SVETAC DANA – SV. TOMA APOSTOL

Današnji svetac najviše je poznat po svojoj nevjeri koja je iščezla kad mu se ukazao uskrsli Krist. Tada je ispovjedio uskrsnu vjeru Crkve riječima: “Gospodin moj i Bog moj!” O sv. Tomi kao uzoru vjere za kršćane govorio je i papa Benedikt XVI. čije razmišljanje donosimo u nastavku.

Nastavljajući svoje susrete s dvanaestoricom apostola koje je sam Isus izabrao, danas posvećujemo svoju pozornost Tomi. Prisutan je u sva četiri popisa što ih donosi Novi zavjet, u prva tri Evanđelja smješten je uz Mateja (usp. Mt 10,3; Mk 3,18; Lk 6,15), dok se u Djelima apostolskim nalazi uz Filipa (usp. Dj 1,13). Njegovo ime izvedeno je iz hebrejskoga korijena ta am što znači “u paru, blizanac”. Tako mu Evanđelje po Ivanu više puta daje nadimak “Didimos” (usp. Iv11,16; 20,24; 21,2), što na grčkom znači upravo “blizanac”.

Nije jasno zašto je dobio taj nadimak. U prvom redu Četvrto evanđelje nudi nekoliko informacija koje naznačuju pokoju važnu crtu njegove osobnosti. Prva se odnosi na poticaj što ga daje ostalim apostolima, kad Isus, u kritičnom trenutku svoga života, odlučuje poći u Betaniju i uskrisiti Lazara, opasno se približujući Jeruzalemu (usp. Mk 10,32). Tom prilikom Toma reče učenicima: “Hajdemo i mi da umremo s njime!” (Iv 11,16). Ta njegova odlučnost u nasljedovanju Učitelja doista je za primjer te nam daje dragocjenu pouku: ona otkriva potpunu raspoloživost za prianjanje uz Isusa, sve do poistovjećivanja vlastite sudbine s Njegovom i želje da se smrću s Njime podijeli najviše svjedočanstvo. Zapravo najvažnija stvar i jest nikada se ne odvojiti od Isusa. Osim toga, kad Evanđelja koriste glagol “slijediti”, to znači da kamo On krene, onamo kreće i njegov učenik. Na taj se način kršćanski život određuje kao život s Isusom Kristom, život što ga valja provesti skupa s Njime. Sveti Pavao opisuje nešto slično kad ovako ohrabruje korintske kršćane: “U srcima ste našim te umiremo i živimo zajedno” (2 Kor 7,3). To što je vidljivo između apostola i njegovih kršćana, mora, naravno, vrijediti ponajprije za odnos između kršćana i samoga Krista.

Druga Tomina riječ zabilježena je s Posljednje večere. Tom prilikom Isus, predviđajući svoj skori odlazak, naviješta da će otići pripraviti mjesto učenicima kako bi i oni bili ondje gdje se on nalazi; te im pojašnjava: “Kamo ja odlazim, znate put” (Iv 14,4). Tada uzima riječ Toma govoreći: “Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati? (Iv 14,5). On se zapravo ovim pitanjem stavlja na vrlo nisku razinu razumijevanja; no te riječi pružaju Isusu priliku da izgovori slavnu definiciju: “Ja sam Put i Istina i Život” (Iv 14,6). Tako je ova objava otkrivena ponajprije Tomi, ali ona vrijedi za sve. Svaki put kad čujemo ili čitamo ove riječi, možemo se mišlju staviti uz Tomu te zamisliti da Gospodin govori i nama kao što je govorio njemu. U isto vrijeme, njegovo pitanje na neki način daje i nama pravo da od Isusa tražimo objašnjenja. Na taj način doživljavamo slabost svoje sposobnosti razumijevanja, a istovremeno zauzimamo stav povjerenja onih koji očekuju svjetlo i snagu od onoga koji ih može dati. Vrlo je poznat, pa je čak ušao i u svijet narodnih izreka, prizor nevjernoga Tome, koji se dogodio osam dana nakon Uskrsa.

