Gospina poruka preko vidjelice Marije Pavlović – Lunetti, 25. veljače 2026.:
“Draga djeco! U ovom milosnom vremenu iznova vas pozivam da prikažete vaše živote Bogu, da vas on vodi prema uskrsnuću preko vašeg osobnog obraćenja. Dječice, Bog vam je blizu i vaše molitve uslišava, ali vi ste uspavani i zato me poslao k vama da vas probudim i da svijetlite svetošću kao proljetni cvijet. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.” (S crkvenim odobrenjem)
Gaza je tada brojila mali broj kršćana. Novi je biskup u vrijeme velike suše izmolio obilnu kišu pa je to čudesno uslišanje djelovalo na ljude te se preko 100 pogana obratilo na kršćanstvo
Životopis ovoga svetog biskupa Gaze u Palestini dugujemo njegovu učeniku i kasnije đakonu Marku, koji je po zvanju bio krasopisac. Iako u tom životopisu ima uljepšanih mjesta, drži se ipak da je bar 90 posto povijesna istina. Uzevši u obzir vremensku udaljenost to je odlično. Sveti Porfirije se rodio u veoma bogatoj obitelji u Solunu godine 347. Oko godine 378. ostavio je svijet te se povukao u Egipat u pustinju i ondje provodio monaški život.
Ostaje u pustinji pet godina, a zatim je pošao u Palestinu gdje je živio daljnjih pet godina u jednoj spilji kraj rijeke Jordana. Kako je provodio odviše strog život, naškodio si je zdravlju. Zato je pošao u Jeruzalem da bi ondje obišao svakom kršćaninu najsvetija i najdraža mjesta. Dok se uspinjao na Kalvariju, ukaže mu se na Križu Raspeti Krist i Porfirije osjeti olakšanje i spozna da su mu rane zacijelile. Tu je upoznao Marka, svog kasnijeg životopisca i suradnika. Poslao ga je u Solun da riješi pitanja njegove baštine, jer je Porfirije imao još mlađe braće. Marko je taj posao sretno obavio, a kad se vratio, našao je svoga prijatelja potpuno zdrava. Porfirijevo čudesno ozdravljenje postalo je utjeha za brojne bolesnike s ranama na nogama.
Evo kako opisuje Porfirijev ćudoredni profil njegov životopisac: “Bio je čovjek bez mane, blag, pobožan, više od drugih posjedovao je dar tumačenja Svetog pisma, rješavanja poteškoća koje se u njemu nalaze te zatvaranja usta krivovjercima i nevjernicima. Ljubio je siromahe, lako bi se raznježio i to brzo čak do suza. Porfirije je dijelio svoja dobra ne samo u Jeruzalemu već i u okolnim selima, a znatan je dio dao i samostanima u Egiptu koji su bili jako siromašni.”
Zbog svoje prevelike darežljivosti sam je osiromašio pa je neko vrijeme obavljao zanat postolara. Jeruzalemski biskup Ivan čuo je mnogo o svetom Porfiriju, o njegovim vrlinama, pa ga je upoznao i kasnije zaredio za svećenika te mu povjerio čuvanje najsvetije kršćanske relikvije, dijelove križa na kojem je Spasitelj dovršio djelo otkupljenja. Postavši svećenik, Porfirije nije ništa promijenio u svom strogom načinu života i u svojim neprestanim postovima. Godine 395., nakon smrti biskupa u Gazi, metropolit Cezareje u Palestini posvetio je Porfirija za biskupa obudovjele biskupije.
Gaza je tada brojila mali broj kršćana. Novi je biskup u vrijeme velike suše izmolio obilnu kišu pa je to čudesno uslišanje djelovalo na ljude te se preko 100 pogana obratilo na kršćanstvo. Međutim, sljedbenici stare poganske religije nisu mirovali, već su rovarili protiv novog, revnog biskupa, i on se morao skrivati. Poslao je u Carigrad svoga suradnika Marka gdje je taj, uz potporu sv. Ivana Zlatoustoga i carskoga sobara Eutropija, od cara dobio službeno pismo po kojem su se u Gazi morali pozatvarati svi poganski hramovi. Ta se careva odredba zbog korupcije carskog službenika nije u potpunosti izvršila. Porfirijev rad Bog je pomogao novim čudesnim djelima.
