Author

FMteam

Browsing

Apostolski nuncij u RH nadbiskup Giorgio Lingua u nedjelju predslavi misu u Međugorju

U programu Radiopostaje Mir Međugorje fra Zvonimir Pavičić, međugorski župnik osvrnuo se na proslavu 43. obljetnice Gospinih ukazanja te najavio brojna događanja u župi Međugorje u srpnju i kolovozu, proslavu sv. Jakova – zaštitnika župe, Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba 28. srpnja i 35. međunarodni molitveni susret mladih od 1. do 6. kolovoza.

Devetnica za proslavu sv. Jakova započinje u utorak, 16. srpnja.

„Kroz devet dana mi franjevci koji djelujemo ovdje u župi slavit ćemo večernje svete mise i propovijedati. Župljani će kao i za godišnjicu predmoliti krunicu i to će biti jedna priprava za proslavu našega nebeskog zaštitnika, kojeg ćemo proslaviti 25. srpnja središnjom misom u Gaju koju će predslaviti mons. Petar Palić”, kazao je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić te dodao da će apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua predslaviti večernje misno slavlje, u nedjelju 14. srpnja u 19 sati u Međugorju.

„On je izrazio želju da bi došao u Međugorje i mi smo mu ponudili da predslavi misno slavlje u nedjelju navečer. Mislim da je lijepo da apostolski nuncij iz Republike Hrvatske dođe u Međugorje”, kazao je fra Zvonimir Pavičić, a cijeli razgovor poslušajte u audiozapisu na mrežnoj stranici Radiopostaje Mir Međugorje.

SVETAC DANA – BLAŽENI DAMAŠČANSKI MUČENICI

U noći između 9. i 10. srpnja 1860. provalila je u kršćansku četvrt sirijskog grada Damaska fanatična masa, željna krvi i pljačke, predvođena Druzima, pripadnicima vjerske šijitske skupine. Dogodio se strašan pokolj, opljačkano je i pretvoreno u prah 2 400 kuća i poubijano 6 000 golorukih kršćana. Među njima je bilo 30 svećenika i tri biskupa raznih obreda.

Povijest se nažalost ponavlja pa smo danas opet svjedoci strašnih nasilja i progona kršćana u Siriji, od strane vjerskih fanatika većinskih muslimana. Ovo je prilika da ih se sjetimo u svojim molitvama i da ih preporučimo nebeskom zagovoru današnjih zaštitnika, blaženih mučenika iz Damaska.

Krv je potekla potokom i natopila uske ulice. Da u gradu nije bilo čestitog i odvažnog emira Abdelkadera El Djezairija (1808.-1883.), koji je bio sklon kršćanima i mnoge od njih zaštitio, krvoproliće bi bilo još veće te možda u Damasku ne bi ostao ni jedan jedini kršćanin. Abdelkader je iz predgrađa u središte grada poveo skupinu od nekoliko tisuća kršćana, među njima lazariste, isusovce i časne sestre.

Franjevci su smatrali da će biti sigurniji u svojem samostanu, opasanom debelim zidovima. Mislili su da se nemaju čega bojati u svojim siromašnim ćelijama i samostanskim hodnicima. Uostalom, franjevci su se u Damasku davno udomaćili jer su u tom gradu još 1233. osnovali svoju prvu kuću. Došli su u Damask kao kršćanski vjerovjesnici i brinuli se za kršćane latinskog obreda.

Fanatična rulja Druza, opijena mržnjom prema kršćanima, nije marila za povijesne zasluge ni za mirotvorce već je mislila samo na osvetu i nasilje. Franjevačka redovnička zajednica u Damasku brojila je tada 6 svećenika i 2 brata, od toga sedam Španjolaca i jedan Austrijanac. Gvardijan je bio otac Manuel Ruiz López (r. 5. V. 1804., San Martín de Ollas, Burgos). On je dugi niz godina djelovao u Svetoj zemlji, a tada je u Damasku kao poglavar stajao na čelu redovničke zajednice i kao župnik na čelu tamošnje župe.

Izdvajamo trojicu najpoznatijih od proglašenih mučenika Damaska:

Engelbert Kolland

Kapelan je bio otac Engelbert Kolland, Austrijanac (r. 21. IX. 1827., Ramsau, Tirol), poliglot, koji je govorio gotovo sve europske jezike i na vlastitu želju bio poslan u misije. Bio je vedre naravi, izuzetno ljubazna i draga osoba prema svima. Nazivali su ga „Abuna Melac”, „anđeoski otac”. Otac Carmelo Bolta Bañuls (r. 29. III. 1803., Real de Gandía, Valencia), odličan poznavatelj arapskog jezika, poučavao je arapski mlade misionare na Bliskom istoku.

Nicanor Ascario de Soria

Otac Nicanor Ascanio de Soria (r. 10. I. 1814., Vilarejo de Salvanés, Madrid), bio je prije dolaska u Damask omiljeni propovjednik u Španjolskoj. Uz njih su se u Damasku nalazili i dvojica mladih svećenika, koji su učili arapski jezik i pripremali se za misionarsko djelovanje, otac Nicolás María Alberca Torres (r. 10. IX. 1830., Aguilar de la Frontera, Córdoba) i otac Pedro Soler Méndez (r. 28. IV. 1827., Lorca, Murcia). O samostanu su brinuli braća laici, Francisco Pinazo Peñalver (r. 26. VIII. 1802., Chopo, Alpuente, Valencia) i Juan Jacobo Fernández y Fernández (r. 25, VII. 1808., Carballeda, Orense).

