Author

FMteam

Browsing

SVETAC DANA – SV. MARCELIN I PETAR

Uspomena je na ova dva mučenika veoma stara. Sačuvao ju je drevni rimski misni kanon. Oni su bili klerici rimske Crkve.

Marcelin je bio svećenik, a Petar egzorcist. Mučeni su  g. 299. za vrijeme Dioklecijanova progonstva.

Njihov se grob poštuje na starome rimskome groblju na Labikanskoj cesti. Ondje car Konstantin podiže baziliku, a uz nju mauzolej za svoju majku Helenu. Dio relikvija ovih svetih mučenika prenesen je godine 827. u Seligenstadt na rijeci Majni.

Najstariji izvještaj o mučeništvu ovih dvaju mučenika imamo od pape Damaza. On svjedoči da ga je kao dječak čuo iz ustiju samoga krvnika koji ih je mučio. Prema Papinu svjedočanstvu sudac je odredio da mučenici budu pogubljeni u guštiku jedne šume. Zapovjedio je to da im se zametne svaki trag. Mučenici su si sami morali iskopati grob. U njemu su ostali sve dok ga nije otkrila rimska odlična gospođa Lucilla, koja ih je dala otkopati i prenijeti na drugo mjesto. Druga bazilika svetim mučenicima u čast podignuta je oko godine 595. Ona se nalazi na novoj Labikanskoj cesti, danas na uglu Via Merulana, nasuprot franjevačkog visokog učilišta Antonianuma.

“Kristovi mučenici s njime razoružavaju vlasti i moći, i s njime slave pobjedu nad njima. Budući da su bili dionici njegovih muka, imaju udio i u onome što je on trpeći junački izveo. Koji bi onda drugi dan bio dan spasenja ako ne dan kad su samo na taj način odavde otišli?” (Origen)

Izvor: Sveci.net

MISNA ČITANJA – 2. LIPNJA 2025.

VII. vazmeni tjedan

Svagdan

ili: Sv. Marcelin i Petar, mučenici

Psaltir

3. tjedan psaltira

Misao iz evanđelja dana

Hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!

Čitanja:

Dj 19,1-8; Ps 68,2-7b; Iv 16,29-33

Boja liturgijskog ruha:

bijela

Imendani:

Marcelin i Petar, Erazmo, Eugen, Gvido, Nikola

Prvo čitanje:

Dj 19,1-8

Jeste li primili Duha Svetoga kad ste povjerovali?

Čitanje Djela apostolskih
Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao, pošto prođe gornje krajeve, dođe u Efez, nađe neke učenike pa ih upita: »Jeste li primili Duha Svetoga kad ste povjerovali?« Oni će mu: »Ta ni čuli nismo da ima Duh Sveti.« Nato će on: »Kako ste onda kršteni?«
»Krštenjem Ivanovim«, odvrate oni. Nato će Pavao: »Ivan je krstio krštenjem obraćenja govoreći narodu da vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa.« Čuvši to, krste se u ime Gospodina Isusa pa kad Pavao položi na njih ruke, dođe Duh Sveti na njih te stanu govoriti drugim jezicima i prorokovati. Bijaše u svemu dvanaestak muževa.
Onda Pavao uđe u sinagogu te je tri mjeseca hrabro raspravljao i uvjeravao o kraljevstvu Božjem.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 68,2-7b

Pripjev: Kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu!

Bog nek ustane! Razbježali se dušmani njegovi!
Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!
Kao što dim iščezava, i njih neka nestane!
Kako se vosak topi pred ognjem,
nek nestane grešnika pred licem Božjim!

Pravedni neka se raduju,
neka klikću pred Bogom,
neka kliču od radosti.
Pjevajte Bogu, slavite mu ime!
Ime mu je Jahve – kličite pred njim!

Otac sirota, branitelj udovica,
Bog je u svom svetom prebivalištu.
Napuštene Bog će okućiti,
sužnje izvest na sretnu slobodu.

Evanđelje:

Iv 16,29-33

Hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Rekoše učenici Isusu:
»Evo, sad otvoreno zboriš i nikakvom se poredbom ne služiš. Sada znamo da sve znaš i ne treba da te tko pita. Stoga vjerujemo da si izišao od Boga.«
Odgovori im Isus:
»Sada vjerujete?
Evo dolazi čas i već je došao:
raspršit ćete se svaki na svoju stranu
i mene ostaviti sama.
No ja nisam sam
jer Otac je sa mnom.
To vam rekoh da u meni mir imate.
U svijetu imate muku,
ali hrabri budite –
ja sam pobijedio svijet!«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. JUSTIN

“Proučio sam sve znanosti, ali sam jedino u nauku sto ga kršćani po vjeri slijede, pronašao istinu”, odgovorio je na carevo ispitivanje. Budući da nije želio odstupiti niti koraka od vjere koju je ispovijedao, osuđen je na smrt zajedno sa svojih šest učenika oko 164. godine.

Justin je rođen u gradu Sikemu u Samariji, u 2. st. poslije Krista, ali je vjerojatno bio rimskoga podrijetla. Kao nemirni mladić, pokušao je preko studija filozofije pronaći istinu, a s njome i sreću, ali bez uspjeha. Tada se povukao u pustinju gdje je susreo staroga mudraca kojemu je povjerio svoje jade.

“Čitaj proroke, čitaj Evanđelje”, savjetovao mu je ovaj, “i pronaći ćeš to što tražiš”. Justin ga je poslušao, te mu je milost Božja prosvijetlila um i ugrijala srce. Zbog toga se nije odrekao filozofije, već je iz nje izvukao argumente u prilog kršćanstvu: učinio je to napisavši čuvenu “Apologiju” i raspravljajući s najčuvenijim filozofima svoga vremena. U Rimu otvara vlastitu školu u kojoj besplatno uvodi učenike u kršćansku vjeru. Borio se protiv marcionista i gnostika. Njegov učenik je bio Tacijan.

Za njegovo je djelovanje saznao i tadašnji car Aurelij, koji je vršio teške progone kršćana. I tako je Justin pozvan na sud. “Proučio sam sve znanosti, ali sam jedino u nauku sto ga kršćani po vjeri slijede, pronašao istinu”, odgovorio je na carevo ispitivanje. Budući da nije želio odstupiti niti koraka od vjere koju je ispovijedao, osuđen je na smrt zajedno sa svojih šest učenika oko 164. godine.

Justin je napisao dvije “Apologije” upravljene Antoninu Piju, dužu od 68 poglavlja. Još je napisao i “Dijalog s Trifunom”. Iz ovih djela se može razabrati organizacija i život prve kršćanske zajednice.

