Author

FMteam

Browsing

7. DAN- Neprekidna devetnica svetoj Misi

Neka vam je blagoslovljen današnji dan i blagdan PRESVETOG IMENA ISUSOVA. Snagom imena Isusova opraštaju nam se grijesi. Snagom imena Isusova događaju se i čudesa. Snagom imena Isusova mnogi su progledali, izliječili se, uskrisili i spasili se. Zato se uvijek čvrsto uzdajemo u Presveto Ime Isusovo. U Njemu je naša snaga i moć, i naše vječno spasenje.

Danas je i prvi petak u mjesecu. Već je duga tradicija u katoličkom svijetu da se prvi petak u mjesecu posebno štuje Srce Isusovo, a napose na način da se tada ispovjedi i na svetoj misi pričesti. Jedna od snažnih pobožnosti je i pobožnost devet prvih petaka Srcu Isusovu. Kako bismo izvršili ovu pobožnost potrebno je svaki prvi petak u mjesecu, kroz devet mjeseci ići na Svetu Misu i pričestiti se s nakanom čašćenja Presvetog Srca Isusova i da učinimo zadovoljštinu za sva nepoštovanja ljudi prema Presvetom sakramentu. Početak devetnice može biti bilo koji mjesec u godini. Izvrstan način da započnemo Novu Godinu.

Jučer nas je u župi zatekla tužna vijest. Život su izgubila dva malena brata. Ovim putem želimo vas pozvati da njihovu obitelj uključimo u molitve. Neka im dragi Bog da snage i Gospa, draga Majčica naša neka ih čuva i utješi.

Današnji poticaj za molitvu, uz napomenu najvažnije je sudjelovanje na svetoj Misi.


7. DAN- Neprekidna devetnica svetoj Misi

1. Zaziv Duha Svetoga

O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!

Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!

Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!

Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!

Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!

Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslome Sinu mu,
sa Tješiteljem presvetim
nek bude sada i uvijeke. Amen.

– Pošalji Duha svojega i postat će. (Aleluja)
– I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)

Pomolimo se: Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

2. Žalosna otajstva Gospine krunice

1. Koji se za nas krvlju znojio.

U prvom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako se Gospodin naš Isus Krist u vrtu na Maslinskoj gori molio svome Ocu nebeskom te se znojio krvavim znojem.

2. Koji je za nas bičevan bio.

U drugom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist bio u dvoru Pilatovu privezan za stup i nemilo bičevan.

3. Koji je za nas trnjem okrunjen bio.

U trećem žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist bio okrunjen trnovom krunom.

4. Koji je za nas teški križ nosio.

U četvrtom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist, osuđen na smrt nosio na Kalvariju preteški drveni križ.

5. Koji je za nas raspet bio.

U petom žalosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist bio raspet na križu između dva razbojnika pred očima svoje žalosne majke Marije.

3. Evanđelje dana

Evanđelje: Iv 1,29-34

Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: »Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!«

»Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.« I posvjedoči Ivan: »Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ‘Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.«

4. Kratki poticaj za razmišljanje

Ime Isusovo jedan od izrazitih franjevačkih blagdana. Franjevački se kalendar otvara u godini blagdanom presvetoga Imena Isusova. To je „Ime nad svakim imenom“ (Fil 2,9), upisano svakoga dana u sveopći crkveni kalendar, s Isusovim Imenom započinje nova era, Kristova era, započinje kopernikanski obrat u povijesti svijeta i tijeku vremena.

Dvije tisuće godina su prošle otkako je anđeo rekao i Josipu u snu, a i Gabrijel Mariji u Nazaretu da se dijete treba zvati Isus. Na samu Novu godinu čitamo u misnom evanđelju Lukin odlomak o tome kako je dječak osmi dan obrezan i kako mu je dano ime „Isus, kako ga je anđeo bio prozvao prije njegova začeća“ (Lk 2,21).

U Lukinu Evanđelju anđeo Gabrijel donosi blagovijest Mariji: „Evo začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus“ (Lk 1,31). A u Mateja blagovijest je upućena Josipu u snu, preko anđela, koji je tumač Božje blizine i objave: „Ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus. On će spasiti narod svoj od grijeha njegovih“ (Mt 1,20-21).

U samome imenu skriva se silna i moćna poruka i sadržaj – Isus će biti novi vođa Božjega naroda. Kao što je nekoć Jošua nakon Mojsija uveo narod u Obećanu zemlju, tako će i ovaj novi Jošua – Isus uvesti narod u novo, mesijansko vrijeme.

Poznat je Isusov monogram koji je u katoličku kršćansku pobožnost uveo franjevac sveti Bernardin Sijenski – IHS. Od njegova vremena taj se znak nalazi često uklesan u kamenu, na dovratcima domova. Mnogi taj monogram tumače kao kraticu latinskoga: „Jesus – hominum – Salvator – Isus, Spasitelj ljudi“. No to su tri početna velika slova grčkoga IESOUS, gdje je drugo slovo ‘eta’ a piše se kao naše veliko H, a treće je ‘sigma’, veliko S. Taj će Bernardinov monogram preuzeti sveti Ignacije Lojolski kao grb svoje Družbe Isusove s geslom: „In Nomine Jesu – U Ime Isusovo!“ Često se čuje taj uzvik i iz naših usta kad počinjemo neki posao: „U Ime Isusovo!“

O snazi Isusova imena najznačajnije je izvješće svetoga Luke u Djelima apostolskim o prvom čudu u povijesti Crkve – ozdravljenje čovjeka hroma od rođenja (usp. Dj 3,1; 4,22). Apostoli Petar i Ivan ulaze u Hram na molitvu. Ondje čovjek, hrom od majčine utrobe, molećivo vapije za milostinju. Petar progovara: „Srebra i zlata nije u mene, ali što imam – to ti dajem: u Ime Isusa Krista Nazarećanina ustani i hodaj!“

I kad su se dvojica apostola morali braniti pred židovskim Velikim vijećem zbog te intervencije, Petar održi govor o Isusu Kristu koji zaključuje izričajem i priznanjem: „Nema ni u kome drugom imenu spasenja! Nema uistinu pod nebom drugoga Imena dana ljudima po kojima se možemo spasiti“ osim u Imenu Isusa Krista (usp. Dj 2,12).

Veličajan je i odlomak iz Poslanice Filipljanima – bogoslužni himan Isusu Kristu – koji se ponizio do smrti na križu, a onda bio uzvišen, da se na Ime Isusovo prigne svako koljeno na nebu, zemlji i u podzemlju, te da svaki jezik prizna: Isus Krist je Gospodin – Kyrios (usp. Fil 2,6-9). Sjetimo se i prizora s djetetom Isusom u Hramu, gdje ga starac, proročki lik, Šimun uzima u naručje, slavi Boga zbog njega, prepoznaje u njemu svoju životnu nadu, svoje očekivanje, sve ono čemu se u životu radovao.

