SVETAC DANA – SV. IVAN ZLATOUSTI

Ivan Zlatousti  ili Ivan Antiohijski  svetac Katoličke i Pravoslavne Crkve, te čašćen u Koptskoj Crkvi. Bio je carigradski patrijarh te je jedan od crkvenih naučitelja. Nijedan crkveni pisac nije tako temeljito i s toliko osjećaja tumačio tekst Sv. pisma kao što je to činio Ivan Zlatousti. Njegova gorljivost je bila uzrokom žestokih protivljenja njemu samome. Pretrpio je progonstvo tijekom kojega je i umro.

Rodio se između 344. i 347. godine u Antiohiji u Siriji kao dijete zapovjednika carskih trupa. Otac mu je umro dok je još bio dijete, tako da je Ivana odgajala njegova majka, koja je mladom Ivanu utkala istinski kršćanski život, posvetivši se životu pobožnosti dok je ispunjavala svoje obiteljske obveze. Ivanova majka osigurala je najbolje obrazovanje za svoga sina, a Ivan je učio retoriku od najboljeg govornika Antiohije, Libanija. još, kao mladić, Ivan je nadmašio ostale učenike, pa čak i svog učitelja stilom i talentom. zapravo, kako kaže predaja, Libanije je bio na smrtnoj postelji i rekao da bi njega u viđenju škole trebao naslijediti Ivan. “Ivan bi moj izbor, da nam ga kršćani nisu ukrali.”, rekao je. Nakon završetka školovanja, Ivan je svoju dinamičnu energiju pretočio u redovnički život. Pridružio se zajednici pustinjaka i redovnika koji žive u planinama blizu Antiohiji. Ivan je proveo četiri godine pod bliskim duhovnim vodstvom redovnika, a još dvije godine živeći u samoći i molitvi u špilji.

Strogi samostanski život i siromašna prehrana pustinjaku je oslabila njegovo zdravlje i tako je Ivan bio prisiljen da se vrati u Antiohiju. Po povratku u grad zarađen je za đakona i dodijeljen da pomaže biskupu u propovijedanju na liturgiji. dvanaest je godina svojim propovijedanjem služio kršćanskoj zajednici Antiohije. Konstantno je poticao kršćane Antiohije da budu svjedoci svojim statusom opsjednutim poganskim susjedima i da siromasima pruže radikalnu ljubav i gostoprimstvo. Njegove propovijedi o Lukinoj prispodobi o Lazaru i bogatašu posebno su dirljivi primjeri. Ivan Zlatousti nikada se nije bojao zalaziti u politički teritorij tijekom svojih propovijedi, a više je puta prozivao carsku obitelj zbog njihovog raskošnog načina života i dekadencije. Johnu, Kršćanstvo nije bilo samo privatna stvar u vrevi javnog urbanog života. U Ivanovim očima, kršćani su bili pozvani preobraziti metropolu.

Godine 398. Ivan je, protiv svoje volje, imenovan biskupom Konstantinopola, glavnog grada novog Rimskog Carstva. Kao biskup, sablažnjavao je gradsku elitu svojim spartanskim načinom života. Izbjegavajući večere i finu odjeću, Ivan se brinuo za siromašne i podržavao relativno novi izum gradskih javnih bolnica. Ivan je posebno poticao euharistijsku pobožnost među svojim narodom, pozivajući ih da se što češće pričešćuju. Ivan je istaknuo euharistiju kao gozbu nebeskog grada gdje se mogu sresti bogati i siromašni kao jednaki u Kristu. Bio je poznat po tome što je mogao govoriti srcima ljudi koji su se osjećali zaglavljenima u grijehu – “Ako ste pali drugi put ili čak tisuću puta u grijeh”, rekao je, “dođite k meni i bit ćete izliječeni.” Ivan je obratio mnoge svojim intuitivnim suosjećanjem za druge i svojim čvrstim pozivima na pokajanje.

Ivan je svoje posljednje godine proveo u izgnanstvu jer je prečesto govorio protiv raskošnog načina života carice Eudoksije i carske prijestolnice. Kao osvetu za njegove kritike, car i carica urotili su se s frakcijom biskupa koji su se protivili Ivanu i dali ga ukloniti s dužnosti i protjerati duboko u regiju Anatolije u današnjoj Turskoj. Primoran tri mjeseca marširati do svog izgnanstva, Ivan je na tom putu jako patio, jer su surovi elementi i grubo postupanje opterećivali njegovo ionako krhko zdravlje. Preminuo je 14. rujna 407. godine.

Od 1626. njegovi posmrtni ostaci čuvaju se u bazilici sv. Petra u Rimu, a Zapad ga časti, zajedno s Anatazijem, Bazilijem i Grgurom Nazijanskim kao jednov od četvorice velikih doktora Istočne crkve. Pio X. ga je proglasio zaštitnikom kršćanskih propovijednika.

***

“Jednostavno je nemoguće, bez pomoći molitve, živjeti kreposno.” (sv. Ivan Zlatousti)

Ostavite komentar

Pin It