U početku on nije vjerovao da se Isus ukazao dok njega nije bilo, te je rekao: “Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati” (Iv 20,25). U biti, iz ovih riječi izvire uvjerenje da je Isus prepoznatljiv, ne toliko po svome liku, koliko po svojim ranama. Toma smatra da su dokazni znakovi Isusova identiteta sada u prvom redu rane, kojima se otkriva do koje nas je mjere On ljubio. U tome ovaj apostol ne griješi. Kao što znamo, osam dana kasnije Isus se ponovno pojavljuje među svojim učenicima, no ovaj je put prisutan i Toma. A Isus ga poziva: “Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran” (Iv 20,27). Toma odgovara najsjajnijom ispovijesti vjere u čitavom Novom zavjetu: “Gospodin moj i Bog moj!” (Iv 20,28). S tim u vezi sveti Augustin tumači: Toma je “gledao i dodirivao čovjeka, no ispovijedao je svoju vjeru u Boga kojega nije ni gledao ni dodirivao. No, ono što je gledao i dodirivao vodilo ga je prema vjeri u ono u što je dotada sumnjao” (In Iohann, 121,5). Evanđelist nastavlja donoseći još i posljednju Isusovu riječ Tomi: “Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!” (Iv 20,29). Ova se rečenica može prereći i u sadašnjem vremenu: “Blaženi koji ne vide, pa ipak vjeruju”. U svakom slučaju, Isus ovdje navješćuje temeljno načelo za kršćane koji će doći nakon Tome, dakle za sve nas. Zanimljivo je promotriti kako jedan drugi Toma, veliki srednjovjekovni teolog iz Aquina, ovoj formuli blaženstva pridružuje onu koja joj je naizgled suprotna, a donosi je Luka: “Blago očima koje gledaju što vi gledate” (Lk 10,23). No, Akvinac tumači: “Zaslužio je mnogo više onaj koji vjeruje bez gledanja od onoga koji gledajući vjeruje” (In Johann. XX lectio VI čl. 2566). Zapravo, Poslanica Hebrejima, podsjećajući na čitav niz biblijskih Praotaca, koji su povjerovali u Boga bez da vide ispunjenje njegovih obećanja, opisuje vjeru kao “neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo” (Heb 11,1). Slučaj apostola Tome važan je za nas iz najmanje tri razloga: prvo, jer nas tješi u našim nedoumicama; drugo, jer nam pokazuje da svaka sumnja može dovesti do jasnog ishoda iznad svake nesigurnosti; te, konačno, jer nas riječi što mu ih je Isus upravio podsjećaju na pravi smisao zrele vjere te nas ohrabruju da nastavimo, unatoč teškoćama, svojim putem prianjanja uz Njega.

Posljednja bilješka o Tomi sačuvana nam je u Četvrtom evanđelju koje ga predstavlja kao svjedoka Uskrsloga u prizoru koji slijedi, a opisuje čudesan ulov na Tiberijadskom jezeru (usp. Iv21,2). Tom je prilikom čak spomenut odmah nakon Šimuna Petra, što je očiti znak velike važnosti koju je imao u krugu prve kršćanske zajednice. Doista, pod njegovim su imenom kasnije napisana Djela apostola Tome i Tomino evanđelje. Oba su ova spisa apokrifi, ali ipak važni za proučavanje kršćanskih početaka. Spominjemo na koncu da je, prema drevnoj predaji, Toma evangelizirao najprije Siriju i Perziju (tako izvješćuje Origen, a prenosi Euzebije Cezarejski, Hist. eccl. 3,1), odakle je potom kršćanstvo pristiglo i u južnu Indiju. Tako, imajući u vidu misijsku djelatnost, završavamo svoje razmišljanje, izričući nadu da će Tomin primjer sve više jačati našu vjeru u Isusa Krista, Gospodina našeg i Boga našeg.