Onog stravičnog dana u franjevačkom samostanu potražili su utočište i trojica rođene braće, Sirijci, Fransīs, ‘Abd Al-Mu’ti i Rūfayīl Masābkī. Bili su maronitski kršćani, a s franjevcima su bili povezani bliskim prijateljskim odnosima. Najstarijem među njima, Fransīsu bilo je sedamdeset godina, a u Damasku je bio poznat kao ugledan, gostoljubiv i vrijedan čovjek. ‘Abd Al-Mu’ti je napustio svoju trgovinu i zanat te se posvetio molitvi i dobrotvornom radu, a u samostanskoj školi podučavao je arapski jezik. Rūfayīl je bio poznat po svojem asketskom životu i svaki dan je zalazio u franjevačku crkvu.

Braća Masabki

Samostanske zidine neko su vrijeme odolijevale napadima rulje, a onda je nekadašnji samostanski sluga oko ponoći pokazao Druzima tajni ulaz u samostan i zlikovci su provalili u njega. Gvardijan, otac Manuel, pohitao je u crkvu, otvorio svetohranište i sve prisutne pričestio. Razbojnici su tada provalili u crkvu, a njihov vođa najprije je ponudio maronitima da se odreknu svoje kršćanske vjere pa će ih spasiti. Kad su oni to odbili, raznijeli su ih mačevima. Zatim su na red došli franjevci. I njih su zločinci pozvali da se odreknu Krista Gospodina. Gvardijan im je u ime svoje i svoje subraće odgovorio: „Mi smo kršćani i spremni smo za svoju vjeru poginuti!” I poginuli su svi redom, sasječeni od zlikovaca. Papa Pio XI. proglasio je damašćanske mučenike blaženima 10. listopada 1926. godine.

Preuzeto s narod.hr

MISNA ČITANJA – 10. SRPNJA 2024.

Pođite k izgubljenim ovcama doma Izraelova!

XIV. tjedan kroz godinu

Srijeda, 10. 07. 2024.

Svagdan

ČITANJA:
Hoš 10,1-3.7-8.12; Ps 105,2-7; Mt 10,1-7

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Feliks, Srećko, Filip, Rufina, Viktorija

Prvo čitanje:

Hoš 10, 1-3. 7-8. 12

Vrijeme je da Gospodina tražite.

Čitanje Knjige proroka Hošee

Bujna je loza bio Izrael,

rod bogat ona je nosila.

I što mu je više rodilo plodova,

to je više umnažao žrtvenike;

što mu je bogatija zemlja bila,

to je kićenije dizao stupove.

Srce je njihovo prijevarno,

okajat će to oni!

Porušit će im On žrtvenike,

polomiti stupove njihove.

Kazat će tada: »Mi kralja nemamo

jer se Gospodina bojali nismo.

Ta čemu bi nam bio kralj?«

Uništena je Samarija.

Njen kralj tek trunak je vodi na površju.

Bit će razorene sramne uzvišice,

grijeh Izraelov;

trnje će i čičak rasti

po žrtvenicima njihovim.

Tad će govoriti brdima: »Pokrijte nas!«

i bregovima: »Padnite na nas!«

Sijte pravednost,

požet ćete ljubav;

krčite zemlje nove:

vrijeme je da Gospodina tražite

dok ne dođe

i podaždi vam pravdom.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 105,2-7

Pripjev:

Tražite svagda lice Gospodnje!

Pjevajte Gospodinu, svirajte mu,
pripovijedajte sva njegova čudesa!
Dičite se svetim imenom njegovim,
neka se raduje srce onih što traže Gospodina!

Tražite Gospodina i njegovu snagu,
tražite svagda njegovo lice!
Sjetite se čudesa koja učini,
njegovih čuda i sudova usta njegovih!

Abrahamov rod sluga je njegov,
sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!
On je Gospodin, Bog naš;
po svoj su zemlji njegovi sudovi!

Evanđelje:

Mt 10, 1-7

Pođite k izgubljenim ovcama doma Izraelova!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Dozva Isus dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć.

A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani s Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan, brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda.

Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih: »K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova! Putem propovijedajte: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko!’«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Molitva svetom Anti za bolesnu osobu

Dobri sv. Ante,

ti si uvijek uslišavao one koji su se s pouzdanjem k tebi utjecali u zagovor. Žarko te molim za bolesnu osobu… Isprosi joj kod Boga zdravlje za kojim toliko žudi i koje joj je toliko potrebno! Ako to ipak nije Božja volja, onda joj izmoli olakšanje trpljenja i snagu da kršćanski i s Isusom nosi svoj križ.

Ti, koji si u svom zemaljskom životu bio prijatelj onih koji su patili i velikodušno im pomagao ljubavlju i čudesima, štiti i sve nas od bolesti, a u njima krijepi i tješi tako da bi nam postale izvor zasluga za život vječni. Amen.


Napomena: Tko želi obaviti trodnevnicu ili devetnicu u čast sv. Anti za ozdravljenje bolesne osobe, može upotrijebiti gornju molitvu te svakoga dana dodati:

Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu

zatim pjesmu:

Ak’ čudesa tražiš, gle!
Smrt i bludnja, nevolje,
Vrag i guba nestaju.
Zdrave bolesnici.
More, lanci padaju,
Uda, stvari propale
Mole i dobivaju
Mladi pa i starci.
Iščezava pogibelj,
Prestaju i potrebe.
Neka kaže tko to zna,
Pa i Padovanci!
More, lanci…
Slava Ocu i Sinu
I Duhu Svetomu.
More, lanci…

te izmoliti:

O jeziče blagoslovljeni, koji si uvijek blagoslivljao Gospodina i druge si blagoslivljati učio: sad je očito kakve te zasluge uzvisiše pred Bogom!

