Devetnica sv. Filipu Neriju
Devetnica sv. Filipu Neriju: “Dobri Filip”, kako su ga zvali, bio je čudesno prožet ognjem Duha Svetoga, neumorno je propovijedao i posjećivao najsiromašnije četvrti, najzapuštenije bolnice…, posvuda pronoseći svjetlo tople kršćanske ljubavi. Po njemu je Bog učinio mnoga čudesa (ozdravljenja, uskrsnuća mrtvih…)
Umro je s 80 godina, nakon što je ujutro 25. svibnja 1595. slavio svetu misu kličući i pjevajući od radosti. Nitko osim njega nije slutio da će brzo umrijeti. Već sljedeće noći liječnici su, pregledavajući njegovo tijelo, pronašli srčani mišić veći no uobičajeno, dok su se dva rebra bila povukla kako bi dala prostora otkucajima toga srca prepuna ljubavi za Boga i bližnjega. Nebeski je zaštitnik mladih.
Devetnica sv. Filipu Neriju
17. svibnja – Filipova poniznost
Kada bi sv. Filip čuo da je netko počinio neki zločin, odmah bi rekao: „Hvala Bogu da ja nisam nešto gore napravio.“
Tijekom ispovijedi bi prolio tolike suze i rekao bi: „Nikada nisam napravio dobro djelo.“
Kada bi pokajnik rekao kako ne može podnijeti grubosti koje su neki ljudi iskazivali prema Filipu, a bili su mu dužni poradi puno različitih stvari, on bi samo rekao: „Da sam ponizan, Bog mi to ne bi poslao.“
Kada mu je jedno od njegove duhovne djece reklo: „Oče, želio bih imati nešto vaše za štovanje, jer znam da ste sveti“, on bi se okrenuo, lica punog ljutnje i rekao bi: „Odlazi mi s time! Ja sam Sotona, a ne svetac!“
Nekome drugom koji bi mu rekao: „Oče, došla mi je napast i mislim da niste ono što svijet misli da jeste, a on bi mu rekao: „Budi siguran u to da sam ja čovjek kao i moji susjedi, i ništa više od toga!“
Kada bi čuo za neke koji su o njemu imali dobro mišljenje, običavao je reći: „Jadan ja! Koliko jadnih djevojaka će biti veće u raju od mene samoga!“
Izbjegavao je sve znakove štovanja. Nije mogao podnijeti da primi ikakav znak poštivanja. Kada su ljudi htjeli dotaknuti njegovu odjeću ili pak kleknuti dok je on prolazio, on bi rekao: „Ustanite! Sklonite mi se s puta!“ Nije volio kada bi mu ljudi poljubili ruku, iako bi im nekada dopuštao da to učine samo da ne bi povrijedio njihove osjećaje.
Bio je neprijatelj svakom rivalstvu i zadovoljstvu. Sve što bi mu bilo rečeno on je primao u dobroj namjeri. Nije mu se sviđalo naglašavanje ni isticanje, niti u govoru, niti u oblačenju, a ni u čemu drugome.
Nije mogao podnijeti dvolične ljude, niti lažljivce i stalno je upozoravao svoju duhovnu djecu da ih izbjegavaju kao da su sama kuga.
Uvijek je tražio savjet, čak i u pitanjima od manjeg značaja. Njegov neprestani savjet svima koji su kod njega dolazili na ispovijed je bio da nikada ne vjeruju sami sebi nego da uvijek pitaju druge za savjet, te da zatraže što je više moguće molitava.
Uživao je u tome da ga se malo poštuje, čak je volio da je radije prezren.
Imao je najugodniji mogući način poslovanja s drugima, iznimnu slatkoću u razgovoru i ophođenju, te je bio pun suosjećanja i obzira.
Nikada mu se nije sviđalo kada se pričalo o njemu. Fraze: „Ja sam rekao“, „Ja sam učinio“, su se rijetko mogle čuti iz njegovih usta.
Opominjao je druge da nikada ne ističu sebe, naročito ne u onim stvarima koje su bile njihova zasluga, bilo da su to zaradili ili im je to bila neka vrsta jarma.
Kao što je sv. Ivan Evanđelist u svojoj starosti često govorio: „Dječice, volite jedni druge“, tako je i Filip ponavljao njegovu omiljenu pouku: „Budite ponizni, imajte malo mišljenje o sebi samima!“
Rekao je da ako učinimo dobro djelo, a netko drugi uzme zasluge za to, moramo se radovati i zahvaljivati Bogu. Rekao je da nitko ne bi trebao reći: „Ah, neću pasti, neću počiniti grijeh“, jer je to bio očit znak da će pasti. Bio je jako razočaran s onima koji su tražili opravdanja i izgovore za sebe i takve je nazivao „moja dama Eva“, jer se Eva branila umjesto da je bila ponizna.