Tako se spominje da je pritekao u pomoć ženi koja se mučila u preteškom porodu. Svečeva čudotvorna djelatnost izazvala je nova obraćenja, ali i tvrd postupak prema novoobraćenicima od neprijatelja kršćanskog imena. Tada je sveti Porfirije odlučio u društvu cezarejskog metropolite sam poći u Carigrad. Dva su prelata za svoju stvar pridobila caricu Eudoksiju, koja je baš tada rodila sina Teodozija II. Ona im je isposlovala novi carski dekret koji je uzeo u zaštitu kršćane. Porfirije je živio još mnogo godina u kojima je učinio mnogo dobra, a i pravih čudesa. Razboljevši se dao je svojima još posljednje upute, a zatim je Bogu preporučio sve ovce svoga stada. Blago je umro u Gospodinovu miru 26. veljače 420., nakon 20 godina biskupovanja.
Izvor: Sveci.net
Tko god ište, prima.
1. tjedan psaltira
Est 4,17k-m.r-t; Ps 138,1-3.7c-8; Mt 7,7-12
ljubičasta
Aleksandar, Aleksa, Robert, Viktor, Branimir, Alka, Sandra
Est 4,17k-m.r-t
Čitanje Knjige Estere
U one dane: Kraljica se Estera, obuzeta smrtnom tjeskobom uteče Gospodinu. Pomoli se Bogu Izraelovu i kaza:
»Gospodine moj, kralju naš, ti si jedini! Dođi u pomoć meni koja sam sama, kojoj nema druge pomoći do tebe, jer opasnost je moja kao na dlanu. Ja sam od svog djetinjstva slušala u obiteljskom rodu da si ti, Gospode, izabrao Izraela među svim drugim narodima, naše očeve među svim njihovim precima u svoju trajnu baštinu i da si za njih učinio sve što si im obećao.
Sjeti se, Gospode! Objavi se u vrijeme naših jada i ohrabri me, o kralju bogova i vladaru svakoga gospodstva! Metni u moja usta primjerenu riječ pred lavom, a njegovo srce zadahni mržnjom na neprijatelja našega da zatrt bude i on i njegovi sumišljenici. A nas oslobodi rukom svojom i dođi u pomoć meni koja sam sama i nemam nego tebe, o Gospode!«
Riječ Gospodnja
Ps 138,1-3.7c-8
Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca,
jer si čuo riječi mojih usta.
Pred licem anđela pjevam tebi,
bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu.
Zahvaljujem imenu tvojem
za tvoju dobrotu i vjernost,
jer si nada sve uzveličao
obećanje svoje.
Kad sam te zazvao, uslišio si me,
dušu si moju pokrijepio.
Gospodine, tvoja me desnica spasava,
Gospodin će dovršiti što započe za me!
Gospodine, vječna je ljubav tvoja:
djelo ruku svojih ne zapusti!
Mt 7,7-12
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se.
Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao? Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!
Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci.«
Riječ Gospodnja.
Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral
Sv. Donat je bio zadarski biskup i diplomat. Drugotni je zaštitnik grada Zadra uz Sv. Stošiju čije je relikvije sam donio. Pripisuje mu se izgradnja tamošnje crkve Sv. Trojstva, koja je u 15. st. promijenila ime u crkvu Sv. Donata.
Donat je rođen u 8. stoljeću u uglednoj zadarskoj obitelji. On se svojim zaslugama i duhovnom snagom izdvaja u nizu poznatih osoba drevne Zadarske nadbiskupije.
Živio je u vrijeme careva Karla Velikoga na Zapadu i Nicefora na Istoku. Pouzdano se zna kako su biskup Donat i mletački dužd Beat bili na dvoru bizantskog cara Nicefora I. u Carigradu (tada Konstantinopolju) i kako se susret dogodio najvjerojatnije 804. godine. U ime Karla Velikog pregovarali su o razgraničenju između bizantske teme i hrvatskog kneževskog teritorija u Dalmaciji. Vjeruje se naime kako je upravo zahvaljujući tim susretima 812. zaključen Aachenski mir između Franačkoga i Bizantskog Carstva, kojim su Franci dobili Istru i Hrvatsku, a Bizant dalmatinske gradove i Veneciju.
Biskup Donat je tako mnogo pridonio da Zadar i ostali dalmatinski gradovi (Kotor, Dubrovnik, Split, Trogir, Rab, Krk i Osor) ostvare veliku autonomiju i da ujedno budu čuvari plovnih putova i trgovine. Njihova je odanost Bizantu uz prekide trajala sve do 12. st.
