Fra Zvonimir Pavičić na uočnicu Gospinih ukazanja: Međugorje nudi milost svakome tko dođe
U Međugorju posljednjeg dana Devetnice Kraljici Mira, 24. lipnja na uočnicu 42. obljetnice Gospinih ukazanja i na svetkovinu Rođenja sv. Ivana Krstitelja večernju svetu misu na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova u Međugorju pred tisućama župljana, te domaćih i stranih hodočasnika predslavio je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić uz koncelebraciju fra Hrvoja Miletića, župnika župe sv. Mihovila arkanđela u Duvnu i fra Mire Šege, vikara Hercegovačke franjevačke provincije i župnika župe Krista Kralja u Čitluku te još 257 svećenika. Prije svete mise molitvu krunice od 18 sati predmolili su fra Lucijan Zeljko i članovi humanitarne udruge „Marijine ruke”, a pod svetom misom pjevao je veliki župni zbor „Kraljica Mira” iz Međugorja. Fra Zvonimir Pavičić je na početku svoje propovijedi kazao kako danas slavimo svetkovinu rođenja onoga za kojeg je Isus rekao da nema većeg čovjeka od njega, prenosi mrežna stranica Radiopostaje Mir Međugorje.
„I uistinu u kalendaru svetaca, jedino kod Ivana slavimo njegovo rođenje. Obično kod svetaca slavimo dan smrti kao dan kad su se rodili za nebo. No upravo zbog njegove veličine koju je Isus naglasio, slavimo danas njegovo rođenje. Čuli smo kako se zbilo njegovo rođenje. Ono je bilo posebno još prije nego se išta dogodilo. Njegovi roditelji su bili stari, majka Elizabeta nerotkinja. No upravo se njima ukazuje anđeo Gabriel i naviješta da će im Bog učiniti velika djela, da će im podariti sina, koji će pripraviti put njegovu Sinu. Tako Elizabeta poput Sare i Ane iz Staroga zavjeta začinje u svojoj poodmakloj dobi te izvan svih zakona i uobičajenosti rađa sina – Ivana”, kazao je fra Zvonimir, te dodao kako već po tome Bog pokazuje da će s Ivanom doći jedna novost, jedna posebnost, te da njegovo ime – Ivan – označava da nastupa nešto novo, jer, ne daju mu ime njegova oca ili nekoga iz obitelji kakav je bio običaj, nego čine nešto novo – poslušni Božjoj riječi – daju mu ime Ivan.
„U Hercegovini se od pamtivijeka slavila ova današnja svetkovina. Ali od 1981. godine ona poprima jedan poseban prizvuk. Dan je to kada su djeca u Bijakovićima prvi put ugledali Gospu. Od tada ništa više nije isto. Od tada se ovdje i ova svetkovina drukčije slavi. Nastupilo je vrijeme milosti. I nije slučajnost da se dogodilo upravo na današnji dan. Zamislite: ime Ivan znači: „Bog daje milost“. Uistinu je Bog dao veliku milost svome narodu kad je na ovaj dan dopustio Blaženoj Djevici Mariji da nas pohodi i da postane još više „naša“ Majka i Kraljica. Ne više zbog nje, nego zbog nas. Jer nama ljudima uvijek treba poticaja kako bismo bolje nasljedovali našega Gospodina.
Upravo nas tome uči Gospa kroz sve ove godine. Na svetkovinu Rođenja svetoga Ivana Krstitelja, koji je propovijedao obraćenje, dolazi Majka Božja koja nas neumorno poziva na obraćenje, na ispovijed, na molitvu, na slavljenje euharistije, na klanjanje njezinu Sinu, na čitanje Svetoga pisma, na post, na mir. Jednostavno nas poziva da otvorimo svoje srce Bogu i da Mu služimo svojim životom”, kazao je fra Zvonimir dodavši kako je Ivanovo rođenje bila prekretnica iz Staroga u Novi zavjet, pa tako i ovaj dan 1981. godine za mnoge je ljude prekretnica.
„Toliki su ovdje prešli iz jedne vjere iz običaja u vjeru potpunog povjerenja i predanja Gospodinu. Ovdje smo 42 godine u Marijinoj školi i ona nas uči kako živjeti s Gospodinom, kako mu služiti nepodijeljena srca. Mnoštvo je svjedočanstava u kojima slušamo o obraćenju upravo u Međugorju, na Podbrdu, na Križevcu, ovdje za vrijeme slavljenja sakramenata ispovijedi i euharistije… Hodočasnik koji dođe u Međugorje, dolazi Majci Božjoj. A ona ga onda vodi Isusu, vodi ga Bogu i potiče na jedan sakramentalan život. Zato se ovdje svaki dan moli, slavi se euharistija, klanja se Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, ispovijeda se. I nema odmora od vjere, nego se svaki dan ustraje u tome. Jer to je vjera. To znači živjeti s Bogom. Živjeti svaki dan. Da svaki dan našega života bude prožet Božjom milošću. A Međugorje to svjedoči 42 godine.”
Fra Zvonimir je kazao kako su ljudi okupljeni oko Ivanovih roditelja na dan njegova obrezanja svjedočili su čudesnim znakovima koja su se dogodila i pitali su se: „Što li će biti od ovoga djeteta?“
„Neki su se pitali, ali samo površno. Lako su se udaljili i s udaljenosti promatrali što li će biti od njega. Drugi su se pitali, ali su ostali blizu njega, blizu njegovih riječi, pozorni na njegove propovijedi i sami su se obraćali i krstili na oproštenje grijeha. Uvijek imamo izbor. Pitati se i stajati daleko te pitati se i biti blizu osoba i događaja. Tako se i mi možemo pitati danas: „A što će biti s Međugorjem?“ Možemo se pitati tako da stojimo daleko i izdaleka promatramo, a da nas poruka Međugorja nije niti dodirnula. A možemo se pitati i preoblikovati u pitanje: „A što će biti sa mnom?“ Jesam li se promijenio? Mijenjam li svoj život? Živim li poruku Međugorja? Obraćam li se? Ostavljam li iza sebe sve ono što je loše i što ne izgrađuje moju vjeru i moje povjerenje u Boga? Stojim li daleko ili sam posve uronjen u milost Božju? Međugorje i danas nudi milost svakome tko dođe. Bog ovdje iznimno djeluje. Toga smo svjesni svi mi koji sudjelujemo u njegovu djelu. Samo ostaje na kraju pitanje: „Što će biti od mene?“ Hoću li se odvažiti i zakoračiti u život s Bogom? Sveti Ivane Krstitelju, pomozi nam svojim zagovorom da uvijek budemo odani Kristu i njemu služimo čitava svojega života. Sveta Marijo, Majko Božja i Kraljice mira, moli za nas”, kazao je, između ostaloga, fra Zvonimir Pavičić u svojoj propovijedi.
Nakon svete mise vidioci Ivan Dragičević i Marija Pavlović Lunetti zajedno su sa župljanima i hodočasnicima izmolili Marijin hvalospjev – Veliča, a zatim je započelo i zajedničko jednosatno klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom sakramentu koje će se nastaviti u tišini do 6 sati ujutro.