Molitva
Filipe, moj slavni zaštitniče, koji si činio djela i odbacivao sve zasluge, čak i dobro poštivanje ljudi, izmoli i meni također, od mog Boga i Spasitelja, ovakvu krepost svojim zagovorom. Kako su ohole moje misli, kako su moje riječi omalovažavajuće, kako su ambiciozna moja djela. Izmoli mi nisko samopoštivanje, kojim si ti obilato bio obdaren, izmoli mi da budem svjestan svoje ništavnosti, te da se mogu radovati kada me preziru, te uvijek težiti da budem velik samo u očima moga Boga i Sudca.
18. svibnja – Filipova pobožnost
Unutarnja vatra Filipove pobožnosti i predanosti je bila tako intenzivna da je on nekada padao u nesvijest kao posljedica te predanosti ili bi pak završio na krevetu, bolestan od Božanske ljubavi.
Dok je bio mlad, osjećao je taj Božanski zanos tako silovito i intenzivno da ga više ne bi mogao izdržati i podnijeti i znao je pasti na pod u agoniji i plakati govoreći: „Ne više, Gospodine, ne više!“
Ono što sv. Pavao kaže za sebe, ostvarivalo se u Filipu: „Ispunjen sam tješenjem, ja prepun radosti.“
Ipak, iako je uživao slatkoću, znao bi reći da je htio služiti Bogu, ne iz interesa, niti iz zadovoljstva, nego iz čiste ljubavi, iako nije osjećao zadovoljstvo u toj ljubavi.
Dok je bio laik, bio je povezan s Bogom svako jutro preko svete pričesti, a u svojoj starosti je imao česte ekstaze za vrijeme svojih misa.
Uobičajeno je da se Filip prikazuje na slikama u crvenoj misnoj odjeći kako bi se prikazala njegova goruća želja da prolije svoju krv za ljubav Krista. Bio je tako predan svome Bogu i Spasitelju da je uvijek izgovarao ime Isus s neizrecivom slatkoćom. Imao je nevjerojatno zadovoljstvo svaki put kada bi molio Vjerovanje, a tako mu je draga bila molitva „Oče naš“ da bi se zadržavao na svakom zazivu na način da je izgledalo da ih nikada neće stići dokraja ni izreći.
Imao je takvu pobožnost prema Presvetom Sakramentu da tijekom svoje bolesti ne bi mogao zaspati dok ne bi primio svetu pričest.
Kada bi čitao ili meditirao o Muci Kristovoj postajao bi blijed kao pepeo, a oči bi mu bile pune suza.
Jednom dok je bio bolestan, donijeli su mu nešto za piće. Uzeo je čašu u ruku, te je neposredno prije no što ju je stavio na usta, počeo jako plakati. Zavapio je i rekao: „Ti, moj Kriste, Ti si bio žedan na križu, a nisu ti ništa doli žuči i octa za piće dali, a ja, ja sam u krevetu, okružen tolikom udobnošću, i tolike osobe mi služe.“
Iako Filip nije pridavao preveliku pozornost takvom toplom i izraženom izričaju emocija, jer bi uvijek govorio da Osjećaji nisu Pobožnost,te da suze nisu bile znak milosti Božje, niti možemo pretpostaviti da je čovjek svet samo zato što plače kada priča o vjeri.
Filip je bio tako odan Blaženoj Djevici Mariji da mu je Njezino ime bilo uvijek u ustima. Imao je dva poklika Njoj u čast: „Djevice Marijo, Majko Božja, moli Isusa za mene.“ Drugi je bio samo „Djevice Marijo“, jer je smatrao da su u te dvije riječi sve moguće molitve i zazivi Mariji bili sadržani.
Imao je i neobičnu pobožnost prema sv. Mariji Magdaleni, na čiju uočnicu spomendana se rodio, te apostolima sv. Jakovu i sv. Filipu, sv. Pavlu apostolu, te sv. Tomi Akvinskom, Doktoru Crkve.
Molitva
Filipe, moj slavni zaštitniče, izmoli mi djelić dara kojeg si imao u velikom izobilju. Tvoje srce je gorjelo od ljubavi, a moje je zamrznuto prema Bogu a živo je samo za ljude. Volim svijet, a nikada me ne može učiniti sretnom, a najveća mi je želja da mi ovdje dolje bude dobro. O moj Bože, kada ću naučiti da ne volim ništa više osim Tebe? Izmoli mi, dragi Filipe, čista ljubavi, jaku i djelotvornu ljubav, da ljubljeni Bože, ovdje nakon zemlje, mogu uživati u Njegovoj prisutnosti zajedno s tobom i svim svetima, uvijek i navijek u raju.
19. svibnja – Filipova molitva
Od ranog dječaštva, ovaj Božji sluga se predao molitvi dok nije stekao takvu naviku da je mogao biti na raznim mjestima, a njegov um je uvijek bio uzdignut ka nebeskim stvarima.
Nekada bi zaboravio jesti, nekada bi odlutao dok bi se oblačio i njegove misli o raju bi ga odvukle, a oči su mu ostajale otvorene, a bio bi u potpunosti isključen od stvari oko njega.
Za Filipa je bilo lakše misliti o Bogu, nego što je za ljude ovog svijeta bilo da misle o svijetu.
Ako bi netko iznenada ušao u njegovu sobu, našao bi ga udubljenog u molitvu i ako bi ga nešto upitali on ne bi uopće dao pravi odgovor i trebao bi prohodati par puta gore-dolje prije no što dođe k sebi kako treba.