Također, u Carigradu dobio je na dar, između ostalih relikvija, moći Sv. Anastazije (Stošije) te ih pohranio u tadašnjoj katedrali Sv. Petra. Kasnije je katedrala posvećena Sv. Anastaziji, ili kako je Zadrani zovu Stošiji.
Biskupu Donatu pripisuje se i izgradnja čuvene zadarske crkve – rotonde Sv. Trojstva, izgrađene početkom 9. stoljeća, koja od 15. stoljeća nosi njegovo ime. Umro je oko 811., a pokopan je u upravo velebnoj crkvi Presvetog Trojstva.
Njegovi su posmrtni ostaci 1622. za vrijeme zadarskog nadbiskupa Stelle smješteni ispod glavnog oltara crkve. Crkva je desakralizirana i odvojena od biskupskoga sklopa za austrijske uprave 1798., a nakon provale Francuza u Zadar 1809. posmrtni ostaci svetog Donata prebačene su u katedralu Sv. Stošije gdje se i danas nalaze.
Njegovo ime na latinskom jeziku znači darovan – onaj čije su rođenje dugo iščekivali.
Preuzeto s nedjelja.ba
Naraštaju se ovom neće dati znak doli znak Jone proroka.
1. tjedan psaltira
Jon 3,1-10; Ps 51,3-4.12-13.18-19; Lk 11,29-32
ljubičasta
Nestorije, Cezarije, Hrvoje, Donat, Berislav, Viktorin
Jon 3,1-10
Čitanje Knjige proroka Jone
Riječ Gospodnja dođe Joni: »Ustani — reče mu — idi Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu što ću ti reći.« Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Gospodin zapovjedi. Niniva bijaše grad božanski velik — tri dana hoda.
Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: »Još četrdeset dana, i Niniva će biti razorena.«
Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega.
Glas doprije i do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo. Tada se po odredbi kralja i njegovih velikaša oglasi i objavi u Ninivi: »Ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse ništa, ni da pasu, ni da vodu piju. Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeću, da glasno Boga zazivlju i da se obrate svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je činio. Tko zna, možda će se povratiti Bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?«
Bog vidje što su učinili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio, i ne učini.
Riječ Gospodnja.
Ps 51,3-4.12-13.18-19
Smiluj mi se Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti.
Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Žrtve ti se ne mile,
kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.
Lk 11,29-32
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: »Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju.«
»Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona! Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!«
Riječ Gospodnja.
Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral
Biskup Modest je u teška vremena bio zagovornik, tješitelj i svetački primjer u strpljivosti i nepokolebljivosti svojim vjernicima.
Sv. Modest bio je jedan od biskupa drevne biskupije u Trieru. O njegovu životu imamo samo posve kratke podatke iz raznih martirologija ili rukopisa iz Njemačke i Nizozemske. Odatle je njegovo ime upisano u Rimski martirologij, najveći popis mučenika i svetaca.
On je upravljao biskupijom u Trieru u zadnjoj četvrtini V. stoljeća, kada se raspadalo Zapadno Rimsko Carstvo i kada je svuda po Europi zbog seobe naroda i provala barbara vladala sama nesigurnost. Pljačke, osvajanja i masovna ubijanja bila su svakodnevno prisutna. U to teško doba jedina svijetla točka bili su neustrašivi sveti biskupi koji su se i uz opasnost gubljenja vlastitog života znali izložiti za svoje stado. Takav je bio i biskup Modest. Bio je u ta teška vremena zagovornik i tješitelj i svetački primjer u strpljivosti i nepokolebljivosti svojim vjernicima.
On je, kako piše na Bitno.net, prema prilično pomnom proučavanju umro 486. u Trieru. Pokopan je u crkvi Svete Marije u Trieru. Ta je crkva slavna kao proštenišna, jer se u njoj čuvaju relikvije Sv. Matije, apostola. Blagdan Sv. Modesta slavi se 24. veljače, kad se prije obnove kalendara slavio blagdan Sv. Matije.
Preuzeto s nedjelja.ba
Vi, dakle, ovako molite: Oče naš, koji jesi na nebesima…
1. tjedan psaltira
Iz 55,10-11; Ps 34,4-7.16-19; Mt 6,7-15
ljubičasta
Montan, Goran, Modest, Sinerot
Iz 55,10-11
Čitanje Knjige proroka Izaije
Ovo govori Gospodin:
»Kao što dažd i snijeg s neba silaze i ne vraćaju se onamo dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni, da bi dala sjeme sijaču, i kruh za jelo, tako i riječ koja iz mojih usta izlazi, ne vraća se k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.«
Riječ Gospodnja.
Ps 34,4-7.16-19
Veličajte sa mnom Gospodina,
uzvisujmo ime njegovo zajedno!
Tražio sam Gospodina, i on me usliša,
izbavi me od straha svakoga.
U njega gledajte i razveselite se,
da se ne postide lica vaša.
Eto, jadnik vapi, i Gospodin ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba.
Oči Gospodnje gledaju pravedne,
uši mu slušaju vapaje njihove.
Lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca
da im spomen zatre na zemlji.
Pravednici zazivaju, i Gospodin ih čuje,
izbavlja ih iz svih tjeskoba.
Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca,
a klonule duše spašava.
Iz 55,10-11
Čitanje Knjige proroka Izaije
Ovo govori Gospodin:
»Kao što dažd i snijeg s neba silaze i ne vraćaju se onamo dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni, da bi dala sjeme sijaču, i kruh za jelo, tako i riječ koja iz mojih usta izlazi, ne vraća se k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.«
Riječ Gospodnja.
Ps 34,4-7.16-19
Veličajte sa mnom Gospodina,
uzvisujmo ime njegovo zajedno!
Tražio sam Gospodina, i on me usliša,
izbavi me od straha svakoga.
U njega gledajte i razveselite se,
da se ne postide lica vaša.
Eto, jadnik vapi, i Gospodin ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba.
Oči Gospodnje gledaju pravedne,
uši mu slušaju vapaje njihove.
Lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca
da im spomen zatre na zemlji.
Pravednici zazivaju, i Gospodin ih čuje,
izbavlja ih iz svih tjeskoba.
Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca,
a klonule duše spašava.
Mt 6,7-15
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete.
Vi, dakle, ovako molite:
‘Oče naš, koji jesi na nebesima!
Sveti se ime tvoje!
Dođi kraljevstvo tvoje!
Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!
Kruh naš svagdanji daj nam danas!
I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim!
I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga.’
Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.«
Riječ Gospodnja.
Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral
Danas slavimo svetoga Polikarpa, biskupa Smirne, mučenika i apostolskog oca. Rodio se godine 69, a o njemu je oko godine 190. pisao sveti Irenej, lyonski biskup, koji ga je upoznao u mladosti: “Bio je učenik apostola te prijatelj mnogima koji su vidjeli Gospodina. Sami apostoli postavili su ga za biskupa Azije u crkvi Smirne”. Obratio ga je oko 80, a za biskupa postavio oko godine 96, sveti Ivan apostol, njegov učitelj. Kao mladi biskup ugostio je svetog Ignacija Antiohijskog, također mučenika. Polikarp je bio pastir čvrste vjere i postojan Kristov sljedbenik. Krajem 154. pošao je u Rim kao predvodnik i predstavnik crkava Male Azije kako bi s papom Anicetom raspravljao o danu slavljenja Uskrsa. Nisu se složili, ali su se rastali u miru. Svojom pojavom biskup Polikarp, borac protiv gnosticizma, ulijevao je poštovanje, a svojim pisanjem hrabrio je vjernike da ustraju u trenucima progona i kušnji.
Sačuvana je njegova poslanica Filipljanima, u kojoj ih potiče na molitvu, na vjernost evanđelju i nauku njihovog učitelja svetoga Pavla. Mrzitelji Radosne vijesti, rimski pogani, uhvatili su Polikarpa i izložili ga strašnim mukama na današnji dan, 23. veljače 155, na stadionu u Smirni (danas Izmir u Turskoj). Kad su ga pozvali da prokune Krista, uzviknuo je: „Osamdeset i šest godina mu služim i ništa mi na žao nije učinio. Kako mogu grditi svoga kralja koji me spasio.“ Starca su stavili na lomaču i zapalili. Mučitelji su ga htjeli prikovati za stup da lakše podnosi muke, ali on je to odbio. Dok se vatra širila oko njega, sjao je poput užarene peći, a naokolo se osjetio ugodan miris tamjana. Plamen mu nije naudio pa su ga usmrtili bodežom, a zatim ga spalili. Zazivaju ga kod uhobolje i dizenterije.
Preuzeto s zupajastrebarsko.hr
Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.
