”

Franjo je dvije godine prije smrti ušao u posljednji odsjek svoga duhovnoga puta, u mističnu suobličenost s Kristom, koja je po svetim ranama što ih je primio dobila i svoj vidljivi izraz. Teško bolestan Franjo se dao prenijeti u crkvu Sv. Marije anđeoske, na mjesto gdje je jasno upoznao svoj životni poziv. Položen na golo tlo, umro je uz pjevanje 141. psalma u subotu 3. listopada 1226. u 7 sati uvečer. Toma Celano piše: “Smrt je pjevajući primio.” U tome kao i u svemu drugome bio je dosljedan. U svojoj slavnoj “Pjesmi brata Sunca” smrt je nazvao “sestricom”, on ju je kao takvu radosno i dočekao. Papa Grgur IX. već dvije godine nakon Franjine smrti proglasio ga je svetim. Isti je Papa odredio da mu se pokraj Asiza ili bolje na rubu toga grada podigne u čast dvostruka veličanstvena bazilika. U nju je god. 1230. bilo preneseno svečevo tijelo. Kasnije se dogodilo nešto pomalo neshvatljivo: da se više nije točno znalo za svečevo tijelo. Nakon mučnih radova tijelo je napokon god. 1818. opet pronađeno pod glavnim oltarom. Danas se čuva u donjoj bazilici na povišenom mjestu.

Nastavi čitati
By
In Misna čitanja

MISNA ČITANJA – 4. LISTOPADA 2025.

MISNA ČITANJA – 4. LISTOPADA 2025.

Radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.

XXVI. tjedan kroz godinu

Subota, 4. 10. 2025.

Sveti Franjo Asiški, redovnik

Spomendan

ČITANJA:
od dana: Bar 4,5-12.27-29; Ps 69,33-37; Lk 10,17-24

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Franjo, Franka, Franciska; Zlata, Zlatka

NAPOMENA:
Prva subota u mjesecu: Molitva za svećenička i redovnička zvanja.

Prvo čitanje:

Bar 4,5-12.27-29

Onaj koji je na vas nesreću doveo, vratit će vam radost.

Čitanje Knjige proroka Baruha

Ohrabri se, narode moj,

spomene Izraelov!

Bili ste prodani narodima,

ali ne na uništenje.

Boga ste razgnjevili,

stoga biste izručeni neprijateljima;

Stvoritelja svog ste izazvali

žrtvujući zlodusima, a ne Bogu.

Zaboravili ste Boga vječnog, svoga hranioca!

Ožalostili ste i Jeruzalem – majku koja vas je othranila.

Kada je vidjela gdje se na vas obara gnjev od Boga,

stade naricati:

Slušajte, susjede sionske:

u tugu veliku zavi me Gospod.

Vidjeh gdje mi u sužanjstvo

izruči Vječni sinove i kćeri.

S radošću sam ih hranila,

s tugom i plačem gledam gdje odlaze.

Nitko nek se nada mnom ne raduje

što obudovjeh i ostadoh sama.

Zbog grijeha djece svoje opustjeh,

jer se okrenuše od Božjeg Zakona.

Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu:

Onaj koji vas stavi na kušnju, on će vas se spomenuti.

Ako vam je misao, zastranivši, bila daleko od Boga,

vratite se i tražite ga s revnošću deseterostrukom.

Jer onaj koji je na vas nesreću doveo,

vašim će spasenjem vratiti vam vječnu radost.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 69,33-37

Pripjev:

Gospodin čuje siromahe.

Gledajte, ubogi, i radujte se,
nek vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
Jer siromahe Gospodin čuje,
on ne prezire sužanja svojih.
Neka ga hvale nebesa i zemlja,
mora i sve što se u njima miče.

Jer Bog će spasiti Sion,
– on će sagradit gradove Judine –
tu će oni stanovat, imati baštinu.
Baštinit će ga potomci slugu njegovih;
prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.

Evanđelje:

Lk 10,17-24

Radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Vratiše se sedamdesetdvojica radosni govoreći: »Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!« A on im reče: »Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.«

U taj isti čas uskliknu Isus u Duhu Svetom: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se tebi svidjelo. Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin – doli Otac; niti tko je Otac – doli Sin i onaj kome Sin hoće da objavi.«

Tada se okrene prema učenicima pa im nasamo reče: »Blago očima koje gledaju što vi gledate! Kažem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli!«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Nastavi čitati
By
In Devetnice

Devetnica svetom Carlu Acutisu

Devetnica svetom Carlu Acutisu

Carlo Acutis svetim je proglašen 7. rujna 2025. godine, a ovdje vam donosimo devetnicu koju smo priredili prema predlošku Ureda za pastoral mladih Varaždinske biskupije

Uvod

Hvala Ti, Bože, na blaženom Carlu. Hvala Ti što strpljivo mijenjaš našu percepciju svetaca – od kipova s tužnim izrazima lica u nama predalekih stoljeća u kojima su živjeli. Hvala Ti što i danas podižeš svoje svjedoke – u trapericama i tenisicama, koji Te vole i u doba interneta, koji nam svjedoče ljubav prema presvetoj Euharistiji i Tvojoj Majci Mariji, vraćajući nas temeljima naše vjere. Molimo te, Bože, daj da nam budu suvozači na autoputu do neba. Amen.

Blaženi Carlo Acutis, zagovaraj nas kod Oca!