Prije no što bi zaključio neki posao, bez obzira kako trivijalan bio, on bi se uvijek molio. Kada bi ga netko upitao nešto, ne bi odgovarao prije no što bi se potpuno sabrao.
Počinjao bi moliti kada bi odlazio u krevet i odmah čim bi se ustajao, a nije nikada spavao dulje od četiri, nekada najviše pet sati.
Nekada, ako bi netko pokazao kako je primijetio da Filip odlazi kasno u krevet, a ustaje rano radi molitve, on bi odgovorio: „Raj nije načinjen za lijenčine.“
Više no uobičajeno bi bivao uronjen u molitvu tijekom svetkovina ili u vrijeme hitnih duhovnih potreba, a najviše tijekom Velikog tjedna.
Bilo je onih koji nisu mogli provesti dugo vremena u meditaciji, a on ih je savjetovao da stalno uzdižu svoje misli k Bogu s uzvicima: „Isuse, uvećaj moju vjeru“, ili „Isuse, ne daj da te ikada uvrijedim!“
Filip je uveo obiteljsku molitvu u mnoge vodeće domove u Rimu.
Kada ga je jedan od njegovih pokajnika upitao da ga nauči kako moliti, on je odgovorio: „Budi ponizan i poslušan, Duh Sveti će te naučiti kako!“
Imao je posebnu pobožnost Trećoj Božanskoj Osobi, te mu je svaki dan žarko prinosio molitve za darove i milosti.
Jednom, dok je provodio noć u molitvi u katakombama, dogodilo se veliko čudo Božanske prisutnosti Duha Svetoga koji je sišao na njega u obliku vatrene lopte, ušao u njegova usta, te se spustio na njegova prsa, i otada je imao nadnaravno lupanje srca.
Običavao je reći da kada su nam molitve na putu da budu uslišane, da ne smijemo stati niti prestati moliti, nego moliti još revnije nego prije.
Početnicima je posebice preporučivao da meditiraju o četiri posljednje stvari, te je znao reći da oni koji to ne rade u svojim mislima i boje se da će završiti u paklu tijekom svog života, obično tamo i dospiju nakon što umru.
Kada je želio pokazati nužnost molitve, rekao bi da je čovjek bez molitve životinja bez razuma.
Mnogi od njegovih sljedbenika su se jako poboljšali u toj vježbi, ne samo religiozne osobe, nego i svjetovne, zanatlije, trgovci, liječnici, odvjetnici, te su postali takvi ljudi koji su primali nadnaravne darove od Boga.
Molitva
Filipe, moj sveti zaštitniče, pouči me svojim primjerom i izmoli mi svojim zagovorom, da tražim svog Gospodina u svako vrijeme i na svakom mjestu, da živim u Njegovoj prisutnosti, te u svetom odnosu s Njime. Kao što djeca ovog svijeta gledaju u bogataše da im daju usluge koje su im potrebne, molim te da ja uvijek dižem svoje oči i ruke prema raju, te krenem ka Izvoru svega dobra poradi dobara koja su mi potrebna. Kao što djeca ovog svijeta razgovaraju sa svojim prijateljima i nalaze svoje zadovoljstvo u njima, udijeli mi da uvijek budem u zajedništvu sa Svetima i Anđelima, s Blaženom Djevicom Marijom, Majkom Božjom. Moli sa mnom, o Filipe, kao što si molio sa svojim pokajnicima na ovom svijetu, i onda će mi molitva postati slatka i draga, baš kao i njima.
20. svibnja – Filipova čistoća
Filip je dobro poznavao zadovoljstvo koje Bog ima u čistoći srca te je vrlo brzo dospio u godine razboritosti, te je imao moć razlikovanja između dobra i zla, te je stalno ratovao protiv zla i prijedloga svojih neprijatelja i nikada se ne bi smirio dok ne bi pobijedio u toj borbi. Stoga, usprkos tomu što je živio u svijetu u vrijeme svoje mladosti, sretao razne osobe, uspio je sačuvati svoje djevičanstvo neokaljano u tim opasnim godinama svog života.
Nijedna riječ koja bi uvrijedila najstrožu skromnost se nikada nije mogla čuti s njegovih usana, te je u svom odijevanju i svojoj pojavi uvijek izražavao najljepše vrline.
Jednog dana, dok je još bio laik, neke raskalašene osobe su ga kušale da zgriješi. Kada je vidio da ih ne može izbjeći i uteći im, on je počeo pričati o grozoti grijeha i tome što grijeh čini našem Bogu. On je sve to uradio s očitom duševnom boli, ozbiljnošću i takvim žarom, da su njegove riječi odmah probole njihova srca kao mač, i ne samo da ih je uvjerio da se ostave svojih strašnih namisli, nego ih je odvratio s njihovih zlih putova.