Prva apologija

Napisana je oko 155. godine u dva dijela. U prvome pobija klevete pogana o kršćanima koje ukazuju na sličnosti između Isusa Krista i božanstava iz starijih mitologija. Justin Mučenik navodi da je Sotona bio upoznat s proročanstvima o Isusu Kristu, te je putovao kroz vrijeme i u određene antičke mitove umetnuo slične bogove kako bi kasnije mogao diskreditirati Isusa Krista.

To je kraći i negativni dio. U drugom dijelu koji je širi i pozitivan, Justin izlaze i objašnjava sadržaj kršćanskog nauka iznoseći opširno dokaz za vjeru u Kristovo božanstvo. U sljedećim poglavljima opisuje kršćansku inicijaciju i Euharistijsku liturgiju. Uvjeren je da je kršćanstvo progonjeno samo zato što ga se dobro ne poznaje. Zato nastoji naširoko izložiti kršćansko učenje, običaje, kult, Sveto pismo.

Druga apologija

Napisana je kao nadopuna prvoj. Justin ju je napisao povodom mučeničke smrti triju kršćana zbog ispovijedanja svoje vjere. Justin prosvjeduje protiv toga i želi utjecati na javno mnijenje. Veliki dio ove apologije posvećuje pobijanju stoicizma i platonizma dokazujući uzvišenost kršćanstva nad tim filozofijama.

Razgovor s Trifunom

Djelo je napisano u obliku dijaloga kojeg Justin ima s Židovom Trifunom. Dok je u apologijama bio u polemici s poganima, ovdje ulazi u polemiku sa Židovima, koji su se jednako opirali kršćanstvu kao i pogani. Također opisuje i svoje duševno proživljavanje obraćenja.

Ime Justin je latinskoga porijekla i znači čestit, pošten. Zaštitnik je filozofa.

Josip Antolović SJ

Sveti Justin o euharistiji

,,U euharistiji nitko nema pravo udjela osim onoga koji vjeruje da je istinito što učimo i koji se okupao kupelju otpuštenja grijeha i preporođenja i koji onako živi kako nam je Krist predao. Ne uzimamo to kao običan kruh ili obično piće, već kao što je po Riječi Božjoj utjelovljeni Isus Krist, naš Spasitelj, imao i tijelo i krv za naše spasenje, isto tako poučeni smo da po molitvi i zahvali koja potječe od njega ta euharistijska hrana koja pretvorbom hrani našu krv i tijela, jest i tijelo i krv tog utjelovljenog Isusa.

Apostoli su u svojim spomen-zapisima, koji se zovu Evanđelja, ovako predali da im je Isus naredio kada je uzeo kruh i zahvalivši rekao: Ovo činite meni na spomen, ovo je moje tijelo, a isto tako uzeo čašu i zahvalivši rekao: Ovo je moja krv, i da je to predao samo njima. A mi odonda nadalje uvijek jedni druge na to podsjećamo. I koji imamo, pomažemo potrebnima i vazda se držimo zajedno. Za sve što prinosimo zahvaljujemo Tvorcu svega po njegovu Sinu Isusu Kristu i po Duhu Svetome.

A u dan zvan nedjelja drži se zajednički sastanak svih bilo da borave u gradu ili na selu. Koliko već ima vremena, čitaju se spomen-zapisi apostola i knjige proročke.

Nato, kad čitač prestane, predstojnik nas opomene i potakne živom riječju da se ugledamo u one primjere.

Zatim se dižemo svi zajedno i molimo molitve. A poslije molitava, kako već rekosmo, donese se kruh, vino i voda, a predstojnik upravi Bogu molitve i zahvale iz dna duše. A narod odobravajući klikne: Amen. Od euharistijske se hrane svakomu dijeli i svatko prima, a nenazočnima se šalje po đakonima.

Imućni i koji hoće, daju što hoće. A što se skupi, pohrani se u predstojnika, i on se stara za siročad, i jadnike koji trpe s bolesti ili drugog uzroka, pa iza utamničenike i nadošle strance: uopće, svi su mu nevoljnici na brizi.

U nedjelju dolazimo svi na zajednički sastanak jer je to prvi dan, kad Bog preokrenu mrak i pratvar te stvori svijet, a Isus Krist, naš Spasitelj, istoga dana ustade od mrtvih: razapeše ga uoči subote, a dan poslije subote, to jest u nedjelju, ukaza se svojim apostolima i učenicima i nauči ih ono što dajemo i vama na razmišljanje.’’ 1

————————–

1 Justin Mučenik, Prva apologija, 66-67 [PG 6, 427-431]; Časoslov rimskog obreda, Služba čitanja, Treća vazmena nedjelja, sv. II, 510.-511. str.

Preuzeto s bitno.net

MISNA ČITANJA – 1. LIPNJA 2024.

VII. vazmeni tjedan

SEDMA VAZMENA NEDJELJA

Psaltir

3. tjedan psaltira

Misao iz evanđelja dana

Neka budu savršeno jedno!

Čitanja:

Dj 7,55-60; Ps 97,1.2b.6.7c.9; Otk 22,12-14.16-17.20; Iv 17,20-26

Boja liturgijskog ruha:

bijela

Imendani:

Justin, Justina, Mladen, Slobodan, Teofil, Liberije, Fortunat, Flores, Cvjetko

Napomena:

Danas se u Crkvi obilježava Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija.

Izostavlja se slavlje sv. Justina, mučenika († 165.).

Prvo čitanje:

Dj 7,55-60

Vidim Sina Čovječjega zdesna Bogu.

Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Stjepan, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu pa reče: »Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.« Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao. I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: »Gospodine Isuse, primi duh moj!« Onda se baci na koljena i povika iza glasa: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« Kada to reče, usnu.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 97,1-2b.6-7c.9

Pripjev: Gospodin kraljuje, Svevišnji – nad svom zemljom.

Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja,
nek se vesele otoci mnogi;
pravda i pravo
temelj su prijestolja njegova.

Nebesa navješćuju pravednost njegovu,
svi narodi gledaju mu slavu.
Poklonite mu se, svi bozi!

Jer ti si, Gospodine, Svevišnji – nad svom zemljom,
visoko, visoko nad bozima svima.

Drugo čitanje:

Otk 22,12-14.16-17.20

Dođi, Gospodine Isuse!