Radost očinjega vida, to je za njega Isus. Izgovara proročke riječi. Sad može odstupiti u miru kao spašenik; ovo dijete koje drži na svojim rukama gospodar je svemira. Jednom će to dijete odrasti i svojim životom dokazati gdje je smisao čovjekova života. Nitko se ne smije zadovoljiti manjim od onoga za što je čovjek određen, a to je biti Božji sin i Božja kćerka ovdje na zemlji. Imati udjela u Isusovoj osobi i poslanju.

Bez Isusa jednostavno ne možemo. Kad čovjek (po)gleda unatrag, tek tada sagledava koliko nam je ta osoba, to ime, dragocjeno, koliko bez njega jednostavno ne možemo. Ništa tu više nije slučajno, sve je nekom neobičnom logikom utvrđeno. Pojedinci su tijekom svoga života u ophođenju s njime jednostavno zaključili: Bog je spas! Bog je Spasitelj! On u Isusu spašava! To je cjelokupni smisao ovoga života, i sve na njemu odgovara jednostavno njegovu Imenu: Omen est nomen! On svim svojim bićem probija zatvore ovoga našega svijeta. Gabriel – moja je snaga Bog!

Isus je u svijetu besciljna lutanja podarivao ljudima čvrstinu, uporište, u proturječjima života stajalište na koje se ljudi mogu osloniti. Mi, rođeni iz zemaljskoga praha, pod njegovim rukama i na njegovu riječ postajemo djeca, sinovi i kćeri neba, nebeskoga Oca.

Postoji predivni himan Isusovu Imenu koji se pripisuje svetomu Bernardu, a koji je na hrvatski prepjevan kao Na Isusov se spomen sam – Jesu dulcis memoria!

Na Isusov se spomen sam
U duši budi dragi plam,
Al’ vrh milinama je svim
U milom društvu kad si s njim

Tu četvrta kitica na latinskom glasi

4.Nec lingua valet dicere,
Nec littera exprimere:
Expertus potest credere,
Quid sit Jesum diligere.

Govoriti je uzalud
Badava peru cio trud,
Tko kuša, taj tek pravo zna
Što znači ljubav Gospodnja

U ovoj kitici imamo latinski izričaj ‘expertus potest credere’. Samo iskusnik, ‘ekspert’ zna što znači ljubiti Isusa. On to može izraziti, iskusnik koji je kušao, ‘guštao’, tko se upustio u pustolovinu jer je u korijenu riječi također i grčka imenica „pirates“ – morski pustolov – gusar. Dakle, Gospodin se daje onima koji ga traže i koji ga kušaju. I slatkoću svoga imena.

Postoje riječi koje daju pečat svomu vremenu. Ljudi daju riječima smisao, podaruju vremenu smisao, ali i vrijeme utiskuje svoj pečat svakomu od nas. S obzirom na misao vodilju i riječ vodilju za cijelu jednu godinu predlažem da ne biramo nijednu drugu riječ osim riječi

„Isus“.

On, Isus, treba biti naša životna lozinka, misao vodilja, riječ koju nitko ne može potisnuti ili zasjeniti. Jer sama riječ prevedena nosi u sebi ono što ljudi nehotice hoće, za čim žude. On je ona riječ koja nam treba kad nam u životu ‘zagusti’, kad smo u nevolji, kad odašiljemo SOS signale i pozive u pomoć, kad smo brodolomci, na otvorenu moru. On spasava, on je Spasitelj. Zahvalimo mu i klanjajmo mu se u životu.

(fra Tomislav Pervan)

5. Molitve

Molitva imenu Isusovu – izmolite je danas i tako zasvirajte najljepšu melodiju za Boga

 svaka milost zadobije po zazivanju tebe, nema drugog imena ni na Nebu ni na Zemlji po kome bi se ljudi mogli spasiti. Ti si kroz stoljeća bilo utočište ožalošćenih, obrana progonjenih, jakost slabih, potpora jakih. Presveto ime Isusovo, ti si u ustima slađe od meda, istinska utjeha srca onima koji te ljube, o Ime iznad svakog imena, skriveno svim patrijarsima Starog zavjeta, a nama objavljeno kao sažetak svih najuzvišenijih otajstava Otkupitelja koja su proroci naviještali. Sva stvorenja slavite to sveto tako ljupko Ime. Kličite skupa s anđelima nebeskim: Svet, svet, svet, Gospodin Bog Sabaot, blagoslovljen onaj koji dolazi u Ime Gospodnje. Isuse, ljupko ime, božansko ime, htio bih da mogu svojom krvlju nadoknaditi sve psovke i uvrede koje se nanose tvome imenu. Obećajem da ću činiti sve što je u mojoj moći da ti ubuduće bude iskazana ona čast i slava koje zaslužuješ, i molim te za milost da uvijek budeš moja nada u životu, obrana u smrti i radost u Nebu skupa sa svim blaženicima u vječnosti. Amen.

***

Molitva svetom Mihaelu arkanđelu u borbi protvi zla

Sv. Mihaele arkanđele, brani nas u boju, budi nam u pomoći protiv zloće i zasjeda đavla. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo, a i ti poglavico Vojske Nebeske, sotonu i druge pakosne duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, Božanskom krijepošću i pakao protjeraj i strovali. Kroz bezgriješnu Djevicu Mariju. Kroz Njezino bezgriješno začeće. Amen.

Oče naš…

***

Pod obranu se Tvoju utječemo

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli vazda oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.

Blagdan Imena Isusova – ‘Ime nad svakim imenom’

Štovanje presvetog imena Isusova osobito je proširio franjevac sv. Bernardin Sijenski. Kao liturgijski spomen, ponajprije u Franjevačkom redu, slavi se od 1530.


Presveto ime Isusovo je blagdan posvećen Gospodinu Isusu. Ime Isus, hebrejski Je(ho)sua, nadjenuo je Bog Otac svom utjelovljenom Sinu koji je rođen od Djevice Marije, a znači “Bog je Spasitelj”.