Prvi dan – Euharistija

„Euharistija je moja autocesta prema nebu“ (Bl. Carlo Acutis)

Isus, znajući da mu je došao čas kad će otići s ovoga svijeta k Ocu, ljubeći svoje koji bijahu na svijetu, do kraja ih je ljubio (Iv 13,1). Znajući da je došao čas njegove smrti, Isus nam je htio prije toga ostaviti najveći znak svoje ljubavi, presvetu Euharistiju. Do kraja ih je ljubio, najvećom ljubavlju kako to objašnjava sv. Ivan Krizostom. Ljubio je ljude najvećom ljubavlju kojom ih je mogao ljubiti dajući im cijelog sebe. Kada je Isus ustanovio ovaj veliki Sakrament, ostavljajući nam sebe za jelo? Noć prije svoje muke. One noći u kojoj bijaše izdan, zapisa apostol Pavao, uze kruh, te zahvali razlomi ga i reče: „Ovo je tijelo moje koje se predaje za vas” (1 Kor 11. 23-24). Kad su ljudi smišljali kako da ga ubiju, On je htio njima dati zadnji i najveći dokaz svoje ljubavi.

Kako bi se osjećao počašćen podanik, piše sv. Franjo Saleški, kojega bi kralj za stolom pozvao da s njim ručak. Isus u Euharistiji nam daje ne samo dio svog ručka, nego cijelo svoje tijelo: Uzmite i jedite ovo je moje tijelo (Mt 26,26). A sa svojim tijelom daje nam još svoju dušu i svoje božanstvo, tako da sv. Ivan Krizostom kaže: „Gospodin dajući nam samoga sebe u Euharistiji, dao nam je sve što ima i ne preostaje mu ništa više što bi nam mogao dati. Sve je dao za tebe i ništa nije ostavio za sebe. O divnog li čuda Božje ljubavi! Bog koji je gospodar svega, sav je tvoj.“

Koliko se i kako pripremam za primanje Presvetog Oltarskog Sakramenta? Jeli on zaista temelj mog kršćanskog života?

Molitva:

Predragi moj Isuse, što si još mogao učiniti, da bi te ljubili? Daj da upoznamo preobilje ljubavi po kojemu si postao jelo, kako bi se sjedinio s nama siromašnim grešnicima. Moj Otkupitelju, Ti si me tako ljubio da se nisi ustručavao toliko puta meni se darovati u svetoj pričesti, a ja sam imao takvu dušu, da sam te puno puta izagnao iz mog srca. Ali Ti ne možeš prezreti poniženo srce koje se kaje. Ti si postao čovjek zbog mene, umro si za mene, išao si dotle da si za mene postao hrana. Što si još mogao učiniti kako bi zadobio moju ljubav? Oh, kad bi mogao umrijeti od muke svaki put kad se sjetim da sam prezreo tvoju milost. Kajem se ljubavi moja, svim srcem jer sam te povrijedio.

Ljubim te beskrajna dobroto, ljubim te beskrajna ljubavi. Želim samo tebe ljubiti i ne bojim se ničeg osim živjeti a ne ljubiti te. Ljubljeni moj Isuse, ne uskrati mi milost da ponovno pohodiš moju dušu. Dođi, jer radije želim tisuću puta umrijeti, nego te odbiti i želim učiniti sve što mogu da budem po tvojoj volji. Dođi i zapali moje srce svojom ljubavlju. Daj da zaboravi na sve drugo, da mislim samo na tebe i za tobom žudim, najveće i jedino moje dobro. Marijo, Majko moja, moli se za mene i daj da budem zahvalan za toliku Isusovu ljubav.

Izmoliti Litanije bl. Carlu Acutisu (na dnu članka).

Drugi dan – krunica

„Krunica – najkraće ljestve do neba.“ (Bl. Carlo Acutis)

Sv. Bernard nam i danas poručuje: „O ti, čovječe, koji vidiš, da na tom svijetu više ideš kroz bure i oluje nego li hodaš po zemlji, ne odvrati očiju od sjaja ove zvijezde, ako nećeš da te oluja potopi.

Ako navale na te valovi kušnje, ako udariš na grebene nevolja, pogledaj zvijezdu, zazovi Mariju.

Ako te bacaju amo tamo valovi oholosti, častohleplja, ogovaranja, zavisti, pogledaj zvijezdu, zazovi Mariju.

Ako li potresa lađicom tvoje duše srdžba ili lakomost ili podražaj tijela, pogledaj na Mariju.

Ako si zbunjen radi strahota opačina, smeten radi prljave savjesti, preplašen od strahota suda Božjega, ako se počinješ daviti od žalosti i upadaš u ponor očaja, misli na Mariju.

U pogibeljima, u tjeskobama, u sumnjama, misli na Mariju, zazivaj Mariju.

Neka ti ne odlazi s usta, neka ti ne odlazi sa srca; i da postigneš zagovor njezine molitve, ne ostavljaj primjera njezina života.

Nju slijedeći nećeš zalutati; Njoj se moleći nećeš očajavati; na Nju misleći nećeš zalutati; dok te Ona drži nećeš posrnuti; dok te Ona štiti ne trebaš se bojati; dok te Ona vodi nećeš se umoriti; ako ti je Ona milostiva stići ćeš cilju i tako ćeš na sebi iskusiti kako je s pravom rečeno: i ime je Djevici Marija.“

Molim li krunicu s pouzdanjem u Marijin Majčinski zagovor?

