SVETAC DANA – SV. KOLUMBAN
Tijekom šestog i sedmog stoljeća, velike oluje u Irskoj punile su jedra bezbrojnih brodova krcatih izdržljivim irskim redovnicima koji su kormilarili prema Francuskoj. Kad su se jednom našli na sjevernim obalama Europe, ovi su se ljudi uspeli njezinim pješčanim padinama i uputili u unutrašnjost u svojevrsnom teološkom danu D koji se ponavljao. Naizgled beskonačno hodočašće irskih učenjaka – redovnika otišlo je u dobrovoljno izgnanstvo, napustilo svoju kišnu domovinu, plovilo vodama i pustilo svoje korijene duboko u tlo post – rimske Europe. Gore i dolje po današnjoj Francuskoj, Švicarskoj, Niskim zemljama i Njemačkoj, irski su redovnici osnivali samostane koji su orali brazde, pjevali, uzgajali vinovu lozu, prepisivali knjige, klesali drva, kovali kaleže, uzgajali stoku, poučavali djecu, kopali bunare, posvećivali oltare, žrtvovali loj u svijeće i propovijedao slatku ljubav Kristovu. Grubo lokalno stanovništvo bilo je privučeno ovim samostanima kao moljci plamenu, stvarajući neke od najstarijih gradova u Europi. Sveti Kolumban, vođa prvog vala ovih velikih graditelja Europe, avatar je irskog redovnika misionara. Njegov neprestani trud i željezo savit će luk europske povijesti prema Kristu.
Redovnik imenom Jonas, koji je živio jednu generaciju nakon našeg sveca, napisao je Kolumbanov životna temelju sjećanja Kolumbanove vlastite braće redovnika. Kolumban (ili Kolumban) rođen je u Irskoj otprilike iste godine kada je sveti Benedikt umro u Italiji. Bio je pametan dječak koji je stekao izvrsno svjetovno i teološko obrazovanje. Kad je kao mladost napustio dom da bi ušao u samostan, nije otišao u visoku gotičku građevinu kasnijeg, slavnijeg doba. Irski redovnici kasne antike imali su više zajedničkog s egipatskim asketama koji su nestali u pustinji nego sa srednjovjekovnim benediktincima. Irski samostani bili su male kršćanske farme, zajednice niskih zgrada formiranih u krugu oko skromne kamene kapele. Nakon što se Kolumban istaknuo svojom učenošću i strogim pokorama, dobio je opatovo dopuštenje da otplovi na kontinent u dobi od oko četrdeset godina. Legenda tog doba govori o svetim redovnicima koji su krenuli sa Smaragdnog otoka u čamcu bez vesala, voljni pristati i služiti gdje god Bog hoće. Čamac na koji su se popeli Kolumban i njegovih dvanaest redovnika pratilaca imao je vesla i pristao na obalu Bretanje u Francuskoj oko 585. godine.
Sljedećih trideset godina Kolumban je osnivao samostane, privlačio bezbrojna zvanja, uveo privatno ispovijedanje u Europu i impresionirao sve svojim samokažnjavajućim irskim asketizmom. Ipak, Kolumban je imao sukobe s moćnim francuskim biskupima oko keltskog datiranja Uskrsa u njegovim zajednicama, koje je odstupalo od rimskog datiranja, i sukoba oko čudne irske tonzure, toliko različite od okruglog rezanja tjemena koje se prakticira u ostatku Crkve. Daljnje napetosti s francuskim plemstvom uzrokovale su Kolumbanovo uhićenje i prisilno progonstvo u Irsku. Ali brod koji ga je prevozio kući naišao je na nemirno more i vratio se u svoju francusku luku. Tako je Kolumban ostao u Europi i pronašao put do sjeverne Italije. Njegove posljednje godine bile su aktivne u pobijanju arijanizma koji je još uvijek cvjetao među talijanskim Gotima i u osnivanju velikog samostana Bobbio, Kolumbanovo strogo monaško Pravilo također je bilo široko korišteno sve dok ga nije zasjenilo uravnoteženije Pravilo svetog Benedikta.
Oko 600. godine sveti Kolumban napisao je pismo papi svetom Grguru Velikom ispovijedajući svoju poslušnost: “Mi Irci, iako živimo na dalekim krajevima svijeta, svi smo učenici svetog Petra i svetog Pavla…vezani smo za Katedru Petra.” Kolumban, koji je možda bio prvi čovjek koji je upotrijebio riječ “Europa” u njenom modernom smislu, bio je prototip za tisuću neimenovanih misionara čija su stroga otpornost i fini umovi izgradili Europu jednu po jednu dušu i jedan samostan.
***
Sveti Kolumbane, bio si asket, teolog i otac Europe. Pomozi svima koji traže tvoj zagovor da budu dinamični poput tebe u ukorijenjenju vjere u najdublje i najbogatije tlo.