– Moli za nas, blaženi Antune!
– Da dostojni postanemo obećanja Kristovih!

Pomolimo se: Zavjetni spomen blaženoga Antuna, tvojega, Bože, priznavatelja i naučitelja, neka razveseli svekoliku Crkvu da vazda bude zaštićena duhovnom pomoći i zavrijedi uživati vječne radosti. Po Kristu, Gospodinu našemu.

Amen.

Blato – Svetište bl. Marije Propetog Isusa Petković

Blato - Svetište bl. Marije Propetog Isusa Petković

Svetište blažene Marije Propetog Isusa Petković nalazi se u Blatu na Korčuli, u »Kući matici« družbe Kćeri Milosrđa TSR sv. Franje. U ovom samostanu bl. Marija Propetog utemeljila je istoimenu Družbu te je počela svoj redovnički život i djelovanje.
Prostori svetišta nalaze se u prizemlju samostana ispod samostanske kapele »Krista Kralja«. Središnji prostor svetišta je kapela (kripta) bl. Marije Propetog, sa ispovjedaonicom i sakristijom. Uz ove prostore, a vezano na zajednički ulazni trijem svetišta, nalazi se manji muzej posvećen životu i djelu Blaženice. Na ulazni trijem svetišta nastavlja se klaustar samostana iz kojeg je ujedno i glavni ulaz u sam samostan.

Kapelu bl. Marije Propetog Isusa čine molitvena dvorana, prostor oltara i apsida sa sarkofagom Blaženice. Apsida sa sarkofagom je na mjestu na kojem je prethodno bio grob blažene Marije Propetog. Kameni sarkofag izrađen je od bijelog kamena iz Visočana, a izradio ga je klesar Mirko Matulović iz Žrnova. U obodnom zidu apside nalazi se pet niša, a u centralnoj se nalazi moćnik s relikvijom Blaženice. Postolje oltara dio je živih stijena sa kamene obale poluotoka Ratak u Prižbi, na kojima je bl. Marija običavala sjediti dok je pisala prve Konstitucije Družbe Kćeri Milosrđa.

Blato - Svetište bl. Marije Propetog Isusa Petković

Menza oltara je od orahova drva. Svetohranište je smješteno u apsidi bočne lađe svetišta, a rad je akademskog umjetnika Jeronima Tišljara iz Zagreba. Rad istog umjetnika su vitraji u samom svetištu, kao i vitraji u ulaznom trijemu. Kameni reljef na bočnom zidu kapele rad je akademskog kipara Ante Sardelića iz Blata. Na njemu su prikazani karakteristični prizori iz života bl. Marije Propetog Isusa. Zidovi kapele obloženi su kamenom slaganim tehnikom suhozida poput tradicionalnih korčulanskih »meja« (suhozidi pomoću kojih su stvarane plodne oaze zemlje). Obrada ostalih zidova u prostorima svetišta također je rađena uporabom autohtonih materijala i tehnika.

Prostor za ispovijed čini pretprostor za pripremu i ispit savjesti te prostor za razgovor sa svećenikom.

Muzej uz svetište svojim postavom govori kako o »zemaljskom« putu bl. Marije – okruženju u kojem je rođena i odrasla, počela svoje djelovanje, te putu njene Družbe i njihovih dobročinstava, tako i o njenom »duhovnom« putu – temelju sveg njenog života i rada. Izrada cjelokupnog postava muzeja još je u tijeku.

Iz ulaznog klaustra samostana vode stube za terasu – predvorje stare kapele samostana – mjesta u kojem je bl. Marija svakodnevno boravila i molila.

Blato - Svetište bl. Marije Propetog Isusa Petković

Kameni masivi stuba, isti koji su bili ugrađeni u staro stubište prilaza ovoj kapeli, izlaze iz masivnog kamenog zida u kojeg su ugrađeni reljefi (odljevi u betonu) – radovi djece iz dječjih vrtića i sirotišta koje vode Marijine duhovne kćeri po cijelom svijetu. Tema im je ljubav i djelo bl. Marije viđeno očima »njene« djece. Križ na vrhu stubišta jest isti koji se nalazio i uz prijašnje stubište, a ispred kojeg je Blaženica voljela biti i moliti.

Voda koja izvire iz zida ispod stubišta znak je čistoće i utažene žeđi. Cijela kompozicija ovog dijela samostana rađena je na tragu razmišljanja o životu Blaženice, te stavu koji izlazi iz njezina života: samo se sa očuvanim srcem djeteta, a preko križa, može dosegnuti plavetnilo neba.

Rad na uređenju svetišta iziskivao je velike prostorne i građevinske preinake te sanaciju postojećeg samostana, tako da je pri završetku cjelokupna njegova obnova i rekonstrukcija.

Obnovljeni samostan, svojim uređenjem, želio je biti i ostati »Kuća matica« ove Družbe u kojoj će na svakom koraku biti moguće osjetiti dio misli i želja bl. Marije vezanih za zadaću koju je postavila sebi i svojim duhovnim kćerima razasutim po cijelom svijetu.

Projektirao, nadzirao radove i opisao,
Josip Vidović, arhitekt

Blato - Svetište bl. Marije Propetog Isusa Petković
Blato - Svetište bl. Marije Propetog Isusa Petković
Blato - Svetište bl. Marije Propetog Isusa Petković

Izvor: marijapropetog.hr

Molitve i litanije bl. Mariji Propetog Isusa Petković

Bože, Oče dobri, bogat milosrđem,

spasio si nas križem Sina svoga Isusa Krista.