Molitva:

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice.
Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli vazda oslobodi Djevice slavna i blagoslovljena!
Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša!
Sa svojim nas Sinom pomiri, Svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči.

Amen.

Izmoliti Litanije bl. Carlu Acutisu (na dnu članka).

Treći dan – ispovijed

„Ispovijed je kao vatra koja balon podiže u nebo. Da bi se dignuo u zrak, balon se mora osloboditi tereta, kao i duša, da bi se uzdigla u nebo.“ (Bl. Carlo Acutis)

Jedan iskusni ispovjednik, sveti arški župnik, sv. Ivan Maria Vianney, je o tome rekao: „Ti ne ideš na ispovijed jer misliš ili znaš da ćeš ponovno sagriješiti. Ali i dragi Bog to zna. Samo je On to dragovoljno odlučio zaboraviti, da ti može uvijek iznova oprostiti grijehe“. I zato, idi na ispovijed. Unatoč tome što ćeš dan nakon nje ponovno sagriješiti. No, u ovom trenutku moliš oproštenje koje si već učinio, ne za buduće. Čovjek koji ruča zna da će navečer ponovno ogladnjeti. Čovjek koji pere ruke, pere ih jer su prljave premda zna da će ih ponovno uprljati. Tako i mi moramo prati svoju dušu. Unatoč tome što će na njoj ponovno biti mrlja grijeha.

Ako se često suočavamo s nekim grijehom i neprestano u njega padamo, to može biti i znak da moramo sačuvati borbeni duh na nekom području borbe s đavlom. Đavao stalno napada i mi se borimo. Kad se čovjek iskreno trudi i bori, pokušava poboljšati svoj život, njegovi grijesi više nisu tako teški kao prije, nisu teški poput grijeha onih osoba koje se s grijehom uopće ne bore i ne trude promijeniti svoj život.

Odluči danas što češće ići na ispovijed jer ona liječi našu dušu i daje nam snage za suočavanje s grijehom u budućnosti. Kad smo bolesni pijemo lijek i on nam pomaže u izgradnji imuniteta koji će nas štititi i od nekih budućih bolesti. Isto je i s ispovijedi. Redovitim ispovijedanjem moja će duša ojačati i biti otpornija grijehu. Bog će mi dati tu milost, a ja moram biti ustrajan, ne odustajati od ispovijedi. To đavao najviše hoće, da odustanemo od ispovijedi.

Sveti Josemaria Escriva u Putu piše: „Gle kako milosrdno srce ima pravda Božja. Na ljudskim sudovima se kažnjava onaj koji prizna svoju krivnju, a na Božjem se oprašta. Blagoslovljen sveti sakramenat ispovijedi!“

Isuse, što ima u meni što te žalosti? Što ima u meni da priječi moje sjedinjenje s tobom? Što mi je činiti da se obratim i počnem hodati u novosti života?

Molitva:

Gospodine Isuse Kriste, pošalji svoga Duha Svetoga koji će me obasjati svojom svjetlošću, da upoznam sebe i da uvidim jesam li svojim životom bio tvoj vjerni učenik. Daj mi da budem iskren sam sebi, da ne prikrivam svoje slabosti, nedostatke i grijehe. Bila mi na pomoć tvoja milost.

Amen.

Izmoliti Litanije bl. Carlu Acutisu (na dnu članka).

Četvrti dan – ljubav prema Crkvi

„Kritizirati Crkvu znači kritizirati sebe same.“ (Bl. Carlo Acutis)

Blaženi Alojzije Stepinac bio je čitava života zauzet u poslanju Crkve, čak i u trenutcima mladenaštva kada se vratio iz vojske i planirao obiteljski život. Zapisano je da je često ponavljao: “Bijedni ovaj život rado dajem, kad bih mogao, dao bih i sto života, samo da živi Crkva Božja.” Bio je do groba vjeran Katoličkoj Crkvi, a kao blaženik i dalje zagovara Crkvu na Božjem putu.

Naš je blaženik u svakoj prigodi poticao na vjernost Katoličkoj Crkvi. Iz sužanjstva u Krašiću pismom je poručio: “Dragi moji svećenici i vjerni puče! Ostanite pod svaku cijenu, pa ako treba i uz cijenu života, vjerni Crkvi Kristovoj, koja ima na čelu Petra, Papu za poglavara… Vi ne biste bili dostojni imena svojih otaca, kad bi se dali otrgnuti od pećine, na kojoj je Krist sagradio Crkvu.” Zahtjevne su to riječi, ali proizlaze iz kardinalove velike ljubavi i vjernosti Crkvi.

U drugom pismu objašnjava što ljubav prema Crkvi podrazumijeva: „Jer što ljubimo konačno ako ljubimo Crkvu? Ljubimo Oca nebeskog koji je Sina svoga poslao na svijet u slici djeteta da nas spasi. Ljubimo Duha Svetoga koji je sazdao tijelo Kristovo u krilu Bogorodice… Ljubimo sve ljude jer tako nalaže Krist, glava Crkve… Ljubimo zapravo najviše sami sebe, jer ako nismo članovi Crkve, bilo stvarno bilo u želji, nema nam spasa ni života vječnoga.”

