SVETAC DANA – SV. JERONIM
Rođen u Dalmaciji kao kršćanin, Jeronim (345.-420.) kršten je u Rimu, dok je pohađao klasične tečajeve. Zatim je učio kod najboljih majstora u stranim gradovima. Ali Crkva je imala potrebu za ovim izvanredno nadarenim čovjekom. Jeronim je čuo i poslušao božanski poziv, zavjetovao se na celibat i povukao se na četiri godine u samotište u sirijskoj pustinji. Sveti Otac ubrzo je pozvao Jeronima u Rim i povjerio mu golemu zadaću revizije latinske Biblije. Ovo djelo, čije je dovršenje trajalo 30 godina, verzija je Vulgate Svetog pisma. Napisao je i mnoga druga djela, uglavnom komentare biblijskih knjiga.
Sv. Jeronim dakako nije bio Hrvat (jer su Hrvati doselili na ove prostore tek kojih 200 godina nakon njegove smrti), ali podrijetlo vuče upravo s danas hrvatske strane Jadrana. Jedan od najvećih biblijskih učenjaka kršćanstva, sveti Jeronim rođen je od kršćanskih roditelja u Stridonu u Dalmaciji oko 345. godine. Obrazovan u lokalnoj školi, zatim je osam godina studirao retoriku u Rimu, prije nego što se vratio u Akvileju kako bi osnovao zajednicu asketa. Kad se ta zajednica nakon tri godine raspala, Jeronim je otišao na istok. Susreo je starog pustinjaka po imenu Malh, koji je nadahnuo sveca da živi u goloj ćeliji, odjeven u kostrijet, proučavajući Sveto pismo.
Hebrejski je naučio od rabina. Zatim se vratio u Antiohiju i nevoljko je zaređen za svećenika. Sa svojim biskupom posjetio je Carigrad i sprijateljio se sa svetim Grgurom Nazijanskim i Grgurom iz Nise. A onda je 382. ponovno otišao u Rim, da postane osobni tajnik pape Damaza. Ovdje je upoznao svoje najdraže prijatelje, bogatu ženu Paulu, njezinu kćer Eustochiju i još jednu bogatu ženu Marcellu.
I ovdje je započeo svoje najbolje djelo. Po nalogu pape, počeo je revidirati latinsku verziju psalama i Novi zavjet, s velikom pažnjom i učenošću. Jeronim je na kraju preveo cijelu Bibliju na latinsku verziju koja je poznata kao Vulgata (u prijevodu znači “opća”, “opće poznata” ili pak “u općoj uporabi”). Ali kad je Damaz umro, njegovi su neprijatelji prisilili sveca da napusti Rim.
Jeronim je u pratnji Paule i Eustochija otišao u Betlehem. Ondje je živio trideset i četiri godine do svoje smrti 420. izgradivši samostan kojim je predsjedao i samostan na čijem je čelu najprije bila Paula, a nakon njezine smrti Eustochija. Svetac je podigao dom za nebrojene hodočasnike u to mjesto. Njegova učenost, njegove polemike, njegove rasprave i pisma često su izazivali gnjev i uvijek poticali one koji su ih čitali. ‘Platon je smjestio dušu čovjeka u glavu’, napisao je, ‘Krist ju je smjestio u srce.’
Proglašen je svecem i crkvenim ocem, a Tridentinski sabor proglasio ga je i crkvenim naučiteljem, što je najveća titula koju od službene Crkve može dobiti neka osoba. Sv. Jeronim umro je 30. rujna 420. godine u Betlehemu.
Mnogi će hodočasnici pohoditi Rim. Nezaobilazna postaja bit će i naslovna crkva uz Zavod sv. Jeronima. Crkva je prava riznica sklada arhitekture i mnoštva slika i drugih umjetničkih djela. S druge pak strane, crkva je molitveno središte, hram Božji, okupljalište mnoštva vjernika što dolaze na molitvu. O crkvi se brine Uprava zavoda sv. Jeronima sa svećenicima studentima. U njoj se služe Mise na talijanskome i hrvatskome jeziku.
Posebno je svečano za blagdane sv. Jeronima, sv. Nikole Tavelića i bl. Alojzija Stepinca. Smještena u srcu staroga Rima, uz glasoviti oltar mira ”Ara Pacis”, nadomak grobnice rimskoga cara Augusta, Španjolskoga trga, Piazze del Popolo, ispred Ponte Cavoura što povezuje dvije gusto naseljene obale Tibera, crkva privlači mnoštvo posjetitelja iz čitavoga svijeta koji obilaze Rim.
Često se sv. Jeronim prikazuje s perom i knjigom kako radi u spilji. Danas živi u legendi o lavu koji je ušetao u spilju dok je on radio. Lav je u šapi imao trn, a sv. Jeronim se odvažio i bez straha izvadio trn iz lavlje šape. Lav je izlazio noću da bi se nahranio, te se vraćao sv. Jeronimu kraj nogu. Zapravo je lav sv. Jeronimu služio kao pas.
Sv. Jeronim zaštitnik je cijele Dalmacije i Hrvatske provincije franjevaca konventualaca. Prvi zaštitnik Provincije bio je sv. Serafin, tj. sv. Franjo ranjeni, no tadašnja je uprava Reda tražila da ni jedna provincija u Redu ne nosi ime sv. Franje kao zaštitnika, osim Asiške. Stoga je za ondašnju provinciju Dalmatiae izabran sv. Jeronim Dalmatinac. Poznata je njegova molitva: “Parce mihi Domine quia Dalmata sum” – oprosti mi, Gospodine, jer sam Dalmatinac.