Čitanje Otkrivenja svetog Ivana apostola
Ja, Ivan, čuh glas koji mi govoraše:
»Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu! Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak! Blago onima koji peru svoje haljine: imat će pravo na stablo života i na vrata će smjeti u grad!«
»Ja, Isus, poslah anđela svoga posvjedočiti ovo po crkvama. Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica.«
I Duh i Zaručnica govore: »Dođi!« I tko ovo čuje, neka rekne: »Dođi!« Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati vode života zabadava!
Svjedok za sve ovo govori: »Da, dolazim ubrzo!«
Amen! Dođi, Gospodine Isuse!
Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Iv 17,20-26

Neka budu savršeno jedno!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se:
»Oče sveti, ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio.
Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta.
Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima.«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Molitva Majci Božjoj od Kamenitih vrata

Presveta Bogorodice!
Tvoj sveti lik nije izgorio u razornu požaru Kamenitih vrata.
Čudesno sačuvan postao nam je znakom
da ti u srcu grada Zagreba
želiš na osobit način biti prisutna kao Zaštitnica i Utočište svima
koji ti povjere svoje tjeskobe i nade, svoje boli i brige.
Ohrabreni tim znakom, puni pouzdanja i pobožnosti,
tvome Srcu povjeravamo i predajemo
svako dijete i sve mlade, bolesnike i patnike,
siromahe i beskućnike našega grada.
Pohodi sve naše obitelji i uvedi u njih jedinoga Spasitelja Isusa Krista
da budu zdrave, vjerne i potomstvom blagoslovljene.
Kraljice mira, moli za nas i moli s nama
za mir u našoj ispaćenoj Domovini,
da kroz sve poteškoće i opasnosti života
sretno stignemo u radost Presvetoga Trojstva,
da ga hvalimo i slavimo u sve vijeke vjekova. Amen.

Majko Božja Kamenitih vrata, zaštitnice grada Zagreba, moli za nas!

MISNA ČITANJA – 31. SVIBNJA 2025.

VI. vazmeni tjedan

Blagdan

POHOD BL. DJEVICE MARIJE

Psaltir

2. tjedan psaltira

Misao iz evanđelja dana

Otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?

Čitanja:

vl: Sef 3,14-18a (ili: Rim 12,9-16b); Otpj. pj: Iz 12,2-3,4b-6; Lk 1,39-56

Boja liturgijskog ruha:

bijela

Imendani:

Krunoslava, Petronila, Vladimir

Prvo čitanje:

Sef 3,14-18a

Gospodin, Kralj Izraelov, u sredini je tvojoj!

Čitanje Knjige proroka Sefanije
Kliči od radosti, Kćeri sionska,
viči od veselja, Izraele!
Veseli se i raduj se iz sveg srca,
Kćeri jeruzalemska!
Gospodin te riješio tvoje osude,
neprijatelje tvoje uklonio!
Gospodin, Kralj Izraelov, u sredini je tvojoj!
Ne boj se više zla!
U onaj dan
reći će se Jeruzalemu:
Ne boj se, Sione!
Neka ti ne klonu ruke!
Gospodin, Bog tvoj, u sredini je tvojoj,
silni spasitelj!
On će se radovati tebi pun veselja,
obnovit će ti svoju ljubav,
kliktat će nad tobom radosno
kao u dan svečani.
Riječ Gospodnja.

ili: Rim 12, 9-16b

Pritječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Ljubav nehinjena!
Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro!
Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem!
Pretječite jedni druge poštovanjem! U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi,
Gospodinu služite!
U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi,
u molitvi postojani!
Pritječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost.
Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite!
Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima! Budite istomišljenici među sobom!
Neka vas ne zanosi što je visoko,
nego privlači što je ponizno.
Riječ Gospodnja.

ili:

Rim 12, 9-16b

Pritječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost.

Otpjevni psalam:

Otp. pj.: Iz 12,2-3.4b-6

Pripjev: Velik je među vama Svetac Izraelov.

Evo, Bog je spasenje moje,
uzdam se, ne bojim se više,
jer je Gospodin snaga moja i pjesma,
on je moje spasenje.
I s radošću ćete crpsti vodu
iz izvorâ spasenja.

Hvalite Gospodina,
prizivajte ime njegovo!
Objavite narodima djela njegova,
razglašujte: Uzvišeno je ime njegovo!

Pjevajte Gospodinu, jer stvori divote,
neka je to znano po svoj zemlji!
Kličite i radujte se,
stanovnici Siona,
jer je velik među vama
Svetac Izraelov!

Evanđelje:

Lk 1,39-56

Otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:
»Blagoslovljena ti među ženama
i blagoslovljen plod utrobe tvoje!
Ta otkuda meni
da mi dođe majka Gospodina mojega?
Gledaj samo!
Tek što mi do ušiju doprije
glas pozdrava tvojega,
zaigra mi od radosti čedo u utrobi.
Blažena ti što povjerova
da će se ispuniti
što ti je rečeno od Gospodina!«
Tada Marija reče:
»Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje,
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja,
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.«
Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

30. svibnja – dan kad je rođena hrvatska demokracija

Republika Hrvatska obilježava 36. godišnjicu konstituiranja prvog demokratskog i višestranačkog Sabora, ali ovaj nas praznik podsjeća i na povijesnu ulogu Hrvatskoga sabora u očuvanju hrvatske državnosti tijekom mnogih stoljeća.

Na prvim višestranačkim izborima u proljeće 1990. pobijedio je HDZ pod vodstvom dr. Franje Tuđmana, osvojivši 42 posto glasova i 60 posto zastupničkih mandata. Predsjedništvo HDZ-a uputilo je poziv “čitavom hrvatskom narodu u Domovini i iseljeništvu te svim građanima Hrvatske da 30. svibnja 1990, dan saziva Hrvatskog sabora i izbora Vrhovništva suverene Hrvatske, proslave svečano, ponosno i dostojanstveno”, prenosi hkm.hr

Tijekom radnog dijela sjednice izabrana je Komisija za izbor i imenovanja, na čelu s Ivanom Milasom, na čiji je prijedlog izabrano vodstvo prvog višestranačkog parlamenta. Za predsjednika je izabran Žarko Domljan, a za potpredsjednike Ivica Percan, Stjepan Sulimanac i Vladimir Šeks.

Iako smo dosada prešli kratki dio puta u parlamentarnu demokraciju bio je to presudno važan, prvi korak na povratku hrvatskoga naroda i njegove države europskoj, civilizacijskoj, političkoj, kulturnoj i gospodarskoj tradiciji

Stipe Mesić izabran je za predsjednika Izvršnog vijeća Sabora, a dr. Franjo Tuđman za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske. Te 1990. dr. Tuđman obratio se zastupnicima u Hrvatskom saboru nadahnutim govorom i zahvalio na povjerenju na časnoj i odgovornoj dužnosti:

Želim se prije svega zahvaliti uime Predsjedništva Hrvatske i u svoje osobno ime na povjerenju što ste nam ga očitovali izborom na ovu časnu i odgovornu dužnost. Usudio bih se, štoviše, reći i najodgovorniju dužnost jer ona obvezuje na čuvanje i zastupanje, jačanje i osiguranje punoga suvereniteta hrvatskoga naroda i neokrnjivih sloboda i građanskih prava svih državljana Hrvatske. U obnašanju naših dužnosti valja nam uvijek imati na umu činjenicu da u gotovo četrnaeststoljetnoj pisanoj povijesti Hrvata, ni u jednoj drugoj ustanovi hrvatskog narodnog života nije bila tako izravno očitovana opstojnost, samosvojnost i samoodređenje kao u neprekidnosti trajanja i djelovanja Hrvatskoga sabora. Tijekom svih tih dugih stoljeća i tegovne nam povijesti hrvatski državni sabor bio je čuvarom hrvatskog nam državnog suvereniteta s izuzetkom razdoblja od 1918. do 1941. hrvatskog naroda u odnosu na druge nacionalne i državne zajednice. Hrvatski je sabor bio nositeljem pravnog poretka i u ovisnosti od društvenih okolnosti svoga vremena, jamstvom sloboda i prava građana te općeg civilizacijskoga napretka.