Kad govorim o Crkvi, kakav je to govor? Koliko molim za papu, biskupe, svećenike, svog krstitelja i podjelitelja svetih sakramenata, za svog župnika i župnog vikara, za svog duhovnika i ispovjednika? Poštujem li, volim i jesam li poslušan Crkvi i njezinim pastirima?

Molitva:

U jedinstvu sa Prežalosnim i Bezgrešnim Srcem Marijinim pozdravljam i častim Presvete Rane Tvoje desne ruke, moj Isuse, i u te rane stavljam sve svećenike Tvoje svete Crkve.

Daj im, kad god slave Tvoju Svetu Žrtvu, vatru svoje božanske ljubavi, kako bi je mogli predavati dalje dušama koje su im povjerene.

Pozdravljam i častim Presvete Rane Tvoje lijeve ruke i u te Rane predajem Ti sve one koji lutaju i sve nevjernike, one najbjednije, koji Te ne poznaju.

Zbog tih duša pošalji, moj Isuse, mnogo dobrih radnika u svoj vinograd, kako bi svi našli put do Tvoga Presvetog Srca.

Pozdravljam i častim Presvete Rane Tvojih svetih nogu i u te Tvoje Rane predajem Ti tvrdokorne grešnike koji više ljube svijet nego Tebe, a osobito one koji se danas moraju rastati od života.

Ne daj, moj Isuse, da za njih bude uzaludno prolivena Tvoja Predragocjena Krv.

Pozdravljam i častim Presvete Rane Tvoje svete glave i u te Rane predajem ti neprijatelje svete Crkve, sve one koji još i danas krvavo udaraju po Tvome mističnom tijelu i progone ga.

Molim te, moj Isuse, obrati ih, pozovi ih kao što si pozvao Savla da postane Pavao, da što prije bude jedan pastir i jedno stado.

Pozdravljam i častim Rane Tvoga Presvetog Srca i u Te Rane predajem Ti, moj Isuse, svoju dušu, sve za koje želim moliti i za koje Ti želiš da molim, za one koji pate i koji su potlačeni, za sve progonjene i napuštene i za duše u Čistilištu.

Daj nam svima, o Presveto Srce Isusovo, svoje svjetlo i svoju milost.

Ispuni nas svojom ljubavlju i svojim mirom.

Nebeski Oče, po Prežalosnom i Bezgrešnom srcu Marijinom, žrtvujem Ti Tvoga Preljubljenoga Sina i sebe s Njime, u Njemu i po Njemu, potpuno na Njegove nakane i u ime svih stvorenja, za spas cijeloga svijeta.

Amen.

Izmoliti Litanije bl. Carlu Acutisu (na dnu članka).

Peti dan – poziv na svetost

„I ti bi mogao postati svet. To treba željeti svim srcem, a ako još ne želiš, moraš to ustrajno tražiti od Gospodina.“ (Bl. Carlo Acutis)

»Budite savršeni…« Gospodin se nije obratio samo apostolima nego svima onima koji doista žele biti njegovi učenici. Izričito je rečeno: »Kad Isus završi ove svoje besjede, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom.« U mnoštvu koje ga je slušalo bile su majke, obitelji, ribari, obrtnici, zakonoznanci, mladi… Svi su ga razumjeli i bili su »zaneseni«, jer se Gospodin obraćao svakome od njih. Gospodin je zahtjevan prema svima, u skladu s prilikama svakoga pojedinca. Poziva na svetost bez obzira na dob, zanimanje, rasu ili društveni položaj. Nema Kristovih sljedbenika koji ne bi imali kršćanski poziv, osobni poziv na svetost.

Kršćanin će uz Božju pomoć pretvoriti svakodnevnu uobičajenu stvarnost u nešto plemenito i vrlo dragocjeno, sve što dotakne pretvorit će ne u zlato, nego u milost i u slavu. Crkva nas podsjeća na neodgodivu zadaću da budemo prisutni u svijetu, da Bogu iznova približimo sve zemaljske stvarnosti. To će biti moguće jedino ako ostanemo sjedinjeni s Kristom kroz molitvu i sakramente. Kao što je mladica loze sjedinjena s trsom, tako i mi svakodnevno trebamo biti sjedinjeni s Gospodinom.

Kršćanin treba biti »drugi Krist«. To je velika snaga kršćanskoga svjedočanstva. Za Isusa se govorilo, kada se željelo ukratko opisati njegov život, da je prošao zemljom čineći dobro. Isto bi se trebalo reći za svakoga od nas želimo li Krista doista slijediti. »Gospodin Isus, božanski učitelj i uzor svake savršenosti, svim je svojim učenicima i svakome pojedinome bilo kojega životnog stanja propovijedao svetost života, čiji je on sam početnik i dovršitelj: ‘Budite, dakle, savršeni kao što je savršen i Otac vaš nebeski’ (Mt 5,48). Svima je stoga razvidno da su svi Kristovi vjernici, kojega god staleža ili reda, pozvani na puninu kršćanskoga života i na savršenstvo ljubavi; tom se svetošću i u zemaljskom društvu promiče čovječniji način života.«

Želim li gorljivo postati svet? Jeli mi to prioritet ili i dalje smatram da je to poziv nekom drugom? Što me u tome prijeći?