Drugom prilikom, neki loši ljudi koji su uvriježeno mislili da nitko nije bolji od njih, su ga pozvali pod izlikom u svoj dom, vjerujući da on nije ono što svijet za njega misli da jeste. Onda su ga doveli u veliko iskušenje. Filip, u toj stupici, vidjevši da su vrata zaključana, samo je kleknuo i počeo se moliti Bogu s takvim zadivljujućim žarom i nebeskom rječitošću koja je bila evidentna, da tih dvoje jadnika koji su bili u sobi nisu ni pomislili da ijednu riječ izgovore, te su ga napokon ostavili i dopustili mu da ode.
Njegova djevičanska čistoća je isijavala iz njegove pojave. Oči su mu bile tako čiste i bistre, čak i do zadnjih dana njegova života, da niti jedan slikar nikada nije uspio u potpunom preslikavanju njegova odraza. Nikome nije bilo lako gledati ga dugo jer su njegove oči isijavale kao da ih gleda sam nebeski anđeo.
Štoviše, njegovo tijelo, čak i u poznoj dobi, zračilo je mirisom koji je usprkos njegovim godinama, uvijek osvježavao one pored kojih je prolazio, a mnogi su svjedočili da su osjećali pobožnost koja u njih ulazi samo preko pukog mirisanja njegovih ruku.
Sve to nasuprot porocima i opačinama grijeha prostitucije i homoseksualnosti koje je on mogao namirisati po bolesnom mirisu. To njemu nije bila samo stilska figura u govoru, nego doista stvarnost. Mogao je osjetiti čije su duše bile zaražene tim grijesima i znao je govoriti da ništa na svijetu ne može biti jednako tom grijehu, ništa osim samog Zloga. Prije no što bi pokajnici počinjali svoje ispovijedi pred njim, on bi nekada znao reći: „O moj sinko, ja već poznajem tvoje grijehe.“
Mnogi su priznali da bi se smjesta očistili i oslobodili od grijeha samo kada bi on položio ruke na njihove glave. Samo spominjanje njegova imena je imalo moć da istjera Sotonu iz onih koji su bili probodeni zlim i prljavim strelicama.
Opominjao je ljude da nikada ne vjeruju sebi, bez obzira na iskustvo koje imaju o sebi ili bez obzira na trajanje njihovih navika kreposti, nikada da ne vjeruju sebi.
Običavao je reći da je poniznost bila istinska čuvarica čistoće, i da kada nemamo suosjećanja za druge u sličnim situacijama, to je predznak brzog pada nas samih. Kada bi pronašao prekritičnog čovjeka, sigurnog u sebe, bez straha, odricao bi ga se i smatrao ga izgubljenim.
Molitva
Filipe, moj slavni zaštitniče, koji si zauvijek čistim održao bijeli ljiljan svoje čistoće, tako ga ljubomorno čuvajući da je veličina ove pravedne kreposti sjala iz tvojih očiju, zračila iz tvojih ruku, bila mirisna u tvom dahu, molim te, podaj mi dar Svetog Duha, da niti riječi a niti primjer grešnika nikada ne budu uzor mojoj duši. I, budući da izbjegavajući grijeh, molitvom, i svojim radom, te čestim hranjenjem sakramentima, mogu savladati svog opakog neprijatelja, izmoli mi milost da ustrajem u svim tim nužnim nastojanjima.
21. svibnja – Filipova nježnost srca
Filip nije mogao podnijeti ni pomisao a ni pogled na trpljenje, te iako je zazirao od bogatstava, uvijek je želio imati novac kako bi ga udijelio u milodaru onima kojima je bilo potrebno.
Nije mogao podnijeti da vidi djecu koja su bila oskudno odjevena i trudio se na bilo koji način omogućiti im pristojnu odjeću.
Oni nevini koji su bili potlačeni i koji su patili posebno su ga brinuli. Kada je rimski gospodin lažno optužen da je skrivio nečiju smrt, te je uhićen, Filip je otišao tako daleko da je njegov slučaj iznio pred samim Papom i uspio dobiti njegovo oslobođenje.
Jednog svećenika su neki moćnici optužili i izgledalo je kako će on doista biti optužen. Filip je uzeo njegov slučaj s takvom toplinom i nježnošću i ustvrdio njegovu nevinost pred širom javnošću.
Drugom prilikom, nakon što je čuo da su neki Cigani nepravedno osuđeni na teški rad, on je otišao pred Papu i izmolio njihovu slobodu. Tako jako je ljubio pravdu a time imao toliko nježnosti i suosjećanja za sve koji su bili u potrebi.
Malo nakon što se zaredio, dogodila se velika glad u Rimu i jednom prilikom je dobio šest kruhova na dar. Znao je da u istoj kući ima jedan jadni stranac koji je patio jer nije imao ništa za jesti, on mu je dao sve te kruhove i odmah prvog dana nije imao ništa osim par maslina za pojesti.
Filip je imao posebnu nježnost za zanatlije, te za one koji su teško prodavali svoj stečeni rad. Jednom su bila dva urara, jako vješte zanatlije, ali su bili stari i imali su velike obitelji o kojima su se morali skrbiti. Dao im je veliku narudžbu za satove i uspio je sve te satove prodati među prijateljima.