Štovani zastupnici, velebnom pobjedom demokracije koja je omogućila saziv i ovakav sastav hrvatskoga sabora stvorena je takva duhovna klima da gotovo zahtijeva svečarske, velike riječi. Međutim, prilike u kojima živimo, okolnosti koje nas okružuju i osobito zaraće što su pred nama ne dopuštaju nam blještavi trijumfalizam niti velika i olaka obećanja. Ipak, pozivajući na krajnju razboritost i promišljenost daleko smo od svake dvojnosti i pesimističkog malodušja. Iako smo dosada prešli kratki dio puta u parlamentarnu demokraciju bio je to presudno važan, prvi korak na povratku hrvatskoga naroda i njegove države europskoj, civilizacijskoj, političkoj, kulturnoj i gospodarskoj tradiciji.

Neka umru sve mržnje, neka se isprave nepravde, neka budu sigurni naši putevi i iskreni naši susreti. Neka svane dan pomirenja nadahnut istinom i ljubavlju.

Događanja su toga dana, 30. svibnja 1990, kada je rođen demokratski Hrvatski sabor, započela svečanom svetom misom u Zagrebačkoj katedrali, koju je predvodio kardinal Franjo Kuharić, a na kojoj je bio cijeli tadašnji vrh Hrvatske demokratske zajednice, predvođen predsjednikom, dr Franjom Tuđmanom. Kardinal Kuharić pred prepunom je katedralom, među ostalim, rekao: Mi biskupi s područja Republike Hrvatske preporučili smo svećenicima da ovih dana slave misu u svojim župskim zajednicama za domovinu. Ovo euharistijsko slavlje u Zagrebačkoj katedrali upravo na dan kad se konstituira višestranački Hrvatski sabor i nova vlada javna je molitva crkve u Hrvata da u djelovanju Sabora i nove vlasti bude prisutna mudrost Duha Svetoga.

Kardinal Kuharić je 30. svibnja 1990. u Zagrebačkoj katedrali u propovijedi rekao:

Poštovani izabrani sabornici, cijenjeni kandidati za novu hrvatsku Vladu, dragi vjernici, braćo i sestre u Isusu Kristu, mi župnici s područja Republike Hrvatske preporučili smo svećenicima da ovih dana slave misu u svojim župskim zajednicama za domovinu. Ovo euharistijsko slavlje u Zagrebačkoj katedrali upravo na dan kad se konstituira višestranački hrvatski Sabor i nova Vlada javna je molitva Crkve u Hrvata da u djelovanju Sabora i nove vlasti bude prisutna mudrost Duha Svetoga.

Ima u povijesti naroda tako važnih događaja i odlučnih trenutaka koji su prekretnica u narodnom životu i koji opet usmjeruju jedno novo razdoblje, mijenjaju tijek zbivanja pa se takve promjene s pravom ocjenjuju u svom značenju kao povijesne. Što se dogodilo? Od Baltičkog do Jadranskog mora podigao se nenadano, neočekivanom snagom u narodima i državama istočne Europe val tako dubokih promjena sistema kad su mnoštva progovorila iz svoje nutrine i otvorila svoje potisnute misli i skrivene težnje za slobodom. Tako se dogodila sloboda. Dogodio se prijelaz iz jednostranačkog sistema u sistem višestranačke parlamentarne demokracije. Taj val nije mimoišao ni Hrvatsku.

Danas će u starodrevnu sabornicu ući, nakon dugog razdoblja, na tajnim izborima slobodno izabrani sabornici s različitim programima da svi zajedno s dobrom voljom traže rješenja teških problema sadašnjice. Hrvatski narod i svi građani Hrvatske birali su svoje predstavnike kojima povjeravaju odgovornost za svoju budućnost i brigu za ostvarenje svih opravdanih težnji da se izgrađuje društvo na zdravim temeljima pravednosti, istine i slobode. Da se odnosi među ljudima i narodima izgrađuju na ravnopravnosti i poštovanju za život u miru i dostojanstvu svakog čovjeka. Da se ostvaruje duhovni, moralni, kulturni, ekonomski napredak hrvatskog naroda u skladu s njegovim neotuđivim suverenitetom, a za dobro i sigurnost svih građana kojima je Hrvatska lijepa domovina.

Danas će u starodrevnu sabornicu ući, nakon dugog razdoblja, na tajnim izborima slobodno izabrani sabornici s različitim programima da svi zajedno s dobrom voljom traže rješenja teških problema sadašnjice. Hrvatski narod i svi građani Hrvatske birali su svoje predstavnike kojima povjeravaju odgovornost za svoju budućnost i brigu za ostvarenje svih opravdanih težnji da se izgrađuje društvo na zdravim temeljima pravednosti, istine i slobode. Da se odnosi među ljudima i narodima izgrađuju na ravnopravnosti i poštovanju za život u miru i dostojanstvu svakog čovjeka. Da se ostvaruje duhovni, moralni, kulturni, ekonomski napredak hrvatskog naroda u skladu s njegovim neotuđivim suverenitetom, a za dobro i sigurnost svih građana kojima je Hrvatska lijepa domovina.

Hrvatski je narod velikom većinom izabrao program i od nosilaca nove vlasti očekuje mudro i razborito vodstvo, da Hrvatska bude uistinu pravna država, zajamčenih ljudskih prava i sloboda, za sve njezine stanovnike bez obzira na nacionalne, vjerske i političke razlike. Odgovornost je velika, velika je mudrost potrebna i za svjetovnu vlast poticajna je Isusova riječ da oni koji su prvi po odgovornosti za zajednicu budu poslužitelji, sluge.