Molitva:

O, Isuse, raspeti za moje grijehe, gledam u Tvoje ranjeno Srce iz kojeg je potekla Krv i Voda i dolazim k Tebi ponizno Te moleći da opereš moje srce, um i tijelo da bih iskusio Tvoju neizmjernu ljubav. Ulij u mene snagu Duha Svetoga da Ti uvijek ostanem bliz i nastavim živjeti u svetosti po Tvojoj svetoj volji.

Iskreno se kajem za sve grijehe koje sam učinio(la) u svome životu (pokaj se za sve grijehe). Za okajanje mojih grijeha prikazujem Ti svoje male patnje i boli i pridružujem ih Tvojim neizrecivim i bolnim mukama na križu. Prikazujem Ti i sva dobra djela koja sam učinio u Tvoje ime.

Isuse, moj slatki Spasitelju, ponizno Ti se potpuno predajem. Čeznem da Te dotaknem, da osjetim Tvoju snagu kako kroz mene prolazi, da Te vidim svojim očima, da svojim ušima čujem Tvoj glas, da osjetim slatki miris Tvoje božanske prisutnosti, da osjetim slatkoću Tvoje ljubavi, da mogu živjeti u Tebi i Ti u meni.

Gospodine, operi i očisti odaje moje unutrašnjosti da težim za onim što je gore i da živim po željama Duha. Gospodine Isuse, dopusti mi svojim rukama dotaknuti Tvoje svete Rane (učini to u Duhu i vjeri označujući i pomazujući svaki dio svoga tijela), da potpuno budem izdvojen od svijeta za Tebe i Tvoje Kraljevstvo. Štiti me svojom nježnom rukom od svakoga zla i svih grešnih prigoda.

Duše Sveti, dođi i nastani se u meni, boravi u meni s Isusom i Ocem, da budem svet i bez mane, zajedno sa svima svetima.

Amen.

Izmoliti Litanije bl. Carlu Acutisu (na dnu članka).

Šesti dan – radost kršćanskog života

„Tuga je pogled okrenut prema sebi, sreća je pogled okrenut prema Bogu.“ (Bl. Carlo Acutis)

Papa Franjo nam govori: „Kršćanska radost je ono što udiše kršćanin. Kršćanin koji nije radostan u srcu, nije dobar kršćanin. Radost kojom kršćanin odiše, način je kršćanskog izražavanja. Nije to nešto što se kupuje ili postiže vlastitim naporom, to je plod Duha Svetoga koji daje radost u srcu. Čvrsta stijena na kojoj počiva kršćanska radost je sjećanje. Ne možemo, naime, zaboraviti ono što je Gospodin učinio za nas, rađajući nas na novi život; kao i nadu u ono što nas čeka, susret sa Sinom Božjim. Sjećanje i nada dvije su sastavnice koje omogućuju kršćanima da žive u radosti, ali ne u praznoj radosti, raspoloženju, nego u radosti kojoj je na prvom mjestu mir.

Radost ne znači živjeti od smijeha do smijeha i biti zabavan. Kršćanska radost je mir koji je u dubini, mir srca, mir koji nam samo Bog može dati. To je kršćanska radost koju nije lako sačuvati. Su­vremeni se svijet nažalost zadovoljava kulturom koja nema radosti, u kojoj se izmišljaju mnoge stvari za zabavu, mnogi ‘mali komadići slatkog života’, ali koji ne ispunjavaju potpuno. Radost, naime, nije nešto što se kupuje na tržištu; to je dar Duha Svetoga koji djeluje i u trenucima nevolje i kušnje. Postoji dobar i loš nemir kada se posvuda traži sigurnost, kada se posvuda traži užitak. Bogati mladić iz evanđelja bojao se da ako se odrekne bogatstva, da neće biti sretan. Radost i utjeha, to je ono što dišemo mi kršćani.“

Jesam li radostan kršćanin? Ako nisam, što me u tome prijeći?

Molitva:

Psalam 86 (Davidov)

Prigni uho svoje, Jahve, i usliši me
jer sam bijedan i ubog.
Čuvaj dušu moju jer sam posvećen tebi;
spasi slugu svoga koji se uzda u te!
Ti si moj Bog; o Gospode, smiluj mi se
jer povazdan vapijem k tebi.
Razveseli dušu sluge svoga
jer k tebi, Jahve, dušu uzdižem.

Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš,
pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.
Slušaj, Jahve, molitvu moju
i pazi na glas vapaja mog.

U dan tjeskobe vapijem k tebi
jer ćeš me uslišati.
Nema ti ravna među bozima, Gospode,
nema djela kakvo je tvoje.

Svi narodi što ih stvori doći će
i klanjat’ se tebi, o Jahve,
i slavit će ime tvoje.
Jer ti si velik i činiš čudesa:
ti si jedini Bog.

Uči me, Jahve, svojemu putu da hodim vjeran tebi,
usmjeri srce moje da se boji imena tvojega!

Hvalit ću te, Gospode, Bože moj, svim srcem svojim,
slavit ću ime tvoje dovijeka,
jer tvoje ljubavi prema meni ima izobila,
istrgao si moju dušu iz dubine podzemlja.

O Bože, oholice se digoše na me,
mnoštvo silnika život mi vreba
i nemaju tebe pred očima.