Sv. Pavao je rekao: “Ime nad svakim imenom!” (Fil 2,9). Veliki zaljubljenik u Isusa Krista, sveti Franjo Asiški, bio je osjetljiv za sve što je bilo u vezi s Gospodinom, a naročito na Ime Isusovo. Kad je izgovarao Isusovo ime, činio je to silnim žarom, a braću je opominjao: “Kad Njegovo ime čujete, poklonite mu se sa strahom i poštovanjem, licem do zemlje (Neh 8,6). Ime mu je Gospodin Isus Krist, Sin Svevišnjega (Lk 1,32), koji je blagoslovljen u vjekove (Rim 1,25).”

Presveto ime Isusovo u liturgijskim slavljima počelo se osobito štovati od XIV. st. kao liturgijski spomen, ponajprije u franjevačkom redu slavi se od 1530. godine. Štovanje Presvetog Imena Isusova potaknuo je sveti Bernard iz Clairvauxa, a najveći promicatelji bili su sveti Bernardin Sijenski, sveti Ivan Kapistran i sveti Leonardo de Porto Maurizio. Sveti Bernardin Sijenski podizao je zastavu s natpisom IHS, a kasnije se taj ukras klesao u kamen i urezivao u drvo. Sveti Bernardin i sv. Ivan Kapistran nosili su sa sobom monogram Presvetog Imena Isusova po naseljima u kojima su propovijedali i u tom znaku blagoslivljali bolesnike.

Događala su se brojna čudesa i ljudi su se klanjali pred znakom Imena Isusova. Zbog toga je čak pokrenut postupak protiv sv. Bernardina pred sudištem pape Martina V. Sv. Ivan Kapistran uspio je ne samo obraniti sv. Bernardina na tom sudu već je i sam papa Martin V. odobrio i pomagao, a i sudjelovao u procesiji s drvenom pločicom s Presvetim Imenom Isusovim, koja se čuva u bazilici Santa Maria u Aracoeli u Rimu.

Blagdan imena Isusova uvršten je 1721. u glavni kalendar Crkve, a reformom pape Pija X., slavi se na današnji dan, 3. siječnja. Presvetom imenu Isusovu posvećene su mnoge župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva.

U ime Isusovo sve započinjemo i činimo. Ono je presveto i preslatko Ime, blagoslov, sreća, utjeha i spas. Posjeduje moć i veliku snagu. Ime Isus znači “Bog pomaže” ili “Bog spašava”. Snagom imena Isusova spašavamo se. Tko prizove Ime Gospodnje, bit će spašen. Sjetimo se riječi Isusovih: “U moje ime izgonit ćete zle duhove, liječit ćete bolesne.”

Snagom imena Isusova opraštaju nam se grijesi, snagom imena Isusova događaju se čudesa, snagom imena Isusova mnogi su progledali, izliječili se, uskrisili i spasili se. U njemu je naša snaga i moć i naše vječno spasenje. Neka nam to sveto ime bude uvijek u srcu, u mislima i na usnama.

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 3. SIJEČNJA 2025.

Evo Jaganjca Božjega!

Božićno vrijeme

Petak, 3. 01. 2025.

Svagdan ili: Presveto Ime Isusovo

ČITANJA:
1Iv 2,29 – 3,6; Ps 98,1.3cd-6; Iv 1,29-34

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Danijel, Genoveva, Cvijeta, Florencije

Prvo čitanje:

1Iv 2,29 – 3,6

Tko god u njemu ostaje, ne griješi.

Čitanje Prve poslanice svetog Ivana apostola

Ljubljeni! Ako znate da je on Pravednik, znate i da je svaki koji čini pravdu od njega rođen. Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega.

Ljubljeni! sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest.I tko god ima tu nadu u njemu, čisti se kao što je on čist. Tko god čini grijeh, čini i bezakonje; ta grijeh je bezakonje. I znate: on se pojavi da odnese grijehe i grijeha nema u njemu. Tko god u njemu ostaje, ne griješi. Tko god griješi, nije ga vidio nit upoznao.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 98,1.3-6

Pripjev:

Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega.

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.

Svi krajevi svijeta vidješe
spasenje Boga našega.
Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, kliči i pjevaj!

Zapjevajte Gospodinu uz citru
uz citru i zvuke glazbala;
uz trublje i zvuke rogova:
kličite Gospodinu kralju!

Evanđelje:

Iv 1,29-34

Evo Jaganjca Božjega!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: »Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!«

»Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.« I posvjedoči Ivan: »Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ‘Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

6. DAN- Neprekidna devetnica svetoj Misi

Neka vam je blagoslovljen današnji dan i spomendan svetoga Bazilija Velikog i svetoga Grgura Nazijanskonog. Danas je i prvi četvrtak u mjesecu. Ukoliko možete izdvojite barem malo vremena danas za molitvu Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Također, četvrtak je dan ustanovljenja Svete Euharistije i svećeničkog reda pa danas posebno molimo za naše drage svećenike.

Današnji poticaj za molitvu, uz napomenu najvažnije je sudjelovanje na svetoj Misi.


6. DAN- Neprekidna devetnica svetoj Misi

1. Zaziv Duha Svetoga

O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!

Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!

Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!

Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!

Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!

Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslome Sinu mu,
sa Tješiteljem presvetim
nek bude sada i uvijeke. Amen.

– Pošalji Duha svojega i postat će. (Aleluja)
– I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)

Pomolimo se: Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

2. Radosna otajstva Gospine krunice

1. Koga si Djevice, po Duhu Svetom začela.

U prvom radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je arkanđeo Gabrijel navijestio Mariji da će začeti po Duhu Svetom i roditi Sina Božjega.

2. Koga si Djevice, Elizabeti u pohode nosila.

U drugom radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Blažena Djevica Marija posjetila svoju rođakinju Elizabetu i s njom ostala tri mjeseca.

3. Koga si Djevice, rodila.

U trećem radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Blažena Djevica Marija rodila Gospodina našega Isusa Krista u betlehemskoj špilji te ga je postavila u jasle.

4. Koga si Djevice, u hramu prikazala.

U četvrtom radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Blažena Djevica Marija četrdeseti dan poslije poroda prikazala u hramu Ocu nebeskom svoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, kojega je primio u naručje starac Šimun.

5. Koga si Djevice u hramu našla.

U petom radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Blažena Djevica Marija našla svoga dvanaestogodišnjeg Sina, Gospodina našega Isusa Krista, u hramu među učiteljima.

3. Evanđelje dana

Evanđelje: Iv 1,19-28

Evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: »Tko si ti?«, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: »Ja nisam Krist«. Upitaše ga nato: »Što dakle? Jesi li Ilija?« Odgovori: »Nisam.« »Jesi li Prorok?« Odgovori: »Ne«. Tada mu rekoše: »Pa tko si, da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?« On odgovori: »Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! — kako reče prorok Izaija.«

A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: »Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?« Ivan im odgovori: »Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate — onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.« To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.

