Kada govorimo o Katedri svetog Petra apostola (Cathedra sancti Petri) mislimo na relikviju, papinsko prijestolje u crkvi svetog Petra u Rimu ili u prenesenom smislu na Stolicu svetog Petra ili Svetu Stolicu, što se u diplomatskom izrazu već od srednjega vijeka odnosi na samog papu i državu Vatikan (Santa sede). Blagdan Katedre svetog Petra slavio se na današnji dan u Rimu već od IV. stoljeća kao znak jedinstva Crkve sazidane na Kristovom namjesniku. To je dan kad se prisjećamo evanđeoskog teksta svetog Mateja, posebno dragog srcu svakog katolika, po kojem doznajemo da je Petar temelj naše Crkve. Isus je Petru rekao: “Ti si Petar-Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i Vrata pakla neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano i na nebesima, a što razriješiš na zemlji, bit će razriješeno i na nebesima”. Riječi „stijena“ i „ključevi“ jasno se odnose na Petrovu osobu i govore o snazi njegove vjere i vlasti koja mu je povjerena.
Već od ranih kršćanskih vremena štovala se Petrova katedra kao simbol papinske učiteljske vlasti. Nekada su je pape koristili kao prijestolje pa se često mislilo da ju je koristio i sam sveti Petar, no papama ju je 875. darovao car Karlo Ćelavi. Očuvana je do danas i sastoji se od tri dijela. Najstariji potječe iz apostolskih vremena, drugi, od bjelokosti iz V. ili VI. stoljeća, a najnoviji je onaj iz razdoblja od IX. do XI. stoljeća. Pozlaćenu brončanu oplatu izradio je od 1647. do 1653. slavni kipar i arhitekt Gian Lorenzo Bernini. Današnja svetkovina podsjeća nas katedrom svetoga Petra kao svojevrsnim trajnim simbolom na činjenicu da je Krist Gospodin imenovao svoga namjesnika na zemlji, namijenio mu ulogu učitelja i pastira, a njegova služba i misija proteže se kao neprekinuti, neraskidivi lanac sve do modernih vremena. „Vrata paklena“ njegovu Crkvu neće i ne mogu nadvladati.
Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola Predragi! Starješine među vama opominjem, ja sustarješina i svjedok Kristovih patnja, a zato i zajedničar slave koja se ima očitovati: pasite povjereno vam stado Božje, nadgledajte ga – ne prisilno, nego dragovoljno, po Božju; ne radi prljava dobitka, nego oduševljeno; i ne kao gospodari Baštine nego kao uzori stada. Pa kad se pojavi Natpastir, primit ćete neuveli vijenac slave.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 23,1-6
Pripjev:Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam!
Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega. Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.
Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim. Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga. U Gospodnjem ću Domu prebivati kroz dane mnoge.
Evanđelje: Mt 16,13-19
Ti si Petar – Stijena! Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita svoje učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji? «Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja? «Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga. «Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar – Stijena i na to stjeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.«
Neka vam je balogoslovljen i radostan današnji dan. Danas je petak – dan Muke Gospodinove, ukoliko možete odvojite vrijeme za molitvu i razmatranje Križnoga puta.
Današnji poticaj za molitvu, uz napomenu najvažnije je sudjelovanje na svetoj Misi.
2. DAN- Neprekidna devetnica svetoj Misi
1. Zaziv Duha Svetoga
O dođi, Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika, poteci višnjom milosti, u grudi štono stvori ih.
Ti nazivaš se Tješitelj, blagodat Boga Svevišnjeg, studenac živi, ljubav, plam i pomazanje duhovno!
Darova sedam razdaješ, Ti, prste desne Očeve, od vječnog Oca obećan, Ti puniš usta besjedom!
Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju, u nemoćima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka!
Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj, ispred nas idi, vodi nas, da svakog zla se klonimo!
Daj Oca da upoznamo, i Krista, Sina njegova, i u Te Duha njihova, da vjerujemo sveudilj!
Sva slava Ocu vječnomu, i uskrslome Sinu mu, sa Tješiteljem presvetim nek bude sada i uvijeke. Amen.
– Pošalji Duha svojega i postat će. (Aleluja) – I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)
Pomolimo se: Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
2. Žalosna otajstva Gospine krunice
1. Koji se za nas krvlju znojio.
U prvom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako se Gospodin naš Isus Krist u vrtu na Maslinskoj gori molio svome Ocu nebeskom te se znojio krvavim znojem.
2. Koji je za nas bičevan bio.
U drugom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist bio u dvoru Pilatovu privezan za stup i nemilo bičevan.
3. Koji je za nas trnjem okrunjen bio.
U trećem žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist bio okrunjen trnovom krunom.
4. Koji je za nas teški križ nosio.
U četvrtom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist, osuđen na smrt nosio na Kalvariju preteški drveni križ.
5. Koji je za nas raspet bio.
U petom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist bio raspet na križu između dva razbojnika pred očima svoje žalosne majke Marije.
3. Evanđelje dana
Evanđelje: Mk 8,34 – 9,1
U ono vrijeme: Dozva Isus narod i svoje učenike pa im reče: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga. Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi? Ta što da čovjek dadne u zamjenu za život svoj? Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grešničkom naraštaju – njega će se stidjeti i Sin Čovječji kada dođe u slavi Oca svojega zajedno sa svetim anđelima. Još im govoraše: »Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide da je kraljevstvo Božje došlo u sili.«
4. Kratki poticaj za razmišljanje
„Draga djeco! U ovom milosnom vremenu sve vas pozivam: više molite a manje pričajte. U molitvi tražite volju Božju i živite je po zapovijedima na koje vas Bog poziva. Ja sam s vama i s vama molim. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“
(Gospina poruka, 25. veljače 2015.)