No ti si, Gospode Bože, milosrdan i blag,
spor na srdžbu – sama ljubav i vjernost.
Pogledaj na me i smiluj se meni;
daj svome sluzi snage svoje
i spasi sina sluškinje svoje!
Daj mi milostivo znak naklonosti svoje,
da vide moji mrzitelji i da se postide,
jer si mi ti, o Jahve, pomogao, ti me utješio.

Izmoliti Litanije bl. Carlu Acutisu (na dnu članka).

Sedmi dan – životno poslanje

„Pronađi Boga i pronaći ćeš smisao svojega života. Svi se rađaju kao originali, ali mnogi umiru kao kopije.“ (Bl. Carlo Acutis)

Prvi ekskluzivni stav je da Bog ima nacrt za svakoga od nas. Otkriti svoj životni poziv tada bi značilo shvatiti i ostvariti taj nacrt. Ukoliko odlutamo s tog Božjeg puta za nas, odlutamo od Božje volje i izgubljeni smo. Većina danas prepoznaje ovaj model razumijevanja nečijeg životnog poziva kao nešto prilično rigidno i neodrživo.

Nasuprot tome je stav da je Božji poziv svima nama jednak – biti jedno s Gospodinom i koristiti primljene darove u službi svome bližnjemu. Izabrati kako to ostvariti prepušteno je svakome od nas. U ovom pogledu, Boga u stvari ni ne zanima kako ćemo to učiniti sve dok to činimo. Ovaj pogled Boga čini nekim tko je udaljen i koji se ne želi miješati, pa čak skoro i nekim koga nije baš briga za to. Ovo sigurno nije Bog judeo-kršćanskih pisama u kojima se objavio kao onaj koji se osobno zauzima u našim životima i u našoj povijesti.

Srednji put proizlazi iz tradicije koja vidi Boga kao aktivnog i osobno uključenog u život svakoga od nas. Bog nam govori izravno u našim srcima, umovima i dušama kroz naše misli i osjećaje, kroz naše unutarnje pokretne i čežnje. Ipak, ne dolaze sve naše unutarnje misli, pokreti i čežnje od Boga. Iz tog razloga moramo razlučivati koje su one koje dolaze od Boga a koje nisu. Bog se upustio u životno dug dijalog s nama. Naša uloga u tom dijalogu jest da budemo pažljivi, slušamo i pokušamo odgovoriti.

Kad je postao svjestan da je njegovu životu povjerena posebna zadaća, Isus je napustio stolarsku radionicu i roditeljski dom te pošao u potragu za uzvišenijim poslanjem koje je u dubini duše slutio, ali mu ono još nije bilo konkretno objavljeno. Došao je tako k Ivanu Krstitelju.

Obredom krštenja na Jordanu Ivan je čistio pokornike od grijeha i pripravljao za prihvaćanje Mesije koji je imao nastupiti. Isus je također stupio u red grešnika i pokornika, naveo je i razlog: „da se ispuni pravednost“, a vjerojatno i za to da se otvori Nebo i čuje Božje svjedočanstvo o njemu i njegovu mesijanskom poslanju te da se pokaže Duh Sveti, Božja snaga u kojoj će Isus ostvariti Očev naum, svoju zadaću i spasenje svijeta.

Kršćani su djeca Božja, Božji sinovi i kćeri. Njima je Otac također dao Duha Svetoga u krštenju. Nad svakim od nas je izgovorio riječi sinovstva i miline. „Ti si moj ljubljeni sin, moja ljubljena kćerka! Volim te, želim da uspiješ u životu koji je pred tobom. Bit ću uza te u svim tvojim željama u svemu o čemu sanjaš, čemu tvoje srce teži, svemu oko čega ćeš se truditi. Bit ću uza te u poteškoćama, u velikim odlukama, na životnim prekretnicama. Neću te ostaviti ni kad budeš slab, bolestan, u životnim opasnostima, kada budeš tužan, možda i očajan. Nemoj to zaboraviti! Bit ću s tobom i kad padneš u grijeh da ti oprostim, da te pridignem, da te nahranim kruhom živih. Ja sam uvijek korak ispred tebe, ne boj se!“

Tražim li u Gospodinu svoje životno/dnevno poslanje, bez da bježim od onoga što je najbolje za mene?

Metoda o donošenju odluke

  1. Stani pred Bogom.
  2. Odredi: što je predmet mog izbora?
  3. Odredi okolnosti.
    • je li ovaj izbor sredstvo ili cilj?
    • jesi li indiferentan?
    • jesi li u utjesi ili suhoći?
  4. Odredi vrijeme odluke.
    • kad nema sumnje u ispravnost odluke.
    • kada doživljavam utjehe i suhoće, i donosim odluke na temelju toga od koga dolazi.
    • tiho vrijeme kada ne doživljavaš duhovne pokrete, a odluke se donose uz pomoć razuma na dva načina za odabir.
  5. Traži potvrdu.
    • veći plod
    • veću utjehu
  6. Predstavi svoju odluku Bogu.

Molitva:

Nebeski Oče, Ti si me stvorio s ljubavlju i životnim poslanjem jer sam dragocjen(a) u Tvojim očima. Želim biti sretan(na) u ovom životu i provesti vječnost s Tobom. Molim te, pomozi mi prepoznati Tvoj naum s mojim životom. Pomozi mi upoznati samog(mu) sebe i moje bojazni. Pomozi mi da želim ono što Ti želiš. Pomozi mi da se potpuno pouzdam u Tebe. Pošalji svoga Svetoga Duha u moj razum i srce kako bih mogao(la) prepoznati darove koje mi daruješ i čuti Tvoj poziv na koji način da služim Crkvi. Pošalji u moj život svete osobe koje će mi biti od pomoći na mom putu, ne da govore što trebam činiti već da usmjeravaju i ohrabruju svaki moj korak traženja Tvoje volje. Uvećaj moju želju da druge dovodim Tebi i doprinesem Tvojoj proslavi i spašavanju duša.