Zapali u našim srcima,

po zagovoru blažene Marije Propetog Isusa Petković,

vatru svoje ljubavi, da ljubimo tebe iznad svega

i braću svoju u Kristovoj ljubavi.

On je Bog i s tobom živi i kraljuje

u jedinstvu Duha Svetoga,

po sve vijeke vjekova. Amen.

***

Vječni, Oče naš,

molimo te za onu veliku ljubav

koju je tvoj jedinorođeni Sin,

Gospodin naš Isus Krist

zapalio u srcu blažene Marije Propetog Isusa Petković.

Podari nam milost da se ugledamo

u primjer njezine revnosti

za slavu tvoju i spasenje duša.

Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

***

Vječni Oče,

u svom neizmjernom milosrđu

htio si da Krist za nas trpi sramotu Križa,

da nas njegovom sinovskom poslušnošću

oslobodiš od vlasti Zloga.

Udijeli nam da iskusimo

žarku ljubav prema Kristu i Crkvi

koja je obilježila život i djela

blažene Marije Propetoga Isusa.

Dopusti nam,

da se radujemo plodovima milosti

koja izviru iz drveta

Spasiteljeva slavnog križa,

da mognemo zajedno sudjelovati

u tvojoj vječnoj slavi.

Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Litanije bl. Marije Propetoga Isusa Petković

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!

Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!

Blažena Marijo Propetoga, kćeri milosrđa vječnoga Oca, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, istinski znaku Ljubavi Božje, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, zahvalna primateljice poticaja Božjih, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, ustrajna moliteljice blagoslova s Neba,moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, ponizna sljedbenice Jaganjca Božjega, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, poučljiva slušateljice Dobroga Pastira, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, ožarena ognjem Božanskoga Srca, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, sabrana u motrenju Isusove muke, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, duhom zagledana u Kristove rane, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, srcem sjedinjena s Propetim Kristom, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, radosna vjesnice Krista uskrsloga, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, goruća svjetiljko euharistijskoga otajstva, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, neumorna klanjateljice vječnoga Kralja, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, nadahnuta ljubavlju Duha Presvetoga, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, obdarena darovima Duha Životvorca, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, ponizna štovateljice Presvete Bogorodice, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, revna moliteljice svete krunice, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, marljiva učenice Božje Riječi, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, djelotvorna glasnice svetoga evanđelja, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, vjerna sljedbenice svetoga oca Franje, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, kćeri poslušna Papi i drugim pastirima Crkve, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, dosljedna u vršenju evanđeoskih zavjeta, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, ustrajna u širenju mira i dobra, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, dosjetljiva u ljubavi za siromahe u svijetu, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, brižljiva majko djece i siročadi, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, istinski zauzeta za potrebe malenih, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, odvjetnice nevoljnih i vapijućih, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, strpljiva njegovateljice bolesnih, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, razborita odgojiteljice majki, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, moliteljice i učiteljice duhovnih zvanja, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, gorljiva u odricanju od svijeta, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, zaljubljena u posvećeni život, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, osnažena postom i molitvom, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, hrabra nositeljice križa bolesti, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, misionarko praštanja i pomirenja, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, duhovni uresu svoje domovine, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, blaga majko Družbe Kćeri Milosrđa, moli za nas!
Blažena Marijo Propetoga, odsjaju nade u život vječni, moli za nas!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Isuse!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Isuse!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Isuse!

Moli za nas, Blažena Marijo Propetoga Isusa!
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih!

Pomolimo se:

Oče Sveti, Bože Milosrđa,
koji si blaženu Mariju Petković pozvao
da postane živa slika tvoga Propetoga Sina,
Gospodina našega Isusa Krista,
usliši naše smjerne molitve
i blagoslovi trud našega života,
da bismo vođeni Duhom tvoje ljubavi,
po uzoru na blaženu Majku Mariju,
mogli radosno živjeti Evanđelje,
nasljedujući Djevicu Mariju
i serafskoga Oca Franju,
po Kristu Gospodinu našemu.
Amen.

SVETAC DANA – BL. MARIJA PROPETOG ISUSA PETKOVIĆ

U Blatu na Korčuli, rodnom mjestu naše blaženice, nalazi se i njezino svetište u kojem od 1998. godine počivaju i njezini zemni ostaci. Gotovo da nema hodočasnika koji u svetištu neće zapjevati stihove: „Biseru iz malog Blata, diko roda hrvatskoga, kod Krista nas zagovaraj, Marijo od Propetoga!“

Blato, na otoku Korčuli, početkom XX. st. svojim je životom i djelom bitno obilježila Marija Petković. Dobrostojeća obitelj uglednoga mještanina Antuna Petkovića, bila je blagoslovljena brojnom djecom, velikim posjedom, ali i dubokom vjerom. Marija, šesto dijete svojih roditelja Antuna i Marije, u svom domu podjednako je upijala potrebu rada i molitve. Njezin će cijeli život biti natopljen tim dvjema sastavnicama, koje je ona živjela do uzornosti.

Između desetero djece u obitelji ona je uvijek bila boležljiva i slaba, pa su je svi rado pazili te obasipali ljubavlju i nježnošću. Još odmalena imala je osjetljivo srce za potrebe drugih. Uvijek je uspijevala štogod priskrbiti i odnijeti susjedima u potrebi. S djecom se rado družila, pogotovo onima siromašnijima i poučavala ih u školskom gradivu, vjeronauku i drugim predmetima. Već odmalena znala je vrlo dobro organizirati svoje vrijeme i korisno ga upotrijebiti. U svojoj 14. godini zavjetovala se na vječnu čistoću, čime je sama izabrala Isusa za svoga Zaručnika i time se odlučila život provesti u molitvi i pomaganju slabima i nemoćnima. Živjela je u skladu sa svojim vremenom i prepoznala gdje je i što potrebno poduzeti.

