FRA IVAN LANDEKA ML.:”UVIJEK IZ SVEGA IMA IZLAZ JER NA NAS MISLI BOG”
Propovijed fra Ivana Landeke Ml. na večernjoj svetoj Misi na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova u Međugorju, 19. listopada 2022., pročitajte u nastavku:
“Braćo i sestre! Nerijetko nas muče različite brige. Brinemo se za mnogo toga, za zdravlja, za radno mjesto, za kuću ili stan, brinemo se za svoju budućnost. Osobito, pred raznim neizvjesnostima. Roditelji se brinu za svoju djecu, kako ih izvesti na pravi put, kako ih sačuvati od zlih utjecaja, od droge, od alkoholizma, nemorala. Brinemo se kako zaraditi ono što je potrebno za ovozemaljski život, kako preživjeti kad se ostane bez posla. Nerijetko su nam brige takve da nam ne daju spavati, da ne nalazimo mira. Nerijetko, čovjeka zbog velikih briga obuzima osjećaj nemoći i očaja iz kojih nerijetko ne vidi izlaza. Živimo u svijetu u kojem se sve želi unaprijed isplanirati, izračunati i osigurati, a život je kako znamo često nepredvidiv. Donese nešto posve neočekivano što nikakvim ljudskim računima ni planovima nismo mogli predvidjeti. Ponekad su to udarci koji jednim potezom mogu poništiti mnoge naše lijepe planove, programe kao što npr. iznenadna teška bolest ili smrt nam drage osobe ili neka prirodna katastrofa ili bilo kakva nesreća usred koje nekad moramo sve početi ispočetka. Sjetimo se samo potresa i njegovih posljedica i odmah će nam biti jasno o čemu radi. No, isto tako ponekad budemo iznenađeni u životu nekim vratima koja nam se iznenada otvaraju a čemu se uopće nismo nadali niti smo s tom mogućnošću računali. Iz svega toga, braćo i sestre, zaključujemo da se život ne može unaprijed izračunati, predvidjeti nego se svaki dan s povjerenjem u Gospodina prihvaća i tako ide uvijek iznova naprijed.
Već je starozavjetni psalmist pozivao a čuli smo to prije evanđelja „Povjeri Gospodinu svu svoju brigu i on će te pokrijepiti.“ Tu je, možemo reći, već unaprijed naviješteno ono što Isus danas nam govori u Evanđelju kada kaže „Ne budite zabrinuti za svoj život, što ćete jesti, što ćete piti ni za tijelo svoje u što ćete se obući.“ Isus kako čusmo ovdje spominje samo one glavne naše potrebe jele, pića i odjeće. To je ono čime se nerijetko bavimo. Često nam izračunavaju troškove koliko iznose osnovni troškovi hrane, pića, režija, struje, vode i slično. I u ovom vremenu općega poskupljenja svega normalno da se čovjek brine. Kako onda razumjeti ove Isusove riječi „Ne budite zabrinuti za svoj život“? Što Isus time, zapravo, želi kazati? Mi vidimo da bismo mogli ovozemaljski život provoditi, da bismo mogli ići naprijed potrebno je voditi brigu o nekim stvarima. Što Isus, onda, želi kazati kad kaže „Ne budite zabrinuti“? Isus očito, nije htio reći u tom smislu da se zapravo ne trebamo ni zašto brinuti jer znamo da se i On sam brinuo da ljudi koji su ga slijedili i koji su se oko Njega okupljali budu zbrinuti. Prisjetimo se samo onih trenutaka kada je oko Njega bilo okupljeno veliko mnoštvo koje ga je slušalo a koje je bilo iscrpljeno i gladno. Isus ih je najprije duhovno nahranio svojom Riječju, svojom poukom, svojom Radosnom viješću o Kraljevstvu Božjem. Ali Isus razumije da njima nije dovoljna samo ta duhovna hrana nego je nama kao tjelesnim bićima potrebna i tjelesna hrana. I zato da bih nahranio, brine se i u tim trenucima zapravo i čini ono veliko čudo kada je ono veliko mnoštvo ljudi čudesno nahranio umnažajući ono malo