5. Molitve
Molitva u čast Presvetih Rana Isusovih
Klanjam se ranama Tvog svetog Čela, u dubokoj tuzi i boli, neka Ti svaka moja misao pokazuje koliko Te volim. Klanjam se ranama Tvojih svetih Ruku, u dubokoj tuzi i boli, nek Ti svaki posao mojih ruku, pokazuje koliko Te volim. Klanjam se ranama Tvojih svetih Stopala, u dubokoj tuzi i boli. Nek Ti svaki moj korak pokazuje koliko Te volim. Klanjam se rani Tvog Presvetog Srca, u dubokoj tuzi i boli. Nek Ti svaki otkucaj mog srca danas pokazuje koliko Te volim. Amen.
***
Molitva svetom Mihaelu arkanđelu u borbi protvi zla
Sv. Mihaele arkanđele, brani nas u boju, budi nam u pomoći protiv zloće i zasjeda đavla. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo, a i ti poglavico Vojske Nebeske, sotonu i druge pakosne duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, Božanskom krijepošću i pakao protjeraj i strovali. Kroz bezgriješnu Djevicu Mariju. Kroz Njezino bezgriješno začeće. Amen.
Oče naš…
***
Pod obranu se Tvoju utječemo
Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli vazda oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.
Sv. Petar Damiani, biskup i Crkveni naučitelj, bio je jedan od najvećih Crkvenih reformatora svojega vremena, a živio je u 11. stoljeću.
Petar Damiani rođen je 1007. u Raveni (Italija) kao posljednji od brojne djece. O njegovu se obrazovanju skrbio stariji brat Damjan – čije je ime Petar naknadno dodao svomu u znak zahvalnosti.
Unatoč mnogim poteškoćama koje su pratile brojnu i siromašnu obitelj kao mladić je uspio poći na studij – prvo u rodnom gradu, a potom u Faeinzi i Parmi. Kada je završio školovanje kratko je izučavao elokvenciju i govorništvo.
Godine 1035. u želji za samoćom, razmatranjem i molitvom povukao se u jedan samostan na granici Umbrije.
To vrijeme bilo je teško vrijeme za Crkvu u koju su se uvukle simonija i nemoralnost velikog dijela klera koji je rado i često kršio obavezu celibata. No, ipak je bilo svećenika i redovnika koji su tome kanili stati u kraj i započeti novo razdoblje evanđeoske čistoće. Među njima se ubrajao i biskup Ravene koji je Petra izvukao iz samostanskog mira.
Damiani je toliko uspješno djelovao u Raveni da ga je sam Papa pozvao da zajedno s njim organizira reformu Crkve i ishodi izmirenje s carstvom.
Tako je poslan u “mirovni pohod” u Milano u kojemu je vladala pobuna krivovjeraca, a potom u Cluny kako bi podržao prava tamošnjih opata te nakon toga u Firencu, Francoforte, Montecassino… Njegova sposobnost posredovanja bila je tolika da je gotovo uvijek postizao svoj cilj.
Najbolje od sebe je dao dok se nalazio uz bok s papom Grgurom VII. Ova dvojica velikih i plemenitih Crkvenih velikodostojnika, ujedinjeni željom podariti Crkvi novo, posve evanđeosko lice, upustili su se s nevjerojatnom odvažnošću u reformaciju Crkve i tako okončali dugu i zamornu “borbu za položaje” kao jedan od najproblematičnijih vidova simonije (car si je bio prisvojio pravo imenovanja biskupa i opata). Štoviše, pogođen odlukom pape Grgura VII. o ekskomunikaciji, car Henrik IV. došao je u Italiju te se u pokorničkoj odjeći Papi bacio pod noge i molio za oprost.
Papa je nagradio revnost i plodnu mirotvornu djelatnost Petra Damianija te ga prvo proglasio biskupom Ostie, a potom kardinalom. Ali za ovog čovjeka to su bile tek počasne titule jer čim mu se prilika ukazala, kao običan monah se vratio u mir svog samostana. No, uvijek je bio spreman ponovno ga napustiti ako bi ga poslušnost i dobrobit Crkve zvale na neko drugo mjesto.
Iako je već bio star, bio je poslan pomiriti jedan težak sukob u rodnome gradu. Naime, sukob su bili započeli sljedbenici protupape, koji su u Raveni bili veoma brojni. I taj problem je riješio i sretno se vraćao kući kada ga u veljači 1072. u Faenzi zadesila smrt.
Budući da je u miru spokojnog samostana napisao brojne i vrijedne tekstove iz područja teologije i askeze, papa Leon XII. 1828. proglasio ga je Crkvenim naučiteljem.
MISAO IZ EVANĐELJA DANA Tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.
VI. tjedan kroz godinu Petak, 21. 2. 2025.
Svagdan ili: Sv. Petar Damiani, biskup i crkveni naučitelj
ČITANJA: Post 11,1-9; Ps 33,10-15; Mk 8,34 – 9,1
BOJA LITURGIJSKOG RUHA: zelena
IMENDANI: Petar Damjanski, Damir, Natalija, Zaharija
Prvo čitanje: Post 11,1-9
Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo.
Čitanje Knjige Postanka Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu, i tu se nastane. Jedan drugom reče: »Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!« Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku, onda rekoše: »Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!« Gospodin se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji. Gospodin reče: »Zbilja su jedan narod, svi jednog jezika! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije.« Tako ih Gospodin rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidaše grada. Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Gospodin pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih Gospodin raspršio po svoj zemlji. Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 33,10-15
Pripjev:Blago narodu koji Gospodin odabra sebi za baštinu.
Gospodin razbija nakane pucima, mrsi namjere narodima. Naum Gospodnji dovijeka ostaje, i misli srca njegova od koljena do koljena.
Blago narodu kojemu je Gospodin Bog, narodu koji on odabra sebi za baštinu. Gospodin motri s nebesa i gleda sve sinove čovječje.
Iz svoga prebivališta motri sve stanovnike zemaljske: on je svima srca stvorio i pazi na sva djela njihova.
Evanđelje: Mk 8,34 – 9,1
Tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku U ono vrijeme: Dozva Isus narod i svoje učenike pa im reče: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga. Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi? Ta što da čovjek dadne u zamjenu za život svoj? Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grešničkom naraštaju – njega će se stidjeti i Sin Čovječji kada dođe u slavi Oca svojega zajedno sa svetim anđelima. Još im govoraše: »Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide da je kraljevstvo Božje došlo u sili.« Riječ Gospodnja.
Apostolska Pokorničarna objavila je kako je papa Franjo prihvatio molbu apostolskoga vizitatora župe sv. Jakova apostola u Međugorju nadbiskupa Alde Cavallija da se tijekom Jubileja 2025. pod uobičajenim uvjetima (sakramentalnom ispovijedi, euharistijskom pričesti i molitvom na nakanu Vrhovnoga svećenika) podjeljuje potpuni oprost svima koji hodočaste u župnu crkvu sv. Jakova apostola u Međugorju i ondje pobožno sudjeluju na jubilejskim obredima ili barem posvete odgovarajuće vrijeme pobožnim molitvama, uključujući molitvu Gospodnju, Vjerovanje te zazivima Blažene Djevice Marije. Objavljeni Dekret prenosimo u cijelosti:
DEKRET
APOSTOLSKA POKORNIČARNA, radi povećanja pobožnosti vjernika i spasenja dušâ, snagom ovlasti dodijeljenih svojstvenim si načinom od Presvetog u Kristu Oca i gospodina našega, gospodina FRANJE PROVIDNOŠĆU BOŽJOM PAPE, prihvativši nedavno upućenu molbu preuzvišenoga gospodina ALDE CAVALLIJA, naslovnoga nadbiskupa Vibo Valencije, apostolskoga vizitatora župe sv. Jakova apostola u Međugorju, u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji, iz neizmjerna Božjega milosrđa i nebeskih blagâ Crkve blagohotno podjeljuje POTPUNI OPROST, pod uobičajenim uvjetima (sakramentalnom ispovijedi, euharistijskom pričesti i molitvom na nakanu Vrhovnoga svećenika), koji vjernici, potaknuti istinskim duhom pokore i ljubavi, mogu zadobiti tijekom čitava redovita JUBILEJA 2025. godine te koji mogu namijeniti i kao molitvu za duše vjernika u čistilištu ako hodočaste u ŽUPNU CRKVU SV. JAKOVA APOSTOLA U MEĐUGORJU i ondje pobožno sudjeluju na jubilejskim obredima ili barem posvete odgovarajuće vrijeme pobožnim molitvama, uključujući molitvu Gospodnju, Vjerovanje te zazivima Blažene Djevice Marije.
Stari, bolesni kao i oni koji skrbe o njima te svi koji iz ozbiljnoga razloga ne mogu izići iz vlastitoga doma također mogu zatražiti zadobivanje potpunoga oprosta, pod pretpostavkom da su odijeljeni od svakoga grijeha te namjeravaju što prije ispuniti tri uobičajena uvjeta, ako se duhovno pridruže jubilejskim slavljima prinoseći svoje molitve, boli i patnje vlastitoga života milosrdnomu Bogu.
A da bi se ta prilika za postizanje Božje milosti snagom ključeva Crkve mogla lakše ostvariti kroz pastoralnu ljubav, ova Pokorničarna usrdno moli da se svećenici, urešeni odgovarajućom ovlasti ispovijedanja, spremna, velikodušna i milosrdna duha stave na raspolaganje za sakrament pokore.
Dekret vrijedi tijekom čitava redovita Jubileja tekuće 2025. godine. Ništa ne priječi njegovu provedbu.
Dano u Rimu, u Apostolskoj pokorničarni, 24. prosinca 2024. godine od Gospodnjega utjelovljena.
Angelo kardinal de Donatis, viši pokorničar
Krzysztof Józef Nykiel, naslovni biskup Velije, regent
Petnaest četvrtaka svetoj Riti nastali su iz pučke pobožnosti u spomen na 15 godina svetičine stigmatiziranosti, tijekom kojih je svetica na čelu nosila stigmu Kristova trna. Pobožnost započinje u veljači i traje do 22. svibnja, kada je svetkovina sv. Rite.
Sveta Rita poznata je kao svetica nemogućeg i zagovornica u bespomoćnim i beznadnim slučajevima.Petnaest četvrtaka priprave za svetkovinu sv. Rite nastali su iz pučke pobožnosti u spomen na 15 godina svetičine stigmatiziranosti, tijekom kojih je svetica na čelu nosila stigmu Kristova trna. Ta se pobožnost osobito proširila Italijom i u inozemstvu nakon što je papa Lav XIII. 24. svibnja 1900. proglasio Ritu sveticom.
U ovoj pučkoj pobožnosti, ističe se vrijednost evangelizacije i rasta u kršćanskom životu. Ta pobožnost uključuje duhovni put koji počinje u veljači i iz tjedna u tjedan traje do 22. svibnja, kada je svetkovina sv. Rite. Svakog četvrtka u tijeku obavljanja pobožnosti preporučuje se:
sudjelovati na svetoj misi
moliti se sam ili u zajednici prema ovdje navedenim molitvama
provoditi tjedno djelo obraćenja
ispovijedati se, po mogućnosti jednom mjesečno.
Treći četvrtak – 26. veljače
Opstojnost zla
U ime Oca i Sina i Duha Svetog. Amen
IZ BIBLIJE
Isus reče: “Što iz čovjeka izlazi, to onečišćuje čovjeka. Ta iznutra, iz srca čovječjeg, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomosti, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.” (Mk 7,20-23)
HIMAN DUHU SVETOM
O dođi, Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika, poteci višnjom milosti, u grudi štono stvori ih.
Ti nazivaš se Tješitelj, blagodat Boga Svevišnjeg, studenac živi, ljubav, plam i pomazanje duhovno!
Darova sedam razdaješ, Ti, prste desne Očeve, od vječnog Oca obećan, Ti puniš usta besjedom!
Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju, u nemoćima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka!
Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj, ispred nas idi, vodi nas, da svakog zla se klonimo!
