MISLI SVETOG IVANA ZLATOUSTOG
“Kada se slavi euharistija, svetište je ispunjeno bezbrojnim anđelima koji se klanjaju božanskoj žrtvi na oltaru.”
“Ako ne možeš prepoznati Krista u prosjaku na crkvenim vratima, nećeš ga prepoznati ni u kaležu.“
“Ako smo postigli milost Božju nitko nas neće pobijediti jer ćemo biti snažniji od svih koji nam se protive.“
“Bogatstvo nije zabranjeno, ali oholost zbog njega jest.“
“Jednostavno je nemoguće, bez pomoći molitve, živjeti kreposno.“
“Milost ne može učiniti ništa bez volje, a volja ne može učiniti ništa bez milosti.“
“Kao što voda gasi vatru, tako molitva gasi vrelinu strasti.“
“Uništiti fetus gore je od umorstva. Onaj tko to čini, ne oduzima život koji je već rođen, nego ga sprečava da bude rođen.“
“Ljubav muža i žene jest snaga koja veže društvo zajedno. Muž će uzeti oružje u ruke i čak dati svoj život da bi obranio tu ljubav. Kada (među mužem i ženom) vlada sklad, djeca su dobro odgojena, kućanstvo se uredno vodi te susjedi, prijatelji i rođaci hvale postignuto. Tako nastaje velika dobrobit za obitelji i državu. Kada nije tako, onda se sve raspada i nastaje nered.”
“Ne srami se povratka u Crkvu. Srami se kad griješiš. Nemoj se sramiti kad se kaješ. Pogledaj što ti je Đavao učinio. To su dvije stvari: grijeh i pokajanje. Grijeh je rana, a kajanje lijek. Što su tijelu rane i lijekovi, to su duši grijesi i kajanje. Dakle grijeh nosi sramotu, a kajanje posjeduje hrabrost.”
“Kršćanima je više od svih drugih zabranjeno ispravljati posrtaje grešnika silom. Čovjeka je nužno učiniti boljim nagovaranjem, a ne silom. Mi nemamo vlast danu zakonom da ispravljamo grešnike, a kad bismo ju i imali, ne bismo se njome znali služiti, jer Bog daje krunu onima koji se suzdržavaju od zla svojom voljom, a ne silom.”
“Čak i kad bismo učinili tisuće dobrih djela, naše povjerenje u molitvu mora se temeljiti na Božjoj milosti i njegovoj ljubavi za čovjeka. Čak kad bismo stajali i na samom vrhu kreposti, po milosti ćemo biti spašeni.”
IZ HOMILIJE SVETOG IVANA ZLATOUSTOG, BISKUPA
(Prije progona, br. 1-3: PG 52, 427-430)
“Navaljuju mnogi valovi i ozbiljne oluje, ali mi se ne bojimo da ćemo se utopiti, jer počivamo na hridini. More bjesni, ni ne može razoriti kamen. Neka se valovi uzdižu, Isusovu lađu ne mogu potopiti. Čega da se bojimo? pitam. Reci mi, zar smrti?
Meni je život Krist, a smrt mi je dobitak.
Ili zar progona?
Gospodnja je zemlja i sve na njoj. Zar zapljene dobara? U svijet ništa ne donijesmo, i zacijelo ništa iz njega ne možemo ni ponijeti. Što je u ovom svijetu strašno, držim dostojnim prezira, a njegova dobra vrijednima podsmijeha. Siromaštva se ne plašim, a za bogatstvom ne čeznem. Smrti se ne strašim, niti žudim za životom, osim radi vašeg napretka. Zato mislim na ono što je sadašnje i molim vašu ljubav da ima povjerenja.
Zar ne čuješ kako Gospodin kaže: Gdje su dvojica ili trojica sabrani u moje ime, ondje sam ja među njima? A zar da ne bude tamo gdje je skupljen tako brojan narod, vezan sponama ljubavi? Njegov imam zalog: zar se uzdam u vlastite sile? Imam njegovo Pismo: to mi je štap, sigurnost moja i mirna luka.
Makar se uznemirio sav svijet, ja imam njegov proglas, čitam njegova pisma: to mi je zid i zaštita.
A što je to pisano? Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.
Krist je sa mnom, koga da se bojim?
Pa uzdigli se protiv mene i valovi, i mora, i bijes prvaka, sve je to za mene slabije od paučine. I da me nije zadržala vaša ljubav, ni danas ne bih bio odbio da otputujem drugamo. Uvijek naime kažem: Gospodine, budi volja tvoja, da činim što hoćeš ti, a ne što hoće ovaj ili onaj. To je moja utvrda, nepomična stijena i štap koji se ne svija. Ako to Bog hoće, neka bude. Ako želi da ostanem ovdje, zahvaljujem mu. Gdje god bude htio, iskazujem mu hvalu.
Ali gdje sam ja, ondje ste i vi; gdje ste vi, ondje sam i ja; jedno smo tijelo, a tijelo se ne odjeljuje od glave niti glava od tijela. Rastavljeni smo mjestom, ali smo povezani ljubavlju. Pa ni sama smrt neće to moći odijeliti. Jer ako i premine moje tijelo, živjet će duša i sjećati se naroda.
Vi ste moji građani, vi ste mi očevi, braća, sinovi, vi ste mi udovi i tijelo, vi ste mi svjetlo – čak ugodnije od ovoga svjetla. Jer što mi takvo zraka donosi kao što mi donosi vaša ljubav?
Sunčeva mi je zraka od koristi u ovom životu, a vaša mi ljubav plete vijenac za budućnost.“