kruhova i ribica koje si apostoli imali. Dakle, Isus se brinuo za to da ljudi ne budu gladni. Isto tako prisjetimo se kako je u onim trenucima kada su našli u oluji, nije nastavio bezbrižno spavati nego je utišao oluju, smirio oluju. Prisjetimo se i Njegove brige za bolesnike koje je susretao, koji su ga molili ili koje je vidio u velikoj potrebi kako se brinuo za njih., kako im je redovito priskočio u pomoć. Tako da, iz Evanđelja, također, možemo vidjeti kako se Isus itekako brinuo za mnogo toga. Tako da, kada uzmemo ovo današnje Evanđelje u cjelini cijeloga Evanđelja onda zapravo shvaćamo da nije riječ o tome da se ne trebamo ni zašto brinuti. Ta zna Isus, zna Otac Nebeski što nam je potrebna na ovozemaljskom putu i da se za to trebamo brinuti, nego ono što On želi naglasiti jest to da se ne trebamo tjeskobno brinuti. Naglasak je upravo na ovom tjeskobno, tj. da zbog svojih briga ne bismo trebali zapadati u očaj ili beznađe nego uvijek s povjerenjem svoje brige podijeliti s Njime. Mi uvijek računamo s Gospodinom i kada podijelimo svoje brige s Njim onda itekako uvijek iznova iskusimo Njegovu utjehu, Njegovu snagu a samim time i duhovno olakšanje. Tako da kad podijelimo svoje brige s Gospodinom nećemo zapasti u očaj i beznađe. Naime, tjeskobna briga ubija u nama onu životnu radost, iznutra nas uništava. Nerijetko, čitamo o tome kako su danas psihijatrijske bolnice prepune tjeskobno zabrinutih ljudi. Čovjek u tjeskobi okrenut je sam sebi, vidi samo svoje probleme, ne vidi drugoga. I prva zadaća liječnika kada im želi pomoći jest upravo ponovno ih naučiti radovati se. Jedan poznati psihijatar i psiholog napisao je savjet svojim pacijentima. Rekao im je „možete ozdraviti za 14 dana ako poslušate ovaj moj savjet a on glasi: Nastojte svakoga dana izmisliti nešto čime biste nekome priredili radost odnosno nastojte svakim danom nekoga nečim obradovati i to će vas malo pomalo ozdraviti.“ To zapravo znači da je potrebno izići iz samoga sebe, ne gledati samo sebe i svoje probleme nego se malo okrenuti oko sebe, vidjeti i probleme drugih, pokušati ih barem onim što možemo, to je nekada možda samo neka mala sitnica pomoći i to će zapravo i u našoj duši donijeti radost i ozdravljenje.
Evo, braćo i sestre, upravo na to nas poziva vjerujem i Isus u današnjem Evanđelju. Uvijek iznova svoje brige povjeriti Njemu ali isto tako izići u susret brigama drugih i to će onda i nama biti olakšanje u nošenju naših svakodnevnih briga. Zato mi se čini da je današnje Evanđelje prije svega poziv i to poziv da ne budemo zatvoreni sami u sebi, sami u svojim brigama i problemima nego da se okrenemo oko sebe, da otvorimo svoje oči, svoje srce i za potrebe drugih da učinimo ono što s naše strane možemo učiniti. Nerijetko kažemo „dosta mi je mojih briga“ ali to je zapravo znak da se zatvaramo sami u sebe. Ako pokušamo na drugačiji način postupati onda ćemo zasigurno obradovati i druge a i sebi donijeti, odnosno Gospodin će preko toga donijeti i nama olakšanje i mir. S druge strane, današnje Evanđelje i odgovor svima nama kada nas more različite brige i različita pitanja a zapravo taj odgovor koje nam ga daje Evanđelje jest sljedeći: nismo samo ni kada smo u najvećim neprilikama i brigama. Uvijek iz svega ima izlaz jer na nas misli Bog. On se brine za nas. Stoga, poslušajmo savjet svetoga psalmiste iz Staroga Zavjeta „Povjerimo Gospodinu sve svoje brige i on će nas okrijepiti.“ Amen.
