O karmelskom škapularu – kako je nastao, što znači i tko ga može nositi…
Kako predaja prenosi, tadašnji general karmelićanskog reda Šimun Stock se ustrajno molio Blaženoj Djevici da zaštiti karmelićane. Ona mu se ukazala držeći škapular u rukama i govoreći: “Ovo je privilegij za tebe i za tvoje: tko bude u njemu umro spasit će se.” Nakon toga počinje se širiti škapularska pobožnost.
Škapular je dio gornje odjeće što ju nose redovnici: benediktinci, cisterciti, premonstrati i karmelićani. Simbolički škapular, načinjen od komadića platna, nosi i pobožni puk, kao znak sudjelovanja u povlasticama i zaslugama pojedinoga reda. Najpoznatiji od tih škapulara jest karmelski kojega nose kao zalog zaštite Majke Božje.
O nastanku karmelskog škapulara
Ime karmelskog Reda dolazi od naziva brda Karmel u Izraelu (heb. karmel – cvatući vrt, vinograd, vrt Božji), na kojem su se od vremena proroka Ilije (9. st. prije Krista) pustinjaci povlačili da u tišini i sabranosti žive povezanost s Bogom. Od u 12. st., uslijed križarskih ratova, tamo se povlače i neki hodočasnici i križari te započinju živjeti redovničkim životom u duhu proroka. Blaženu Djevicu Mariju karmelićani od svojih početaka štuju kao Bogorodicu, Majku i Sestru te i danas imaju službeno ime Braća blažene Djevice Marije od gore Karmela. Kada su muslimani u 13. st. osvojili Svetu Zemlju i goru Karmel, karmelićani prelaze u Europu, gdje se postavilo pitanje njihova opstanka zbog zabrane osnivanja novih redova. Kako predaja prenosi, tadašnji general Reda Šimun Stock se ustrajno molio Blaženoj Djevici da zaštiti karmelićane. Ona mu se ukazala držeći škapular u rukama i govoreći: “Ovo je privilegij za tebe i za tvoje: tko bude u njemu umro spasit će se.” Nakon toga počinje se širiti škapularska pobožnost.
Znak vjere
Kako se u svakodnevnom životu služimo raznim znakovima i tako utječemo na što bolju međusobnu komunikaciju, tako se i u kršćanskom životu služimo vidljivim znakovima kako bismo lakše doživjeli otajstvenu stvarnost. Osim liturgijskih znakova postoje u Crkvi i drugi znakovi, sakramentali ili blagoslovine, povezani s kakvim događajem, predajom, ili osobom. Katekizam Katoličke Crkve o istima kaže: ”Blagoslovine ne podjeljuju milost Duha Svetoga na način kao sakramenti, nego po molitvi Crkve pripravljaju za primanje milosti i raspolažu za suradnju s njom. Pravo raspoloženim vjernicima pruža se mogućnost da im se svaka zgoda života posveti božanskom milošću koja proistječe iz vazmenog otajstva Kristove muke, smrti i uskrsnuća, iz kojega svi sakramenti i blagoslovine crpe svoju moć” (KKC 1670). Dokument Drugog vatikanskog sabora, Sacrosanctum concilium, u br. 60 za sakramentalije ili blagoslovine doslovno kaže: ”Uz to (uz sakramente) je sveta Majka Crkva ustanovila blagoslovine. To su sveti znakovi kojima se poput sakramenata označuju i na zagovor Crkve postižu učinci, osobito duhovni. Njima se ljudi pripremaju primiti glavni učinak sakramenata i posvećuju se različite životne prigode”. Jedan od takvih znakova jest i karmelski škapular.
Škapular je u srednjem vijeku bio posebni dio kratke gornje odjeće, bez rukava, otvoren s obje strane, koji je osim ramena pokrivao prsa i leđa. Naziv škapular potječe od latinske riječi scapulae – ramena, jer se nosio preko ramena. Kod redovnika je služio kao zaštita za odijelo, habit. Tako je kao sastavni dio odijela mnogobrojnih monaha i redovnika postao i općeniti znak za Bogu posvećeni život. Uz svoje funkcionalno uskoro je poprimio i simbolično značenje: redovničko, kristološko i marijansko.
Kristološko je značenje križa Isusova učenika koji treba danomice uzimati i ići za Učiteljem, kao jaram Kristov. To je izraženo u Isusovim riječima: “Tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik” (Lk 14,26), “Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.” (Mt 11,29-30). Vanjski znak tog unutarnjeg stava bio je škapular koji se poput jarma stavlja na ramena. Kasnije je dobio i svoje marijansko značenje, kao znak pripadnosti Mariji i zalog njezine zaštite, osobito kod redova koji su se na poseban način isticali Marijinim štovanjem. Postoji više škapulara s marijanskim značenjem koji su odobreni od Crkve i sadrže posebne milosti prema tome kojoj redovničkoj ustanovi pripadaju. Međutim, karmelski škapular je u praksi najstariji i najrašireniji.