Pomolimo se: Svemogući Bože, daj nam radosno slaviti blagdan svetoga Tome apostola. Njegova zaštita nek nas trajno podržava da po vjeri imamo život u imenu Isusa Krista, koga je on priznao Gospodinom i koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

kateheza pape Benedikta XVI. na općoj audijenciji, 27. rujna 2006. (www.vatican.va)

MISNA ČITANJA – 3. SRPNJA 2025.

XIII. tjedan kroz godinu

Blagdan

SV. TOMA APOSTOL

Psaltir

1. tjedan psaltira

Misao iz evanđelja dana

Gospodin moj i Bog moj!

Čitanja:

vl.: Ef 2,19-22; Ps 117,1-2; Iv 20,24-29

Boja liturgijskog ruha:

crvena

Imendani:

Toma, Tomislav, Tomo; Rajmund, Leon, Lav

Prvo čitanje:

Ef 2,19-22

Nazidani na temelju apostolâ.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo!
Više niste tuđinci ni pridošlice,
nego ste sugrađani svetih i ukućani Božji
nazidani na temelju apostolâ i prorokâ,
a zaglavni je kamen sam Krist Isus.
U njemu je sva građevina povezana
i raste u hram svet u Gospodinu.
U njemu ste i vi ugrađeni
u prebivalište Božje u Duhu.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 117,1-2

Pripjev: Idite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje!

Hvalite Gospodina, svi puci,
slavite ga, svi narodi!

Silna je prema nama ljubav njegova
i vjernost Gospodnja ostaje dovijeka!

Evanđelje:

Iv 20,24-29

Gospodin moj i Bog moj!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kada dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.« I nakon osam dana njegovi učenici bijahu opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!«
Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus:
»Budući da si me vidio, povjerovao si.
Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za litutgijski pastoral

MISNA ČITANJA – 2. SRPNJA 2025.

XIII. tjedan kroz godinu

Svagdan

Psaltir

1. tjedan psaltira

Misao iz evanđelja dana

Došao si ovamo prije vremena mučiti zloduhe.

Čitanja:

Post 21,5.8-21; Ps 34,7-8.10-13; Mt 8,28-34

Boja liturgijskog ruha:

zelena

Imendani:

Oton, Višnja, Ostoja

Prvo čitanje:

Post 21,5.8-21

Sin sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom Izakom.

Čitanje Knjige Postanka
Abrahamu bijaše stotinu godina kad mu se rodio sin Izak.
Dijete je raslo i bilo od sise odbijeno. A u dan u koji Izak bijaše od sise odbijen Abraham priredi veliku gozbu.
Jednom opazi Sara gdje se sin koga je Egipćanka Hagara Abrahamu rodila igra s njezinim sinom Izakom, pa reče Abrahamu: »Otjeraj tu sluškinju i njezina sina, jer sin te sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom – s Izakom!«
To je Abrahamu bilo nemilo, jer je i Jišmael bio njegov sin. Ali Bog reče Abrahamu: »Nemoj se uznemirivati zbog dječaka i zbog svoje sluškinje; sve što ti kaže Sara poslušaj, jer po Izaku će ti se nazivati potomstvo. I od sina tvoje sluškinje podići ću velik narod, jer je tvoj potomak.«
Rano ujutro Abraham uze kruha i mješinicu vode pa dade Hagari; stavi to na njezina ramena, zajedno s dječakom, te je otpusti. Vrludala je amo-tamo po pustinji Beer Šebe. Potrošivši vodu iz mješinice, ostavi dijete pod jednim grmom, a sama ode i sjede nasuprot, daleko koliko luk može dobaciti. Govorila je u sebi: »Neću da vidim kako dijete umire.« Sjedeći tako, udari u jecanje.
Bog ču plač dječaka, te anđeo Božji zovne s neba Hagaru i reče joj: »Što ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog čuo plač dječaka u njegovoj nevolji. Na noge! Digni dječaka i utješi ga, jer od njega ću podići velik narod.« Tada joj Bog otvori oči, pa ona opazi studenac. Ode i napuni vodom mješinicu pa napoji dječaka.
Bog je bio s dječakom, te je rastao i odrastao. Živio je u pustinji te postao vješt u strijeljanju iz luka. Dom mu bijaše u pustinji Paranu; a njegova ga majka oženi ženom iz zemlje egipatske.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 34,7-8.10-13

Pripjev: Jadnik vapi, i Gospodin ga čuje!

