Papa Franjo dodjeljuje „nihil obstat“ za Međugorje
Dokument Dikasterija za nauk vjere koji je odobrio papa Franjo ne govori o nadnaravnosti, ali priznaje obilne duhovne plodove vezane za župu-svetište Kraljice mira te daje uglavnom pozitivno mišljenje o porukama, iako uz nekoliko pojašnjenja, izvijestio je Vatican News.
„Stigao je trenutak da se zaključi duga i složena povijest oko duhovnih fenomena Međugorja“. Tim riječima započinje Nota o duhovnom iskustvu vezanom za Međugorje koju je potpisao kardinal Víctor Manuel Fernández, pročelnik Dikasterija za nauk vjere. Tekst je to koji je odobrio papa Franjo koji prepoznaje vrijednost duhovnih plodova povezanih s međugorskim iskustvom, ovlašćujući vjernike da ga se pridržavaju budući da su se „dogodili brojni pozitivni plodovi i nisu se među Božjim narodom proširili nikakvi negativni ili rizični učinci“. Uglavnom, pozitivno je također mišljenje o porukama, iako uz pojašnjenja nekih izraza.
Mjesta vezana uz međugorski fenomen odredišta su hodočašća iz cijeloga svijeta. „Pozitivni se plodovi očituju ponajviše kao promicanje zdrave prakse života vjere“ u skladu s tradicijom Crkve. Dogodila su se „brojna obraćenja“ ljudi koji su otkrili ili ponovno otkrili vjeru; povratak ispovijedi i sakramentalnoj pričesti, brojna zvanja, „brojna pomirenja supružnika i obnove bračnoga i obiteljskoga života“. Zabilježena su i „vrlo brojna ozdravljenja“. Župa Međugorje mjesto je klanjanja, molitve, seminara, duhovnih vježbi, okupljanja mladih. Nastala su i karitativna djela koja brinu o siročadi, ovisnicima, osobama s invaliditetom, a utvrđena je i prisutnost skupina pravoslavnih kršćana i muslimana.
Nota Dikasterija potom razmatra glavne aspekte poruka, počevši od poruke mira shvaćenoga ne samo kao odsutnost rata nego i u duhovnom, obiteljskom i društvenom smislu: najoriginalniji naslov koji Gospa sebi pripisuje je, naime, „Kraljica mira“. To je mir koji je plod življene ljubavi koja „podrazumijeva također ljubav prema onima koji nisu katolici“. Taj se aspekt bolje razumije „u ekumenskom i međureligijskom kontekstu Bosne, obilježenom strašnim ratom s jakim religijskim elementima“.
Često se pojavljuje poticaj na pouzdano prepuštanje Bogu koji je ljubav: „Možemo prepoznati jezgru poruka u kojima Gospa ne stavlja sebe u središte, nego pokazuje da je potpuno usmjerena na naše jedinstvo s Bogom“. Osim toga, „Marijin zagovor i djelovanje očito su podređeni Isusu Kristu kao tvorcu milosti i spasenja u svakoj osobi“.
U porukama potom nalazimo „stalni poziv na napuštanje svjetovnoga načina života i pretjerane vezanosti za zemaljska dobra, uz česte poticaje na obraćenje, što čini mogućim istinski mir u svijetu“. Čini se da je upravo obraćenje središte međugorske poruke. Tu je i „ustrajan poticaj da se ne podcjenjuje ozbiljnost zla i grijeha“ i da se ozbiljno shvati Božji poziv na borbu protiv zla. Temeljni su također uloga molitve i posta, kao i središnje mjesto mise i traganje za konačnim smislom postojanja u vječnom životu.
U drugome dijelu dokumenta ističe se kako se „nekoliko“ poruka može činiti „povezanima sa zbunjujućim ljudskim iskustvima“ iako neke pogreške možda nisu „iz loše namjere, nego zbog subjektivnoga shvaćanja tog fenomena“. U nekim se slučajevima „čini da Gospa pokazuje neku razdraženost jer se neke njezine upute nisu slijedile; tako upozorava na prijeteće znakove i mogućnost da se nikada više ne ukaže“. Ali zapravo druge poruke daju ispravno tumačenje: „Oni koji daju katastrofična predviđanja lažni su proroci. Kažu: “Te i te godine, tog i tog dana bit će katastrofa”. Uvijek sam govorila da će kazna doći ako se svijet ne obrati. Zbog toga potičem sve na obraćenje“ (15.12.1983.).
Tu su potom poruke za župu u kojima Gospa kao da želi kontrolu nad pojedinostima duhovnoga i pastoralnoga puta. U drugim slučajevima poruke se odnose na zahtjeve „malo vjerojatnoga nadnaravnog porijekla“, kad Gospa „daje naredbe o datumima, mjestima, praktičnim aspektima, i donosi odluke o uobičajenim pitanjima“. Zapravo, sama Gospa relativizira vlastite poruke podvrgavajući ih „neusporedivoj vrijednosti Riječi objavljene u Svetom pismu“. „Nemojte ići u potragu za izvanrednim stvarima, nego radije uzmite Evanđelje, čitajte ga i sve će vam biti jasno“ (12.11.1982.). U Noti se kao problematične navode i poruke koje Gospi pripisuju izraze „moj plan“, „moj projekt“, riječi koje bi „mogle zbuniti“. Zapravo, sve što Marija čini uvijek je u službi Gospodinova plana. Ne smijemo pogrješno dodjeljivati Mariji „mjesto koje je jedinstveno i isključivo za Sina Božjega“.
Iako to ne podrazumijeva proglašenje nadnaravnosti, i podsjećajući da nitko nije obvezan vjerovati u to, nihil obstat – koje je izdao mostarski biskup u dogovoru sa Svetom Stolicom – upućuje da vjernici „mogu putem tog duhovne ponude dobiti pozitivan poticaj za svoj kršćanski život te dopušta javno čašćenje“. U Noti se također precizira da pozitivna ocjena većine međugorskih poruka „ne podrazumijeva proglašenje izravnoga nadnaravnog porijekla“. Crkvene vlasti u mjestima gdje je takvo iskustvo prisutno, pozvane su cijeniti pastoralnu vrijednost i „također promicati širenje te duhovne ponude“. Dikasterij na kraju potiče one koji idu u Međugorje „da prihvate kako se na hodočašće ne ide radi susreta s navodnim vidiocima, nego radi susreta s Marijom, Kraljicom mira“.
