HERCEGOVAČKI FRATRI I BIBLIJA (1)
Kroz idućih nekoliko nastavaka želja nam je progovoriti o hercegovačkim fratrima koji su se bavili prevođenjem Biblije na hrvatski, ali i na kyluba jezik. Hercegovački su fratri dali velik doprinos u prevođenju Svetoga Pisma, a mi ćemo ovdje ukratko prikazati njihov rad. Prvi fratar s čijim ćemo se likom i djelom upoznati je fra Silvije Grubišić.
Silvestar (fra Silvijevo krsno ime) je rođen 8. travnja 1910. kao drugo od šestero djece u obitelji Franje i Anđe Grubišić, a osnovnu je školu polazio u Gorici i na Širokom Brijegu. Franjevački je habit obukao 1929. godine, provevši godinu novicijata na Humcu, a studirao je u Mostaru (1932.-1935.) i Sargianu u Italiji (1935.-1936.). Za svećenika je zarađen 1935. godine u Mostaru. U Hercegovini je kratko djelovao; na poziv braće iz Kustodije odlazi u Ameriku 1938. godine gdje je vršio različite službe. Bio je župni vikar, župnik, gvardijan, urednik Hrvatskog katoličkog glasnika i Hrvatskoga kalendara. Osim pastoralnih obveza trudio se i oko očuvanja hrvatskoga korpusa u Americi, a bavio se i politikom radi očuvanja hrvatskoga identiteta. Do kraja svoga života bio je aktivan u pastoralu, a umro je iznenada, 12. svibnja 1985. u 76. godini života, 56. godini redovništva i 50. godini svećeništva.
Fra Silvije nakon završenog teološkog studija nikada više nije sjeo u studentsku klupu. Imao je opće teološko obrazovanje. Tijekom svoga obrazovanja nije dobivao previše odličnih ocjena, bio je prosječan student za svoje prilike. Oni koji su ga poznavali opisivali su ga kao vrlo marljiva i, u svemu onome što radi, temeljita čovjeka. Druga vrlina koja ga je krasila bila je upornost – sve što je radio, nastojao je uraditi do kraja. Rad na prijevodu jasan je dokaz tome. Te su se njegove vrline najviše pokazale tijekom prevođenja Svetoga pisma, koje je trajalo vjerojatno tijekom čitavog njegovog svećeničkog djelovanja. Planirao je prevesti cijelo Pismo u 12 svezaka; 8 svezaka obuhvaćalo bi Stari Zavjet, 3 sveska Novi Zavjet, a u posljednjem svesku nalazio bi se popis dobročinitelja koji su ga novčano pomagali u njegovu radu.
Nije nam poznato kada je počeo s prijevodom, ali poznato nam je da je prvi njegov prijevod Petoknjižja ugledao svjetlo dana 1963. godine. Zašto je odlučio prevesti Sveto pismo odgovoriti će nam on sam: ”Meni nije nikako moglo pod kapu ovako često izdvajanje Novoga zavjeta bez Staroga [t. j. u novije vrijeme u nas]. Činilo mi se kao siječenje zdravog jedrog stabla u cvatu. Može li odsječeni dio, makar posađen u najbolje tlo, pravo dozreti i najbolje plodove donijeti? Uto mi dopane ruku Hebrejska Biblija. Sa svim znanstvenim aparatom obuhvaća malo više od 1400 stranica. Nabavim više gramatika i rječnika. Služba, na koju sam poslije stavljen, tražila je da najviše vremena provodim u svojoj sobi. Nečim sam se morao zabavljati. Stoga se prihvatim prevađanja Staroga zavjeta. Počnem najprije s Knjigom Joba. Smatraju je najtežom. Ako ustrajem do kraja, velim, druge će biti lakše. Prevedem i Velepjesan. U Zagrebačkom se izdanju Biblije iz 1968. u Uvodu u Knjigu Joba napominje: Ovdje-ondje poslužio nam je i rukopisni prijevod Silvija Grubišića. Kad sam to pročitao, osobito kad sam vidio Petoknjižje u svom prijevodu u onom uglednom izdanju, osjetio sam se osokoljenim i nastavim radom.” (Mišerda, 1985.)