Njegov žar i sloboda su bili jako izraženi prema djevojkama. On se skrbio za njih kada nije bilo nikoga tko bi im pomogao. Za neke od njih je čak pronašao i svadbene miraze, a ostalima je davao ono što bi bilo dovoljno da budu primljene u samostane.
Bio je posebice dobar prema zatvorenicima i slao bi im novce nekoliko puta tjedno.
Nije imao granica milosrđa ni prema onima koji su bili plahi i uski siromasi, te je bio još darežljiviji u svojim milodarima prema njima.
Siromašni studenti su isto bili njegova briga, davao im je ne samo hranu i odjeću, nego i knjige za studije. Kako bi pomogao jednom od njih, Filip je prodao sve svoje knjige.
Bio je jako zahvalan za svu dobrotu i ljubaznost koju su njemu ljudi iskazivali, da je jedan od njegovih prijatelja rekao: „Ne možeš Filipa darovati niti jednim darom, a da odmah ne primiš drugi od njega i to dvostruko veće vrijednosti!“
Bio je također osjetljiv prema svakoj okrutnosti prema životinjama. Kada bi vidio nekoga da gazi na guštera, odmah bi zavapio: „Okrutni stvore! Što ti je ta jadna životinja uradila?“
Ako bi vidio da mesar ranjava psa sa svojim nožem, ne bi se mogao suzdržati i bilo bi mu jako teško ostati miran na takve okrutnosti.
Nije mogao podnijeti niti najmanju okrutnost prema životinjama ni pod kakvom izlikom. Ako bi ptica uletjela u sobu, on bi odmah otvarao prozor kako je nitko ne bi uhvatio.
Molitva
Filipe, moj slavni Zagovorniče, nauči me da gledam na sve oko sebe kao na Božja stvorenja po tvom primjeru i uzoru. Daj da nikada ne zaboravim da je isti Bog koji je stvorio mene, stvorio i čitav svijet, sve ljude i sve životinje u njemu. Udijeli mi milost da volim sva Božja stvorenja radi Boga, sve ljude radi moga Gospodina i Spasitelja koji ih je sve otkupio na križu. A posebice mi udijeli da budem nježan i suosjećajan, te da volim sve kršćane kao moje najbliže otkupljene u milosti. A ti, koji si bio tako nježan dok si živio na ovom svijetu prema svima, budi posebice blag prema meni, ostani s nama u svim nevoljama i izmoli nam od Boga s kojim počivaš u blaženom svjetlu, sve pomoći nužne da sigurno dođemo k Njemu i k tebi.
22. svibnja – Filipova radost
Filip je sve koji su mu dolazili na razgovor i radi savjeta dočekivao s neobičnom dobrohotnošću, te iako su bili stranci, on ih je primao tako srdačno, kao da su bili gosti koje je on dugo očekivao. Kada bi osjetio da treba biti radostan, on se radovao, kada bi osjećao da im treba pružiti suosjećanje, on je to činio.
Nekada bi ostavljao molitvu i išao se igrati s mladićima, te bi svojom slatkoćom, razumijevanjem i razigranim razgovorom osvajao njihove duše.
Nije mogao podnijeti nikoga tko je bio turoban ili neraspoložen, jer to uvijek nagriza duhovnost, ali kada bi vidio nekoga da je tužan ili da očajava, uvijek bi govorio: „Raduj se!“ Bio je naklonjen i povezan posebice s radosnim osobama.
Istodobno je bio neprijatelj svemu što je bilo posprdnost ili neljubaznost, jer je govorio da duh lakrdijaša ne napreduje u vjeri, štoviše zakopava ono dobra što je već tamo.
Jednog dana je vratio radost Ocu Francescu Bernardiju, članu Zajednice, i to tako da ga je pozvao da trči s njime, jednostavno mu je rekao: „Hajde, dođi da se utrkujemo!“
Njegovi pokajnici bi osjećali radost samim boravkom u njegovoj sobi te bi govorili kako njegova soba nije soba, nego zemaljski Raj.
Drugima pak, samo da stoje na vratima njegove sobe, bez ulaska unutra bi bilo oslobađanje od njihovih problema. Ostali su otkrivali njihov izgubljeni mir tako da bi pogledali Filipa u lice. Sanjati o njemu je bila dovoljna utjeha mnogima. Jednom riječju, Filip je bio neprestano osvježenje svima koji su bili u nedoumici i tuzi.
Nitko ga nikada nije vidio melankoličnog, oni koji bi njemu odlazili bi uvijek nalazili njega u postojanom i radosnom stanju.
Tijekom svoje bolesti, ne bi primao koliko bi davao utjehe. Nikada nije promijenio svoj glas, što oni koji su bolesni obično urade, ali je govorio jednakim zvučnim tonom kao i kada bi bio zdrav. Jednom, kada su ga liječnici predali u ruke Božje, zapjevao je sa psalmistom: „Spreman sam, nisam uzrujan!“. Primio je bolesničko pomazanje četiri puta, a svaki put s jednakim mirom i radosnim licem.