Presveta Djevica, Majko Božja, moli za mene da otkrijem moj životni poziv, imam hrabrosti odgovoriti na njega s povjerenjem i postojano ga živim.

Amen.

Izmoliti Litanije bl. Carlu Acutisu (na dnu članka).

Osmi dan – Sloboda

„Samo će onaj koji vrši volju Božju biti uistinu slobodan.“ (Bl. Carlo Acutis)

„Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!“ (Gal 5,1)

Za slobodu nas Krist oslobodi, nije li?

O lijepa, o draga, o slatka…
Daru u kom sva blaga višnji Bog nam je dao…

Gdje si onda kad se svežem osjećajem krivnje čvrsto u čvorove; kad se zaključam u kavez straha a u ruci držim ključ; kad me na koljena bace očekivanja, moja i tuđa; kad uprtim breme neurednog rasporeda obveza, a i dalje iz usta ne ide to kratko „ne“; kad nosim okove ljutnje kao da su najljepši nakit moje teške osobnosti; kad se kaznim nekim neopravdanim osjećajem da mi ništa ne ide i ne mogu? Ostaješ mi tada daleka i nedostižna. Slobodo. Teško do tebe. Uvijek iznova. Što si ti?

Osjećaj vožnje bicikla onih par sekundi bez ruka na volanu, trenutak rezultata ispita i broj indeksa u stupcu prolaza, osjećaj skinutih uskih cipela nakon dugog dana, sklopljene oči bez navijene budilice, dodir kad se u ruke primi otpusno pismo, osjećaj kad konačno imam obavezu manje, tišina koja nastaje kad vreva ljudi konačno ode od mene, ili napokon podmiren minus na kreditnoj kartici? Kratkotrajna si? Nagla, ekstremna, nedugo uhvatljiva? Ili si konstanta, radost, umijeće, stil života, do vječnosti?

Pavao piše Galaćanima o tebi.

I o nepokolebljivosti i čvrstoj postojanosti jer nas Krist za slobodu oslobodi da se ne damo ponovno u jaram ropstva. Zakoni, norme, pravila, puste odredbe i naredbe, poniženja… Nije ropstvo samo to. Nije, Pavao najbolje zna. On je najprije kroz Zakon upoznao Isusa iz Nazareta, a tek kasnije ljubavlju.

Biti u svijetu, a biti iza rešetaka nije čudno, isto je kao biti zatvorenik, a slobodan. Sloboda nije anarhija.
Na njezinom čelu kraljuje Ljubav.
Ona vlada, predvodi, uređuje, raspoređuje, planira, izvodi.
Nedostaje Ljubavi. Prijestolje slobode je prazno. Možda netko ili nešto drugo sjedi na toj kraljevskoj stolici i vlada. Neka osoba? Neka stvar?
Možda…

Molitva:

Bože, oslobodi me svake navezanosti
da prestanu razmišljanja,
ne počnu drame,
ne rastu očekivanja,
ne gomilaju razočaranja,
ne nikne ljubomora,
nestane strah
od gubitka,
od zaborava,
od samoće,
od svega i sviju.
Jer,
prolaze svi i prolazi sve
ostajemo
Ti i ja…

Izmoliti Litanije bl. Carlu Acutisu (na dnu članka).

Deveti dan – Jednostavna i duboka vjera koja prodire u vječnost

„Bog je svakomu među nama napisao jedinstvenu i neponovljivu priču, ali nam je ostavio slobodu da napišemo kraj.“ (Bl. Carlo Acutis)

Blaženi Carlo Acutis gajio je posebnu strast prema svetosti. Govorio je da Bog stvara sve ljude kao moguće svece, a na svojoj mrežnoj stranici sačuvao je poseban prostor za one što su umrli mladi: „Otkrij koliko prijatelja imam na nebu gdje dolaze mladi sveci, oni koji su stigli do cilja u rekordnom vremenu“. A prijateljima je povjerio: „Umrijet ću mlad.“

Njegova bi se duhovnost i vjera mogle nazvati tradicionalnima, kao da je pripadala drugim vremenima: pobožnost prema Srcu Isusovu i Euharistiji, štovanje svetaca i anđela, ljubav prema papi i Crkvi. Osobito je štovao Djevicu Mariju koju je nazivao „jedinom ženom svojega života“. Ali njegova je vjera obilovala onim što je bitno. Njegov otac Andrija kaže: „Njegova se tajna sastojala u čvrstoj i živoj volji da stavi Boga na prvo mjesto. Iz toga je proizlazila skladna osobnost koja je isijavala veliku mirnoću.“

Netko je rekao da je Carlov život izniman u svojoj običnosti. I zaista, oduvijek mu je život bio osobit.

U njemu je Duh Sveti učinio čuda milosti u vrijeme kada su mladi izloženi tolikim izazovima što ih skreću s puta, otežavajući im pronalaženje vlastitog puta i posvećivanje čemu vrijednu što ispunja život.