4. Kratki poticaj za razmišljanje

„Draga djeco! I danas vas pozivam, živite u molitvi vaš poziv. Sada kao nikad prije Sotona želi ugušiti svojim zaraznim vjetrom mržnje i nemira čovjeka i njegovu dušu. U mnogim srcima nema radosti jer nema Boga ni molitve. Mržnja i rat rastu iz dana u dan. Pozivam vas, dječice, počnite iznova sa zanosom hod svetosti i ljubavi, jer ja sam radi toga došla među vas. Budimo skupa ljubav i praštanje za sve one koji znaju i hoće ljubiti samo ljudskom ljubavlju, a ne onom neizmjernom Božjom ljubavlju na koju vas Bog poziva. Dječice, neka vam nada u bolje sutra bude uvijek u srcu. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“

(Gospina poruka, 25. siječnja 2015.)

5. Molitve

Molitva svete Male Terezije za svećenike

O Isuse, vječni Veliki Svećeniče, sačuvaj svoje svećenike u svome Presvetom Srcu, gdje im nitko ne može nauditi.

Očuvaj neokaljanim njihove posvećene ruke, koje svakodnevno dodiruju Tvoje Sveto Tijelo.

Očuvaj čistima njihove usne, koje su crvene od Tvoje predragocjene Krvi.

Sačuvaj čisto od svega zemaljskoga njihovo srce, zapečaćeno uzvišenim znakom Tvoga slavnoga svećeništva.

Neka rastu u ljubavi i vjernosti prema Tebi i štiti ih od zaraze ovoga svijeta.

Snagom pretvorbe nad kruhom i vinom, daj im i snagu pretvorbe nad srcima.

Blagoslovi njihov rad bogatim plodovima i podari im krunu vječnoga života.

Amen.

***

Molitva svetom Mihaelu arkanđelu u borbi protvi zla

Sv. Mihaele arkanđele, brani nas u boju, budi nam u pomoći protiv zloće i zasjeda đavla. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo, a i ti poglavico Vojske Nebeske, sotonu i druge pakosne duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, Božanskom krijepošću i pakao protjeraj i strovali. Kroz bezgriješnu Djevicu Mariju. Kroz Njezino bezgriješno začeće. Amen.

Oče naš…

***

Pod obranu se Tvoju utječemo

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli vazda oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.

SVETAC DANA – SVETI BAZILIJE VELIKI I GRGUR NAZIJANSKI

Sveti Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski bili su među najodanijim braniteljima vjere u četvrtom stoljeću. Obojica su bili biskupi i obojica su sada sveci i crkveni naučitelji. Ova dva čovjeka upoznala su se tijekom studija u Cezareji Kapadokijskoj i učvrstila svoje čvrsto prijateljstvo u Ateni. Nakon Bazilijeve smrti, Grgur je o njihovoj vezi napisao: “Činilo se da imamo jednu dušu koja živi u dva tijela” (Orationes svetog Grgura 43:20).

Oba su sveca potjecala iz svetačkih obitelji. Bazilijeva baka po majci bila je mučenica; njegova baka po ocu, njegovi roditelji i troje njegove braće i sestara također su sveci. Grgurova oca žena je preobratila na katoličanstvo. Nakon obraćenja zaređen je za svećenika, a zatim posvećen za biskupa Nazijanca. Služio je biskupom oko 45 godina, doživjevši 90-te. Ovi sveci roditelji imali su troje djece, od kojih su svi postali sveci.

U vrijeme kada su živjeli sveti Grgur i Bazilije, Crkva, tijelo Kristovo, patila je od pandemije arijanizma, krivovjerja koje niječe Kristovo božanstvo. Ova je hereza bila poput bolesti koja je zarazila Crkvu. Arijanstvo je ušlo u krvotok Kristova tijela i oslabilo svaki ud i mišić, uzrokujući grčeve, nasilne ispade i duboke podjele i među biskupima i među vjernicima. Jasno učenje i hrabro biskupsko vodstvo svetih Bazilija i Grgura pomoglo je Crkvi da ozdravi, iskorijeni ovo krivovjerje i obnovi jedinstvo vjere na Istoku. Ali nisu svi toplo pozdravili njihov trud. Oboje su jako patili. Od cara, mnogih biskupa, te drugoga klera i laika, primili su mnoga zlostavljanja, klevete, fizičke napade i prijetnje. Kroz sve to, ostali su vjerni svom propovijedanju te smireni i usredotočeni u svojoj odluci, obnavljajući dublje i drevnije jedinstvo Kristovim vjernicima. Danas su njihovi opsežni spisi među nadahnutijim, najpronicljivijim i najuvjerljivijim učenjima rane Crkve, posebice što se odnose na Kristovo božanstvo i Presveto Trojstvo.

Sveti Bazilije Veliki (Bazilije iz Cezareje ili Vasilije Veliki), biskup i crkveni naučitelj, rodio se kao sin uglednoga retora oko 330. u Cezareji (Kapadocija) i uz svojeg prijatelja Grgura Nazijanskog i svojeg brata Grgura Nisenskog pripada trojici velikih crkvenih otaca iz Kapadocije (Mala Azija, danas središnja Turska). Njegovi baka, djed, tri brata i sestra također se štuju kao sveci. Školovao se u Cezareji, Carigradu i Ateni. Sjajan govornik, najprije je podučavao retoriku, a nakon krštenja, godine 356, posvetio se asketskom životu. Prodao je sve što je imao, novac razdijelio i postao svećenik i redovnik-pustinjak. Od 370. biskup Cezareje, reformirao je liturgiju, pomagao siromasima, borio se protiv arijanizma i apolinarizma. Pisao je egzegetska, dogmatsko-polemička i asketska djela, a najpoznatija su mu pravila redovničkog života, kojima je utemeljio organizirano istočnjačko monaštvo. Osnovao je red bazilijanaca koji u samostanu žive zajedno i proučavaju Sveto pismo. Uredio je i liturgiju Istočne crkve. Za kasniji razvoj europske književne tradicije posebno je važno njegovo djelo „Govor mladićima o tome kako im može koristiti helenska književnost“, u kojem Bazilije smatra da je i kršćanima potrebna tradicionalna književna naobrazba. Napisao je i brojna značajna retorička djela, od kojih se ističe devet „Propovijedi o stvaranju svijeta u šest dana“. Jedan je od najvećih crkvenih autoriteta i najštovanijih svetaca Istoka, a svojim književnim radom pridonio je da se u kršćanstvu očuva helenska kultura. Preminuo je 1. siječnja 379. u Cezareji. Zaštitnik je Rusije, reformatora, redovnika, odgojitelja, egzorcista i upravnika bolnica.