Molitva
Filipe, moj slavni Zagovorniče, koji si uvijek slijedio pravila i primjer sv. Pavla Apostola, tako da si se radovao uvijek i u svim stvarima, izmoli mi milost savršenog prihvaćanja Božje volje, ravnodušnosti stvarima iz ovog svijeta, te neprestani pogled na Raj, tako da nikada ne budem razočaran Božanskim proviđenjem, nikada da ne očajavam, niti budem tužan, niti uplašen. Izmoli mi da moje lice uvijek bude otvoreno i radosno, a moje riječi blage i ugodne, te da postanemo oni koji, bez obzira na stanje u kojem se nalaze, imaju najveća od svih dobara, Božju blizinu i radovanje skoroj vječnosti.
23. svibnja – Filipovo strpljenje
Filip je godinama bio predmet podsmijeha i uvreda svih onih koji su živjeli u velikim i čuvenim rimskim plemićkim palačama. Govorili su samo ružne stvari kojih bi se dosjetili o njemu jer nisu željeli vidjeti tog savjesnog čovjeka punog vrlina.
Ti sarkastični govori o njemu su trajali godinama i godinama i Rim je bio prepun odvratnih priča o njemu, do te mjere da su u svim gostionicama i svim trgovinama besposličari i lašci samo ismijavali Filipa.
Kada bi osmislili neku klevetu o njemu, on to ni najmanje ne bi uzeo k srcu, nego bi se s najvećom smirenošću samo nasmiješio na to.
Jednom ga je sluga jednog gospodara počeo tako bezočno vrijeđati, da je jedna obzirna osoba koja je svjedočila tom vrijeđanju, htjela čak i udariti, ali kada je vidjela nježnost i radost s kojom je Filip to prihvatio, odmah se suzdržao i otada je zauvijek smatrao Filipa svecem.
Nekada bi njegova duhovna djeca, te čak i oni koji su mu bili dužni zbog mnogih stvari, tretirali Filipa kao da je bio nepristojan i luckast, ali on nije pokazao nikakvu ozlojeđenost poradi toga.
Jednom, dok je bio predstojnik Zajednice, jedan od njegovih podređenih mu je istrgao pismo iz ruke, ali je svetac primio tu uvredu s takvom blagošću, i niti pogledom, niti riječju, niti ijednom gestom on nije pokazao ni najmanji osjećaj uvrede.
Molitva
Filipe, moj sveti Zaštitniče, koji si izdržavao progone i klevete, boli i bolesti, s takvim strpljenjem vrijednim divljenja, izmoli mi milost istinske hrabrosti za vrijeme svih kušnji ovog života. Ah, kako mi je strpljivost potrebna! I najmanja nepogodnost me pokoleba, a razbolim se i od najsitnije nezgode. I najsitnije razmirice me razbjesne, a ljutit sam i plašim se i najmanjih trpljenja moga tijela. Izmoli mi milost da uđem srdačno i dobre volje u sve slične križeve koje ću primiti iz dana u dan od mog Nebeskog Oca. Daj mi da te slijedim i pratim tvoj primjer, baš kao što si ti slijedio mog Gospodina i Spasitelja, tako da kao što si ti zaslužio nebo svojim strpljivim i blagim podnošenjem tjelesnih i duhovnih patnja, daj da i ja mognem zadobiti zasluge strpljenja i zasluge vječnog života.
24. svibnja – Filipova briga za spasenje duša
Dok je bio mladi svećenik i okupio oko sebe niz duhovnih osoba, njegova prva želja je bila poći s njima kako bi propovijedao evanđelje neznabošcima u Indiji, tamo gdje je sv. Franjo Ksaverski tako zdušno djelovao. On se odrekao te svoje želje i plana, samo jer je želio biti poslušan svetim ljudima s kojima se oko toga konzultirao.
On je imao goruću želju da se spase svi kršćani, posebice oni koji su posrnuli i to do te mjere da bi plakao za njihovim grijesima kao da su bili njegovi vlastiti.
Dok je bio laik, tijekom samo jedne propovijedi je obratio trideset raskalašenih duša.
Bio je uspješan, sve poradi Božje milosti, i uspio je vratiti nebrojeni broj grešnika na put svetosti. Mnogi bi u smrtnom času zavapili i rekli: „Blagoslovljen dan kad sam upoznao Oca Filipa!“, a drugi bi rekli: „Otac Filip privlači duše k sebi kao što magnet privlači željezo.“
Kako bi ispunio ono što je smatrao svojom posebnom misijom, on se potpuno posvetio ispovijedanju i to je bilo izvan svih drugih poslova. Prije izlaska sunca, on bi već ispovjedio dobar broj pokajnika u svojoj sobi. Na početku dana bi odlazio u crkvu i ne bi odlazio prije podneva, osim samo kada bi držao svetu misu. Ako ne bi došao nitko za ispovijed, ostao bi blizu svoje ispovjedaonice, čitajući ili moleći krunicu. Ako bi bio u molitvi, ili za vrijeme jela, odmah bi prekidao s time ako bi itko došao za ispovijed.
Nikada nije prekidao ispovijed zbog bolesti, osim ako mu to liječnik ne bi zabranio. Iz istog razloga je ostavljao vrata svoje sobe otvorenima, pa bi bio izložen pogledima svih koji bi prolazili.