U župi je sudjelovala u radu i vođenju nekoliko katoličkih društava. Njezin je rad osobito pratio i poticao dubrovački biskup dr. Josip Marčelić, koji je često navraćao u njezinu roditeljsku kuću. Uvidio je da u toj aktivnoj djevojci Duh Božji oblikuje osobite darove i da je usmjerava na put velikih djela. Slutio je da ona u svojem predanju Bogu i služenju bližnjemu ide znatno ispred svoga vremena.

Izvanjske su se okolnosti, prije svega političke, tako oborile da je Blato po završetku Prvog svjetskog rata ostalo bez talijanskih redovnica, koje su se brinule za sirotinju. Bijeda mjesta se u to vrijeme iz dana u dan povećavala, dijelom zbog rata, a dijelom zbog propasti privrede, što je pojačalo iseljavanje, a mnoge obitelji ostavilo bez hranitelja. Siročadi, siromašnih i bolesnih, pogotovo starijih i napuštenih bilo je na pretek. Sve je to vapilo za pomoć, barem onoliko koliko se prije davalo u pučkoj kuhinji i sirotištu.

Dubrovački je biskup prepoznao trenutak i uvidio da je došlo vrijeme za Marijin iskorak iz obitelji i obiteljskoga blagostanja u posvemašnje predanje Bogu i služiti bližnjemu. God. 1920. Marija je pod biskupovim vodstvom i uz njegovu potporu utemeljila Družbu Kćeri Milosrđa, i dobila ime Marija Propetoga Isusa. Djelo je započela s pet svojih prijateljica s kojima je otprije surađivala u župnom apostolatu. Zbog njezina svjedočkog života pronalazili su je ne samo potrebnici i nevoljnici, nego i mnoge djevojke koje su htjele slijediti Marijin primjer, te poduprijeti to Božje djelo. Prosila je po Slavoniji i Vojvodini; pisala je na brojne crkvene i državne adrese, moleći za pomoć. Nije ostala neuslišena. Znala je da se bori za preživljavanje Božjih sirotana i ništa joj nije bilo teško ni nemoguće napraviti, samo da se izbori za potrebnike. Vjerovala je čvrsto da Bog sve vidi i upravlja te će On pravovremeno providjeti za svaku potrebu njezinih siromaha. Na tom pohodu susrela je mnoge koji su joj pomogli, i ispred gradskih vlasti, nakon čega su sami Mariji ponudili da u Subotici preuzme rad u gradskom sirotištu ‘Kolevka’. Ona sa svojim sestrama preuzima skrb za stotinjak siromašne djece 1923., nakon čega započinje gradnju samostana za sestre i odgojni zavod za djecu, te djevojke u Župi sv. Roka. Bila je to druga kuća u vlasništvu Družbe koja je iz dana u dan dobivala nove članice.

Marija se odaziva i na poziv da svoje sestre pošalje u Latinsku Ameriku. Prva skupina od 7 sestara došla je u Argentinu u proljeće 1936., a s četvrtom skupinom 1940. zaputila se i Marija u kanonski pohod.

Drugi svjetski rat zapriječio je njezin povratak, tako da je punih 12 godina ostala u misijskome radu, gdje je utemeljila mnoga nova polja rada Družbe, a među njima i odgojne kuće u Argentini i Paragvaju. Nesumnjivo je i u njezinu radu bilo posijano sjeme po kojem danas Družba, s oko 400 članica, više od polovice, broji upravo iz zemalja Latinske Amerike.

Marija se vraća u Europu 1952. i to u Rim gdje kupuje kuću i utemeljuje Vrhovnu upravu, tada već međunarodne Družbe. Godine 1956., Družba je postala papinskoga prava. Zbog moždanoga udara ostala je poluuzeta. Bolest ju nije spriječila da 1959. posjeti sestre u Domovini i pohodi svaku kuću gdje su one djelovale. Bio je to ujedno jedini njezin pohod domovini nakon povratka iz misija.

Marija je uvijek rado i iscrpno poučavala svoje sestre začuđujućom dubinom i širinom. Njezina je pisana ostavština vrlo opsežna i daje temeljit uvid u njezinu osobu i značaj, što je osobito dobro poslužilo u njezinu procesu za proglašavanje blaženom. Živo se zauzimala za oživljavanje otajstva Presvetoga Trojstva u Crkvi, i to ponajviše za oživljavanje ljubavi i pobožnosti prema Nebeskom Ocu.
Umrla je na glasu svetosti, 9. srpnja 1966. u Rimu, a pokopana je na rimskom groblju Campo Verano.

Svojim izvanrednim krepostima, naravnim i nadnaravnim darovima u služenju čovjeku, postala je znak žive Božje nazočnosti u svijetu. Stoga je 28. veljače 1989. u Rimu otvoren biskupijski postupak za njezino proglašenje svetom.

Zemni ostaci su 21. studenoga 1998. preneseni iz Rima u Blato.

Godine 1988. na njezin se zagovor dogodilo čudo. Riječ je o spašavanju 22 mornara iz Peruanske ratne podmornice, koja se sudarila s japanskim brodom, pri čemu je u životnoj opasnosti zapovjednik podmornice Roger Cotrina Alvarado zavapio Mariji Petković za zagovor. Ispitivanja su pokazala da se naravnim putem mornari nisu mogli spasiti, nego da je na djelu bila nadnaravna moć. Uz Pozicio, dokument o životu i djelu Marije Petković, koji je sastavljen nakon pomnoga preispitivanja svjedoka i svega onoga što je bilo u vezi s njom, te dokazanoga čuda, objavljen je Dekret o junačkim krepostima i o priznatome čudu.

