SVETAC DANA – SV. JOSIP CAFASSO
Don Cafasso, taj izvanredni svećenik, pripada onome naraštaju svetaca koji su ispisali najsvjetlije stranice povijesti kršćanske pobožnosti i milosrđa u XIX. stoljeću u pokrajini Piemonte – zajedno s don Boscom, Cottolengom i ostalim.
Rođen je u Castelnuovo d’Asti 1811., četiri godine prije svoga suzemljaka Ivana Bosca. Kao zamišljeni mladić, ljubitelj molitve i učenja, ušao je u bogosloviju u Torinu da bi iz nje 1833., u 20-toj godini, izašao kao svećenik. Nije dijelio privlačnost osobe don Bosca: bio je sitan, nježna zdravlja, sav pogrbljen radi problema s kralježnicom. No to je narušeno tijelo bilo prosvijetljeno velikom inteligencijom i bezgraničnom ljubavlju
Bio je uvijek strpljiv, jasan; uvijek na raspolaganju. No njegovu velikom srcu to očitovanje duhovnog milosrđa nije bilo dovoljno pa je odabrao još jedno, u gradskome zatvoru. Pokazao je toliku revnost i žar te su ga prozvali „svećenikom vješala“. Niti jedan osuđenik na smrt nije išao na stratište bez njegove pratnje, kao niti bez utiskivanja posljednjeg poljupca u raspelo što mu ga je ovaj pružio.
Postao je ujedno i rektorom Crkvenog internata u Torinu, gdje se njegov rad susreo s onime don Bosca. Štoviše, tja mu je neumorni i revni suzemljak jednog dana čitav internat napunio mladima, koje je bio pokupio po periferiji. Kada je pak don Bosco – nikako ne rektorovom krivnjom – bio primoran premjestiti se u Valdocco, don Cafasso mu je ostao blizak savjetima, ali i financijskom pomoći. Kada je 1860. preminuo u dobi od svega 49 godina, upravo je njemu i Cottolengovoj mladeži ostavio ono malo što je posjedovao.
Josip Cafasso, uzoran svećenik, vođa torinskog klera i „biser torinskog klera“, kako su ga nazivali, proglašen je 1947. svetim, kao i zaštitnikom zatvorskih kapelana.
Ime je hebrejskog podrijetla i znači: Bog pridružuje, obogaćuje (obitelj djecom).
Preuzeto s nedjelja.ba