Eto, jadnik vapi, i Gospodin ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba.
Anđeo Gospodnji tabor podiže
oko njegovih štovalaca da ih spasi.

Bojte se Gospodina, vi sveti njegovi:
ne trpe oskudice koji ga se boje.
Osiromašiše mogućnici i gladuju,
a koji traže Gospodina, ne trpe oskudice.

Dođite, djeco, i poslušajte me,
učit ću vas strahu Gospodnjem.
O čovječe, ljubiš li život?
Želiš li se dana naužiti sretnih?

Evanđelje:

Mt 8,28-34

Došao si ovamo prije vremena mučiti zloduhe.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Kada Isus dođe prijeko, u gadarski kraj, eto mu u susret dvaju opsjednutih: izlazili su iz grobnica, silno goropadni, te nitko nije mogao proći onim putem. I gle, povikaše: »Što ti imaš s nama, Sine Božji? Došao si ovamo prije vremena mučiti nas?«
A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja. Zlodusi ga zaklinjahu: »Ako nas istjeraš, pošalji nas u ovo krdo svinja.« On im reče: »Idite!« Oni iziđoše i uđoše u svinje. I gle, sve krdo jurnu niz obronak u more i podavi se u vodama.
A svinjari pobjegoše, odoše u grad te razglasiše sve, napose o opsjednutima. I gle, sav grad iziđe u susret Isusu. Kad ga ugledaše, zamole ga da ode iz njihova kraja.
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

MISNA ČITANJA – 1. SRPNJA 2025.

XIII. tjedan kroz godinu

Svagdan

Psaltir

1. tjedan psaltira

Misao iz evanđelja dana

Ustade, zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha.

Čitanja:

Post 19,15-29; Ps 26,2-3.9-12; Mt 8,23-27

Boja liturgijskog ruha:

zelena

Imendani:

Aron, Martin, Teodorik, Oliver, Predrag, Zvjezdana, Estera

Prvo čitanje:

Post 19,15-29

Gospodin zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumporom i ognjem.

Čitanje Knjige Postanka
U one dane: Anđeli navale na Lota govoreći: »Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje, da ne budeš zatrt kaznom Sodome!« Ali on oklijevaše. Zato ga oni zgrabiše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kćeri, i – po smilovanju Gospodnjem nad njim – izvedoše ih i ostaviše izvan grada. Kad ih izvedoše u polje, jedan progovori: »Bježi, da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo, da ne budeš zatrt!« Ali mu Lot odvrati: »Nemoj, Gospodine! Tvoj je sluga našao milost u tvojim očima, i toliko milosrđe već si mi iskazao spasivši mi život, no ja ne mogu pobjeći u brdo a da me nesreća ne snađe i ne poginem. Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bježim – mjesto je zbilja maleno – daj da život spasim!« Odgovori mu: »Uslišat ću ti i tu molbu, i neću zatrti grada o kojemu govoriš. Brzo! Bježi onamo, jer ne mogu ništa činiti dok ti onamo
ne stigneš.« Zato se onaj grad zove Soar.
Dok je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar, Gospodin zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumporom i ognjem, i uništi one gradove, i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. A Lotova se žena obazre, i pretvori se u stup soli.
Sutradan u rano jutro Abraham se požuri na mjesto gdje je stajao pred Gospodinom, upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom kao dim kakve klačine.
Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 26,2-3.9-12

Pripjev: Tvoja je dobrota, Gospodine, pred očima mojim.

Ispitaj me, Gospodine, iskušaj me,
istraži mi bubrege i srce.
Jer tvoja je dobrota pred očima mojim,
u istini tvojoj ja hodim.

Ne pogubi mi dušu s grešnicima
ni život moj s krvolocima;
na rukama je njihovim zločin,
a desnica im puna mita.