Time je bio otvoren put za Marijino proglašenje blaženom, koji je papa Ivan Pavao II. na svom 100. pastirskome putovanju, a trećem pohodu Hrvatskoj, učinio u Dubrovniku 6. lipnja 2003. godine.
Bio je to dar, ne samo Hrvatskoj Crkvi, nego i svim onim mjesnim Crkvama gdje djeluju Kćeri Milosrđa; u zemljama Južne i Sjeverne Amerike, u Sloveniji, Vojvodini, Italiji, Njemačkoj i Rumunjskoj.

MOLITVA BL. MARIJI PROPETOG ISUSA PETKOVIĆ

Vjerni Oče, u svojem neizmjernom milosrđu htio si da Krist za nas trpi sramotu križa, da nas njegovom sinovskom poslušnošću oslobodiš od vlasti Zloga. Udijeli nam da iskusimo žarku ljubav prema Kristu i Crkvi, koja je obilježila život i djela tvoje Službenice Marije od Propetog Isusa. Dopusti nam da se radujemo plodovima milosti koji izviru iz drveta Spasiteljeva slavnog križa, da mognemo zajedno sudjelovati u tvojoj vječnoj slavi. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Preuzeto s bitno.net

MISNA ČITANJA – 9. SRPNJA 2024.

Žetve je mnogo, a radnika malo.

XIV. tjedan kroz godinu

Utorak, 9. 07. 2024.

Svagdan ili: Bl. Marija od Propetoga, djevica; Sv. Augustin Zhao Rong, prezbiter, i drugovi mučenici

ČITANJA:
Hoš 8,4-7.11-13; Ps 115,3-10; Mt 9,32-38

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:

IMENDANI:
Marija

Prvo čitanje:

Hoš 8, 4-7.11-13

Posijali su vjetar, i požet će oluju.

Čitanje Knjige proroka Hošee

Ovo govori Gospodin:

»Kraljeve su postavljali bez mene,

knezove birali bez znanja moga.

Od srebra svog i zlata načiniše sebi kumire

da budu uništeni.

Odbacih tvoje tele, Samarijo,

na njih se gnjev moj rasplamtio.

Dokle će ostati nečisti

sinovi Izraelovi?

Umjetnik ga je neki načinio,

i ono Bog nije.

Prometnut će se u komadiće tele samarijsko.

Posijali su vjetar, i požet će oluju;

žito im neće proklijati,

neće brašna dati;

ako ga i dade,

proždrijet će ga tuđinci.

Žrtvenike je umnožio Efrajim,

za grijeh su mu oni poslužili.

Da mu i tisuću zakona svojih napišem,

oni ih smatraju tuđima.

Nek žrtvuju klanice što mi ih prinose,

nek samo jedu meso!

Gospodinu se ne mile.

Odsad će se spominjati bezakonja njihova

i njihove će kazniti grijehe:

u Egipat će se oni vratiti.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 115, 3-10

Pripjev:

Dome Izraelov, u Gospodina se uzdaj!

Naš je Bog na nebesima,
sve što mu se svidi, to učini.
Idoli su njihovi srebro i zlato,
ljudskih su ruku djelo.

Usta imaju, a ne govore,
oči imaju, a ne vide.
Uši imaju, a ne čuju,
nos, a ne mirišu.

Ruke imaju, a ne hvataju,
noge imaju, a ne hodaju,
Takvi su i oni koji ih napraviše
i svi koji se u njih uzdaju.

Dome Izraelov, u Gospodina se uzdaj!
On je štit i pomoćnik njihov.
Dome Aronov, u Gospodina se uzdaj!
On je štit i pomoćnik njihov.

Evanđelje:

Mt 9, 32-38

Žetve je mnogo, a radnika malo.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Gle, doniješe Isusu njemaka opsjednuta. Pošto Isus izagna đavla, progovori njemak. Mnoštvo se čudom čudilo i govorilo: »Nikada se takvo što ne vidje u Izraelu!« A farizeji govorahu: »Po poglavici đavolskome izgoni đavle.«

I obilazio je Isus sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama i propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć.

Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: »Žetve je mnogo, a radnikâ malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.«

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Znaš li, sine, tko je Šoljić Kata

„Ja sam Kata Šoljić, Hrvatica, majka iz Vukovara. Rodila sam i odgojila šestero djece, četiri sina i dvije kćeri. Moja četiri sina i zet darovali su svoje živote za slobodu i obranu svoje domovine Hrvatske od srpskog agresora u Domovinskom ratu 1991. godine. (…) Nisam završila nikakvu školu. Jedva se znam potpisati. Život me nije nikada mazio. I stoga sam naučila i još učim najvišu životnu školu, a to je škola ljubavi i žrtve za svoje bližnje i za svoju obitelj“, kazala je jednom prilikom Kata Šoljić koja je preminula u dubokoj starosti na današnji dan, 8. srpnja 2008. godine.


Žena je to koja na poseban način simbolizira žrtvu svih majki čija su djeca nastradala u Domovinskom ratu. Njezino ime u Hrvatskoj je poznato svima, no malo ljudi zna tko je ustvari „vukovarska majka hrabrost“.

Znaš li sine, tko je Šoljić Kata,
svaka njena suza, bila je od zlata,
svaka sijeda u njezinoj kosi
jednu tužnu priču sobom nosi.