Posebice je bio zabrinut za dječake i mladiće. Htio je da uvijek budu nečim zaokupljeni, jer je znao da je besposličarenje početak svakog zla. Nekada bi on njima našao posao, kada nije bilo baš nikakvog posla za njih.
Čak bi im dopuštao da viču i rade buku oko njega ako bi to značilo da će oni tijekom toga biti dalje od napasti koje su ih okruživale. Kada ga je prijatelj pokušavao nagovoriti da im ne bi trebao toliko toga dozvoljavati, jer su ga ometali, on je rekao: „Sve dok ne griješe, mogu i drva cijepati na mojim leđima!“
Jednom su mu očevi dominikanci dopustili da odvede njihove sjemeništarce na rekreaciju. Radovao bi se kada bi ih vidio da uživaju u hrani koju im je servirao za odmora. Rekao bi: „Jedite, moji sinovi, ne ustručavajte se, ja se debljam dok vas gledam!“, a kada bi večera završila, zamolio bi ih da sjednu u krugu oko njega i govorio bi im tajne njihovih srdaca, davao im dobre savjete i nagovarao ih na krepost i vrline.
Imao je izvanrednu moć tješenja bolesnih, te izbavljanja iz kušnji u koje bi ih Sotona dovodio.
Kako bi ostao vjeran svojoj službi obraćanja duša, Filip je uvijek vježbao djela milosrđa. Posjećivao bi bolesne u bolnicama, pružao im sve ono što im je bilo potrebno, spremao im krevete, brisao pod oko njih i davao im jela.
Molitva
Filipe, moj sveti Zaštitniče, koji si se tako brinuo za duše svih koji su te okruživali, posebice duše tvog vlastitog naroda dok si bio na zemlji. Nemoj ih zapustiti u svojoj brizi sada dok si na Nebu. Budi s nama koji smo tvoja djeca i tvoje sluge, i s tvojom velikom moći kod Boga, te bliskim uvidom u naše potrebe i opasnosti, vodi nas do puta koji vodi Bogu i tebi. Budi nam dobar otac, učini naše svećenike bez ljage grijeha, iznad svih prigovora i skandala, učini svoju djecu poslušnom, naše mlade razboritima i čistima, naše glave obitelji mudrima i nježnima, naše starije radosnima i žarkima, te nas izgradi svojim moćnim zagovorom u vjeri, nadi, darežljivosti i svim drugim krepostima.
25. svibnja – Filipovi čudesni darovi
Filipovi velike i čvrste kreposti okrunjene su i urešene od Boga s mnogim različitim i nevjerojatnim darovima, a on je sve to pokušavao sakriti na svaki mogući način.
Bog mu je dozvolio da prodre u Njegova neopisiva otajstva te da sazna o Njegovim divnim providnostima putem ekstaza, zanosa i vizija koje su se često događale tijekom njegova cijelog života.
Jedan njegov prijatelj mu je išao jednog jutra na ispovijed i dok je nježno otvarao vrata njegove sobe, vidio ga je u zanosu molitve, odignutog od zemlje kako gleda prema Nebu raširenih i otvorenih ruku. Nakratko ga je promatrao i onda mu se pošao približiti nešto mu govoreći, ali svetac uopće nije bio svjestan njegove prisutnosti. Ovo stanje odsutnosti se nastavilo još osam minuta i onda je on došao k sebi.
Imao je dar da vidi kako duše mnogih, posebice njegovih prijatelja i pokajnika, odlaze u Nebo. Doista, svi oni koji su bili bliski s njim su smatrali da nijedno od njegove duhovne djece ne umire a da on ne potvrdi stanje njihove duše.
Filip, svojom svetošću i iskustvom, mogao je razlikovati prave od lažnih vizija. Jako se trudio da upozori ljude od toga da budu zavedeni, što je lako moguće i vjerojatno.
Filip je bio posebice istaknut, čak i među svecima, zbog svojih darova proricanja budućnosti i čitanja srdaca. Primjeri ovih darova ispunili bi mnoge knjige. Pretkazao je smrt nekih, oporavak nekih drugih, pretkazao budućnost nekima, rođenje djece onima koji nisu mogli imati djecu. Znao je tko će biti izabran za Papu prije samog izbora, imao je dar da iz daljine vidi stvari i znao je što se odigrava u glavama njegovih pokajnika i svih drugih oko njega.
Znao je bi li njegovi pokajnici molili i koliko dugo su molili. Mnogi od njih dok bi razgovarali zajedno, ili dok bi počeli pričati o nekoj potencijalno opasnoj tematici bi znali reći: „Moramo prestati, sv. Filip će saznati!“
Jednom mu je žena došla na ispovijed, a u biti je došla poradi milostinje. Rekao joj je: „Za ime Božje, dobra ženo, odlazi, nema kruha za tebe“, i ništa ga nije moglo uvjeriti da je ispovjedi.
