Papa Franjo slavio je misu u Materi, na jugu Italije, povodom završetka 27. Nacionalnog euharistijskog kongresa. Euharistijska Crkva mora se sastojati od žena i muškaraca „koji se lome kao kruh za sve one koji žvaču samoću i siromaštvo, za one koji su gladni nježnosti i suosjećanja, za one čiji se životi raspadaju jer je dobar kvasac nade nedostajalo“, napomenuo je Sveti Otac u homiliji.
Papa Franjo pozvao je kršćane da se „vrate okusu kruha kako bi se sjetili da dok se ovo naše zemaljsko postojanje troši, Euharistija anticipira obećanje uskrsnuća i vodi nas prema novom životu koji pobjeđuje smrt”.
Govoreći tijekom homilije na misi na završetku 27. Nacionalnog euharistijskog kongresa, Papa se osvrnuo na Evanđelje po Luki koje govori o siromašnom Lazaru koji se uzalud nadao da će biti hranjen mrvicama koje padaju sa stola bogataša. (Lk 16, 19-31).
„Evanđelje koje smo upravo čuli govori nam da se kruh ne dijeli uvijek na stolu svijeta; ne odiše uvijek mirisom zajedništva; nije uvijek lomljeno u pravdi”, rekao je.
Pozivajući vjernike da razmišljaju o dramatičnom prizoru koji je Isus opisao u toj prispodobi, a koja nam predstavlja s jedne strane „bogataša odjevena u purpurne haljine i fini lan, koji se razmeće svojom raskoši i raskošno blaguje“, a s druge strane „siromaha, prekrivenog ranama, koji leži na vratima nadajući se da će pojesti mrvice koje padaju s toga stola“, Papa je istaknuo kako, suočeni s tom kontradikcijom, moramo se zapitati što sakrament euharistije – „izvor i vrhunac kršćanskog života“ – traži od nas?
Prvenstvo Boga
Prije svega, objasnio je, Euharistija nas podsjeća na prvenstvo Boga. Bogataš u prispodobi nije otvoren za odnos s Bogom: „on misli samo na vlastitu dobrobit, na zadovoljenje vlastitih potreba, na uživanje u životu. Ugađa sebi i klanja se svjetovnom bogatstvu, zatvoren je u svoj mali svijet. Samozadovoljan, opijen novcem, omamljen taštinom, u svom životu nema mjesta za Boga jer obožava samo sebe“. Nije slučajno, nastavio je Sveti Otac, da ne izgovaramo njegovo ime: zovemo ga „bogatašem“ jer njegov identitet proizlazi iz dobara koja posjeduje.
Papa je rekao da je to tužna stvarnost koju nastavljamo vidjeti i danas „kada zamjenjujemo ono što jesmo s onim što imamo. Kada ljude procjenjujemo po njihovom bogatstvu, titulama koje nose, ulogama koje imaju ili oznakama na odjeći koju nose“.
„To je religija posjedovanja i pojave, koja često dominira ovim svijetom, ali nas na kraju ostavlja praznih ruku.“
Naprotiv, nastavio je papa Franjo, siromah ima ime: Lazar, što znači „Bog će pomoći“.
„Unatoč njegovom stanju siromaštva i marginalizacije, njegovo dostojanstvo je netaknuto jer živi u odnosu s Bogom. Ima nešto od Boga u samom njegovom imenu, a Bog je nepokolebljiva nada njegova života”, rekao je.
„Ovdje je, dakle, izazov koji euharistija nudi našim životima: štovati Boga, a ne sebe.“
Pozivajući vjernike da Gospodina stave u središte, Papa je rekao da „ako štujemo sami sebe, umiremo u gušenju našeg malog ja; ako obožavamo bogatstva ovoga svijeta, ona nas preuzimaju i čine nas robovima; ako se klanjamo bogu privida i opijamo se rasipništvom, život će nam prije ili kasnije ispostaviti račun“.
Naprotiv, kada se klanjamo Gospodinu Isusu prisutnom u Euharistiji, dobivamo i novi „izgled“ za svoj život: „Ja nisam stvari koje posjedujem i uspjesi koje postižem; Vrijednost mog života ne ovisi o tome koliko se mogu pohvaliti, niti se smanjuje kada ne uspijem i padnem“.