„Njegovo je stanje bilo kritično, vrlo teško“, sjeća se jedna medicinska sestra. „Ušla sam u sobu i upitala Carla: ‘Kako si?’ On mi je odgovorio: ‘Dobro’. Iznenađena njegovim odgovorom, pitala sam: ‘Dobro?’ A Carlo je odgovorio: ‘Ima onih kojima je gore’“.

Kada su mu rekli koliko je teško njegovo stanje, mirno je rekao: „Gospodin me je razbudio“. Umro je nekoliko dana potom prikazujući svoje patnje za svećenike u poteškoćama, za papu, za Crkvu i da ode izravno u raj.

Postulator Nicola Gori ističe: „Njegovo je odvajanje od ovoga svijeta bilo prirodno i mirno jer je bio svjestan da će napokon susresti Isusa, tog svojega Gospodina s kojim je sklopio neraskidivo prijateljstvo.“

Odluči danas da ćeš gorljivo i svim srcem nastojati „priču svog života“ završiti s Gospodinom u vječnosti!

Molitva:

(sv. Ivan Maria Vianney):

Ljubim te, Bože moj!
Moja je jedina želja ljubit Tebe,
sve do posljednjega daha mojega života.
Ljubim te, Gospodine,
i jedina milost za koju Te molim jest,
da Te ljubim vječno!
Bože moj,
ako moj jezik ne može reći
u svim trenucima da Te ljubim,
želim da Ti moje srce to ponavlja, koliko god puta dahnem.

Ljubim Te, moj božanski Spasitelju

Jer si bio raspet za mene.

Ljubim Te, Bože moj, jer me držiš ovdje dolje raspeta za Tebe…

Bože moj, kako se približavam svome kraju iskaži mi milost da se tako povećava moja ljubav.

Amen.

Izmoliti Litanije bl. Carlu Acutisu (na dnu članka).

Litanije bl. Carlu Acutisu

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!
Sveta Marijo, moli za nas!

Bl. Carlo Acutisu, ljubitelju svete euharistije, moli za nas!
Bl. Carlo Acutisu, koji si snagu i mir za sve što život donosi pronalazio u poklonu Presvetom Oltarskom sakramentu, moli za nas!
Bl. Carlo Acutisu, koji si prepoznao svetu ispovijed kao vatru koja balon duše uzdiže u nebo, moli za nas!
Bl. Carlo Acutisu, koji si ljubio, molio i žrtvovao se za svoju Crkvu, moli za nas!
Bl. Carlo Acutisu, vjerni molitelju svete krunice, moli za nas!
Bl. Carlo Acutisu, hrabren ljubavlju Djevice Marije, moli za nas!
Bl. Carlo Acutisu, koji si se poukom Majke našeg Otkupitelja i Zaručnice Duha Svetoga zbližio s Trojedinim Bogom, moli za nas!
Bl. Carlo Acutisu, štovatelju anđela i svetaca, moli za nas!
Bl. Carlo Acutisu, koji si Božju ljepotu stvaranja prepoznavao, volio i poštovao u prirodi i svim stvorenjima, moli za nas!
Bl. Carlo Acutisu, čvrsto uvjereni da Bog svima otvara vrata raja, moli za nas!
Bl. Carlo Acutisu, koji si svim svojim srcem želio postati svet, moli za nas!
Bl. Carlo Acutisu, koji si se spremno predavao u Božju volju, moli za nas!
Bl. Carlo Acutisu, poslušan i pun poštovanja prema roditeljima i drugim autoritetima, moli za nas!
Bl. Carlo Acutisu, iznimni u svojoj običnosti, moli za nas!
Bl. Carlo Acutisu, strastveni informatički geniju koji si modernu tehnologiju koristio za evangelizaciju, moli za nas!
Bl. Carlo Acutisu, prijatelju sviju i poticatelju na dobro, moli za nas!
Bl. Carlo Acutisu, vesele i blage naravi, moli za nas!
Bl. Carlo Acutisu, plemenite duše koji si u svakom siromahu prepoznavao i potpomagao svoga bližnjega, moli za nas!
Bl. Carlo Acutisu, životom Kristov svjedoče koji je druge privodio Gospodinu, moli za nas!
Bl. Carlo Acutisu, koji si kršćanski život živio neumorno i bez odmora, moli za nas!
Bl. Carlo Acutisu, ponizni i strpljivi u mukama i trpljenju, moli za nas!
Bl. Carlo Acutisu, vjere koja je prodirala u vječnost, moli za nas
Bl. Carlo Acutisu, zauvijek posebni mladiću našeg vremena, moli za nas!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine, Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se Gospodine!

R. Moli za nas, blaženi Carlo Acutisu!
O. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih!

Pomolimo se:

Bože, Oče naš, hvala ti što si nam dao primjer života mladog blaženika Carla Acutisa, uzora života kršćanske mladeži! Poučio si ga kako uzljubiti Tebe, koristeći presvetu euharistiju kao svoj „autoput do neba“. Dao si mu i Mariju kao voljenu majku kojoj se svakodnevno utjecao molitvom krunice. Čuj našu molitvu koju povjeravamo njegovu zagovoru te nam udijeli milost za koju te molimo (navesti molitvenu nakanu).

Nastavi čitati
By
Učitaj više
Pin It