Jedan čovjek koji se došao ispovjediti kod njega nije govorio, samo se počeo tresti i kada ga je upitao što mu je, on je samo rekao „Stidim se“, jer je počinio najtužniji od svih grijeha. A Filip mu je samo nježno rekao: „Ne boj se, reći ću ti što je to bilo“, i na zaprepaštenje tog pokajnika, on mu je to i rekao.
Takvih primjera ima nebrojeno mnogo. Nije postojala nijedna osoba koja je bila bliska s Filipom koja nije potvrdila da je on znao sve tajne srca.
Bio je izvanredan u svojoj moći da iscijeli i vrati zdravlje bolesnima. Oslobađao bi ljude boli samo dodirom i znakom križa. Na isti način je trenutno iscjeljivao ljude od bolesti, nekada molitvom, a nekada bi bolestima zapovjedio da odu.
Dar je bio tako poznat da su ga bolesni htjeli dotaknuti, njegovu odjeću, njegove cipele, vrhove kose, i Bog bi ih po tome odmah ozdravljao.
Molitva
Filipe, moj sveti Zaštitniče, rane i bolesti moje duše veće su od mojih tjelesnih bolesti, i ne mogu se izliječiti ni nadnaravnim moćima. Znam da Svemogući Bog čuva u Svojim rukama oporavak duše od smrti i ozdravljenje od svih bolesti. Ali ti možeš više učiniti za naše duše svojim molitvama, moj dragi Sveče, nego što si učinio za tjelesa svih onih koji su se tebi utjecali dok si bio ovdje na zemlji. Moli za mene, da Božanski Liječnik duša, Koji sam čita moje srce u potpunosti, da ga očisti temeljito i da ja i svi moji dragi možemo biti očišćeni od naših grijeha. Budući da moramo umrijeti, jedan i svi, da možemo umrijeti kao što si ti umro, u milosti i ljubavi Božjoj i s istom sigurnošću u vječni život koju si ti imao.
Molitva svetom Filipu Neriju
O moj dragi i ljubljeni sveti Filipe, Ti koji si upoznao nevolje života i slabost ljudske naravi; Ti koji znaš kako je slabo i krhko ljudsko srce, budi mi blizu u borbama i trenutcima iskušenja. Ti koji si volio mlade i nježno suosjećao s njima, pomozi i meni da budem svima prijatelj, simpatičan, spokojan, jednostavan i radostan. Izmoli mi svojim moćnim zagovorom snagu kojom ću se boriti za svoju vjeru, da bih svjedočio Boga svima. Daj mi volju da nadiđem sebe u ljubavi, radost da marljivo obavljam svoje svakodnevne dužnosti, mir onoga koji se predaje Bogu u molitvi, osmijeh onoga koji ima Isusa u srcu. Sveti Filipe Neri, moli za nas!
Litanije svetom Filipu Neriju
Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!
Sveta Marijo, moli za nas!
Sveta Bogorodice, moli za nas!
Sveta Djevo djevica, moli za nas!
Sveti Filipe, moli za nas!
Posudo Duha Svetoga, moli za nas!
Čedo Marijino, moli za nas!
Apostole Rima, moli za nas!
Savjetniče papa, moli za nas!
Proročki glase, moli za nas!
Čovječe prvotnih vremena, moli za nas!
Omiljeni sveče, moli za nas!
Skriveni junače, moli za nas!
Ljubezni oče, moli za nas!
Cvijete čistoće, moli za nas!
Mučeniče milosrđa, moli za nas!
Plamteće srce, moli za nas!
Razlučitelju duhova, moli za nas!
Bisere svećeništva, moli za nas!
Zrcalo božanskoga života, moli za nas!
Uzore poniznosti, moli za nas!
Pravilo jednostavnosti, moli za nas!
Svjetlo svete radosti, moli za nas!
Sliko djetinjstva, moli za nas!
Izglede starosti, moli za nas!
Voditelju duša, moli za nas!
Ribaru kolebljivih, moli za nas!
Upravitelju siročadi, moli za nas!
Zaštitničke svih svojih, moli za nas!
Koji si čistoću u mladosti očuvao, moli za nas!
Koji si pod Božjim vodstvom u Rim išao, moli za nas!
Koji si dugo proboravio u katakombama, moli za nas!
Koji si Duha Svetoga u srce primio, moli za nas!
Koji si čudesne ekstaze iskusio, moli za nas!
Koji si najmanjima ljubezno služio, moli za nas!
Koji si hodočasnicima noge prao, moli za nas!
Koji si gorućom željom za mučeništvom žeđao, moli za nas!
Koji si dnevice riječi Božjoj poučavao, moli za nas!
Koji si tolika srca Bogu obratio, moli za nas!
Koji si slatko s Marijom razgovarao, moli za nas!
Koji si mrtva na život podigao, moli za nas!
Koji si svoje kuće po svim krajevima osnivao, moli za nas!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se Gospodine!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Sjeti se zajednice svoje,
koju si otpočetka posjedovao!
Pomolimo se:
Bože koji si blaženoga Filipa, ispovjedatelja svojega, u slavu svojih svetih uzdigao, podaj milostivo, da mi koji se radujemo njegovu spomenu, napredujemo primjerom njegovih krjeposti. Po Kristu, našem Gospodinu. Amen.
