MISLI SV. PADRE PIJA

Ne zamaraj se stvarima koje stvaraju zabrinutost, nemir i tjeskobu. Potrebno je samo jedno: uzdići duh i voljeti Boga.

Moli, nadaj se, ne brini. Molitva je izlijevanje našeg srca u srce Božje.

Molitva je najbolje oružje koje imamo: to je ključ koji otvara srce Božje.

Kada se pravilno moli, molitva utječe na Božje srce i sve ga jače potiče da nas usliši.

Govori Isusu ne samo jezikom već i srcem: štoviše, u određenim prilikama moraš mu govoriti samo srcem.

Kada bi se i svijet okrenuo naglavce, kada bi sve bilo u mraku, u dimu i metežu, Bog je s vama. Čega se bojati?

Duša koja se uzda u Boga nema se čega bojati.

Uvijek se prilagodi Božjoj volji i ne boj se! To je pravi put koji vodi u nebo.

Ne bojte se neprijatelja: on ne može ništa napraviti protiv letjelice vašega duha, jer je njezin pilot Isus, a zvijezda vodilja Marija.

Strah je gore zlo od samoga zla.

Samo jedno moraš tražiti od Gospodina – da Ga voliš. Za sve ostalo, samo Mu zahvaljuj.

Nikad se nemojte oslanjati na sebe. Sve svoje povjerenje stavite u Gospodina.

Položimo svoja srca kod samoga Boga i zauvijek ih kod njega ostavimo. On je naš mir, naša utjeha i naša slava.

Kada na kraju dana poraste vaša tuga, onda više nego ikada morate uputiti svoje povjerenje Bogu, poniziti se ispred Njega, širiti svoju dušu u hvaljenju i blagoslivljanju nebeskoga Oca.

Pobrinut će se Bog da sve stvari dođu na svoje mjesto.

Preskupo te Bog platio da bi te ostavio.

Budi radostan, Isus će se pobrinuti za sve.

Volite i vježbajte jednostavnost i poniznost. Ne brinite o osudama svijeta jer ako svijet nema što reći protiv nas, ne bismo bili istinske Božje sluge.

Nikada ne zaboravite da se nebeske milosti udjeljuju ne samo radi vlastitog posvećenja, nego i zbog posvećenja drugih.

Svijet bi lakše preživio bez sunca nego bez svete mise.

Kada bi ljudi poznavali vrijednost svete mise, svaki bi dan morali doći redarstvenici da na crkvenim vratima održavaju red zbog velikog mnoštva ljudi.

Istina je da nismo dostojni toga dara. Međutim, pristupiti Presvetom sakramentu u stanju smrtnog grijeha je jedno, dok pričestiti se poniznim osjećajem nedostojnosti je nešto sasvim drugo. Svi smo mi nedostojni, ali On je taj koji nas poziva. On je taj koji to želi, čezne za nama. Pričestimo se ponizno, srca skrušena i puna ljubavi.

Svetost znači, u ime ljubavi Božje, voljeti bližnjega kao samoga sebe. U tom smislu svetost znači voljeti čak i onoga koji nas proklinje, mrzi i progoni te mu činiti dobro.

Naježim se od zla koje dolazi dušama zbog nečitanja svetih knjiga… Koju samo snagu duhovna literatura može imati u našem životu, da mijenja naše pravce i svjetovne ljude vodi na put savršenstva.

Imaj na umu: što je više neka duša Bogu draga, to će više biti na kušnji. Stoga budi hrabar i uvijek idi naprijed.

Prepustite se u ruke Marijine. Ona će se pobrinuti za vas.

Ne možemo živjeti bez krunice.

Tko počinje voljeti, mora biti spreman patiti.

Jedan dan bez pobačaja bio bi dovoljan i Bog bi svijetu darovao mir do konca vremena.

Ispovijed je pranje duše. Na ispovijed morate ići najmanje jednom tjedno. Ne želim da duše ostaju bez ispovijedi više od tjedan dana. Čak i čista, prazna soba skuplja prašinu – vratite se nakon tjedan dana i vidjet ćete da joj je potrebno ponovno brisanje prašine!

Ostavite komentar

Pin It