Čista srijeda u Međugorju
Na Pepelnicu ili Čistu srijedu započela je korizma – četrdesetodnevna posebna priprava za najveći kršćanski blagdan Uskrs. Početak i kraj vremena korizme obilježeni su strogim postom i nemrsom. Također, na sam dan Pepelnice na svetim misama održava se i obred pepeljenja, to je vidljivi znak vjerničkog prihvaćanja posta i pokore. Pri posipanju blagoslovljenim pepelom na Pepelnicu, svećenik onomu koga pepeli kaže riječi: ‘Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti’, ili riječi: ‘Obrati se i vjeruj Evanđelju!’, a tako je bilo jučer i u Međugorju gdje je nakon svetih misa upriličen obred pepeljenja. Večernju svetu misu u 18 sati u crkvi sv. Jakova u Međugorju, koju su svojim pjevanjem uveličali članovi župnog zbora „Kraljica Mira”, predslavio je fra Bojan Rizvan, župnik Župe Presvetog Srca Isusova u Zadru koji je u svojoj propovijedi kazao da danas kada s Crkvom započinjemo slaviti korizmu, jer je korizma ujedno slavlje, pozvani smo razmišljati o tome čemu nas Gospodin poučava u ovome slavlju.
„Čuli smo danas apostola Pavla i još nam uvijek u srcu odjekuje njegova riječ koju prenosi Božja riječ: „Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa”. Korizma je čudesno vrijeme zato što učimo živjeti sada. Učimo živjeti našu sadašnjost. I u ovome trenutku naše sadašnjosti događa se jedno čudo, a to je da se naše ‘sada’ isprepliće sa Božjim ‘sada’. Da se naša vremenitost isprepliće s Njegovom vječnošću i milošću. Zato je u temelju korizmenog hoda poziv živjeti sada, a ne sutra. Živjeti ovdje i sada, a ne neki drugi trenutak. Mi ponekad i u našem duhovnom životu možemo stalno živjeti u prošlosti. Koliko je onih koji se zatrpaju u svoju vlastitu povijest i stalno postaju taoci te svoje prošlosti, svoga grijeha, svojih slabosti… Ili pak možemo biti u određenom trenutku taoci i naše budućnosti, možemo biti zabrinuti zbog nje. Može nam se uvući tjeskoba u srcu zbog toga što će biti sutra. Ne znamo je li naša budućnost svjetla ili tamna. I baš zbog toga Bog nas u slavlju korizme poučava živjeti sada, živjeti ovaj trenutak i korizma nas ponajprije vraća u sadašnjost”, kazao je fra Bojan Rizvan te dodao kako korizma ima zadatak vratiti nas u realnost, u našu zbilju i zato se moramo danas truditi boriti protiv odgađanja.
„Mi često u našem životu odgađamo puno stvari i često smo tu vrlo domišljati na koji način nešto odgoditi. Pa onda i kada se pojavi nekakva dobra i pobožna želja u našem srcu pa kažemo da ćemo od sutra to početi, ima još vremena… A Božja riječ nas podsjeća: „Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa”. I ovo slavlje nam mora pomoći da se izborimo protiv svakog odgađanja u našem životu i u našem srcu. Korizma nas uči odgovoriti na pitanje kakva je to moja sadašnjost, kakva je to moja realnost u kojoj ja živim, gdje se ja sada nalazim, što sam i gdje sam, gdje su me doveli moji životni izbori, gdje me dovode moje životne odluke kojih svaki dan imam u vlastitom životu. Taj ‘sada’ se odnosi na trenutak početka hoda, sada gdje smo i da sada započnem s Gospodinom koračati kroz život jer „Evo sad je vrijeme milosno, evo sad su dani spasa”. Ovaj dan i ova večer dana nam je za dar spasenja. Zato korizmeni hod koji večeras započinjemo nije nekakav besciljni put pa da mi ne znamo prema kome idemo, pa da mi ne znamo čemu se nadamo, pa da mi ne znamo tko je središte našega hoda. Korizmeni hod je ponajprije povratak u obećanu zemlju, a naša obećana zemlja je Krist Gospodin, naša ciljna ravnina je dar njegova uskrsnuća. Onaj koji nam pomaže da uskrsnemo iz svake naše smrti, a osobito iz smrti naših vlastitih grijeha i slabosti”, kazao je fra Bojan te naglasio da ono što je važno shvatiti u ovom našem korizmenom hodu, koji ponekad nalikuje kao da idemo i kroz pustinju i kroz prašumu baš zbog toga, da smo pozvani prepoznati da više u našem životu djeluje milost Gospodnja nego li naše snage i pamet.