1. tjedan psaltira
Lev 19,1-2.11-18; Ps 19,8-10.15; Mt 25,31-46
ljubičasta
Polikarp, Romana, Grozdan
Lev 19,1-2.11-18
Čitanje Knjige Levitskog zakonika
Gospodin reče Mojsiju: »Govori svoj zajednici Izraelaca i reci im:
Sveti budite! Jer sam svet ja, Gospodin, Bog vaš!
Nemojte krasti; nemojte lagati i varati svoga bližnjega. Nemojte se krivo kleti mojim imenom i tako oskvrnjivati ime svoga Boga.
Ja sam Gospodin!
Ne iskorišćuj svoga bližnjega niti ga pljačkaj! Radnikova zarada neka ne ostane pri tebi do jutra. Nemoj psovati gluhoga niti pred slijepca stavljaj zapreku. Svoga se Boga boj!
Ja sam Gospodin!
Ne počinjajte nepravde na sudu! Ne budi pristran prema neznatnome, niti popuštaj pred velikima: po pravdi sudi svome bližnjemu. Ne raznosi klevete među svojim narodom; ne izvrgavaj pogibli krv svoga bližnjega.
Ja sam Gospodin!
Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Dužnost ti je koriti svoga sunarodnjaka. Tako nećeš pasti u grijeh zbog njega. Ne osvećuj se! Ne gaji srdžbe prema sinovima svoga naroda. Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga. Ja sam Gospodin!«
Riječ Gospodnja.
Ps 19,8-10.15
Savršen je Zakon Gospodnji,
dušu krijepi;
pouzdano je Svjedočanstvo Gospodnje,
neuka uči.
Prava je naredba Gospodnja,
srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja,
oči prosvjetljuje.
Neokaljan je strah Gospodnji,
ostaje svagda;
istiniti su sudovi Gospodnji,
svi jednako pravedni.
Riječi ti usta mojih omiljele,
i razmišljanje srca moga pred licem tvojim,
Gospodine, hridi moja, otkupitelju moj!
Mt 25,31-46
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.«
»Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ‘Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’«
»Tada će mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’«
»Zatim će reći i onima slijeva: ‘Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’«
»Tada će mu i oni odgovoriti: ‘Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’. Tada će im on odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’«
»I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.«
Riječ Gospodnja.
Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijsko pastoral
Kada govorimo o Katedri svetog Petra apostola (Cathedra sancti Petri) mislimo na relikviju, papinsko prijestolje u crkvi svetog Petra u Rimu ili u prenesenom smislu na Stolicu svetog Petra ili Svetu Stolicu, što se u diplomatskom izrazu već od srednjega vijeka odnosi na samog papu i državu Vatikan (Santa sede). Blagdan Katedre svetog Petra slavio se na današnji dan u Rimu već od IV. stoljeća kao znak jedinstva Crkve sazidane na Kristovom namjesniku. To je dan kad se prisjećamo evanđeoskog teksta svetog Mateja, posebno dragog srcu svakog katolika, po kojem doznajemo da je Petar temelj naše Crkve. Isus je Petru rekao: “Ti si Petar-Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i Vrata pakla neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano i na nebesima, a što razriješiš na zemlji, bit će razriješeno i na nebesima”. Riječi „stijena“ i „ključevi“ jasno se odnose na Petrovu osobu i govore o snazi njegove vjere i vlasti koja mu je povjerena.
Već od ranih kršćanskih vremena štovala se Petrova katedra kao simbol papinske učiteljske vlasti. Nekada su je pape koristili kao prijestolje pa se često mislilo da ju je koristio i sam sveti Petar, no papama ju je 875. darovao car Karlo Ćelavi. Očuvana je do danas i sastoji se od tri dijela. Najstariji potječe iz apostolskih vremena, drugi, od bjelokosti iz V. ili VI. stoljeća, a najnoviji je onaj iz razdoblja od IX. do XI. stoljeća. Pozlaćenu brončanu oplatu izradio je od 1647. do 1653. slavni kipar i arhitekt Gian Lorenzo Bernini. Današnja svetkovina podsjeća nas katedrom svetoga Petra kao svojevrsnim trajnim simbolom na činjenicu da je Krist Gospodin imenovao svoga namjesnika na zemlji, namijenio mu ulogu učitelja i pastira, a njegova služba i misija proteže se kao neprekinuti, neraskidivi lanac sve do modernih vremena. „Vrata paklena“ njegovu Crkvu neće i ne mogu nadvladati.
Izvor: zupajastrebarsko.hr