A ja u nedužnosti svojoj hodim:
izbavi me, milostiv mi budi.
Noga mi stoji na pravu putu:
u zborovima blagoslivlja! ću Gospodina.

Evanđelje:

Mt 8,23-27

Ustade, zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Kad Isus uđe u lađu, pođoše za njim njegovi učenici. I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao. Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: »Gospodine, spasi, pogibosmo!« Kaže im: »Što ste plašljivi, malovjerni?« Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha. A ljudi se u čudu pitali: »Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

MISNA ČITANJA – 30. LIPNJA 2025.

XIII. tjedan kroz godinu

Svagdan

ili: Prvomučenici Svete Rimske Crkve

Psaltir

1. tjedan psaltira

Misao iz evanđelja dana

Hajde za mnom!

Čitanja:

Post 18,16-33; Ps 103,1-4.8-11; Mt 8,18-22

Boja liturgijskog ruha:

zelena

Imendani:

Bazilid, Marcijal, Teobald, Ladislav, Adolf, Zenon

Prvo čitanje:

Post 18,16-33

Hoćeš li iskorijeniti i nevina s krivim?

Čitanje Knjige Postanka
Kad ljudi ustanu od hrasta Mambre, krenu put Sodome. Abraham pođe s njima da ih isprati. Gospodin pomisli: »Zar da sakrivam od Abrahama što ću učiniti, kad će od Abrahama nastati velik i brojan narod, te će se svi narodi zemlje njim blagoslivljati? Njega sam izlučio zato da pouči svoju djecu i svoju buduću obitelj kako će hoditi putem Gospodnjim, radeći što je dobro i pravedno, tako da Gospodin mogne ostvariti što je Abrahamu obećao.« Onda Gospodin nastavi: »Velika je vika na Sodomu i Gomoru! Grijeh je njihov pretežak! Idem dolje da vidim, rade li zaista kako veli vika što je stigla do mene, pa da znam.«
Oni ljudi krenu odanle prema Sodomi. Abraham je još stajao pred Gospodinom pa se primače bliže i reče: »Hoćeš li iskorijeniti i nevina s krivim? Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto, radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? Daleko bilo od tebe da takvo što učiniš: da ubijaš nevina i kriva, pa da i nevini i krivi prođu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?« Na to reče Gospodin: »Ako nađem u gradu Sodomi pedeset nevinih, zbog njih ću oprostiti cijelomu mjestu.«
Abraham će opet: »Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu, ja, prah i pepeo! Da slučajno bude pet manje od pedeset? Bi li uništio sav grad zbog te petorice?« On odgovori: »Neću ga uništiti ako ih ondje nađem četrdeset i pet.«
I dometnu Abraham: »Ako ih se možda nađe četrdeset?« Odgovori: »Neću to učiniti zbog četrdesetorice.«
Abraham će opet: »Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje nađe možda trideset?« Odgovori: »Neću to učiniti ako ih ondje nađem trideset.« I opet će Abraham: »Još se usuđujem govoriti Gospodinu. Ako ih se možda nađe dvadeset?« Odgovori: »Neću uništiti grada zbog te dvadesetorice.«
Nato će Abraham: »Neka se Gospodin ne ljuti, ako progovorim još samo jednom. Ako ih je slučajno ondje samo deset?« Odgovori: »Neću uništiti grada zbog te desetorice.«
Kad je Gospodin završio razgovor s Abrahamom, ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 103,1-4.8-11

Pripjev: Milosrdan je i milostiv Gospodin.

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstava njegovih!

On otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
On ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.

Milosrdan je i milostiv Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Jarostan nije za vječna vremena
niti dovijeka plamti srdžba njegova.

Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.
Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.

Evanđelje:

Mt 8,18-22

Hajde za mnom!

Čitanje Svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Kad Isus vidje mnoštvo oko sebe, zapovjedi da se prijeđe prijeko. I pristupi jedan pismoznanac te mu reče: »Učitelju, za tobom ću kamo god ti pošao.« Kaže mu Isus: »Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.«
Drugi mu od učenika reče: »Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca.« Isus mu kaže: »Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve.«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral