Relikvija Presvete Krvi Isusove u Ludbregu
Euharistijsko čudo u Ludbregu:„Kad je htio popiti iz kaleža tekućinu posvećenu u Krv Kristovu, počeo je sumnjati nalazi li se u tom kaležu istinito tijelo i istinita Krv. Tada je uočio u kaležu pravu svježu Krv. Zaprepastio se i prestrašio pa je kalež s Krvlju brzo spremio iza oltara i završio misu. Kasnije je Krv stavio u staklenu posudicu i naredio zidaru da ju zazida u zid kapele.“
Godine Gospodnje 1411. u našem podravskom gradiću smještenom podno kalničkog gorja dogodilo se euharistijsko čudo. Neki svećenik, kojem ime nije poznato, slavio je svetu misu. Nakon pretvorbe, posvećenja kruha u tijelo i vina u Krv Kristovu, ovaj je svećenik razlomio hostiju u tri dijela; jedan je dio stavio u kalež (tom se gestom simbolično označava ponovno sjedinjenje Isusova Tijela, Krvi i Duše) a s ostala se dva dijela hostije pričestio. Kad je htio popiti iz kaleža tekućinu posvećenu u Krv Kristovu, počeo je sumnjati nalazi li se u tom kaležu istinito tijelo i istinita Krv. Tada je uočio u kaležu pravu svježu Krv. Zaprepastio se i prestrašio pa je kalež s Krvlju brzo spremio iza oltara i završio misu. Kasnije je Krv stavio u staklenu posudicu i naredio zidaru da ju zazida u zid kapele.
Zidar se držao zakletve te je čuvao tajnu. Šutio je i svećenik dugi niz godina srameći se svoje nevjere. O događaju je progovorio tek na času svoje smrti jednome subratu davši mu upute gdje da potraže posudicu s Krvlju. Čim su je pronašli, glas o čudu pronio se nadaleko.
Mnogi su bili uslišani te su čudesno ozdravili od mnogih bolesti
Bilo je to vrijeme gladi, bolesti, osobito kuge. Ljudi su počeli dolaziti sa svih strana i moliti se pred relikvijom i zavjetovati se Presvetoj Krvi. Mnogi su bili uslišani te su čudesno ozdravili od mnogih bolesti. To su potvrdila i dva opata Akvilejske biskupije, koje je papa Julije II. (1503. – 1513. g.) poslao kako bi istražili slučaj. Na Cvjetnicu 1512. g. oni su zabilježili rezultate istrage – brojna čudesa svjedoka, živućih i prisutnih. Taj je zapisnik veoma vrijedan jer nam pokazuje da su se ljudi zavjetovali u najrazličitijim potrebama, uglavnom bolestima, od kojih su ozdravljali, te da je bilo i uskrsnuća mrtvih! Papa Julije pripremio je bulu, kojom potvrđuje čudo te dopušta javno štovanje relikvije, no naglo je preminuo pa je bulu potpisao njegov nasljednik Leon X. godine 1513. Ludbreg je time proglašen prošteništem, u kojem se daje oprost od vremenitih kazni svima koji ga pohode. Staklena ampula s relikvijom čuvala se u pokaznici (relikvijaru) u kapelici sv. Križa u dvorcu Batthyany. Godine 1721. bečka grofica Eleonora Terezija Strattman Batthyany darovala je za relikviju prekrasnu baroknu pokaznicu, umjetničko djelo majstora zlatara Caspara Rissa von Rissenfelsa, u kojoj se relikvija čuva i danas.
Relikvija se čuvala u kapelici sv. Križa sve do Velikog četvrtka 1785. g., kada ju je župnik Filip Sever prenio u župnu crkvu Presvetoga Trojstva. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata postojala je opasnost da se pokaznica s relikvijom uništi pa ju je tadašnji ludbreški bogoslov Faustin Čubranić godine 1941. sakrio u predvorju crkve da bi ju nakon rata vratio na staro mjesto, u sakristiju župne crkve.
Izgradnja zavjetne kapele
Na temelju zavjeta Hrvatskoga sabora i naroda iz 1739. godine sagrađena je godine 1996. zavjetna kapela – Svetište Predragocjene Krvi Kristove. U Kapeli se svake prve rujanske nedjelje okupi mnoštvo hodočasnika, koji uoči euharistijskoga slavlja sudjeluju u velikoj svečanoj procesiji s relikvijom Presvete Krvi, od župne crkve Presvetoga Trojstva do same Kapele. Otkad je relikvija izložena na štovanje 1513. g., Gospodin po njoj neprestano čini čudesa, što potvrđuju brojna svjedočanstva naših suvremenika.
Ludbreg – euharistijsko svetište i centar svijeta
Blaženi Carlo Acutis uvrstio je Ludbreg na svoju stranicu svjetskih euharistijskih svetišta, a u prošteništu se bilježe čudesna ozdravljena – duhovna i tjelesna.
Svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu jedino je euharistijsko svetište u Hrvatskoj i jedno od najvećih i najstarijih euharistijskih svetišta u Europi.
Dolaze vjernici iz Hrvatske kao i inozemstva, posebno iz Poljske, na svom putu u Međugorje. Čuvar svetišta ističe da proštenište nema tolikih smještajnih kapaciteta obzirom na potražnju.
“Pastoralni centar je namijenjen za pojedine grupe koje ovdje odsjedaju – poput članova zajednice bračnih susreta koji dođu za vikend, kao i grupa koje dolaze na različite duhovne obnove. Većina hodočasnika iz domovine kao i oni iz Poljske provede u prošteništu vrijeme od jutra do večeri, kako bi obavili pobožnost pred relikvijom koja je izložena u jednoj niši u crkvi. Svatko može izvršiti svoju pobožnost u bilo koje doba, jer je crkva neprestano otvorena”, rekao je mons. Đurkan.
Dugogodišnji čuvar svetišta svjedoči i o čudima koja su se dogodila u prošteništu. “Nekoliko čudesa je zapisano. Njih Crkva nije službeno priznavala, ali mi ih zapisujemo. To su ozdravljenja duhovna i od različitih bolesti, a rado izdvajam slučaj kada je mladić od 21 godine ozdravio od leukemije na čudesan način. Tome su se i liječnici čudili kako se ta bolest tako brzo povukla. On uvijek dolazi zahvaljivati za taj dar Božje milosti koju je ovdje primio”.
Ludbreško svetište bilo je poznato blaženom Carlu Acutisu, petnaestogodišnjem “Božjem influenceru”, koji ga je uvrstio na svoju stranicu euharistijskih svetišta diljem svijeta. Mons. Đurkan ističe tu i zaslugu p. Božidara Nagya.
“P. Nagy bio je u Rimu kada se izdavala knjiga o euharistijskim čudesima. On je u pravo vrijeme reagirao da se u knjigu uvrsti i ludbreško svetište, pa je u toj knjizi Acutis i našao naše proštenište istražujući o euharistijskim prošteništima. Čitao sam njegov životopis i svidjelo mi se da je tako mladi čovjek imao milost da veliku tajnu euharistije širi i da propagira euharistijska prošteništa. Dobro je da je Ludbreg dopro do očiju tolikih u Europi jer i danas ima onih koji sumnjaju. Dao Bog da bude sve više onih koji će svoju vjeru učvršćivati i produbljivati u euharistiji”, rekao je čuvar ludbreškog prošteništa.