Znaš li sine gdje je Posavina,
tu je bila njena djedovina,
tu se rodi poslije prvog rata
od poštenog roda, od loze Hrvata.

Imala je sine, ona četri brata,
odnese ih vihor, drugog svjetskog rata
i nikad ne vidi ih više,
od tad tuga njezin život piše.

Pobjedila bi tuga, da ponosa nije
a ponos zlatne suze krije,
znaš li sine da je Šoljić Kata,
sestra i majka, ponos svih Hrvata!

Rodila je četri sina, da otjera tugu,
kao sunce poslije kiše, kad potjera dugu,
ali tuga često do srca joj svrati,
opet su nekom smetali Hrvati.

Opet krenuše te paklene sile
kao da dugo nisu, hrvatsku krv pile
i podiže Kata svoja četri sina,
pođite djeco, zove domovina!

Pođite djeco, pomozite rodu,
ne žalite život dati za slobodu,
jer ovaj život živit bez slobode
kao korito rijeke u kojem nema vode.

I padoše oni za našu slobodu
pokloniše život hrvatskome rodu,
četri svoja sina za nas je dala
pognimo glavu i recimo joj hvala!

Pognimo glavu i recimo hvala
sve što je imala, nama je dala,
za nju nekad zapalimo svijeću
u zagrljaju sinova našla je sreću.

Našla je mir i spokoj kod Boga
najveća majka naroda moga,
zapamti ovo moj hrvatski rode,
zaboraviš li nju, nisi dostojan slobode!

Sada znaš i ti sine
tko je bila Šoljić Kata,
uvijek je se rado sjeti
jer je ponos nas Hrvata!

Velimir Raspudić

Podsjećamo, Kata Šoljić, majka je četvorice poginulih branitelja i junakinja Domovinskog rata. Umrla je u 86. godini, u Zagrebu . Katu Šoljić mediji su nazivali i Vukovarska majka hrabrost. Rođena je u Donjem Vukšiću kod Brčkog, 1922. godine, u siromašnoj obitelji. Rodila je šestero djece: Niku, Ivu, Miju i Matu, koji su poginuli u Domovinskom ratu, te kćeri Maru i Anu. Ona simbolizira sve koji su u Domovinskom ratu izgubili nekog voljenog i njezina bol je stalni podsjetnik za čuvanje sjecanja i digniteta Domovinskog rata.

Najstariji sin Niko ubijen je u Sremskoj Mitrovici, Mijo je ubijen u kukuruzištu, u Sremskim Cakovcima, Ivo, zapovjednik Mitnice, nestao je u proboju ,na Dunavu, a Mato je ubijen u napadu na vojarnu. U ratu su bile i kći Marija i Ana, no one su preživjele. Njena kalvarija počinje još u Drugom svjetskom ratu kada su joj strijeljani brat i tri polubrata. Oca je izgubila kad je imala 13 godina, a majku malo kasnije. Katu Šoljić je 1995. u prigodi Dana državnosti i pete obljetnice samostalnosti države Hrvatske, prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman odlikovao redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske za osobite zasluge u promicanju moralnih društvenih vrednota.

“Grad treba izgraditi, a kad se budemo svi vratili, tada će naša pobjeda biti najveća”  Kata Šoljić

Izvor: Međugorje – info.

SVETAC DANA – SV. PRISCILA I AKVILA

Današnji sveti zaštitnici su bračni par Priscila i Akvila, kršćanski misionari i suradnici svetog Pavla apostola. Ovaj par posebno pokazuje koliko je važno djelovanje kršćanskih supružnika. O njima kao uzoru obiteljskog života govorio je papa Benedikt XVI. čiju prigodnu katehezu donosimo u nastavku.

Draga braćo i sestre!

Poduzimajući novi korak u ovoj svojevrsnoj galeriji portreta prvih svjedoka kršćanske vjere, danas ćemo promotriti jedan bračni par. Riječ je o supružnicima Priscili i Akvili, koji se smještaju među brojne suradnike iz kruga apostola Pavla. Na temelju podataka kojima raspolažemo, taj je bračni par imao izuzetno aktivnu ulogu u doba poslijeuskrsnih početaka Crkve. Usto, podsjećaju nas i na jedan drugi par, na Ananiju i Safiru, koji su međutim zauzeli stav prijetvornosti te doživjeli tragičan svršetak (usp. Dj 5,1-11).

Imena Akvila i Priscila latinskog su oblika, no muškarac i žena koji ih nose bili su židovskog podrijetla. Ipak, barem je Akvila potjecao iz dijaspore sjeverne Anatolije koju oplakuje Crno more, dok je Priscila, čije se ime ponekad skraćuje kao Priska, vjerojatno bila Židovka podrijetlom iz Rima (usp. Dj 18,2). U svakom slučaju, iz Rima su pristigli u Korint gdje ih je Pavao sreo početkom pedesetih godina. Ondje im se pridružio jer su se, kako nam pripovijeda Luka, bavili istim zanatom izrade šatora ili zastora za domaću uporabu, a bio je primljen i u njihovu kuću (usp.Dj 18,3). Razlog njihova dolaska u Korint bila je odluka cara Klaudija da iz Rima protjera Židove koji su obitavali u tom gradu, jer su, kako svjedoči rimski povjesničar Svetonije, “uzrokovali nerede zbog nekog Kresta”, kako nepreciznim izričajem označuje Isusa Krista (usp. Vite dei dodici Cesari, Claudio, 25). Iz toga se zaključuje da su ovi supružnici bili prihvatili kršćansku vjeru već četrdesetih godina u Rimu, a sad su u Pavlu našli nekoga tko nije samo dijelio istu vjeru, nego ju je i promicao.