Drugi današnji zaštitnik, sveti Grgur Nazijanski, zvan i Bogoslov, crkveni naučitelj, rodio se oko 329. u Arijanzu, selu nedaleko Nazijanza (jugozapadna Kapadocija), kao sin tamošnjeg biskupa. Učio je retoriku u Cezareji, Aleksandriji i u Ateni, gdje je studirao zajedno sa svojim zemljakom Bazilijem i Julijanom Apostatom. Učitelj govorništva, po povratku u domovinu, 361, krstio se, zaredio i pridružio se prijatelju Baziliju u pustinjačkom samostanu. Od 372. bio je biskup u Sasimi (Kapadocija), od 374, nakon očeve smrti, upravljao je biskupijom u Nazijanzu, ali se uskoro povukao u samostan. Jedan od najvažnijih teologa na općem saboru u Carigradu i u protuarijanskim borbama, izabran je 380. za carigradskog patrijarha. Tada je nastalo i njegovo najpoznatije djelo, pet „Govora“, u kojima je branio pravovjerni nauk o Svetom Trojstvu. Uskoro se zahvalio, vratio se u Nazijanz i u samoći se bavio književnim radom. Glasovit je po svojim stilistički dotjeranim govorima teološkog sadržaja, prožetim smjelim slikama i neočekivanim obratima (sačuvano ih je 45). Bizantinci su ga prozvali kršćanskim Demostenom. Pisao je pjesme i epigrame, a očuvano je oko 400 njegovih pjesama i zbirka od 243 pisma, malih stilističkih remek-djela. Utemeljitelj bizantske lirike, posebno je uspješan kao autor autobiografskih pjesama („O svome životu“) i lirskih himni. Znatno je utjecao i na teološko-filozofsku misao na Zapadu. Preminuo je 25. siječnja 389. u rodnom Arijanzu.

Ova dva čovjeka nisu postali sveci samo zato što su bili pametni. Bili su i sveti. A njihova je svetost dolazila iz života duboke molitve. Nakon što su obojica stekli izvrsno obrazovanje na najboljim sveučilištima, zajednički su nastojali živjeti kao pustinjaci, s Bazilijem koji je prednjačio u formiranju onoga što će postati model za monaštvo na Istoku. Oboje su proveli godine u samoći i molitvi u različitim fazama svog života. Njihovo unutarnje zajedništvo s Bogom kroz molitvu, više nego išta drugo, pripremalo ih je za zajedničko poslanje.

Razmislite o tome da slijedite primjer ova dva velika sveca obraćajući se Bogu u molitvi. Iako možda niste pozvani da postanete pustinjak, svakako možete odvojiti vrijeme svaki dan da se usredotočite na dublji život molitve. Dok to budete činili, otkrit ćete kako vas Bog poziva da mu se bliže približite, a zatim vam povjerava neku veću misiju koju treba izvršiti za Njegovu slavu.

***

Sveti Grgure i Vasilije, pozvani ste od Boga da budete svjetlo usred tame u vrijeme velikih previranja u Crkvi. Molim vas, molite za mene, da nikada ne živim obavijen tamom ovoga svijeta, nego da uvijek nosim Kristovo svjetlo da raspršim laž i grijeh, da Bog bude proslavljen i duše spašene. Sveti Vasilije i Grgure, molite za mene. Isuse, uzdam se u Tebe.

MISNA ČITANJA – 2. SIJEČNJA 2025.

Za mnom dolazi koji je preda mnom.

Četvrtak

Božićno vrijeme, 2. 01. 2025.

Spomendan

Sv. Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski, biskupi i naučitelji Crkve

ČITANJA:
od dana: 1Iv 2,22-28; Ps 98,1-4; Iv 1,19-28

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:

IMENDANI:
bijela

NAPOMENA:
Bazilije, Grgur, Grgo, Gregor, Odilo, Vital, Teodor

Prvo čitanje:

1Iv 2,22-28

Što čuste od početka, u vama nek ostane.

Čitanje Prve poslanice svetog Ivana apostola

Ljubljeni! Tko je lažac, ako ne onaj koji tvrdi da Isus nije Krist? Antikrist je onaj tko niječe Oca i Sina. Svaki koji niječe Sina, nema ni Oca, a tko priznaje Sina, ima i Oca. A vi — što čuste od početka, u vama nek ostane. Ako u vama ostane što čuste od početka, i vi ćete ostati u Sinu i Ocu. A ovo je obećanje koje nam on obeća: život vječni. Ovo vam napisah o onima koji vas zavode. A vi — Pomazanje koje primiste od njega u vama ostaje i ne treba da vas itko poučava. Nego njegovo vas Pomazanje uči o svemu, a istinito je i nije laž, pa kao što vas je ono naučilo, ostanite u Njemu. I sada, dječice, ostanite u njemu da budemo puni pouzdanja kad se pojavi te se ne postidimo pred njim o njegovu dolasku.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 98,1-4

Pripjev:

Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega.

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.
Spomenu se dobrote i vjernosti
prema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta vidješe
spasenje Boga našega.
Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, kliči i pjevaj!

Evanđelje:

Iv 1,19-28

Za mnom dolazi koji je preda mnom.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: »Tko si ti?«, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: »Ja nisam Krist«. Upitaše ga nato: »Što dakle? Jesi li Ilija?« Odgovori: »Nisam.« »Jesi li Prorok?« Odgovori: »Ne«. Tada mu rekoše: »Pa tko si, da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?« On odgovori: »Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! — kako reče prorok Izaija.«

A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: »Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?« Ivan im odgovori: »Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate — onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.« To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

5. DAN- Neprekidna devetnica svetoj Misi

Želimo vam radosnu, mirom ispunjenu i blagoslovljenu Novu 2025. Godinu. Novu godinu započinjemo na najljepši mogući način, proslavom velikog marijanskog blagdana, spomendana Blažene Djevice Marije Bogorodice. Kada se Marija u Crkvi od najstarijih vremena naziva i časti kao Bogorodica, onda Crkva u tome časnom nazivu ispovijeda svoju vjeru u veliku tajnu utjelovljenja, po kojoj su u Kristu nedjeljivo i nepomiješano sjedinjene u jednoj osobi dvije naravi: božanska i ljudska. Crkveno učiteljstvo ponovno je potvrdilo tu istinu prigodom 1500. obljetnice Efeškoga sabora u enciklici Pija XI. Lux veritatis (Svjetlo istine), na II. vatikanskom saboru u dogmatskoj konstituciji o Crkvi i u Ispovijesti vjere Pavla VI. Za potvrdu te istine nalazimo jasne tekstove već kod najstarijih crkvenih pisaca.