„Ja sam ljubljeno dijete; Ja sam blagoslovljen od Boga; Zaodjenuo me ljepotom i želi da budem slobodna od svih okova. Tko Boga štuje, ne postaje ničiji rob.“
Ljubav prema našoj braći i sestrama
Osim Božjega primata, nastavio je Papa, Euharistija nas poziva na ljubav prema braći i sestrama.
Ovaj je Kruh, rekao je, sakrament ljubavi. „Krist je taj koji se nudi i lomi za nas i traži od nas da činimo isto.”
Bogataš iz Evanđelja ne uspijeva u tom zadatku i kada na kraju njegova života Gospodin preokrene ploču, konačno primijeti Lazara, ali mu Abraham kaže: „Između nas i vas zjapi provalija velika“. (Lk 16,26).
Naša vječna budućnost ovisi o ovom sadašnjem životu: ako kopamo provaliju između sebe i svoje braće, ‘kopamo sebi grob’ za kasnije”, napomenuo je papa Franjo.
„Ako sada podignemo zidove protiv naše braće, ostat ćemo zarobljeni u samoći i smrti.“
Priča našeg vremena
Papa je naglasio da je ta prispodoba još uvijek priča našeg vremena: „nepravde, nejednakosti, nejednaka raspodjela zemaljskih resursa, zlostavljanje moćnih protiv slabih, ravnodušnost prema vapajima siromašnih, ponor koji svaki dan kopamo stvarajući marginalizaciju“, ne može nas, rekao je, „ostaviti ravnodušnima“.
Pozvao je kršćane da prepoznaju da je Euharistija proročanstvo novoga svijeta, da je Isusova prisutnost ta koja traži od nas da se posvetimo kako bi se moglo dogoditi učinkovito obraćenje: „od ravnodušnosti do suosjećanja, od rasipništva do dijeljenja, od sebičnosti do ljubavi, od individualizma do bratstva“.
Euharistijska Crkva
Papa je rekao da se euharistijska Crkva mora sastojati od žena i muškaraca „koji se lome kao kruh za sve one koji žvaču samoću i siromaštvo, za one koji su gladni nježnosti i suosjećanja, za one čiji se životi raspadaju jer je dobar kvasac nade nedostajalo“.
To je Crkva, nastavio je, koja kleči pred Euharistijom i štuje Gospodina prisutnog u kruhu, ali koja se „također zna sa samilošću sagnuti pred ranama onih koji pate, podižući siromahe, brišući suze onih koji trpe, čineći sebe kruhom nade i radosti za sve.”
„Nema pravog euharistijskog slavljenja bez suosjećanja s mnogim ‘Lazarima’ koji i danas hodaju uz nas.“
Ponavljajući temu Kongresa, Papa je pozvao nazočne da se „vrate okusu kruha“, jer dok smo gladni ljubavi i nade, ili smo slomljeni kušnjama i patnjama života, Isus postaje hrana koja nas hrani i liječi nas.
Apostoli bratstva
Vratimo se okusu kruha, jer dok se u svijetu i dalje događa nepravda i diskriminacija siromaha, Isus nam daje Kruh dijeljenja i svakodnevno nas šalje kao apostole bratstva, pravde i mira, rekao je Sveti Otac.
„Vratimo se okusu kruha da budemo euharistijska Crkva, koja stavlja Isusa u središte i postaje kruh nježnosti i milosrđa za sve.“
Vratimo se okusu kruha kako bismo se sjetili da dok se ovo naše zemaljsko postojanje troši, euharistija anticipira obećanje uskrsnuća i vodi nas prema novom životu koji pobjeđuje smrt, rekao je, pozivajući kršćane da se vrate u okus kruha kad god nada nestane i osjetimo usamljenost srca, unutarnji umor, muku grijeha, strah od neuspjeha.”
„Vratimo se Isusu, poklonimo se Isusu, pozdravimo Isusa. Jer On pobjeđuje smrt i uvijek obnavlja naš život.“
Preuzeto s Vatican News