„Korizmeno odricanje koje danas započinjemo ne smije nam na neki način učvrstiti našu snagu, pa ćemo mi sada kroz vlastiti post pokazati kako smo moćni, kako znamo očitovati da smo mi siloviti i čvrsti u našim odlukama, nego nas ponajprije treba pozvati da pustimo da Gospodin djeluje u našem životu. Zato se taj povratak u obećanu zemlju, na ovaj Božji poziv kojega nam danas prenosi prorok Joel „Vratite se k meni!”, događa na koji način? Događa se tako što smo pozvani ne derati svoju obuću ili odjeću, ne derući neke svoje halje, nego ponajprije razderavši naše vlastito srce. Lako je možda razderati svoje haljine, ali kako je teško razderati svoje vlastito srce. Lako je možda i popeti se na Križevac, ali tako je teško živjeti svoj križ, dopustiti voljeti druge zato što znaš da ćeš biti ranjen. Jer kad nekoga voliš onda se nužno otvaraš i toj ranjivosti. Zato nas korizma uči ljubiti do te mjere da znamo i da dadnemo razderati svoj vlastiti život. Zato u ovoj korizmi moramo iskusiti i bol zbog ljubavi. Jer to je sami Krist iskusio. Kad budemo u ovoj korizmi molili križni put čega se drugoga spominjemo nego li ljubavi koja je kroz bol očitovala svoju vjernost, koja je kroz bol očitovala svoju utjehu, koja je kroz bol očitovala svoju supatnju u svim našim patnjama i teškoćama”, kazao je fra Bojan te dodao:
„Korizma je uistinu i vrijeme pozornosti, to jest usmjerenosti našega srca na ono što je bitno. Da ne dopustim da u svom vlastitom životu bezveze gubim vrijeme. Mudar čovjek je onaj koji zna razlučiti bitno od nebitnog i korizma te tome uči. Korizma te uči kako razlučiti nešto što je posve nebitno od onoga što je bitno i što od Gospodina dolazi i za naš život postaje spasonosno. Koliko će događaja biti u ovih 40 dana koji nam upravo to žele poručiti?”, upitao se fra Bojan, te na kraju propovijedi govorio i o postu.
„Svjedoci smo ovdje u Međugorju kako se često govori o potrebi života u postu. Zato da bismo prepoznali prioritete da ničemu ne robujemo, jer svako ropstvo gasi radost, svako ropstvo gasi osmijeh. Kada čovjek živi u ropstvu vlastitih grijeha on ne može biti istinski radostan čovjek. Zato Isus kaže kada vi postite ne budite smrknuti. Sa Kristovih učenika koji poste mora biti vidljiv osmijeh da drugima znamo osmijehom donijeti radost neba. Koji poziv i poslanje za ovu korizmu, da ne izobličimo lice nego da budemo ljudi koji ćemo drugima donijeti istinski osmijeh. Braćo i sestre, to je hod koji mi danas započinjemo. To je hod na koji nas Gospodin poziva. To je hod kojim želimo kročiti. Pa neka naš taj hod prema Gospodinu Isusu bude blagoslovljen i njegovom milošću”, kazao je, između ostaloga, fra Bojan Rizvan u svojoj propovijedi.
Ujedno, jučer je u Međugorju započela i dvodnevna duhovna obnova za župljane Međugorja. Duhovna obnova se sastoji od molitve krunice u 17 sati i svete mise u 18 sati u crkvi sv. Jakova, te se zatim nakon svete mise nastavlja u dvorani sv. Ivana Pavla II. duhovnim nagovorom fra Bojana Rizvana.
Izvor: Radiopostaja Mir Međugorje