MISNA ČITANJA – 23. LIPNJA 2024.

Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?

XII. tjedan kroz godinu

Nedjelja, 23. 06. 2024.

DVANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

ČITANJA:
Job 38,1.8-11; Ps 107,23-26.28-31; 2Kor 5,14-17; Mk 4,35-41

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Josip Cafasso, Sidonija, Zdenka, Aron

Prvo čitanje:

Job 38,1.8-11

Tu nek se lomi ponos tvog valovlja.

Čitanje knjige o Jobu

Gospodin odgovori Jobu iz oluje i reče:

»Tko li zatvori more vratnicama

kad burkajuć se navrije iz utrobe;

kad oblakom ko haljom ga odjenuh

i maglom gustom ovih ko pelenam’;

kad njegovu sam odredio među,

vrata stavio s prijevornicama?

‘Dotle ćeš, rekoh, dalje ni koraka,

tu nek se lomi ponos tvog valovlja!’«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 107,23-26.28-31

Pripjev:

Hvalite Gospodina jer dovijeka je ljubav njegova!

Oni koji lađama zaploviše morem
da po vodama silnim trguju:
oni vidješe djela Gospodnja,
čudesa njegova na pučini.

On reče i olujni se vjetar uzvitla
što u visinu diže valove mora.
Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu,
u nevolji duša im ginula.

Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi
i on ih istrže iz nevolja.
Smiri oluju u tih povjetarac,
valovi morski umukoše.

Obradovaše se tišini,
u željenu luku on ih povede.
Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!

Drugo čitanje:

2Kor 5,14-17

Novo, gle, nasta!

Čitanje Druge poslanice

svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu. Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo. Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mk 4,35-41

Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?

Čitanje svetoga Evanđelja po Marku

Uvečer istoga dana kaže im: “Prijeđimo prijeko!” Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: “Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?” On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: “Utihni! Umukni!” I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?” Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: “Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?”

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Ostavite komentar

Pin It