FRA IVICA VRBIĆ, MISIONAR U BOLIVIJI PREDVODIO VEČERNJU SVETU MISU U MEĐUGORJU
Danas, 9. rujna 2022. godine, večernju svetu Misu u 18 sati na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova u Međugorju predvodio je fra Ivica Vrbić, član Hrvatske kapucinske provincije svetog Leopolda Bogdana Mandića, svećenik i misionar u Boliviji. Uputio je snažne riječi u svojoj propovijedi velikom broju prisutnih hodočasnika i župljana.
U svojoj propovijedi fra Ivica je kazao sljedeće: “Draga braćo i sestre! Nalazimo se na milosnom mjestu. Mjestu na kojemu Gospodin na poseban način progovara kroz 41 godišnjicu Gospinih ukazanja. Ja sam inače misionar u Boliviji i kada djeci i ljudima koji slabo znaju o Gospodinu, trebam objasniti kako to da imamo Gospu Guadalupesku, Gospu Fatimsku, Gospu Lurdsku, Gospu Međugorsku onda kažem da Marija ispunjava svoju obvezu koju je dobila u trenutku prije nego što će Isus umrijeti na križu. Kad je Isus, trpeći Isus pogledao svoju Majku rekao je »Ženo, evo ti sina!«, a ljubljenom učeniku, onomu koji je bio ljubljen od Gospodina rekao je »Evo ti Majke!« U evanđelju Isus je isto tako rekao svojim apostolima i učenicima »U kući Oca mojega ima mnogo stanova i idem pripraviti vam mjesto« i onda kada djeci objašnjavam kakvo će to biti Kraljevstvo Božje onda kažem to je jedna ogromna kuća, pogotovo kad govorim ljudima koji žive u kući od blata pokrivenim palminim granama, kažem to je jedna ogromna kuća, kao jedan dvorac ogroman i u toj kući svatko od nas po Krštenju već dobiva jednu sobu ili apartman i po Krštenju naše ime upisano je na vratima te sobe ili apartmana. Ali mnogi koji su kršteni a nikada nisu odgovorili na Gospodinov poziv ljubavi, nikada nisu živjeli njegove zapovjedi nikada nisu zapravo ni ušli i iskusili upravo ono što nam je Gospodin pripravio u svojem Kraljevstvu. I zato Marija prihvaća tu svoju ulogu Majke svih ljubljenih i trči sad od ovoga mjesta u Guadalupe, sad od Fatime, sad od Lurda, sa svih strana svijeta, iz Ruande i ovdje kroz 41 godinu u Međugorju govori nam koliko smo mi ljubljeni ali nas isto tako poziva da odgovorimo Ljubavi svojom ljubavlju. Marija nas na ovom mjestu poziva upravo na obraćenje da znamo svoj život uskladiti s onim što je bio život Isusov. I slušali smo upravo danas u evanđeoskom odlomku kada Isus kaže »Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu pasti?« Mi smo došli ovdje u Marijinu školu. Mnogi od vas su potegnuli kilometre da dođu u ovo mjesto da učimo od Marije ljubiti Njezinoga Sina, Isusa Krista. Marija je za nas Majka ali isto tako i Učiteljica ljubavi i Marija nas uči isto tako milosrđu jer je ovo mjesto postalo mjesto milosrđa. Kako mnogi kažu ispovjedaonica svijeta. Toliki silni redovi oko crkve svjedoče o milosrđu Božjem koje se prelijeva na one što traže utjehu. Papa Franjo rekao je ove godine u susretu s Misionarima Milosrđa, rekao je “onaj tko nije iskusio na sebi samom milosrđa ljubavi Božje ne može drugima davati tu ljubav i milosrđe”. Svećenik koji nije iskusio tu Božju ljubav za svoj život ne može drugima svjedočiti Božju ljubav, onda se drugima postavlja sucem i upravo na ovom mjestu mi gledamo kolika rijeka ljubavi se prelijeva po svima onima koji su bili ljubljeni i ljube druge. U jednom egzorcizmu kojemu sam bio prisutan ostala mi je zapisana u srce i u pamet jedna situacija a to je da đavao iz opsjednute osobe nije toliko vrištao ni u trenutku kada su stavili Presveto na prsa osobe koja je bila opsjednuta, đavao nije toliko vrištao ni kada su opsjednutu osobu mazali svetim uljem, ni kada su molili litanije Svih Svetih ali je đavao vikao iz opsjednute osobe i vrištao na poseban način kada su svećenici pjevali „Isus me voli ovakvoga kakav ja jesam!, Isus me voli ovakvoga kakav ja jesam!