13. LISTOPADA 1917. “ČUDO SUNCA” U FATIMI VIDJELO JE 70 000 LJUDI
Dan kada je Bog klicao i s velikom poniznošću došao do nas preko djece…
Blažena se Majka ukazala troje djece iz malog grada u Portugalu 1917. godine, pozivajući svijet na obraćenje i molitvu krunice. Isprva je jedina osoba koja im je vjerovala bio Ti Marto, otac dvoje djece.
Ali onda, 13. listopada, obećanom čudu – “Čudu sunca” – svjedočilo je 70.000 ljudi, uključujući skeptike i znanstvenike.
Nakon toga su svi povjerovali.
“Sunce je obojilo svijet u različite boje”, opisao je Ti Marto, koji je sigurno bio sretan kao i djeca kad su to vidjeli. “Kretalo se i plesalo na nebu!”
Iskustva iz Fatime postala su središnje obilježje Crkve nakon toga — uključujući svako papinstvo sve do Franje koji je kanonizirao djecu Marto.
To je zato što je Bog 13. listopada objavio poruku koju je nemoguće ignorirati.
Čudo je govorilo svijetu o ogromnoj Božjoj poniznosti.
Čudnu prirodu Čuda Sunca – spektakularnog javnog čuda koje je najavljeno prije vremena – teško je preuveličati.
Bog gotovo nikada ne djeluje na taj način. Bog je svemoćan, sa cijelom stvarnošću u svom dohvatu. On je umjetnik svakog zalaska sunca, izumitelj svakog čuda prirode i autor povijesti. Ne treba se veliko isticati da bi se dokazao: Svemir je dovoljno velik, hvala.
Ali ponekad to ipak učini.
“Vidjelo se kako se srebrno sunce… vrti i okreće u krugu raskidanih oblaka”, izvijestile su novine iz Lisabona u Portugalu. “Ljudi su plakali i molili se nepokrivenih glava, pred čudom koje su očekivali.”
Nepogrešivo značenje ovog čuda je da je Bog veći od svega što znamo. On nije samo veći od sunca, on je veći od zakona koji upravljaju kretanjem sunca.
Ali to čudo također jasno pokazuje da je Bog čuvar neba, ponizni Bog koji će učiniti sve da bi zadobio našu ljubav. On je Bog koji nam je dao Betlehemsku zvijezdu i pomrčinu na Veliki petak, kako bilježe evanđelja – a ako ne vjerujete evanđeljima, evo vam „čuda sunca“ o kojem pišu novine.
Bog nam jasno govori da se povjerimo Mariji.
Fatima nije prvo mjesto na kojem je Marija pokrenula nebo i zemlju.
U Evanđelju po Luki, u prvom poglavlju, piše da je početak Božjeg otkupljenja čovjeka ovisio o Marijinoj riječi.
U Evanđelju po Ivanu, u drugom poglavlju, Marija potiče Isusa da učini svoje prvo čudo i započne svoju službu. U 19. glavi Evanđelja po Ivanu ta služba i završava s Marijom.
Isto je i s Crkvom. U Djelima apostolskim, prvo poglavlje, Marija je nazočna pri nastanku Crkve. U Otkrivenju, 12. poglavlje, ona je na svojem vrhuncu.
Nije iznenađujuće što je Marija i danas u središtu Božjih planova. Posvećenje Bezgrešnomu Srcu Marijinu, od sv. Ljudevita Montfortskoga do oca Michaela Gaitleyja, u procvatu je otkad je Marija poručila svijetu u Fátimi da će „na kraju moje Bezgrešno Srce pobijediti“.
Bog je ukazao na važnost obitelji
Dok su ostali svjedoci vidjeli „čudo sunca“, troje pastira vidjelo je nešto drugo. Oni su vidjeli sliku oca i sina. Na nebu su se pojavili sv. Josip i Dijete Isus, a Isus je blagoslovio cijeli svijet.
Kao da je Marija, nakon što je upozorila svijet na Božji poziv na obraćenje i molitvu, htjela pokazati i ono što je još važnije. A to nije ni ona, ni pakao, ni papa ili crkvena hijerarhija, sve što je bilo tema ranijih ukazanja, već da je najvažniji Isus, Božji sin povjeren Josipovoj skrbi. Najvažnija stvar je ljudska obitelj.
Kao što će s. Lucija kasnije reći u pismu kardinalu: „Završna borba između Boga i vladavine Sotone vodit će se o braku i obitelji. Ne bojte se, jer svatko tko se zalaže za posvećenje braka i obitelji uvijek će biti osporavan i suprotstavljat će mu se na svaki način, jer će upravo to biti odlučujuća stvar.“
Gospa je pokazala da djeca – a to smo svi mi – mogu promijeniti svijet
Čudo sunca obilježava se širom svijeta i na raznim mjestima se održavaju procesije i velika molitvena slavlja. Ona su znak 100. obljetnice fatimskih ukazanja – 100 godina molitve za obraćenje Rusije i za izbavljenje od paklenog ognja.
Sve je započelo kad je Gospa pristupila djeci pastirima i kad su oni prenijeli svijetu da sudbina čovječanstva ne ovisi o političarima i međunarodnim zalaganjima, već o svakome od nas i našoj molitvi i žrtvi za grešnike. Kao što je i oduvijek bilo!
Preuzeto s aleteia.org