Kruna njegova rada je ta da je njegov prijevod Petoknjižja završio u izdanju Biblije iz 1968. godine. Taj prijevod je dandanas aktualan i koristi se u liturgiji Crkve u Hrvata. Ova ga je činjenica, kako i sam kaže, potakla da nastavi s prijevodom Staroga Zavjeta. Osim toga, Bibliju iz 1968. godine prevodilo je više ljudi tako da su postojale neujednačenosti u prijevodu. On je želio prevesti cijelu Bibliju i radi ujednačenosti prijevoda. To je i uspio, tiskajući svoj prijevod Staroga Zavjeta u osam svezaka u razdoblju između 1973. i 1984. godine.
Krenuo je i s prevođenjem Novoga Zavjeta, ali ga je u tome spriječila iznenadna smrt. Preveo je Evanđelja i Djela apostolska i ti su mu tekstovi ostali u rukopisu. Trebalo bi ih potražiti i prirediti za tisak jer šteta je da i ti prijevodi ostanu negdje po strani. Svaki prijevod je ujedno i tumačenje Svetoga pisma. Njegov stil je osebujan i pučki, priređen za šire čitateljstvo. Svaka knjiga ima kratak uvod te komentare pojedinih poglavlja u bilješkama, čime fra Silvije želi što više približiti tekst čitatelju i pomoći mu da ga bolje razumije. Zanimljivo je spomenuti kako je on preveo imena pojedinih biblijskih knjiga: Knjiga brojeva kod njega je Brojidba u pustari, knjiga Ponovljenog zakona je Tumačenje nauka, Pjesma nad pjesmama je Velepjesan, Malahija je Malaki, itd…
Kritika onoga vremena njegov je prijevod ocijenila visokim ocjenama, a to potvrđuje i sama činjenica da je dio njegovog prijevoda završio u Bibliji iz 1968. godine. Od 2010. godine dostupan nam je njegov prijevod Staroga Zavjeta u tzv. Franjevačkoj Bibliji, koja je tiskana u povodu stote obljetnice njegova rođenja (Novi je Zavjet je u prijevodu fra Gracijana Raspudića). Velika pomoć u čitanju Biblije bila bi njegova knjiga Pripovijest o Bibliji; s puta po biblijskim zemljama, koja je tiskana prvi put 1968. godine, zatim 1979. godine te 2017. godine. Ovaj zanimljivi i jednostavni putopis može nam pomoći u razumijevanju biblijskoga teksta jer su u njemu opisane biblijske zemlje, ljudi i običaji. Ova knjiga bila bi opširan komentar na Bibliju.
Tko želi, neka uzme čitati fra Silvijev prijevod Staroga Zavjeta i vidjet će kakav je bio jezik Hrvata u Americi njegova vremena, a prijevod pojedinog teksta koji se razlikuje od onog prijevoda na koji smo navikli, može nam pomoći da taj tekst shvatimo u malo drugačijem svjetlu. Nadamo se da će vas ovaj tekst potaknuti na to.
Mir vam i dobro.
Literatura: Ivan DUGANDŽIĆ, ”Hercegovački franjevci bibličari”, u: Franjevci i Hercegovina, 2009., str. 391-408; Marko MIŠERDA, ”Stari Zavjet u novom prijevodu Silvija Grubišića”, u: Crkva u svijetu, 1 (1985.) 20, str. 99-103., FRANJEVAČKA BIBLIJA, Tomislavgrad – Zagreb, 2010.; Silvije GRUBIŠIĆ, Pripovijest o Bibliji; s puta po biblijskim zemljama, Ante Marić (prir.), Mostar, 2017., Robert JOLIĆ, Leksikon hercegovačkih franjevaca, Mostar, 2011.
Preuzeto s fra3.net