Kasnije su se preselili u Malu Aziju, u Efez. Ondje su imali odlučujuću ulogu u upotpunjavanju kršćanske formacije aleksandrijskoga Židova Apolona. Budući da je on samo površinski poznavao kršćansku vjeru, “Priscila i Akvila uzeše ga k sebi i pomnije mu izložiše Put Božji” (Dj 18,26). Kad iz Efeza Pavao piše svoju Prvu poslanicu Korinćanima, uz svoje osobne pozdrave upućuje im i pozdrave što ih šalju “Akvila i Priska zajedno s Crkvom u njihovu domu” (1 Kor 16,19). Tako doznajemo koliko je važna bila uloga što ju je ovaj par imao u krugu prvotne Crkve: uloga prihvata u svome domu skupine mjesnih kršćana kad su se okupljali na svoja liturgijska slavlja. Upravo se takav tip skupova nazivao “Crkvom”, grčki ekklesia, to jest svetim zborom. Nije slučajno da se svi prvi takvi skupovi održavaju upravo u tipičnom domaćem ozračju. Kršćani doista sve do kraja 3. stoljeća nisu imali vlastitih mjesta bogoštovlja. U početku su tome služile židovske sinagoge, sve dok se kršćanstvo nije izdvojilo od svoje židovske matice i primilo vlastiti identitet. Tome su potom služile privatne kuće nekih kršćana koji su stoga povremeno (vjerojatno svakih sedam dana) preoblikovali svoje domove u prave crkve u kojima se čitalo Sveto pismo i slavila euharistija (usp. 1 Kor 11,17-34). Takav je slučaj bio primjerice u Korintu, gdje Pavao spominje nekog Gaja kojeg naziva “gostoprimac moj i cijele Crkve” (Rim 16,23), ili u Laodiceji gdje se zajednica okupljala u domu neke Nimfe (usp. Kol4,15), ili u Kolosima gdje su se skupovi odvijali u kući nekog Arhipa (usp. Flm 2).

Vrativši se potom u Rim, Akvila i Priscila nastavili su obnašati ovu dragocjenu službu i u prijestolnici Carstva. Doista, Pavao, pišući Rimljanima, upućuje točno ovakav pozdrav: “Pozdravite Prisku i Akvilu, suradnike moje u Kristu Isusu. Oni su za moj život podmetnuli svoj vrat; zahvaljujem im ne samo ja nego i sve Crkve pogana. Pozdravite i Crkvu u njihovoj kući” (Rim 16,3-5). Kakve li izvanredne pohvale dvama supružnicima u ovim riječima! A istkao ju je nitko drugi doli apostol Pavao. On im izričito priznaje da su istinski i važni suradnici njegova apostolata. Podsjećanje na činjenicu da su za njega žrtvovali život valja povezati s njihovim zauzimanjem za njega za nekog od njegovih tamničevanja, možda upravo u Efezu (usp. Dj 19,23; 1 Kor 15,32; 2 Kor 1,8-9). A činjenica da svojoj zahvalnosti Pavao pridružuje i zahvalnost svih Crkava pogana, makar prihvatili taj izričaj kao donekle preuveličan, daje do znanja koliko je široko bilo polje njihova djelovanja, a svakako koliki je bio njihov utjecaj u širenju evanđelja.

Kasnija hagiografska predaja dala je sasvim osobito značenje Priscili, premda ostaje problem njezine identifikacije kao Priscile mučenice. U svakom slučaju, ovdje u Rimu imamo kako crkvu posvećenu svetoj Priski na Aventinu, tako i Prisciline katakombe na Via Salaria. Na taj se način nastavlja spomen jedne žene koja je zasigurno bila vrlo aktivna osoba i od osobite vrijednosti u povijesti rimskoga kršćanstva. Jedno je sigurno: uz zahvalnost onih prvih Crkava o kojoj govori Pavao, moramo pridodati i našu, jer zahvaljujući vjeri i apostolskoj zauzetosti svjedoka kao što su Priscila i Akvila kršćanstvo je stiglo do našeg naraštaja. Ovaj par posebno, pak, pokazuje koliko je važno djelovanje kršćanskih supružnika. Kad ih podržava vjera i snažna duhovnost, njihova zauzetost u Crkvi postaje prirodna. Svagdanje zajedništvo njihova života produžuje se i na neki način uzdiže kad preuzimaju zajedničku odgovornost za otajstveno Tijelo Kristovo, pa i u njegovu najmanjem dijelu.

Još jednu pouku, što je se ne smije zanemariti, možemo izvući iz njihova primjera: svaki se dom može preoblikovati u malu crkvu. Ne samo u tom smislu da u njoj treba vladati tipična kršćanska ljubav sastavljena od altruizma i međusobne brige, nego još i više u smislu da je čitav obiteljski život utemeljen na vjeri pozvan kružiti oko jedinoga gospodstva Isusa Krista. Nije slučajno što u Poslanici Efežanima Pavao uspoređuje bračni odnos sa zaručničkim zajedništvom koje postoji između Krista i Crkve (usp. Ef 5,25-33). Još i više, mogli bismo reći da apostol neizravno oblikuje život cijele Crkve prema obiteljskom životu. Odajmo stoga počast Akvili i Priscili kao uzorima odgovornoga bračnog života zauzetog u služenju čitavoj kršćanskoj zajednici.

kateheza pape Benedikta XVI. na općoj audijenciji, 2007. (www.vatican.va)

Pin It