Razumljivo je da je tako važan događaj i uzrok radosti koja ispunja srca mnogih sinova i kćeri hrvatskog naroda u domovini i tuđini. Željeli bismo da se s nama raduju svi građani Hrvatske, i da svi budu raspoloženi surađivati iskreno i savjesno, da svima bude dobro. Da svi žive u slozi i povjerenju. Ljudski se odnosi grade raspoloženjem srca i ispravnom savješću da svi žele dobro svima i da svi nastoje činiti dobro svima. Neka umru sve mržnje, neka se isprave nepravde, neka budu sigurni naši putevi i iskreni naši susreti. Neka svane dan pomirenja nadahnut istinom i ljubavlju.

Svim vjernicima preporučamo da trajno mole za mir i blagostanje domovine. Neka našu molitvu za Božji blagoslov novom Saboru i novoj Vladi prati zagovor presvete Bogorodice, duhovne majke svih ljudi i Nebeske Kraljice svih naroda. Njoj naši pradjedovi u starodrevnom svetištu remetskom dadoše naslov fidelissima advocata Croatiae, najvjernija odvjetnica Hrvatske. Tako neka bude. Amen.

Sabornica je tog 30. svibnja 1990. bila pretijesna za sve zastupnike i goste. Uzvanici, poput kardinala Franje Kuharića i predsjednika Islamske vjerske zajednice Šefka Omerbašića, sjedili su u prvom redu, bili su tu i predstavnici diplomatskog zbora i brojni novinari. Među njima je bio Dubravko Grakalić, danas novinar Glasa Istre, a te 90-e bio je mladi novinar Vjesnikove press agencije.

“Bila je strašno velika gužva no atmosfera je bila svečana. Ispred Sabora se okupilo nekoliko desetaka ljudi koji su pjevali “Vilo Velebita”, “Ustani bane” i druge pjesme koje su do tada bile zabranjene. Nikad u Saboru više nije bilo takvog trenutka”, prisjetio se Grakalić i dodao: “Sjećam se i da je Tuđman izašao ispred zgrade Sabora kad se dizala zastava i malo su mu oči zasuzile. Stipe Mesić se družio sa emigracijom; s ljudima koji su nama tada bili potpuno nepoznati. Nije bilo nikakvih incidenata; sve je prošlo vrlo civilizirano, bez obzira na veliku gužvu”, rekao je Grakalić.

Novoizabrani zastupnici spustili su se, predvođeni dr. Tuđmanom na središnji zagrebački trg, na kojem je pred desecima tisuća građana održana manifestacija u režiji Antuna Vrdoljaka. Uslijedio je svečani ulazak u Banske dvore, u kojima je dr. Tuđman održao svečani prijem.

Novoizabrani zastupnici spustili su se, predvođeni dr. Tuđmanom na središnji zagrebački trg, na kojem je pred desecima tisuća građana održana manifestacija u režiji Antuna Vrdoljaka. Uslijedio je svečani ulazak u Banske dvore, u kojima je dr. Tuđman održao svečani prijem.

SVETAC DANA – SV. IVANA ORLEANSKA

Sa samo 17 godina života stala je na čelo francuske vojske te u nevjerojatnom vojnom pohodu oslobodila svoju domovinu od vlasti tuđinca, a nakon dvije godine, upavši u ruke neprijatelja, osuđena i spaljena na lomači. Njezina se tragika ipak pretvorila u trijumf, jer ju je Crkva 1909. proglasila blaženom, a 1920. svetom. U nastavku pročitajte razmišljanje pape Benedikta XVI. o ovoj velikoj svetici.

Danas vam želim govoriti o Ivani Arškoj, mladoj svetici s kraja srednjeg vijeka, koja je umrla s 19 godina, 1431. Ta francuska svetica, citirana više put u Katekizmu Katoličke Crkve, posebno je bliska svetoj Katarini Sienskoj, zaštitnici Italije i Europe. Riječ je dvjema mladim ženama iz naroda, laikinjama i posvećenima djevičanstvu; dvjema mističarkama koje su bile zauzete, ne u klauzuri, već usred stvarnosti Crkve i svijeta svoga doba. One su možda najkarakterističnije predstavnice onih “snažnih žena” koje su, krajem srednjeg vijeka, neustrašivo nosile veliko svjetlo evanđelja u složena povijesna događanja. Mogli bismo ih prispodobiti svetim ženama koje su ostale na Kalvariji, blizu raspetog Isusa i Mariji, njegovoj Majci, dočim su apostoli pobjegli a sam Petar ga tri put zanijekao. Crkva je, u tome razdoblju, proživljavala duboku krizu zbog velikog zapadnog raskola, koji je trajao gotovo 40 godina. U vrijeme kada je Katarina Sienska 1380. umrla, bili su jedan papa i jedan protupapa; kada se Ivana rodila, a to je bilo 1412., bili su jedan papa i dvojica antipapa. Zajedno s tim raskolom u Crkvi, vladali su stalni bratoubilački ratovi među europskim kršćanskim narodima, od kojih je najdramatičniji bio beskrajni “Stogodišnji rat” između Francuske i Engleske.

Ivana Arška nije znala ni čitati ni pisati, ali se njezinu dušu može duboko upoznati zahvaljujući dvama izvorima od izvanredne povijesne vrijednosti: riječ je o dvama procesima koji se tiču nje. Prvi, Proces osude (PCon), sadrži prijepis dugih i brojnih Ivaninih ispitivanja tijekom posljednjih mjeseci njezina života (veljača-svibanj 1431.) i prenosi same svetičine riječi. Drugi, Proces poništavanja osude odnosno Proces “rehabilitacije” (PNul), sadrži iskaze oko 120 očevidaca iz svih razdoblja njezina života (usp. Procès de Condamnation de Jeanne d’Arc, 3 knj. i Procès en Nullité de la Condamnation de Jeanne d’Arc, 5 knj., izd. Klincksieck, Pariz l960.-1989.)

Ivana se rodila u Domremyju, seocetu smještenom na granici između Francuske i Lorrainea. Njezini su roditelji bili vrijedni seljaci, koje su svi poznavali kao izvrsne vjernike. Od njih je primila dobar vjerski odgoj, s velikim utjecajem duhovnosti Imena Isusova, kojoj je poučavao Bernardin Sienski i koju su u Francuskoj širili franjevci. Isusovu se imenu uvijek pridruživalo ime Marijino i tako je, na temelju pučke pobožnosti, Ivanina duhovnost duboko kristocentrična i marijanska. Još od djetinjstva ona pokazuje veliku ljubav i suosjećanje prema siromašnima, bolesnima i svima koji trpe, u dramatičnom kontekstu rata.

Iz samih njezinih riječi doznajemo da je Ivanin vjerski život sazrio kao mistično iskustvo počevši od 13. godine života (PCon, I, p. 47-48). Preko “glasa” arhanđela Mihaela, Ivana se osjetila pozvanom od Gospodina da ojača svoj kršćanski život i da se osobno zauzme za oslobođenje svoga naroda. Njezin izravni odgovor, njezino “da”, je zavjet djevičanstva, s novom zauzetošću u sakramentskom životu i molitvi koja se odražavala u svakodnevnom sudjelovanju na misi, ispovijedi i čestoj pričesti, dugim trenucima molitve u šutnji pred Raspetim ili Gospinom slikom. Suosjećanje i zauzimanje mlade francuske seljanke za svoj narod koji trpi snažio je njezin mistični odnos s Bogom. Jedan od najoriginalnijih aspekata svetosti te mlade djevojke je upravo ta povezanost između mističnog iskustva i političke misije. Nakon godina skrivenog života i nutarnjeg sazrijevanja uslijedilo je kratko, ali intenzivno dvogodišnje razdoblje njezina javnog života: godina djelovanja i godina muke.

po posljednji put pričest u zatvoru i odmah odvedena na stratište na trgu stare tržnice. Zamolila je nekog svećenika da pred lomačom drži procesijski križ. Tako je umrla gledajući Isusa Raspetog i izgovarajući više put vrlo glasno Isusovo ime (PNul, I, str. 457; usp. Katekizam Katoličke Crkve, 435). Nekih dvadeset i pet godina kasnije, Proces poništenja osude, pokrenut pod autoritetom pape Kalista III., zaključuje se svečanim pravorijekom koji spomenutu osudu proglašava ništavnom (7. srpnja 1456.; PNul, II, str. 604-610). Taj dugi proces, u kojem su prikupljeni iskazi svjedoka i mišljenja mnogih teologa, koji su sva išli u prilog Ivani, iznio je na vidjelo njezinu nevinosti i potpunu vjernost Crkvi. Ivana Arška će kasnije biti proglašena svetom od pape Benedikta XV., 1920. godine.

Draga braćo i sestre, Isusovo ime, koje je naša svetica zazivala sve do posljednjih trenutaka svoga zemaljskog života, bila je kao stalni dah njezine duše, kao kucaj njezina srca, središte čitava njezina života. “Misterij ljubavi Ivane Arške”, koji je tako očarao pjesnika Charlesa Péguya, je ta potpuna ljubav prema Isusu i bližnjemu u Isusu i po Isusu. Ta je svetica shvatila da ljubav obuhvaća cjelokupnu stvarnost Boga i čovjeka, neba i zemlje, Crkve i svijeta. Isus je uvijek na prvome mjestu u njezinu životu, prema njezinu lijepom izrazu: “Našemu se Gospodinu mora prvome služiti” (PCon, I, str. 288; usp. Katekizam Katoličke Crkve, 223). Ona kaže s potpunim povjerenjem i predanjem: “Uzdam se u Boga moga Stvoritelja, ljubim ga svim srcem svojim” (isto, str. 337). Zavjetom djevičanstva, Ivana je čitavu svoju osobu posvetila isključivo jedinoj ljubavi – Isusu: to je “njezino obećanje dano Našem Gospodin da će dobro čuvati svoje djevičanstvo tijela i duše” (isto, str. 149-150). Djevičanstvo duše je milosno stanje, najviša vrijednost, za nju dragocjenija od života: to je Božji dar kojeg se mora primiti i čuvati s poniznošću i s pouzdanjem. Jedan od poznatijih tekstova iz prvog procesa odnosi se upravo na to: “Upitana da li znade je li u milosti Božjoj, odgovara: Ako nisam, Bog želi da budem; ako jesam, Bog me želi u njoj sačuvati” (isto, str. 62; usp. Katekizam Katoličke Crkve, 2005).

Naša svetica živi molitvu u obliku stalnog dijaloga s Gospodinom, koji prosvjetljuje također njezin dijalog sa sucima i ulijeva joj mir i sigurnost. Ona moli s pouzdanjem: “Premili Bože, u čast vaše svete muke, molim vas da mi, ako me ljubite, objavite kako moram odgovoriti tim crkvenim ljudima” (isto, str. 252). Ivana razmatra Isusa kao “Kralja neba i zemlje”, Tako je, na svojem stijegu, Ivana dala naslikati sliku “Našega Gospodina koji drži zemlju” (isto, str. 172): slika je to njezine političke misije. Oslobođenje njezina naroda je djelo ljudske pravednosti, kojeg Ivana čini u ljubavi, iz ljubavi prema Isusu. To je lijepi primjer svetosti za laike zauzete u političkom životu, prije svega u najtežim situacijama. Vjera je svjetlo koje vodi čovjeka u svakoj odluci, kao što će to posvjedočiti, stotinu godina kasnije, drugi veliki svetac, Britanac Thomas More. Ivana u Isusu kontemplira također čitavu stvarnost Crkve, nebesku “Crkvu pobjednicu”, kao i zemaljsku “vojujuću Crkvu”. Prema njezinim riječima “Naš Gospodin i Crkva su jedno” (isto, str. 166). Ta tvrdnja, citirana u Katekizmu Katoličke Crkve (br. 795), ima doista herojski karakter u kontekstu Procesa osude, pred njezinim sucima, crkvenim ljudima, koji su je progonili i osudili. U Isusovoj ljubavi Ivana nalazi snagu da ljubi Crkvu sve do kraja.

Sviđa mi se podsjetiti da je sveta Ivana Arška imala snažan utjecaj na jednu suvremenu mladu sveticu: Tereziju od Djeteta Isusa. U potpuno drukčijem životu, provedenom u klauzuri, karmelićanka iz Lisieuxa se osjećala vrlo bliskom Ivani, živeći u srcu Crkve i sudjelujući u Kristovim patnjama za spasenje svijeta. Crkva ih je ujedinila kao zaštitnice Francuske, nakon Djevice Marije. Sveta je Terezija izrazila želju da umre kao Ivana, izgovarajući Isusovo ime (Manoscritto B, 3r) i bila je nošena istom velikom ljubavlju prema Isusu i bližnjemu, življenoj u posvećenom djevičanstvu.

Draga braćo i sestre, svojim svijetlim svjedočanstvom, sveta Ivana Arška nas poziva na visoku mjeru kršćanskog života: učiniti od molitve nit vodilju naših dana; imati puno povjerenje u vršenju Božje volje, kakvagod da ona bila; živjeti ljubav bez posebnih naklonosti, bez granica i crpeći, poput nje, u Isusovoj ljubavi duboku ljubav prema njegovoj Crkvi. Hvala! (kateheza pape Benedikta XVI., 2011.)

Molitva sv. Ivani Orleanskoj

Vječni Oče, dao si nam sv. Ivanu Orleansku po svojoj neograničenoj ljubavi i milosrđu koje imaš za nas. Ponizno molimo da nam pošalješ Duha Svetoga, po kojem riječ s Tvojih usta doseže uši vjernih. Dopusti mi da budem svjedok Tvom Sinu Isusu Kristu baš kao što je to bila sv. Ivana Orleanska. O Isuse, obdari me hrabrošću da činim po Tvojoj volji, tako da mogu biti u skladu s našim Nebeskim Ocem. Zahvaljujem ti na daru Tvoje ljubavi, za koju se nadam da ću jednog dana u potpunosti razumjeti. Amen.

Preuzeto s bitno.net

MISNA ČITANJA – 30. SVIBNJA 2025.

VI. vazmeni tjedan

Svagdan

Psaltir

2. tjedan psaltira

Misao iz evanđelja dana

Radosti vaše nitko vam oteti neće!

Čitanja:

Dj 18,9-18; Ps 47,2-7; Iv 16,20-23a

Boja liturgijskog ruha:

bijela

Imendani:

Ferdinand, Ivana Arška, Feliks

Prvo čitanje:

Dj 18,9-18

Mnogo je naroda mojega u ovome gradu.

Čitanje Djela apostolskih
Kad je Pavao bio u Korintu, reče mu Gospodin jedne noći u viđenju: »Ne boj se, nego govori i ne daj se ušutkati!« Ta ja sam s tobom i nitko se neće usuditi da ti naudi. Jer mnogo je naroda mojega u ovome gradu.« Tako se zadrža godinu i šest mjeseci naučavajući među njima riječ Božju.
Ali dok je Galion bio prokonzul Ahaje, navališe Židovi jednodušno na Pavla, dovukoše ga u sudnicu i rekoše: »Ovaj potiče ljude da protiv zakona štuju Boga.« Pavao samo što nije zaustio kadli Galion reče Židovima: »Da je posrijedi zločin kakav ili nedjelo opako, saslušao bih vas, Židovi, kako je pravo; je li pak raspra o riječi i imenima i nekom vašem zakonu, proviđajte sami; u tome ja ne želim biti sudac.« I otpremi ih iz sudnice. A oni svi pograbiše nadstojnika sinagoge Sostena i stadoše ga šibati pred sudnicom. Galion nije za to ništa mario.
Pavao osta još podosta vremena, a onda se oprosti s braćom pa pošto se u Kenhreji ošiša jer imaše zavjet, zaplovi prema Siriji, a s njime i Priscila i Akvila.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 47,2-7

Pripjev: Gospodin je kralj nad zemljom svom.

Narodi svi, plješćite rukama,
kličite Bogu glasom radosnim.
Jer Gospodin je to – svevišnji, strašan,
kralj velik nad zemljom svom.

Narode je nama podložio,
pogane stavio pod noge naše,
baštinu nam odabrao –
ponos Jakova, svoga ljubimca.

Uzlazi Bog uz klicanje,
Gospodin uza zvuke trublje.
Pjevajte Bogu, pjevajte,
pjevajte kralju našemu, pjevajte!

Evanđelje:

Iv 16,20-23a

Radosti vaše nitko vam oteti neće!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Zaista, zaista, kažem vam:
vi ćete plakati i jaukati,
a svijet će se veseliti.
Vi ćete se žalostiti,
ali žalost će se vaša okrenuti u radost.
Žena kad rađa, žalosna je
jer je došao njezin čas;
ali kad rodi djetešce,
ne spominje se više muke
od radosti što se čovjek rodio na svijet.
Tako dakle i vi:
sad ste u žalosti,
no ja ću vas opet vidjeti;
i srce će vam se radovati
i radosti vaše nitko vam oteti neće.
U onaj me dan nećete ništa više pitati.«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za litutgijski pastoral

Fra Petar Ljubičić: UZAŠAŠĆE Gospodina našega Isusa Krista

Svake godine, četrdeset dana nakon Uskrsa, slavimo Blagdan Uzašašća Gospodinova na nebo.

Blagdan Uzašašća je blagdan radosti i kršćanske nade. Isus je došao k nama, trpio i umro za nas na križu i treći dan uskrsnuo i potom nakon četrdest dana okupio je svoje učenike, podigao ruke da ih blagoslovi, ojača u vjeri, učvrsti u nadi i raspali u ljubavi i uzašao na nebo. I tako se žalost učenika zbog rastanka pretvorila u radost i utjehu. 

I ove godine želimo se sjetiti obećanja dana apostolima kako će taj isti Isus koji je na današnji dan uznesen na nebo isto tako doći kao što je otišao. Taj njegov dolazak zbit će se na kraju svih vremena. Ali dan koji će biti posljednji nije nama, niti ikome, poznat. Naše iščekivanje Isusova povratka još traje.
Nakon što se četrdeset dana ukazivao svojim učenicima i uvjeravao ih u činjenicu uskrsnuća, Isus je prešao u slavu Očevu.
Isus je govorio svojim učenicima prije svoga odlaska kako trebaju biti njegovi svjedoci i propovijedati Radosnu vijest svima.

“Uzašao je na nebo”. Vratio se k Ocu, ali nije ostavio nas: s nama je, među nama je – po-ruka je svetkovine UZAŠAŠĆA. Krist je doduše uzašao na nebo ali nas nije ostavio. On nas je spasio. Rekao je: “Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta…!”

Pokazao nam je tko smo, što smo i kamo idemo?
Tko s Bogom živi, s Bogom će biti u vječnosti i radovati se i uživati…
Koliko budemo svojim životom Kristu sličniji, toliko će i naš uspon prema nebu biti lakši.
Uzašašće je Isusovo potvrdilo i opravdalo naš kršćanski optimizam.
Živimo radosno u svojoj vjeri, jer ne ostajemo na zemlji. Ovdje smo kratko.

Događaj uzašašća jedna je od temeljnih istina našega kršćanstva jedan od stupova-nosača našega života.

Prije svoga Uzašašća na nebo rekao je Isus svojim učenicima: “Ja idem k Ocu da vam pripravim mjesto. A kad odem i za vas mjesto pripravim, opet ću doći i vas uzeti k sebi da i vi budete gdje sam ja” (Iv 14,2).
Kolike li utjehe u ovim riječima Isusovim?! Isus je uzašao na nebo, ne samo zato jer je nebo njegov pravi stan, nego i radi nas, da i nama pripravi mjesto na nebu gdje ćemo otpočinuti nakon dugoga i napornog puta po ovoj dolini suza.

“Dom, domovina, zavičaj, nebo”, – to su riječi koje tako snažno pokreću i diraju ljudsko srce, kao malo koja druga riječ u ljudskom govoru. Jedva da ima još koji drugi osjećaj koji tako bolno razdire srce i dušu kao bol za domom, domovinom, zemaljskom, a još više nebeskom. Mnogi sveci toliko su čeznuli za nebeskom domovinom da bi od tog bola gotovo mogli i umrijeti.

Gdje je nebo? Riječ nebo ima dva značenja. Nebo je materijalno, a stan Boga je duhovan, jer je Bog duh. Dakle stan Božji nije materijalan, vidljiv, opipljiv.
Bog je duhovno posvuda, posebno u srcu čovjeka, stvorena na njegovu sliku. U tom smislu je slavni učenjak Fabre izjavio: “Ja ne vjerujemu Boga, ja ga vidim!”
Nije pronašao Boga svojim tjelesnim očima nego ga je upoznao zahvaljujući svjetlu vjere. Upoznao je njegovu nazočnost i njegovo djelovanje.

Već kralj David toliko je čeznuo za nebom da je govorio: “Kad ću doći i lice tvoje gledati?” Sveti Pavao bolno je uzdisao: “Tko će me osloboditi od ovoga smrtnoga tijela? Želim se rastaviti i biti s Kristom.”
Sveti Franjo izgarao je od želje da smije poći kući, u nebo, i zato je često govorio: “Gadi mi se zemlja kad mislim na nebo.”

Biskup Sailer pripovijeda o jednom malom prvopričesniku koji je Djetetu Isusu napisao pismo i postavio ga iza tabernakula. Sadržaj pisma bio je: “Dragi Isuse, na ovom svijetu nije više lijepo. Meni se ovdje više ništa ne sviđa. Ja bih htio kući, kući u nebo!” Četrnaest dana iza toga mališan je već zaista bio kod kuće, u nebu.
Svakoga dana za 24 sata bliže smo svome izbavljenju, bliže svojoj domovini, bliže nebu, bliže vječnoj Ljubavi, bliže vječnoj sreći!

Isusu pred svetohraništem možemo i mi reći: i mi bismo htjeli kući, k tebi! U divno nebo! Bol za nebom veoma je teška! Jer gore kod tebe čeka nas ona sreća i blaženstvo o kojoj govori Sveto pismo: „Niti je oko vidjelo, niti uho čulo, niti srce ljudsko osjetilo što je Bog pripravio onima koji njega ljube!” I nemirno je srce naše. I nemirno ostaje srce naše tako dugo, dokle god ne počine, dokle god se ne smiri kod kuće – u nebu u Bogu svome!

Naša nebeska Majka Marija došla je k nama da nam pomogne doći u nebo. Kada nas zove da se svaki dan obraćamo, da čvrsto u Boga vjerujemo, da mu se klanjamo i molimo mu se srcem, želi nam reći da je to najsigurniji put koji vodi u raj.
Koje iznenađenje za sve naas!? Koja će to radost biti, možemo samo slutiti.
Isplati se danas biti katolik. Zahvalimo se Bogu što nam je Mariju poslao da nas pouči i povede u raj.

Isus je otišao da se vrati…
Sva je mudrost našega života: biti spreman, dočekati ga. Biti spreman – spremati se.

Zanimljiv je razgovor jednoga misionara s jednim Indijcem.
Pitao je misionara: “Vjerujete li, da će doista Krist opet doći?”
– “Da, ja to vjerujem!”
– A onda će Indijac: “Svakoga jutra prije nego odem na posao ja molim: Gospodine, daj da tako živim – da mogu stati preda Te, ako Ti danas dođeš!”
Evo, što nam je činiti!!!

– Zato nas ne zavaravaju izjave nevjernika.
Jedan ruski kozmonaut izjavio je: „Išao sam na nebo i tamo Boga nigdje ne nađoh!“ Jedan svećenik iz Moskve odgovorio mu je: „Ako nisi Boga sreo na zemlji, nećeš ga nikada sresti na nebu!“

– Bog djeluje u svijetu u i našim srcima… Sjetimo se svetoga Stjepana kako umire gledajući otvorena nebesa i Sina Božjega… svetoga Pavla koji se obraća pred Damaskom… i onoga razbojnika s Isusove desne strane… Na njegove riječi: “Sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo!” Isus mu odgovara: “Još danas ćeš biti sa mnom u raju”.

Nebo je dakle u nama i u drugima. Trebalo bi ga samo otkriti. Nemojmo zamišljati Boga i njegova Sina kao onoga koji stanuje na oblacima.
Bog je posvuda, nebo je posvuda za one koji ga ljube: “Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ, pa će i moj otac ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti!”

Za lansiranje rakete u svemir potrebno je snažno i skupo gorivo. Da se sjedinimo s Bogom i da druge sjedinimo s njim, dovoljno je ljubiti i iz ljubavi živjeti.
Ne zaboravimo na dan svoga uzašašća svima nam je Isus otvorio vrata u nebo – u vječni, sretni život. Budimo pozorni da ih ne zatvorimo opakom grješnom rukom.
Nastojmo živjeti tako da budemo spremni stati pred Krista i poći, ako on danas dođe.
Blago svakome onome tko tako bude živio.  

Bogataš i nebo

Doznao sam, gdje se nalazi nebo?

Neki je župnik na blagdan Uzašašća zanosno propovijedao o nebu – raju. Kad je izišao iz crkve, pristupi k njemu jedan bogati čovjek i veli mu: “Velečasni, vi ste danas vrlo lijepo govorili o nebu, ali niste nam rekli gdje se nebo nalazi?”

Svećenik će mu na to: “Odmah ću vam pokazati. Gore u onoj kući, na zadnjem katu nalazi se siromašna udovica sa svoja dva sinčića. Svi su bolesni, gladni, nalaze se u velikoj bijedi. Pošaljite nekoga da ih posjeti i dajte im hrane, drva i odjeće. Zatim uzmite Sv. pismo i pročitajte poglavlje 25. Matejeva evanđelja, gdje Krist govori o sudnjem danu. Ja sam uvjeren da ćete odmah doznati gdje je nebo. Ako ne doznate, dođite k meni i ja ću vam pokazati!”
Bogati gospodin posluša župnika. Istoga dana posjeti bolesnicu i obilato je nadari.
Vrativši se župniku veli mu: “Velečasni, ne samo da sam doznao gdje je nebo, nego sam u nj i ušao. Ne mogu vam kazati što u duši osjećam, nikada nisam bio tako sretan.”

Bogu služiti najveća je čast
“Kristu služiti – to je nad sve časti;
Njega Ijubiti – nema veće slasti;
Njega slijediti – to je veličina;
Sve drugo je varka i taština!”

“Čim sam povjerovao da postoji Bog, shvatio sam
da ne mogu drukčije nego živjeti samo za njega.”

“Ako je naša vjera istina, ako je Evanđelje Božja riječ,
mi smo dužni vjerovati i nasljedovati je!”
(Charles de Foucauld)

Pin It