U Svetom pismu Elizabeta se obraća Mariji: „Otkud meni ta milost, da mati mojega Gospodina dolazi k meni?“ Sveti Ignacije Antiohijski kaže da je Marija rodila Boga, a Tertulijan da je od Marije Bog rođen. To je neprekinuta vjera Crkve od njezinih početaka pa do danas, koju radosno slavimo u današnjoj svetkovini.

Današnji poticaj za molitvu, uz napomenu najvažnije je sudjelovanje na svetoj Misi.


5. DAN- Neprekidna devetnica svetoj Misi

1. Zaziv Duha Svetoga

O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!

Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!

Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!

Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!

Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!

Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslome Sinu mu,
sa Tješiteljem presvetim
nek bude sada i uvijeke. Amen.

– Pošalji Duha svojega i postat će. (Aleluja)
– I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)

Pomolimo se: Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

2. Radosna otajstva Gospine krunice

1. Koga si Djevice, po Duhu Svetom začela.

U prvom radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je arkanđeo Gabrijel navijestio Mariji da će začeti po Duhu Svetom i roditi Sina Božjega.

2. Koga si Djevice, Elizabeti u pohode nosila.

U drugom radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Blažena Djevica Marija posjetila svoju rođakinju Elizabetu i s njom ostala tri mjeseca.

3. Koga si Djevice, rodila.

U trećem radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Blažena Djevica Marija rodila Gospodina našega Isusa Krista u betlehemskoj špilji te ga je postavila u jasle.

4. Koga si Djevice, u hramu prikazala.

U četvrtom radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Blažena Djevica Marija četrdeseti dan poslije poroda prikazala u hramu Ocu nebeskom svoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, kojega je primio u naručje starac Šimun.

5. Koga si Djevice u hramu našla.

U petom radosnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Blažena Djevica Marija našla svoga dvanaestogodišnjeg Sina, Gospodina našega Isusa Krista, u hramu među učiteljima.

3. Evanđelje dana

Evanđelje: Lk 2,16-21

U ono vrijeme: Pastiri pohite u Betlehem i pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno.

Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.

4. Kratki poticaj za razmišljanje

 “Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu, što ste molili na moje nakane. Nećete se pokajati ni vi, ni vaša djeca, ni djeca vaše djece. I sve nas je blagoslovila.”

(Gospina poruka, 1. siječnja 2024.)

5. Molitve

Ova molitva časti Mariju Bogorodicu i sadrži tri temeljne vjerske istine: Marija je od Boga odabrana, vazda Djevica i Bogorodica. I sam papa Franjo podsjeća nas na nju te često poziva vjernike da ju mole svaki dan.

Pod obranu se Tvoju utječemo, Sveta Bogorodice.

Ne odbij nam molbe u potrebama našim,

nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi,

Djevice slavna i blagoslovljena.

Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša!

Sa svojim nas Sinom pomiri,

svojemu nas Sinu preporuči,

svojemu nas Sinu izruči. Amen.

***

Molitva svetom Mihaelu arkanđelu u borbi protvi zla

Sv. Mihaele arkanđele, brani nas u boju, budi nam u pomoći protiv zloće i zasjeda đavla. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo, a i ti poglavico Vojske Nebeske, sotonu i druge pakosne duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, Božanskom krijepošću i pakao protjeraj i strovali. Kroz bezgriješnu Djevicu Mariju. Kroz Njezino bezgriješno začeće. Amen.

Oče naš…

BLAGDAN BLAŽENE DJEVICE MARIJE, BOGORODICE

Samo majka može početi shvaćati veliku misteriju i ljepotu majčinstva. Ali samo je jedna majka mogla početi shvaćati nedokučivu ljepotu biti majka Sina Božjega. Nakon Isusova rođenja, pastiri su se došli pokloniti njezinu Djetetu i pripovijedali su kako im se ukazalo mnoštvo nebeskih četa, otkrivajući da je Marijino dijete Mesija. Dok je Marija čula te riječi, razmišljala je o njima, razmišljala o njima i čuvala ih u svom srcu. Ovo je bio tek prvi put da nam se govori o Marijinom zamišljenom srcu nakon rođenja njezina Sina, ali možemo biti sigurni da je ona neprestano razmišljala o Njemu, ulazeći sve dublje u otajstvo svoga majčinstva Sina Božjega.

Naziv Bogorodica (grčki Theotokos), počasno ime za Mariju, Isusovu majku, javlja se na Istoku u IV. stoljeću i ustaljen je u Crkvi na temelju teoloških, kristoloških i marioloških rasprava. Svečano je prihvaćen 431. na Općem crkvenom saboru u Efezu, i otada se koristi i na Zapadu (latinski Dei gentrix i Mater Dei). Danas nam Crkva stavlja pred oči najveću Marijinu odliku, njezino bogomajčinstvo. Kod navještenja Isusova rođenja anđeo govori Mariji: “Duh Sveti sići će na te, sila Previšnjega zasjenit će te; zato će se dijete koje ćeš roditi zvati svetim, Sinom Božjim” (Lk 1,35). Marija je ljudski stvor i osoba koja je Kristu dala samo ljudsku narav, koja pripada drugoj božanskog osobi, s kojoj je bitno sjedinjena.

Kada se Marija u Crkvi od najstarijih vremena naziva i časti kao Bogorodica, onda Crkva u tome časnom nazivu ispovijeda svoju vjeru u veliku tajnu utjelovljenja, po kojoj su u Kristu nedjeljivo i nepomiješano sjedinjene u jednoj osobi dvije naravi: božanska i ljudska. Crkveno učiteljstvo ponovno je potvrdilo tu istinu prigodom 1500. obljetnice Efeškoga sabora u enciklici Pija XI. Lux veritatis (Svjetlo istine), na II. vatikanskom saboru u dogmatskoj konstituciji o Crkvi i u Ispovijesti vjere Pavla VI. Za potvrdu te istine nalazimo jasne tekstove već kod najstarijih crkvenih pisaca. U Svetom pismu Elizabeta se obraća Mariji: „Otkud meni ta milost, da mati mojega Gospodina dolazi k meni?“ Sveti Ignacije Antiohijski kaže da je Marija rodila Boga, a Tertulijan da je od Marije Bog rođen. To je neprekinuta vjera Crkve od njezinih početaka pa do danas, koju radosno slavimo u današnjoj svetkovini.