“ Možda smo došli na ovo mjesto opterećeni različitim problemima, teškoćama života, osobnim promašajima i grijesima ali na ovome mjestu pozvani smo osjetiti se ljubljenima ovakvima kakvi mi jesmo i to nam upravo Marija komunicira, tu Božju ljubav. Kaže jedna časna sestra, slušam njezine nagovore na youtube, u jednoj situaciji gdje znamo preuveličavati naše osobne grijehe, kaže “prestanite kao pas lizati svoje rane i počnite ljubiti rane Onoga po kojemu smo spašeni”. U ovom trenutku i u trenutku kada budemo pristupili sakramentu ispovjedi ostavi svoje grijehe, prestani kao pas lizati svoje rane i preuveličavati snagu zla, a počni hvaliti one rane po kojima si zadobio život Vječni. I upravo u toj školi ljubavi kada osjetimo koliko smo ljubljeni počinjemo drugima svjedočiti svoju ljubav. Vi ćete se vratiti svojim kućama, Međugorje, makar bi mnogi htjeli ostati živjeti zauvijek ovdje, nije vaša kuća. Gospa vas šalje vašim obiteljima, na vaša radna mjesta. Gospa vas šalje u vaše susjedstvo, šalje vas tamo gdje živite i radite i svjedočite tu Božju ljubav. Sveti Pavao će reći i upravo spominjati trku, svi smo mi trkači, svi smo mi trkači, ali trčimo za jedan neraspadljivi vijenac a to je Kraljevstvo Nebesko, onaj stan u Kraljevstvu Nebeskom. Slušali smo također u evanđeoskom odlomku kako kaže sveti Luka »Kako možeš bratu svome kazati, brate de da ti izvadim trun koji ti je u oku, a sam u svome oku ne vidiš brvno«. Mnogi su od nas često puta opterećeni i tuđim slabostima i grijesima. Mnogi su večeras na ovo misno slavlje donijeli svoga supruga, svoju suprugu, svoje roditelje. Mnogi su donijeli osobe koje im čine zlo ali teško možemo promijeniti jedan pogled koji imamo prema tim osobama, te osobe uvijek ostaju u našem srcu kao osobe koje su nam nanijele zlo i došli smo na ovo mjesto da tražimo utjehu od Gospodina. A Gospodin nas želi preodgojiti, mi mislimo da su nam tuđi grijesi često puta problem u životu, a ne vidimo brvna u oku svome, ne vidimo svoje slabosti, ne vidimo sve naše grijehe koje imamo. Zato vrlo mi je zanimljivo kako mi gledamo ljude. Kad gledamo čovjeka onda gledamo često puta njegove slabosti, grijehe i propuste, o ljudskim grijesima sposobni smo govoriti satima, o njihovim slabostima i manama, a kad bi trebao dobro govoriti o svojim neprijateljima možda bi pet minuta imao što govoriti, a dalje više ništa. Ali što je kad Bog gleda čovjeka grešnika, kakav je Božji pogled. Kad Bog gleda grešnika onda u tome grešniku gleda srce, grijehom ranjeno srce svoga sina grešnika, grijehom ranjeno srce svoje kćeri grešnice. Fokus Božjega pogleda nije čovjekov grijeh, nego grijehom ranjeno srce i ako je Gospodin na ovome mjestu ozdravio tvoje srce onda pomozi Gospodinu da po tebi ozdravlja i srce onih koji ti čine zlo. I zato izbaci iz svoga srca, iz svoga pogleda, iz svoga oka svaku zloću, svaki zao pogled, svaki trenutak nepraštanja, srdžbe i ljutnje i počni gledati druge Božjim okom da prepoznaš i da u osobama koje su ti učinile zlo u životu, da prepoznaš da unutra u tim ljudima je jedno srce koje je grijehom ranjeno i kojeg Bog jednako voli i možda ga više voli nego tebe i tvoje srce. Majka čiji je sin u zatvoru ne prestaje moliti i voljeti svoga sina, tako i Bog tim majčinskim osjećajem pati i moli da njegov sin se vrati na pravi put. Neka to oko Božje od danas bude i moje oko, da kroz oči Božje gledam ovaj svijet i ljubimo jedni druge kao što je nas Gospodin ljubio. Amen.”
***
“Draga djeco, s mnogo ljubavi i strpljenja nastojim vaša srca učiniti po mome srcu. Nastojim vas svojim primjerom naučiti poniznosti, mudrosti i ljubavi, jer trebam vas, ne mogu bez vas, djeco moja. Po Božjoj volji vas izabirem, po Njegovoj snazi vas jačam. Zato djeco moja, ne bojte se otvoriti mi vaša srca, ja ću ih dati mome Sinu, a on će vam zauzvrat darivati božanski mir. Vi ćete ga nositi svima koje srećete, ljubav Božju životom ćete svjedočiti, a moga ćete Sina kroz sebe darivati. Po pomirenju, postu i molitvi ja ću vas voditi. Neizmjerna je moja ljubav, ne bojte se. Djeco moja, molite za pastire, neka vaša usta budu zatvorena za svaku osudu, jer ne zaboravite moj Sin ih je izabrao i samo on ima pravo suditi. Hvala vam.” (Gospina poruka 2. siječnja 2013.)
