Što je fra Zvjezdan Linić govorio u Međugorju?
Na jubilarnu 30. obljetnicu Gospinih ukazanja u Međugorju, središnju svečanu svetu misu u 18 sati predslavio je fra Zvjezdan Linić. U nastavku vam donosimo tu propovijed u znak sjećanja na našeg fra Zvjezdana.
“Braćo i sestre, pokušajmo ući u poruku Božje riječi svatko osobno, jer je svakom osobno upravljena. U Prvom čitanju čuli smo, u jednoj velebnoj viziji, sukob dobra i zla, a Drugo nas čitanje uvodi u misterij – Spasitelj Isus rođen od Žene, jednostavne ili, kako će Evanđelje doreći, ponizne službenice Gospodnje. Poruka nas želi unijeti u povijest spasenja, ali neka svakoga od nas unese u vlastitu dušu, u srce. Ona nas upozorava kako se kroz povijest spasenja neprestano vodi stanovita borba dobra i zla, za Božje i protubožje. Mi smo time zahvaćeni, o nama je riječ, mi smo svijet u kojemu se vodi ta borba. Riječ Božja nas upozorava da naš vječni život u nama ugrožavaju tri neprijatelja, koji su se zaratili i to ne od jučer već od postanka svijeta, od početaka, od Adama i Eve. To su đavao, svijet i tijelo. Oni žele oteti Božji život iz naših duša. Veličanstvena vizija pokazuje nam Adama i Evu i njihov grijeh koji nije bez izvanjskoga utjecaja, bez utjecaja đavla. Kad su bili jadni i goli, i prestrašeni, Biblija nam govori da nas već tada Bog nije ostavio bez nade, i u tom času kad je čovjek potonuo Bog nas ne ostavlja bez nade, daje znak, Neprijateljstvo ja zamećem – govori Gospodin – između tebe i Žene, roda tvojega i roda Njezina; Njoj ćeš vrebati petu i Ona će ti satirati glavu.
Čovjeku i čovječanstvu dana je nada ali je ostalo poprište borbe; od prve kušnje ostala je ta napast u čovjeku – bit ćete kao bogovi, ta stanovita buna, oholost kojom je ljudsko biće zaraženo, želeći ono što je apsurdno i nelogično a što čovjek ne prepoznaje i što nam đavao uvijek nameće svojom ohološću da i nas zarazi bit ćete kao bogovi.
Jednako tako naveo je čovjeka da se prepusti užitku, da si priušti ono što nam je Bog zabranio, ne prepoznajući da je u onome što nam Bog brani govor ljubavi Božje, koji znade što je život, i da najbolje zna pravila života. Ali i tu je đavao uspio, uspio je ljudima oduzeti iskonsko povjerenje u ljubav Božju, kao da si čovjek smije sam priuštiti ono što nam je Bog zabranio.
Ta napast neprestano bdije nad čovjekom, napast hranjena mentalitetom ovoga svijeta u kojemu živimo. Mentalitetom hedonizma, uživanja, lagodna života a sve to je protivno darivanju i žrtvi za druge. Ta napast uvijek bdije, ne samo nad Adamom i Evom nego nad svakom ljudskom generacijom – napast da do dna svoje egzistencije dođe hedonističkim mentalitetom.
Pobjeda je na strani dobra i ljubavi
To je ta zastrašujuća vizija čovječanstva – na početku svijeta đavao dolazi prikriven u zmiji, ali na kraju svijeta, u Apokalipsi, đavao više ne skriva svoje nakane, pojavljuje se u velikom znaku na nebu, a to je zmaj, rušilačka snaga, koja želi poništiti planove Božje, poništiti ljudski rod, uništiti ga svojom rušilačkom silom; to je intelekt bez ljubavi, rušilačka sila, đavao koji ne prikriva svoje nakane. Mi živimo u vremenima u kojima se nameću protubožji zakoni, u kojima se zlo ne skriva nego paradira; zlo koje nameće pravila života protivna zakonu Božjem i Božjim pravilima života. Đavao više ne skriva svoje nakane, kao da misli da je svijet njegov, a katkada tako zastrašujuće i izgleda, ali nam Biblija opet govori riječi nade. Htio je nauditi Ženi, nositeljici života – drugi znak na nebu, Žena obučena u Sunce – htio je njoj nauditi, uništiti Njezin plod ali nije mogao, ostao je poražen. Kao da nam Biblija želi reći, u toj borbi dobra i zla kroz sve vjekove čovječanstva, od Adama i Eve do Apokalipse, ne zaboravimo poruku: pobjeda je na strani dobra, pobjeda je na strani ljubavi, Bog će pobijediti, to je apsolutno istina!
Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi Tvojoj
Želio bih da tvoje i moje srce zahvati pitanje na kojoj smo mi strani.To je pitanje koje se nas tiče – jesi li sada, u ovom trenutku svoga života, na strani dobra jer to više ne ide bez tvoje suradnje.
Zlo, đavao i svijet navlače nas na onu stranu koja nije Božja, u svom srcu nosimo požude, napasti. Gdje si u ovom času, jesi li spreman slijediti Riječ Božju, Božji blagoslov i poziv; jesi li spreman slijediti Božje zapovijedi kako su nam darovane?
Biti na strani dobra poruka je ovog čitanja i, rekao bih, ove svete Mise koju slavimo u ovoj divnoj obljetnici Gospe koja ovdje na osobito divan način djeluje svojim milostima, prepoznajući Njezin lik kao znak nade. To je ta Žena, znak nade, kojom se prepoznaje u Bibliji i kojom se i Ona predstavlja. Nasuprot đavlijoj oholosti – bit ćete kao bogovi – slušamo Marijine riječi, Evo službenice Gospodnje, neka mi bude kako Ti kažeš, kako Ti hoćeš, po Tvojoj riječi. To je Marijino opredjeljenje za dobro ovoga svijeta, to je Njezino predanje. Ponavljajte često te Marijine riječi; ponavljamo ih u Anđeoskom pozdravu, ali ponavljajmo ih i u svome srcu, Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi Tvojoj…
Znaj i kod ove svete Mise, kod pričesti, reći, Isuse, evo me, Tvoj sam sluga, Tvoja sam službenica, želim živjeti po Tvojoj riječi i želim ispuniti poslanje koje si mi darovao. To je Marija koja se predstavlja kao ponizna službenica Gospodnja, nasuprot oholosti, nasuprot silama koje u našim korijenim žele uništiti vječni život u nama, u našem biću, a posebno ohološću.
Čovjek se nameće čovjeku i želi se nametnuti samome Bogu.
Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po Tvojoj riječi to je Marija koja se želi suprotstaviti hedonizmu koji vlada ovim svijetom, koji nam se nameće medijima i reklamama, koji ulazi u ljudska srca. Nude se proizvodi koji žele povećati ljudski užitak kao da je čovjek stvoren da uživa na ovoj zemlji. Čovjek je stvoren da bude sretan, ali uživanje nije evanđeoski pojam, evanđeoski pojam je žrtva, predanje, živjeti za druge.
Hedonistički pojam kao da želi čovjeka stvoriti za sebe, uživati što više. Tek kad učinimo da ljudi krajnje budu sretni, krajnje poslušni Evanđelju, tek tada smo evanđeoski; kad drugima služimo, tada smo na putu Božjem. Sve što nam ovaj svijet nudi i reklamira na planu jela i pića, na planu tjelesnosti i seksualnosti, pornografije i ne znam kakvih svjetskih ideja za uživanje, to nije evanđeosko. Evanđelje te zove, služi, učini ljude sretnima, daj sve od sebe da ljudima kraj tebe bude dobro – to je mentalitet služenja i mentalitet Evanđelja.
Sve ono što nas koči i vuče po samim silama našega tijela – uživati u jelu i piću, uživati u seksu, u požudama, to je antievanđeosko. Stvoren si u upućenosti prema drugom, da drugoga učiniš sretnim. To je ono što je Bog stavio u tajnu ljudskog bića, i Adama i Eve – nije dobro da čovjek bude sam nego da u upućenosti usrećuje drugo biće kraj sebe, ljubljeno biće, i na to smo pozvani, na služenje. Isus često ponavlja učenicima, Ako tko želi biti prvi, neka bude posljednji, sluga svima. Kad su se apostoli katkada svađali tko će biti Isusu bliži, zdesna, slijeva, Isus ih je pretekao riječima, Tko želi biti prvi, neka služi svima, neka bude posljednji. Posljednja lekcija Evanđelja iz služenja bilo je Isusovo pranje nogu apostolima na Posljednjoj večeri, kad je inzistirao da učenicima opere noge. Koliko bismo mi puta radije prali mozak a ne noge, a Isus svojim učenicima pere noge. To je ponizni stav sluge – ako sam ja to vama učinio činite i vi jedni drugima. To znači, neka te se nitko ne boji, nemoj nikoga ugrožavati, budi svakome poticaj na dobro i, koliko je moguće, pomozi onima kraj sebe da budu sretni.
Marija je življeno Evanđelje
To je taj poziv na služenje i imam osjećaj da je Marija preduhitrila Evanđelje – i prije nego se Isus rodio, u času kad je prihvatila Božju riječ i majčinstvo kao dar neba – Evo službenice Gospodnje – definirala je samu sebe.
Mi Mariju nazivamo divnim epitetima i naslovima, litanije frcaju od tih naslova – Majka Božja, Ogledalo Pravde, Djevica Premudra, Utočište grješnika, Kraljica anđela, Kraljica Mira i tako dalje – to su sve lijepi naslovi koji potiču našu pobožnost, ali kad bismo Mariju upitali koji bi ona naslov odabrala, ne bismo ga našli u litanijama ali ga ima u Evanđelju Službenica Gospodnja, ona koja služi. Zato je vidimo kod Elizabete, da bude blizu kod nje koja će roditi u starosti i trebat će ženske ruke. Zato je vidimo u Kani Galilejskoj gdje je prva primijetila, kao sluškinja oko stola, da ponestaje vina i da će biti neugodnosti i reagira…
Ali zato je Crkva kroz vjekove časti kao onu za koju zna da će nam pomoći, da sluša naše vapaje, da nam služi. Evo službenice Gospodnje! Ona je ostvarila Evanđelje i definirala sebe još dok Isus nije ni počeo propovijedati, Tko želi biti prvi neka bude sluga svima.
Marija je življeno Evanđelje, ona nas i ovdje potiče, potiče nas uvijek iznova na služenje, potiče nas kao Kraljica Mira, a zmaj na nebu je htio zaratiti s čitavim svijetom, i zvijezdama i zemljom, ali je poražen. Pobijedila ga je Kraljica Mira. Neka Ona pobijedi i u nama. U toj borbi dobra i zla, koja se bije od pamtivijeka, koja se bije neprestano, koja se bije i u tvome srcu i tvome životu – jer katkada se događa da sam danas pun oduševljenja za dobro, a da sutra potonem – u toj borbi koja nam je mučna i teška, imamo znak nade, imamo Mariju i zato dolazimo u Njezino Međugorje, dolazimo u Njezina svetišta.
Vjerujemo da nam ona može i hoće pomoći. I zapamtimo, dok je molimo, dok od Nje tražimo milosti, Ona nas pozorno sluša; zapamtimo, dok je molimo, Ona od nas jednako tako traži poslušnu vjeru koju ćemo svakom svojom molitvom, svakim vapajem i svakom nakanom jednako tako Njoj šapnuti da i mi želimo biti sluge Božje i činiti ono što je Božja volja. To je naše svakidašnje opredjeljenje za dobro. Opredijelimo se i danas za dobro, da po nama i u nama bude više dobra u svijetu pa će se prije pojaviti ona radosna nada, ona pobjeda koja je definitivna jer ju je Bog zajamčio, ali želimo da i mi to vidimo i iskusimo. Pa neka se vidi po nama i u nama da je pobjeda na strani dobra i na strani ljubavi.”