Kao Majka Božja, Marijino molitveno promišljanje bilo je izvan našeg shvaćanja. Veza koju je dijelila sa svojim božanskim Sinom daleko je nadmašivala puku ljudsku vezu. Isus nije bio samo njezin Sin, On je bio i njezin Spasitelj. Stoga Ga je obožavala kao što majka voli svoje dijete, ali i kao službenica štova svoga Boga. Odnos između ove jedinstvene majke i sina ulijeva beskrajno strahopoštovanje.

Našoj Blaženoj Majci dan je jedinstveni naziv “Majka Božja” prije svega da izrazi našu vjeru u Isusovo božanstvo. Isus je bio i čovjek i Bog, ali u Njemu su te dvije naravi bile savršeno ujedinjene. Stoga se ne može reći da je Marija bila samo majka Isusova čovještva, ona je bila majka Osobe. A ta jedna Osoba bila je u isto vrijeme Bog i čovjek.

Prisjetite se da je jednom kada je Isus započeo svoju javnu službu i poučavao, u gomili bila jedna žena koja je uzviknula: “Blagoslovljena utroba koja te nosila i grudi koje si dojila.” Isus ju je ispravio rekavši: “Blago onima koji slušaju riječ Božju i drže je” ( Luka 11:27 ).). Na prvo čitanje moglo bi se zaključiti da Isus umanjuje ulogu vlastite majke, ali zapravo je činio suprotno. Isus je zapravo naglašavao aspekt Njegovog odnosa sa svojom majkom koji je najviše ujedinjujući. Marija nije bila Njegova majka samo u biološkom smislu. Nije bila blagoslovljena samo zato što ga je nosila u svojoj utrobi. Umjesto toga, njezino najdublje jedinstvo sa svojim božanskim Sinom došlo je iz njezinog duhovnog jedinstva s Njegovom voljom i voljom Oca na Nebu. Ona reče: “Evo, ja sam službenica Gospodnja. Neka mi bude po riječi tvojoj” ( Luka 1:38 ).). Čula je Božju riječ i savršeno je promatrala. Učinila je to na Navještenje, nastavila je to činiti dok je odgajala svoje Dijete, a činila je to najsavršenije dok je stajala pred križem, prinoseći svog umirućeg Sina Ocu za spasenje svijeta. Marijino majčinstvo bilo je ono koje je obuhvaćalo cijelo njezino biće. Bio je to onaj koji ju je ujedinio s njezinim Sinom na načine koje nikada nećemo u potpunosti razumjeti.

Marija je Majka Božja i stoga je majka sve Božje djece, pa tako i tebe. Poštujte i volite danas svoju nebesku majku i radujte se dok razmišljate o ovoj slavnoj kraljici i svetoj majci. Dok slavimo ovog najvećeg sveca u povijesti svijeta, razmišljajte o razmišljanju. Razmišljajte o njezinoj ljubavi prema njezinu Sinu. Razmisli o njezinoj poslušnosti Njegovoj božanskoj volji. Razmišljajte o Njemu kao o svom Spasitelju. Razmislite o svakom ljudskom i božanskom aspektu njihovog odnosa punog ljubavi.

***

Presveta Majko Božja, bila si blagoslovljena iznad svih ljudi, milost iznad onoga što ću ikada shvatiti. Hvala ti za tvoj “Da” Bogu u svemu. Hvala ti za tvoju čistu i svetu ljubav prema svome Sinu, za tvoje majčinsko srce, tvoju majčinsku promišljenost i tvoju majčinsku brigu za svu tvoju djecu. Moli za mene da postanem sličnija tvome Sinu kako bih te zaslužila kao svoju majku i kraljicu. Majko Božja, moli za nas. Isuse, uzdam se u Tebe.

MISNA ČITANJA – 1. SIJEČNJA 2025.

Pronađoše Mariju, Josipa i novorođenče. Nadjenuše mu ime Isus.

Srijeda

Božićna osmina, 1. 01. 2025.

Svetkovina

SV. MARIJA BOGORODICA

ČITANJA:
Br 6,22-27; Ps 67,2-3.5-8; Gal 4,4-7; Lk 2,16-21

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
▪ Nova Godina: Svjetski dan mira. ▪ U Republici Hrvatskoj državni blagdan; neradni dan.

IMENDANI:
bijela

NAPOMENA:
Fulgencije, Raimund, Almahije

Prvo čitanje:

Br 6,22-27

Neka zazivaju ime moje nad sinove Izraelove i ja ću ih blagoslivljati.

Čitanje Knjige Brojeva

Reče Gospodin Mojsiju: »Reci Aronu i njegovim sinovima: Ovako blagoslivljajte Izraelce:

Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva!

Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude!

Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!

Tako neka zazivaju ime moje nad sinove Izraelove i ja ću ih blagoslivljati.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 67,2-3.5-6.8

Pripjev:

Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas.

Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
obasjao nas licem svojim,
da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,
svi puci tvoje spasenje!

Nek se vesele i kliču narodi
jer sudiš pucima pravedno
i narode vodiš na zemlji.

Neka te slave narodi, Bože,
svi narodi neka te slave!
Bog nas blagoslovio!
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

Drugo čitanje:

Gal 4,4-7

Bog posla Sina svoga, rođena od žene.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Galaćanima

Braćo: Kad dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bī rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: Abba! Oče! Tako više nisi rob, nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Lk 2,16-21

Pronađoše Mariju, Josipa i novorođenče. Nadjenuše mu ime Isus.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Pastiri pohite u Betlehem i pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno.

Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.

Riječ Gospodnja

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

BOG JE LJUBAV Ključ pontifikata Benedikta XVI.

Prije dvije godine preminuo je papa Benedikt XVI. čiji su teološki genij, dosljednost istini i zaljubljenost u Božje Srce pronašli svoj konačni izričaj u njegovim posljednjim riječima, 31. prosinca u 9:34: „Isuse, volim te!“


Teolog „tinejdžer“ na Koncilu

Benedikt XVI. rođen je kao Joseph Alois Ratzinger na Veliku subotu, 16. travnja 1927., u Marktl am Innu, okrug Altötting, u Njemačkoj, kao treće dijete roditelja Josepha i Marije Ratzinger.

Za svećenika je zaređen zajedno sa svojim bratom Georgom 1951., dvije godine kasnije doktorirao je teologiju, a 1957. postao je profesor dogmatske teologije.

Kao mladić, već cijenjen kao teolog, Ratzinger je pratio zasjedanja koncila uz kardinala Fringsa iz Kölna, prenosi Vatican News.

Prema mladom teologu, tekstovi „trebaju odgovarati na najhitnija pitanja i to trebaju činiti – koliko je to moguće – ne osuđujući, već koristeći materinski jezik“.

obitelj Ratzinger: sin Joseph Aloisius, majka Maria rođ. Peintner, otac Joseph, kći Maria, sin Georg – obojica sinova su postali svećenici, a kći se nije udavala nego je do smrti 1991. brinula o kućanstvu brata Josepha / Foto: Vatican Media

Čuvar vjere u vrijeme pape Wojtyłe

Budući Benedikt XVI. bio je i izravni svjedok pokoncilske krize, prijepora na sveučilištima i teološkim fakultetima. Svjedočio je propitivanju bitnih istina vjere i nekontroliranom eksperimentiranju s liturgijom.

Već 1966., samo godinu dana nakon završetka Koncila, rekao je da vidi „jeftino kršćanstvo“ u nadolazećoj fazi.

Tek nakon što je navršio pedesetu godinu života, Pavao VI. imenovao ga je 1977. nadbiskupom Münchena, a nekoliko tjedana kasnije kardinalom.

kardinal Joseph Ratzinger s nadbiskupom Bozanićem u Mariji Bistrici / Foto: Facebook

Zatim mu je Ivan Pavao II. povjerio vodstvo Kongregacije za nauk vjere u studenom 1981. To je bio početak snažne suradnje između poljskog pape i bavarskog teologa, koja je završila tek Wojtyłinom smrću.

Ivan Pavao II. je do kraja odbijao prihvatiti Ratzingerovu ostavku, ne želeći biti lišen njegove službe.

Najvažniji posao kojim se bavio svakako je novi Katekizam Katoličke Crkve, projekt koji je trajao šest godina, a objavljen je 1992. godine.

„Ponizni radnik u vinogradu“

Nakon smrti Ivana Pavla II., konklava održana 2005. za manje od 24 sata izabrala je Ratzingera – već u visokim godina života u dobi od 78 godina – za njegova nasljednika. Ratzinger je bio univerzalno cijenjen i poštovan, čak i od strane njegovih protivnika.

S lože Bazilike svetog Petra Benedikt XVI. predstavio se kao skromni radnik u vinogradu Gospodnjem. Izjavio je da nema programe, već da želi slušati, zajedno s cijelom Crkvom, riječ i volju Gospodnju.

Benedikt XVI. izabran je za papu na konklavi 19. travnja 2005. / Foto: Vatican Media

Auschwitz i Regensburg

Prirodno sramežljiv, Benedikt XVI. nije se odrekao apostolskih putovanja.

Neki od najdirljivijih trenutaka dogodili su se tijekom njegova posjeta Auschwitzu u svibnju 2006., kada je njemački papa rekao: Na ovakvom mjestu riječi nedostaju; na kraju može postojati samo strašna tišina – tišina koja je sama po sebi iskreni vapaj Bogu: Zašto si, Gospodine, šutio? Kako si mogao tolerirati sve ovo?

Benedikt XVI. poduzimao je teška putovanja, svjedočio je brzoj sekularizaciji koja je zahvatila dekristijanizirana društva, kao i nesuglasicama unutar Crkve.

Rođendan je proslavio u Bijeloj kući, zajedno s Georgeom W. Bushom, a samo nekoliko dana kasnije, 20. travnja 2008., molio se na Ground Zero, grleći rodbinu žrtava napada 11. rujna.

Benedikt XVI. pred Zidom plača u Jeruzalemu, svibanj 2009. / Foto: Vatican Media

Enciklika o Božjoj ljubavi

Papa Benedikt XVI. neprestano je govorio o „radosti biti kršćaninom“.

Svoju nastupnu encikliku Deus caritas est posvetio je u potpunosti Božjoj ljubavi.

Biti kršćanin, napisao je, nije rezultat etičkog izbora ili uzvišene ideje, nego susreta s događajem, osobom.

Čak je našao vremena da napiše knjigu o Isusu iz Nazareta, djelo koje će biti objavljeno u tri dijela.

Benedikt XVI. bio je glazbeno obrazovan a posebice je volio Mozarta / Foto: Reuters

Reakcija na skandale

Posljednje godine njegova pontifikata bile su obilježene ponovnim izbijanjem skandala seksualnog zlostavljanja i Vatileaksa – naziv je skandala o procurenim dokumentima u kojima se navodno otkriva korupcija pri Svetoj Stolici.

Benedikt XVI. bio je odlučan i nepopustljiv u suočavanju s problemom „prljavštine“ u Crkvi. Uveo je stroge norme protiv seksualnog zlostavljanja maloljetnika, a od kurije i biskupa tražio je promjenu mentaliteta.

Suočen sa skandalima izazvanim crkvenim karijerizmom, papa Benedikt XVI. neprestano je pozivao na obraćenje, pokoru i poniznost.

Georg Ratzinger i papa emeritus Benedikt XVI. / Foto: Vatican Media

Papinsko odreknuće i posljednje godine života

U svom posljednjem nedjeljnom Angelusu hodočasnicima okupljenima 24. veljače 2013. na vatikanskom trgu Benedikt XVI. rekao je: „Gospodin me zove ‚uspeti se na goru‘, da se još više posvetim molitvi i razmatranju.

Ali to ne znači napustiti Crkvu, štoviše, ako to Bog traži od mene to je upravo zato da joj mogu nastaviti služiti s istim predanjem i ljubavlju kojom sam to činio do sada, ali na jedan način koji više odgovara mojoj dobi i mojim snagama.“

Nakon odreknuća od službe papa emeritus živio je povučenim životom u preuređenom samostanu Majke Crkve u Vatikanskim vrtovima.

Papa Franjo u posjetu Benediktu XVI. u Samostanu Mater Ecclesiae gdje je živio nakon umirovljenja / Foto: Vatican Media

U lipnju 2020. godine nenadano je napustio Vatikan i nakratko posjetio bolesnoga brata Georga u Regensburgu, koji je ubrzo umro, 1. srpnja.

U svjetlu sudnjeg dana, milost kršćanstva postaje mi još jasnija. Daje mi znanje, ali i prijateljstvo, sa Sucem mog života, i tako mi omogućuje s pouzdanjem proći kroz mračna vrata smrti. Benedikt XVI.

Papa emeritus preminuo je na spomendan sv. Silvestra, 31. prosinca 2022. u 95. godini života, u samostanu Mater Ecclesiae u Vatikanu. Nakon što mu je pred odrom u vatikanskoj bazilici tijekom tri dana počast odalo gotovo 200 tisuća ljudi, sprovodnom misom na Trgu sv. Petra, 5. siječnja predsjedao je papa Franjo, a tijelo mu je položeno u grob u kripti (Grotte Vaticane).

Pin It