MISNA ČITANJA – 23. LIPNJA 2024.
Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?
XII. tjedan kroz godinu
Nedjelja, 23. 06. 2024.
DVANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:
Job 38,1.8-11; Ps 107,23-26.28-31; 2Kor 5,14-17; Mk 4,35-41
BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena
IMENDANI:
Josip Cafasso, Sidonija, Zdenka, Aron
Prvo čitanje:
Job 38,1.8-11
Tu nek se lomi ponos tvog valovlja.
Čitanje knjige o Jobu
Gospodin odgovori Jobu iz oluje i reče:
»Tko li zatvori more vratnicama
kad burkajuć se navrije iz utrobe;
kad oblakom ko haljom ga odjenuh
i maglom gustom ovih ko pelenam’;
kad njegovu sam odredio među,
vrata stavio s prijevornicama?
‘Dotle ćeš, rekoh, dalje ni koraka,
tu nek se lomi ponos tvog valovlja!’«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 107,23-26.28-31
Pripjev:
Hvalite Gospodina jer dovijeka je ljubav njegova!
Oni koji lađama zaploviše morem
da po vodama silnim trguju:
oni vidješe djela Gospodnja,
čudesa njegova na pučini.
On reče i olujni se vjetar uzvitla
što u visinu diže valove mora.
Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu,
u nevolji duša im ginula.
Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi
i on ih istrže iz nevolja.
Smiri oluju u tih povjetarac,
valovi morski umukoše.
Obradovaše se tišini,
u željenu luku on ih povede.
Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Drugo čitanje:
2Kor 5,14-17
Novo, gle, nasta!
Čitanje Druge poslanice
svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu. Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo. Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Mk 4,35-41
Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?
Čitanje svetoga Evanđelja po Marku
Uvečer istoga dana kaže im: “Prijeđimo prijeko!” Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: “Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?” On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: “Utihni! Umukni!” I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?” Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: “Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?”
Riječ Gospodnja.
Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral
