BAHREIN. PAPA BISKUPIMA, SVEĆENICIMA, POSVEĆENIM OSOBAMA, PASTORALNIM DJELATNICIMA: ŠIRITE RADOST EVANĐELJA

Posljednji dan Papina posjeta Bahreinu započeo je molitvenim susretom i molitvom Anđeoskoga pozdravljenja s onima koji su svoj život posvetili Gospodinu. Sveti ih je Otac potaknuo da šire darove Duha Svetoga, koji je izvor radosti, jedinstva i proroštva. Osim toga, potaknuo je na molitvu za trajni mir u Etiopiji i za napaćenu Ukrajinu

U crkvi Presvetoga Srca u Manami, oko Pape su se okupili biskupi, svećenici, sjemeništarci i pastoralni djelatnici, kršćanska zajednica katoličkoga, odnosno univerzalnoga duha, jer ju čine osobe koje dolaze iz različitih krajeva svijeta, a koji zajedno ispovijedaju jedinu vjeru u Krista. Svi oni pripadaju Aostolskom vikarijatu Sjeverne Arabije, u okviru kojega oko 60 svećenika i više od 1300 kateheta radi s oko dva milijuna katolika koji žive u Bahreinu, Kuvajtu, Kataru i Saudijskoj Arabiji.

Mir za Etiopiju i Ukrajinu

Sa susreta s tako složenom crkvenom zajednicom snažno su odjeknule riječi mira. Papa Franjo se posebno spomenuo dviju zemalja:

Posljednjih smo mjeseci mnogo molili za mir. U tom kontekstu, sporazum koji je potpisan, a koji se odnosi na stanje u Etiopiji, daje nadu. Potičem sve da podupiru to zauzimanje za trajni mir, kako bi se, uz Božju pomoć, nastavilo ići putem dijaloga i kako bi ljudi što prije mogli ponovno živjeti dostojanstven i miran život. Osim toga, ne želim zaboraviti moliti i reći vama da molite za napaćenu Ukrajinu, da završi taj rat.

Migrantska Crkva u pustinji

Susretu i molitvi Anđeoskoga pozdravljenja s onima koji su svoj život posvetili Gospodinu prethodile su riječi dobrodošlice monsinjora Paula Hindera, apostolskoga upravitelja Vikarijata Sjeverne Arabije: Oni koji se nalaze u ovoj crkvi u Manami, prvoj izgrađenoj na obali Perzijskoga zaljeva, predstavnici su migrantske Crkve. Oni predstavljaju – napomenuo je mons. Hinder – one koji se bave pastoralom na ovim prostorima.

Nadovezujući se na svjedočanstva dviju pastoralnih djelatnica – jedne laikinje i jedne časne sestre – papa Franjo je prije svega spomenuo „malo stado koje čine migranti“ koji su daleko od svojih zemalja podrijetla. Vidjevši prisutne na susretu vjernike iz Libanona, posebno je zajamčio svoje molitve i blizinu toj – kako je rekao – voljenoj zemlji, tako umornoj i iskušanoj, kao i svim narodima na Bliskom istoku koji trpe.

Lijepo je pripadati Crkvi koju čine različiti životi i lica, koji pronalaze sklad u jednom Isusovom licu. Ta je raznolikost – koju sam vidio ovih dana – ogledalo ove zemlje, ljudi koji ju nastanjuju, ali i krajolika koji ga karakterizira i koji, iako njime dominira pustinja, može se pohvaliti bogatom i raznolikom prisutnošću biljaka i živih bića.

Svježa voda Duha

Povezujući evanđelje s našim vremenom, Papa je istaknuo da i u pustinji, kao i među ljudskim slabostima izvire voda sposobna obnoviti život.

Isusove riječi koje smo čuli govore o živoj vodi koja izvire iz Krista i iz vjernika (usp. Iv 7, 37-39). Potaknule su me da pomislim upravo na ovu zemlju: istina je, ima mnogo pustinje, ali ima i izvora slatke vode koji tiho teku pod zemljom natapajući ju. Lijepa je to slika onoga što ste vi i ponajviše onoga što vjera čini u životu: na površinu izlazi naša ljudskost, isušena tolikom slabostima, strahovima, izazovima s kojima se mora suočiti, osobnim i društvenim zlima raznih vrsta; ali u dubini duše, upravo unutra, u dubini srce, mirno i tiho teče svježa voda Duha, koja natapa naše pustinje, vraća snagu onome što bi moglo presušiti, pere ono što nas čini ružnima, gasi našu žeđ za srećom. I uvijek obnavlja život. Upravo o toj živoj vodi govori Isus, to je izvor novoga života koji nam obećava dar Duha Svetoga, nježnu i obnavljajuću Božju prisutnost punu ljubavi u nama.

Sve proizlazi iz milosti

Voda novoga života izvire u času kad Isus umire na križu i iz probodenoga Kristova boka. Voda je to – objasnio je Papa – koja ima obnoviti cijelo čovječanstvo oslobađajući ga od grijeha i smrti.

Crkva se tu rađa, rađa se iz probodenoga boka Kristova, iz kupelji novoga rođenja u Duhu Svetom (usp. Tit 3, 5). Mi nismo kršćani zbog svojih zasluga ili samo zato što se držimo jednog vjerovanja, nego zato što smo u krštenju dobili na dar živu vodu Duha, koja nas čini ljubljenom djecom Božjom i braćom među sobom, čineći nas novim stvorenjima. Sve proizlazi iz milosti, – sve je milost! – sve dolazi od Duha Svetoga.

Duh je izvor radosti

Papa Franjo je potom govorio o tri dara koje nam Duh Sveti daje i traži da ih prihvatimo i živimo: radost, jedinstvo, proroštvo“.

Prije svega, Duh je izvor radosti. Svježa voda koju Gospodin želi da teče pustinjama našeg čovještva, pomiješanog sa zemljom i krhkošću, sigurnost je da nikada nećemo biti sami na svom životnom putu. Duh je, naime, Onaj koji nas ne ostavlja same, on je Tješitelj; tješi nas svojom diskretnom i blagotvornom prisutnošću, prati nas s ljubavlju, podupire u borbama i teškoćama, potiče naše najljepše snove i najveće želje, otvara nas divljenju i ljepoti života.

One koji su odlučili posvetiti svoj život Gospodinu, Papa je posebno potaknuo:

Vama, koji ste otkrili tu radost i živite ju u zajednici, želim reći: čuvajte je, štoviše, umnožite je. Znate li koja je najbolja metoda za to? Darivati ju. Da, tako je: kršćanska je radost zarazna, jer evanđelje potiče čovjeka da iziđe iz samoga sebe kako bi prenosio ljepotu Božje ljubavi. Stoga je bitno da u kršćanskim zajednicama ne nestane radosti i da ju se dijeli; da se ne ograničavamo na ponavljanje gestā iz navike, bez entuzijazma, bez kreativnosti. Inače ćemo izgubiti vjeru i postat ćemo dosadna zajednica, a to je loše! Važno je da osim liturgije, osobito misnog slavlja, tog izvora i vrhunca kršćanskog života, učinimo da radost evanđelja kruži u živom pastoralnom djelovanju, osobito s mladima, obiteljima i zvanjima za svećenički i redovnički život. Kršćanska se radost ne može zadržati za sebe, a kada pustimo da kruži, ona se umnožava.

Duh je izvor jedinstva

Drugo, Duh Sveti je izvor jedinstva – napomenuo je Papa – Oni koji ga prihvaćaju primaju Očevu ljubav i postaju njegova djeca.

Ne može biti mjesta za djelā tijela, odnosno za egoizam: za podjele, svađe, klevete, ogovaranja. Čuvajte se ogovaranja, molim vas; ogovaranje uništava zajednicu. Podjele svijeta, kao i etničke, kulturne i obredne razlike, ne mogu povrijediti ili ugroziti jedinstvo Duha. Naprotiv, njegova vatra spaljuje svjetovne želje i obasjava naš život onom toplom i suosjećajnom ljubavlju kojom nas Isus ljubi, kako bismo i mi mogli ljubiti jedni druge na taj način. Zato, kad Duh Uskrsloga silazi na učenike, postaje izvor jedinstva i bratstva protiv svakog egoizma; uvodi jedinstveni jezik ljubavi, kako različiti ljudski jezici ne bi ostali daleki i nerazumljivi; ruši barijere nepovjerenja i mržnje, kako bi stvorio prostore prihvaćanja i dijaloga; oslobađa od straha i ulijeva hrabrost da se iziđe u susret drugima razoružanom i razoružavajućom snagom milosrđa.

Jedinstvo je također temelj bratstva. Kako bismo bili vjerodostojni u dijalogu s drugima – napomenuo je rimski biskup – živimo bratstvo među sobom. Činimo to u zajednicama, prepoznavajući vrijednost karizme sviju, a da pritom ne umrtvljujemo nijednu; činimo to u redovničkim kućama, kao živim znakovima sloge i mira; činimo to u obiteljima, kako bi se veza ljubavi sakramenta pretočila u svakodnevna služenja i praštanja; činimo to i u multireligijskom i multikulturalnom društvu u kojem živimo: uvijek u korist dijaloga, tkalci zajedništva s braćom drugih vjera i vjeroispovijesti.

Duh je izvor proroštva

Na kraju, papa Franjo je istaknuo da je Duh izvor proroštva. U povijesti spasenja, kao što znamo, susrećemo brojne proroke koje Bog poziva, posvećuje i šalje među ljude da govore u njegovo ime.

I mi imamo to proročko zvanje: svi krštenici primili su Duha i svi su proroci. I kao takvi ne možemo se pretvarati da ne vidimo djela zla, ne smijemo ostati u „mirnom životu“ da ne bismo uprljali ruke. Kršćanin prije ili poslije mora zaprljati ruke kako bi živio svoj kršćanski život i svjedočio ga. Naprotiv, primili smo Duha proroštva da svojim životnim svjedočanstvom iznesemo evanđelje na svjetlo.

Proroštvo nas čini sposobnima – dodao je – provoditi u djelo evanđeoska blaženstva u svakodnevnim situacijama, odnosno čvrstom krotkošću graditi ono Božje kraljevstvo u kojem se ljubav, pravda i mir suprotstavljaju svakom obliku egoizma, nasilja i siromaštva.

Posljednji Papin javni pozdrav u Bahreinu bila je zahvala. Srcem punim zahvalnosti blagoslivljam sve vas, posebno one koji su radili za ovo putovanje. I, budući da su ovo posljednje javne riječi koje upućujem, dopustite mi da zahvalim Njegovom Veličanstvu kralju i vlastima ove zemlje – također ovdje prisutnom ministru pravosuđa – na prekrasnom gostoprimstvu – rekao je na kraju papa Franjo.

Preuzeto s Vatican News

Ostavite komentar

Pin It