Daj Oca da upoznamo, i Krista, Sina njegova, i u Te Duha njihova, da vjerujemo sveudilj!
Sva slava Ocu vječnomu, i uskrslome Sinu mu, sa Tješiteljem presvetim nek bude sada i uvijeke. Amen.
– Pošalji Duha svojega i postat će. (Aleluja) – I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)
Pomolimo se. Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
IZ ŽIVOTA SVETE RITE
Vremena u kojima je živjela sveta Rita bila su teška i puna izazova. Oskudica, ratovi i nasilje svih vrsta bijahu česta pojava. Stanje kršćanske zajednice koja je 40 godina bila podijeljena velikim raskolom bilo je žalosno. I na prostranom području Cascie ljudski život je vrijedio vrlo malo, a kao što znamo iz dokumenata, više se polagalo na isprazne stvari, zabavu i ugled, nego na Boga i izgradnju pravog i solidarnog društva. Sljedeći primjer svojih roditelja Rita bijaše mirotvorac i u obitelji i u društvu, neumorno radeći za dobro i mir, ne padajući u beznađe i pesimizam. Rita nas uči prepoznavanju znakova vremena i pobjeđivanju zla prisutnog u nama i oko nas osobnim zalaganjem i u zajedništvu sa svim osobama dobre volje.
MOLITVA SV. RITI
Pozdravljam te sv. Rito, posudo ljubavi, ženo mira i uzore svih kreposti, vjerna Isusova učenice. Svetice obitelji i oprosta Pomozi nam vjerovati da je Bogu sve moguće I priteci nam u pomoć u svakoj potrebi. Amen.
IZ SPISA SVETOG AUGUSTINA
Ne žalimo se i ne mrmljajmo o našim vremenima braćo. U stvari, što to novo ili drugačije tišti ljude našeg doba, a da nije tištalo i naše očeve? Uistinu, možemo li reći da trpimo tako mnogo i od istih poteškoća s kojima su se i oni nosili? Ali možete biti sigurni kada bi se vratili i u vremenu svojih predaka, žalili bi se jednako ako mislite da su prošla vremena bila dobra, to je s toga što ta vremena više nisu vaša. Zašto mislite da je prošlost bolja od današnjice? Shvatite da od Adama do danas nije bilo ničeg osim truda, znoja, muke i trnja. Je l’ nas potop slučajno zadesio? Jesu li nas teška vremena oskudice i rata pogodila da bi potvrdila naša jadikovanja Bogu na sadašnjicu? (razgovor; Caillau-Saint Yves 2,92)
IZ UČENJA SVETE CRKVE
Ako, naime, čovjek pogleda u svoje srce, nalazi da je sklon na zlo i uronjen u tolike jade, koji ne mogu potjecati od njegova dobrog Stvoritelja. Tako je čovjek u samome sebi podijeljen. Zbog toga sav život ljudi, i pojedinaca i skupina, pruže sliku borbe, i to dramatične, između dobra i zla, između svjetla i tame. Što više, čovjek otkriva da je nesposoban da sam od sebe uspješno suzbija nasrtaje zla, tako se svatko osjeća kao otkovan verigama. Povrh toga sve što se protivi samome životu, kao što je ubojstvo bilo koje vrste, genocidi, pobačaji, eutanazija pa i svojevoljno samoubojstvo; sve što potvrđuje integritet ljudske osobe, kao što su sakaćenja, tjelesna i moralna mučenja, psihološke prisile; sve što vrijeđa ljudsko dostojanstvo, kao što su neljudski uvjeti života, proizvoljna uhićenja, deportacije, ropstvo, prostitucija, trgovina bijelim robljem i mladeži; zatim, nedostojni uvjeti rada, gdje se sa radnicima ne postupa kao sa slobodnim i odgovornim osobama, nego kao s prostim sredstvima zarade: svi ti i slični postupci zacijelo su sramotni već sami po sebi, i dok truju ljudsku civilizaciju više kaljaju one koji tako postupaju nego ne koji nepravdu trpe, i u proturječju su sa Stvoriteljevom čašću. (Drugi vatikanski sabor – Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu (GS) 13.27)
MOLITVA LITANIJA
Na napade na Tvoju ljubav…….Gospodine, smiluj se! Na zlostavljanje djece……… Gospodine, smiluj se! Na pobačaje i pornografiju…………… Gospodine, smiluj se! Na ratove i genocid……………….. Gospodine, smiluj se! Na rasizam i nepravdu………………… Gospodine, smiluj se! Na podijelu među kršćanima………….. Gospodine, smiluj se! Na zlo počinjeno svakog dana……… Gospodine, smiluj se! Na naše obitelji……………………. Gospodine, smiluj se! Na našu domovinu……………… Gospodine, smiluj se! Na cijeli svijet……………. Gospodine, smiluj se!
Oče naš…..
ZAVRŠNA MOLITVA
Oče Sveti, koji vjekovima održavaš svoja obećanja, podigni glavu čovječanstva pritisnutu tolikim zlima i otvori naša srca nadi kako bismo bez straha dočekali slavni povratak Krista, suca i spasitelja. Jer on je Bog koji živi i kraljuje s tobom u jedinstvu Duha Svetoga u vijeke vjekova. Amen.
DJELO OBRAĆENJA
Tijekom tjedna nađi slobodnih 15 minuta za temeljit ispit savjesti te se ispovijedi i primi odrješenje.
Neka vam je blagoslovljen i radostan današnji dan. Danas slavimo spomendan dvoje malih pastira koji su bili vidioci Gospe u Fatime: Sv. Francisca i Sv. Jacintu Marto. Brat i sestra rođeni su u malom selu koje se nalazi nedaleko od grada Fatime u Portugalu: Francisco 1908., a Jacinta dvije godine kasnije. Od malena su naučili brinuti jedno o drugomu. Skupa sa svojom rođakinjom Lucijom čuvali su ovce na prekrasnim poljima rodnog kraja. Kao i mnoga djeca njihove dobi, provodili su velik dio dana ispreplićući posao – nužan za život njihovih siromašnih obitelji – s igrom. Njima trima ukazala se Blažena Djevica Marija i rekla: “Molite se i prinosite žrtve za grešnike, jer mnoge duše idu u pakao zato što nitko za njih ne prinosi žrtve i nitko za njih ne moli.” Danas započinjemo i sa 22. po redu Devetnicom Svetoj Misi. U ovoj devetnici najvažnije je prisustovati svetoj Misi svaki dan. Možete prikazati svoje nakane ili moliti na Gospine nakane. Mi ćemo vam poslati svaki dan ulomak evanđelja toga dana uz kratki poticaj za razmišljanje, te po Gospinim preporukama molitvu krunice.
Naš mali savjet je, a tako nas uči i Crkva da duhovni život i vježbe pobožnosti koje su usko povezani sa sakramentalnim životom te su to učinkovitije i plodonosnije što više odgovaraju milosti Gospodnjoj. Stoga je za vrijeme devetnice poželjno primiti sakrament pomirenja i pokore (ispovjediti se) kako bi se od Boga zadobilo oproštenje vlastitih grijeha.
Molitvene nakane:
Za mir (molimo za mir u svijetu, molimo za svjetske vođe da doprinesu istinskom miru u svijetu razlikujući dobro od zla te da po savjesti, neuvjetovano, donose važne odluke, molimo da kršćansko naučavanje vjere bude Duhom Svetim nadahnuto, da učvršćuje vjernike u Istini i da im da iskustvo djelotvornosti vjere, molimo za Božju zaštitu i rad u skladu sa savješću djelatnika svih škola, bolnica, tvornica, ureda, općina, molimo za blagoslov i jednodušnost svih župljana okupljenih na nedjeljnoj misi i za obraćenje onih kršćana koji ne prakticiraju svoju vjeru)
molimo za zdravlje (molimo za zdravlje duše i tijela, molimo za zdravlje i snagu svih koji su u patnji i boli, nemoćnima, starima, bolesnima, osamljenim – da otkriju snagu u vjeri u Isusa Krista, molimo za naše obitelji, molimo za naše mlade, molimo za studente, molimo za svoj osobni duhovni rast, molimo za zdravlje i snagu svih koji su u patnji i boli, nemoćnima, starima, bolesnima, osamljenim – da otkriju snagu u vjeri u Isusa Krista
molimo za naše obitelji, za naše mlade, za pronalazak supružnika i supružnike koji ne mogu imati djecu (molimo za naše obitelji, molimo za naše mlade, molimo za studente, molimo za svoj osobni duhovni rast, molimo za pronalazak ljubavi, molimo za svog supružnika, Božji blagoslov, ljubav i jednodušnost među supružnicima, molimo za prijatelje)
molimo za posao (molimo za pronalazak posla, molimo za povratak u domovinu, molimo za zdravlje, financijski blagoslov i uspjeh u skladu s Božjom voljom)
molimo za svećenike, redovnike i redovnice i za nova duhovna zvanja
molimo kako bismo nadišli trenutke trpljenja, bolesti, tjeskobe, moralne propasti, obiteljskih nesreća; kako bismo bili prosvijetljeni u najtežim odlukama koje treba donijeti; kako bismo bilo ozdravljeni, utješeni te kako bismo mogli zatražiti pomoć u velikim i malim poteškoćama svakoga dana; ali također se moliti kako bismo zahvalili za neizmjerne milosti koje neprestano primamo od Gospodina
Današnji poticaj za molitvu, uz napomenu najvažnije je sudjelovanje na svetoj Misi.
1. DAN- Neprekidna devetnica svetoj Misi
1. Zaziv Duha Svetoga
1. Zaziv Duha Svetoga
O dođi, Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika, poteci višnjom milosti, u grudi štono stvori ih.
Ti nazivaš se Tješitelj, blagodat Boga Svevišnjeg, studenac živi, ljubav, plam i pomazanje duhovno!
Darova sedam razdaješ, Ti, prste desne Očeve, od vječnog Oca obećan, Ti puniš usta besjedom!
Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju, u nemoćima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka!
Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj, ispred nas idi, vodi nas, da svakog zla se klonimo!
Daj Oca da upoznamo, i Krista, Sina njegova, i u Te Duha njihova, da vjerujemo sveudilj!
Sva slava Ocu vječnomu, i uskrslome Sinu mu, sa Tješiteljem presvetim nek bude sada i uvijeke. Amen.
– Pošalji Duha svojega i postat će. (Aleluja) – I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)
Pomolimo se: Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
2. Otajstva svjetla Gospine krunice
1. Koji je na rijeci Jordanu kršten bio.
U prvom otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako je na Gospodina našega Isusa Krista na krštenju u Jordanu sišao Duh Sveti, a Otac ga proglasio svojim ljubljenim Sinom.
2. Koji nam se na svadbi u Kani objavio.
U drugom otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist u Kani Galilejskoj Marijinim posredovanjem pretvorio vodu u vino i pobudio vjeru učenika.
3. Koji nam je Kraljevstvo Božje navijestio i na obraćenje pozvao.
U trećem otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist navijestio Kraljevstvo Božje i pozvao na obraćenje za oproštenje grijeha.
4. Koji se na gori preobrazio i svoju nam slavu objavio.
U četvrtom otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako se Gospodin naš Isus Krist pred učenicima na gori preobrazio, a Otac ih pozvao da ga slušaju.
5. Koji nam se u otajstvu euharistije darovao.
U petom otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist ustanovio euharistiju.
3. Evanđelje dana
Evanđelje: Mk 8,27-33
U ono vrijeme: Krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: »Što govore ljudi, tko sam ja?« Oni mu rekoše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od prorokâ.« On njih upita: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Ti si Pomazanik – Krist!« I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu. I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: »Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«
4. Kratki poticaj za razmišljanje
“Draga djeco! Danas vas pozivam na molitvu srca. Kroz ovo vrijeme milosti želim da se svatko od vas sjedini s Isusom. A bez neprestane molitve ne možete osjetiti ljepotu i veličinu milosti koju vam Bog nudi. Zato, dječice, u sve vrijeme ispunite svoje srce i najmanjim molitvicama. Ja sam s vama, i neprestano bdijem nad svakim srcem koje se meni daje. Hvala što ste se odazvali mom pozivu!”
(Gospina poruka, 25. veljače 1989.)
5. Molitve
Pet molitava djece iz Fatime
Prije Gospinih ukazanja, troje malih pastira: Lucija, sveti Franjo i Jacinta Marto, stanovnici sela Aljustrela u blizini Fatime, doživjeli su tri ukazanja Anđela Portugala ili Anđela Mira.
Molitva oprosta
Prvo anđelovo ukazanje dogodilo se u proljeće 1916. godine kada je anđeo od djece zatražio da se mole s njim. Kleknuo je i poklonio se, te je tri puta ponovio sljedeću molitvu:
“Moj Bože! Vjerujem u te, klanjam ti se, ufam se u te i ljubim te! Molim te oprost za one koji ne vjeruju u te, ne klanjaju ti se, ne ufaju se u te i ne ljube te’. Zatim je ustao i rekao: ‘Tako molite. Srce Isusovo i Marijino pozorni su na glas vaših molitava.’”
Molitva za obraćenje grešnika
Kod trećeg ukazanja djeca su ugledala anđela koji je u ruci držao kalež, a iznad kaleža lebdjela je hostija iz koje je kapala krv. Ostavivši hostiju i kalež da lebde u zraku, anđeo je kleknuo i čelom dotaknuo zemlju izgovarajući ovu molitvu:
„Presveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti, ponizno ti se klanjam i prinosim ti Predragocjeno Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo Isusa Krista, prisutna u svim svetohraništima svijeta, kao naknadu za sve uvrede, svetogrđa i ravnodušnost kojima te se vrijeđa. Po neizmjernim zaslugama njegova Presvetoga Srca i Bezgrešnoga Srca Marijina, molim te za obraćenje ubogih grešnika.“
Fatimska molitva
Blažena Djevica Marija se u Fatimi predstavila kao Gospa od Krunice te je 13. srpnja 1917., objavivši Fatimsku tajnu, preporučila djeci pastirima: „Kada molite krunicu, nakon svakog otajstva kažite:
‘O moj Isuse! Oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenog ognja i dovedi u raj sve duše, osobito one kojima je najpotrebnije tvoje milosrđe.’“
Žrtvena molitva
Gospa je također djecu poučila da prinose svoje osobne žrtve Bogu za obraćenje grešnika, da ovu molitvu mnogo puta izgovaraju, osobito svaki put kada učine neku žrtvu:
“O moj Isuse, to je tebi za ljubav, za obraćenje grješnika i kao naknada za sve uvrjede koje se nanose Bezgrješnom Srcu Marijinu.”
Molitva euharistije
Tijekom prvog Gospina ukazanja, djeca su, potaknuta nekakvim unutarnjim nagonom, pala na koljena i iz dna duše ponavljala ovu molitvu:
“Presveto Trojstvo, klanjam ti se. Bože moj, Bože moj, ljubim te u Presvetom sakramentu.”
***
Molitva svetom Mihaelu arkanđelu u borbi protvi zla
Sv. Mihaele arkanđele, brani nas u boju, budi nam u pomoći protiv zloće i zasjeda đavla. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo, a i ti poglavico Vojske Nebeske, sotonu i druge pakosne duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, Božanskom krijepošću i pakao protjeraj i strovali. Kroz bezgriješnu Djevicu Mariju. Kroz Njezino bezgriješno začeće. Amen.
Oče naš…
***
Pod obranu se Tvoju utječemo
Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli vazda oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.
Prije ukazanja, ova se djeca nisu ničim posebno isticala. Bijahu tek siromašni pastirčići, koji su pripadali onoj skupini za koju se čini kako je Gospi upravo najdraža, kako bi ljudima prenijela neku važnu poruku…
U Covi da Iriji, što ju je neprekidna kiša pretvorila u pravu baru, okupilo se još od prethodne večeri 60.000 ljudi. Troje pastirčića: desetogodišnja Lucija od Isusa, te njeni mali rođaci Franjo i Jacinta Marto, najavili su, kako će se 13. listopada na tome mjestu dogoditi veliko čudo. Nitko od njih troje nije znao čitati ni pisati, a pripadali su dvjema nadasve skromnim obiteljima iz Aljustrela, malenoga dijela Fatime. Čudo se trebalo dogoditi u vidu jamstva vjerodostojnosti “viđenja”, za koja su djeca tvrdila kako imaju 13. dana svakoga mjeseca. Na zelenoj im se česmini od kakva metra visine, ukazala mlada i lijepa Gospođa, odjevena u bijelo, praćena lepetom nevidljivih krila.
Upravo je ta Bijela Gospođa dala sljedeće obećanje: “13. listopada učinit ću veliko čudo kako bi svi uzvjerovali.”
Prvo se ukazanje zbilo 13. svibnja u mjestu Cova da Iria. Gospođa se ovako predstavila dječici koja su je zapanjeno promatrala: “Dolazim s Neba. Dolazite ovdje šest mjeseci zaredom, svakoga 13. Onda ću vam reci tko sam.”
Tako je za Luciju, Franju i Jacintu započela uzbudljiva i strašna ‘pustolovina’, koja će snažno obilježiti njihove mlade živote: utješna viđenja mile Gospođe, Njeni pozivi na molitvu krunice i mrtvenje za grešnike koji vrijeđaju Srce Isusovo i Marijino, te su osuđeni na pakao ukoliko se ne obrate – bio je to motiv koji bi se redovito ponavljao, pri svakom susretu; povjeravanje zabrinjavajućih tajni, koje su naviještale “užasne” stvari…
No, nisu izostale ni dvojbe i neprijateljstvo nevjernika (“Male ništarije” – govorili su), te civilnih vlasti koje nisu dobro podnosile takve teško shvatljive novosti i neugodna okupljanja na mjestu ‘navodnih’ ukazanja, koja su narušavala javni mir i red. Bilo je tu također i neprijateljstvo pokojeg mrzovoljnog starješine, koji je smatrao kako treba preduhitriti tradicionalni oprez Crkve koja u takvim stvarima – posve opravdano – nastupa nadasve polako. Nitko od navedenih nije bio nimalo blag prema troje ‘osumnjičenika’ koji su čak jednu čitavu noć proveli u mračnoj i hladnoj ćeliji zatvora, kako bi ih se pokušalo navesti na priznanje da su zapravo sve izmislili. Svemu se tome pridružila još i osornost roditelja, koji su strahovali kako će loše završiti radi čitave te halabuke podignute oko njihove djece…
I tako se, dakle, 13. listopada u blatu Cova da Irie okupilo 60.000 ljudi, pod olovnim nebom što je izlijevalo obilje kiše. Bijahu tu i vjernici i nevjernici, seljani i građani, slobodoumci i novinari poslani čak i s drugog kraja oceana. Svi su ondje došli tražiti potvrdu vlastita mišljenja o činjenicama koje bijahu podijelile zemlju.
Gospođa je rekla kako će se čudo zbiti u podne. Nešto prije utvrđena vremena, stiglo je i troje vidjelaca, u pratnji svojih majki. Lucija je sve pozvala neka sklope kišobrane. I svi su je poslušali, iako je kiša nastavila pljuštati. Potom je malena stala moliti krunicu, te se u podne ukazala Gospa. Bilo je to Njezino posljednje ukazanje. “Ja sam Gospa od Krunice – rekla je vidiocima. Želim da u moju čast podignete kapelu.”
Godine 1917. Europa je proživljavala tragediju Prvoga svjetskoga rata pa je Gospa uputila ove riječi: “Rat će završiti i vojnici će se uskoro vratiti kućama.” U jednome je trenutku Lucija prstom pokazala prema nebu. Svi su podigli pogled te je kiša odjednom prestala. Rastjerujući guste oblake, pojavio se sunčani krug nalik na kotač koji je u svim smjerovima emitirao raznobojne zrake svjetlosti, koje su osvijetlile oblake, drveće i zemlju te sve prisutne. Ponovilo se to tri puta. Zapanjeni su ljudi molili i udarali se o prsa, moleći oproštenje za svoje grijehe.
Dok je sunce plesalo, pastirčići su ponovno među oblacima ugledali Gospu, u društvu sv. Josipa i Djeteta Isusa, s ručicama podignutim na blagoslov. “Ples Sunca” bio je namijenjen okupljenima, kako bi vidjeli i povjerovali te razglasili vijest o tome čudu, ali i o tome kako je Gospa zaista došla ljudima donijeti poruku milosrđa i spasenja. Tom se neobičnom činjenicom dugo bavio i tisak – ne samo onaj mjesni. Nakon što je ‘spektakl’ završio, vidioci su krenuli natrag kući: rasplakanu je Jacintu u naručju odnio jedan poznanik, dok je Luciju na ramenima ponio neki krupni seljak kako bi je spasio od ljudi koji su htjeli komadić njene odjeće ili pramen kose kao relikviju. Jedino se Francesco (Franjo) uspio neprimjetno provući kroz gomilu.
Svi su ih željeli vidjeti, ponovno čuti njihovu priču: što im je rekla Gospa, preporučiti u njihove molitve pokojeg bolesnika. U danima koji su uslijedili pred njihovom su se kućom redale nepregledne procesije znatiželjnika i pobožnika. Njih je troje jedno vrijeme pristalo na “igru” – pojavljujući se pred ljudima i pričajući, ali su kasnije, kako bi izbjegli čašćenje upućivano njima osobno, stali nestajati na sve dulja i dulja razdoblja. Skrivali su se u jednoj dubokoj i mračnoj pećini, skrivenoj među grmljem, kako bi mogli nastaviti moliti krunicu, kao i ostale molitve što ih je za vrijeme ukazanja bio naučio Anđeo, te činiti žrtve za obraćenje grešnika.
Franju i Jacintu proglasio je blaženima papa Ivan Pavao II., 13. svibnja 2000. g., koji je s Fatimom oduvijek bio osobno povezan: Gospinome je čudu, naime, pripisivao činjenicu što je preživio atentat na Trgu svetoga Petra. Lucija je, pak, daleko nadživjela svoje dvoje malenih rođaka te preminula tek u veljači 2005. godine. Franju i Jacintu svetima je proglasio papa Franjo 13. svibnja 2017. godine.
Prije ukazanja, ovo se troje djece nije ničim posebno isticalo. Bijahu tek siromašni pastirčići, koji su pripadali onoj skupini, za koju se čini kako je Gospi upravo najdraža, kada se želi ukazati, kako bi ljudima prenijela neku važnu poruku. Nikada nisu išli u školu, ali su zato veoma rano upoznali napore težačkoga posla. Zahvaljujući jednostavnosti i dobrome vjerskome odgoju, Božja je prisutnost za njih bila nešto posve prirodno pa su Mu se često s pouzdanjem obraćali u molitvi.
Gospa je tako samo pojačala i novim sadržajima obogatila njihovo već postojeće iskustvo svetoga: rekla im je neka mole i oni su to svim srcem prihvatili, žarom što ga posjeduju samo djeca. Više krunica dnevno, posjete crkvi i “Skrivenome Isusu”, žrtve, postovi za grešnike – postali su tako najželjkovaniji dijelovi njihova dana, te izričaj cjelovitoga življenja, oslobođeni svega suvišnoga.
Sve je to za Franju i Jacintu trajalo vrlo kratko. Bijela im je Gospođa, naime, bila obećala: “Brzo ću doći po vas.” Dječica su to znala i živjela iščekujući je. Rekla je također i kako Franjo, da bi bio primljen u raj, mora izmoliti puno krunica. I on ju je poslušao. Svaku je priliku koristio kako bi prstima provlačio zrna krunice (volio je moliti sam). Ponekad je to činio i u školi, koju je bio stao pohađati, ali najradije u crkvi.
“Pođi ti u školu – govorio bi Luciji – i poslije dođi po mene; što mi vrijedi učiti, kada ću uskoro umrijeti.” I zaputio bi se prema crkvi kako bi se ondje molio “skrivenome Isusu”.
I kraj je zaista došao uskoro. Oplakavši poginule u velikome ratu, ljudi su sada stali oplakivati žrtve strašne epidemije španjolske groznice. Dana 23. prosinca 1918. g., bolest je pogodila također Franju i Jacintu. Za Franju se sve okončalo u svega nekoliko mjeseci, pa je 4. travnja iduće godine, sa svega 11 godina, pošao ponovno vidjeti Gospu.
Jacintin je kraj bio daleko teži, prava kalvarija, koju je ona podnijela velikom snagom duha, unatoč strahu i tjeskobi, “za obraćenje grešnika i kao naknada za uvrede koje se nanose Svetom i Bezgrešnom Srcu Marijinu”.
Gnojna upala pluća, kao posljedica španjolske groznice, prisilila ju je na dvomjesečni boravak u bolnici. Uvelike je trpjela zbog razdvojenosti od roditelja i prijatelja. Plašila ju je i pomisao kako će umrijeti sama u bolnici. I upravo će u lisabonskoj bolnici Jacinta započeti svoj lijet, koji će je zauvijek odnijeti k Bijeloj Gospođi. Ondje su je, naime, bili premjestili na traženje čuvenoga liječnika doktora Lisboe, koji se nadao spasiti je kirurškim zahvatom. Njezin je odlazak bio jedna duga muka. Grčevito je grlila Luciju, koja je uvijek bila uz nju, tjerajući strah i brišući suze.
Kirurški se zahvat – nadasve bolan, jer njena slabost nije dopuštala potpunu anesteziju – pokazao suvišnim.
Uvečer 20. veljače 1920. g., Gospa je došla po nju, baš kao što je i obećala. Među povjerljivim razgovorima što su ih izmijenile Jacinta i Lucija, bio je i ovaj: “Mislim na rat koji ima doći… Umrijet će toliko ljudi, i toliki će otići u pakao. Bit će puno srušenih kuća i mrtvih svećenika. Kada bi ljudi prestali vrijeđati Gospodina, do rata ne bi došlo.”
Nakon toga su uslijedili građanski rat u Španjolskoj i II. svjetski rat.
Fatimska je poruka jasna. Ljudi sami na sebe navlače nevolju. Obratimo li se i promijenimo li život, zajamčeno nam je novo tisućljeće mira.
Kapelica što ju je Gospa bila zatražila postala je jedno od najvećih i najposjećenijih marijanskih svetišta, uz Lourdes. Svakoga se dana ondje ponavlja čudo: ne ono sunčeva plesa, već toliko ljudi koji ondje pronalaze utjehu i prigodu za započinjanje novoga života u znaku ljubavi Božje.
Ime Franjo je germanskoga porijekla te je isprva značilo “slobodan”, dok je kasnije poprimilo i značenje “francuski”. Ime Jacinta ima predgrčko porijeklo, a naziv je cvijeta “yakhintos”.
MISAO IZ EVANĐELJA DANA Ti si Krist – Pomazanik. Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi.
VI. tjedan kroz godinu Četvrtak, 20. 2. 2025.
Svagdan
ČITANJA: Post 9,1-13; Ps 102,16-21.29.22-23; Mk 8,27-33
BOJA LITURGIJSKOG RUHA: zelena
IMENDANI: Leon Čudotvorac, Lav, Lea, Eleuterije
Prvo čitanje: Post 9,1-13
Dugu svoju u oblak stavljam da znamenom bude Saveza između mene i zemlje.
Čitanje Knjige Postanka Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reče im: »Plodite se i množite i zemlju napučite. Neka vas se boje i od vas strahuju sve životinje zemaljske, sve ptice nebeske, sve što se po zemlji kreće, i sve ribe morske: u vaše su ruke predane. Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem kao što vam dadoh zeleno bilje. Samo ne smijete jesti mesa u kojem je još život, to jest njegova krv. A za vašu krv, za vaš život, tražit ću obračun: tražit ću ga od svake životinje; i od čovjeka za njegova druga, tražit ću obračun za ljudski život. Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv čovjek proliti! Jer na sliku Božju stvoren je čovjek! A vi, plodite se i množite, i zemlju napunite i vladajte njome!« Još reče Bog Noi i njegovim sinovima s njim: »Evo, ja sklapam Savez svoj s vama i s vašim potomstvom poslije vas, i sa svim živini stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa svim zvijerima – sa svime što je s vama izišlo iz korablje – sa svim živim stvorovima na zemlji. Uspostavljam Savez svoj s vama, te nikada više vode potopne neće uništiti živa bića, niti će ikad više potop zemlju opustošiti.« I reče Bog: »A ovo znamen je Saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama: za naraštaje dovijeka: Dugu svoju u oblak stavljam, da znamenom bude Saveza između mene i zemlje.« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 102,16-21. 29. 22-23
Pripjev:Gospodin gleda s nebesa na zemlju.
Pogani će se bojati, Gospodine, imena tvojega, i svi kraljevi zemlje slave tvoje, kad Gospodin opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj, kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove.
Nek se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Gospodina. Jer Gospodin gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane.
Djeca će tvojih slugu živjeti u miru, i potomstvo će njihovo trajati pred tobom da se na Sionu navijesti ime Gospodnje i njegova hvala u Jeruzalemu, kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Gospodinu.
Evanđelje: Mk 8,27-33
Ti si Krist – Pomazanik. Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku U ono vrijeme: Krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: »Što govore ljudi, tko sam ja?« Oni mu rekoše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od prorokâ.« On njih upita: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Ti si Pomazanik – Krist!« I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu. I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: »Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!« Riječ Gospodnja.