Znak posvete i pobožnosti Blaženoj Djevici Mariji
Pobožnost karmelskog škapulara nema neki poseban vanjski oblik osim posvetne molitve i obveze trajnog nošenja škapulara. Naglasak je na unutarnjem odnosu prema Mariji, intimnoj povezanost s Marijom kroz svakodnevnu molitvu i pobožnost, molitvu krunice, slavlje njezinih blagdana, hodočašća i sl. te u marijanskom načinu života.
U duhovnoj nauci karmelskih svetaca: Terezije Avilske, Ivana od Križa i Male Terezije, čiju je vrijednost priznala Crkva proglasivši ih Naučiteljima, Blažena Djevica Marija je istaknuta kao uzor za nasljedovanje u kreposnom i kontemplativnom životu. Uzor je naročito njezina čistoća i živa vjera koja se sastoji u savršenom predanju u Božju providnost, poniznost, evanđeosko siromaštvo i sutrpljenje ili sudjelovanje u Muci Gospodinovoj. Zatim njezin život koji je, premda je bila obdarena milošću kao ni jedno stvorenje, sav prožet jednostavnošću i svakodnevicom. Stoga je ona istinski uzor kako živjeti i kako rasti u ljubavi prema Bogu i bližnjemu unutar tih običnih svakodnevnih okolnosti života.
Kontemplativni Marijin život opisan je u evanđeoskoj rečenici: ”Brižno je čuvala sve te događaje i razmišljala o njima u svome srcu” (usp. Lk 2,19.51). Marija trajno, i usred svakodnevnih obveza i briga, ostaje živjeti u Božjoj nazočnosti, intimno povezana s Bogom u središtu svoga srca. O tome i govori sržna rečenica Karmelskog Pravila: “Dan i noć razmatrajte zakon Gospodnji i bdijte u molitvi.”
Škapular, dakle, kao marijanski znak predstavlja nastojanje da se nasljeduje Isusa Krista poput Marije koja nas poučava:
– da slušamo i razmatramo Božju riječ kroz molitvu i prema njoj oblikujemo svoj život (Lk 2,51)
– da živimo otvoreni za Boga i njegovu volju, kako nam se očituje u svakidašnjem životu (usp. Lk 1,26-38)
– da budemo solidarni s našim bližnjima koji su u potrebi (usp. Iv 2,1-12))
– da budemo ustrajni u molitvi i zajedništvu s braćom i sestrama (Dj 1,14), otkrivajući Božju prisutnost u svim okolnostima.
Uz pobožnost karmelskog škapulara vezana je i tzv. Subotnja povlastica ili “Bolla sabatina”. Nju je prema predaji napisao u Avignonu papa Ivan XXII, 3. ožujka 1323., nakon viđenja Marijina i obećanja da će onima koji su pobožno nosili škapular i utjecali se njezinoj zaštiti, nakon njihove smrti pomoći u izbavljenju iz čistilišta. Odobrenjem pape Pavla V., 1613. god., izdan je Dekret koji govori da se oni, koji nose škapular sukladno odredbama, mogu nadati posebnoj Marijinoj pomoći u izbavljenju iz čistilišta u skladu s naukom Crkve.
ŠKAPULARSKA POBOŽNOST
O karmelskom škapularu – kako je nastao, što znači i tko ga može nositi…
Kako predaja prenosi, tadašnji general karmelićanskog reda Šimun Stock se ustrajno molio Blaženoj Djevici da zaštiti karmelićane. Ona mu se ukazala držeći škapular u rukama i govoreći: “Ovo je privilegij za tebe i za tvoje: tko bude u njemu umro spasit će se.” Nakon toga počinje se širiti škapularska pobožnost.
Bitno.net
Škapular je dio gornje odjeće što ju nose redovnici: benediktinci, cisterciti, premonstrati i karmelićani. Simbolički škapular, načinjen od komadića platna, nosi i pobožni puk, kao znak sudjelovanja u povlasticama i zaslugama pojedinoga reda. Najpoznatiji od tih škapulara jest karmelski kojega nose kao zalog zaštite Majke Božje.
O nastanku karmelskog škapulara
Ime karmelskog Reda dolazi od naziva brda Karmel u Izraelu (heb. karmel – cvatući vrt, vinograd, vrt Božji), na kojem su se od vremena proroka Ilije (9. st. prije Krista) pustinjaci povlačili da u tišini i sabranosti žive povezanost s Bogom. Od u 12. st., uslijed križarskih ratova, tamo se povlače i neki hodočasnici i križari te započinju živjeti redovničkim životom u duhu proroka. Blaženu Djevicu Mariju karmelićani od svojih početaka štuju kao Bogorodicu, Majku i Sestru te i danas imaju službeno ime Braća blažene Djevice Marije od gore Karmela. Kada su muslimani u 13. st. osvojili Svetu Zemlju i goru Karmel, karmelićani prelaze u Europu, gdje se postavilo pitanje njihova opstanka zbog zabrane osnivanja novih redova. Kako predaja prenosi, tadašnji general Reda Šimun Stock se ustrajno molio Blaženoj Djevici da zaštiti karmelićane. Ona mu se ukazala držeći škapular u rukama i govoreći: “Ovo je privilegij za tebe i za tvoje: tko bude u njemu umro spasit će se.” Nakon toga počinje se širiti škapularska pobožnost.
Znak vjere
Kako se u svakodnevnom životu služimo raznim znakovima i tako utječemo na što bolju međusobnu komunikaciju, tako se i u kršćanskom životu služimo vidljivim znakovima kako bismo lakše doživjeli otajstvenu stvarnost. Osim liturgijskih znakova postoje u Crkvi i drugi znakovi, sakramentali ili blagoslovine, povezani s kakvim događajem, predajom, ili osobom. Katekizam Katoličke Crkve o istima kaže: ”Blagoslovine ne podjeljuju milost Duha Svetoga na način kao sakramenti, nego po molitvi Crkve pripravljaju za primanje milosti i raspolažu za suradnju s njom. Pravo raspoloženim vjernicima pruža se mogućnost da im se svaka zgoda života posveti božanskom milošću koja proistječe iz vazmenog otajstva Kristove muke, smrti i uskrsnuća, iz kojega svi sakramenti i blagoslovine crpe svoju moć” (KKC 1670). Dokument Drugog vatikanskog sabora, Sacrosanctum concilium, u br. 60 za sakramentalije ili blagoslovine doslovno kaže: ”Uz to (uz sakramente) je sveta Majka Crkva ustanovila blagoslovine. To su sveti znakovi kojima se poput sakramenata označuju i na zagovor Crkve postižu učinci, osobito duhovni. Njima se ljudi pripremaju primiti glavni učinak sakramenata i posvećuju se različite životne prigode”. Jedan od takvih znakova jest i karmelski škapular.
Škapular je u srednjem vijeku bio posebni dio kratke gornje odjeće, bez rukava, otvoren s obje strane, koji je osim ramena pokrivao prsa i leđa. Naziv škapular potječe od latinske riječi scapulae – ramena, jer se nosio preko ramena. Kod redovnika je služio kao zaštita za odijelo, habit. Tako je kao sastavni dio odijela mnogobrojnih monaha i redovnika postao i općeniti znak za Bogu posvećeni život. Uz svoje funkcionalno uskoro je poprimio i simbolično značenje: redovničko, kristološko i marijansko.
Kristološko je značenje križa Isusova učenika koji treba danomice uzimati i ići za Učiteljem, kao jaram Kristov. To je izraženo u Isusovim riječima: “Tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik” (Lk 14,26), “Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.” (Mt 11,29-30). Vanjski znak tog unutarnjeg stava bio je škapular koji se poput jarma stavlja na ramena. Kasnije je dobio i svoje marijansko značenje, kao znak pripadnosti Mariji i zalog njezine zaštite, osobito kod redova koji su se na poseban način isticali Marijinim štovanjem. Postoji više škapulara s marijanskim značenjem koji su odobreni od Crkve i sadrže posebne milosti prema tome kojoj redovničkoj ustanovi pripadaju. Međutim, karmelski škapular je u praksi najstariji i najrašireniji.
Znak posvete i pobožnosti Blaženoj Djevici Mariji
Pobožnost karmelskog škapulara nema neki poseban vanjski oblik osim posvetne molitve i obveze trajnog nošenja škapulara. Naglasak je na unutarnjem odnosu prema Mariji, intimnoj povezanost s Marijom kroz svakodnevnu molitvu i pobožnost, molitvu krunice, slavlje njezinih blagdana, hodočašća i sl. te u marijanskom načinu života.
U duhovnoj nauci karmelskih svetaca: Terezije Avilske, Ivana od Križa i Male Terezije, čiju je vrijednost priznala Crkva proglasivši ih Naučiteljima, Blažena Djevica Marija je istaknuta kao uzor za nasljedovanje u kreposnom i kontemplativnom životu. Uzor je naročito njezina čistoća i živa vjera koja se sastoji u savršenom predanju u Božju providnost, poniznost, evanđeosko siromaštvo i sutrpljenje ili sudjelovanje u Muci Gospodinovoj. Zatim njezin život koji je, premda je bila obdarena milošću kao ni jedno stvorenje, sav prožet jednostavnošću i svakodnevicom. Stoga je ona istinski uzor kako živjeti i kako rasti u ljubavi prema Bogu i bližnjemu unutar tih običnih svakodnevnih okolnosti života.
Kontemplativni Marijin život opisan je u evanđeoskoj rečenici: ”Brižno je čuvala sve te događaje i razmišljala o njima u svome srcu” (usp. Lk 2,19.51). Marija trajno, i usred svakodnevnih obveza i briga, ostaje živjeti u Božjoj nazočnosti, intimno povezana s Bogom u središtu svoga srca. O tome i govori sržna rečenica Karmelskog Pravila: “Dan i noć razmatrajte zakon Gospodnji i bdijte u molitvi.”
Škapular, dakle, kao marijanski znak predstavlja nastojanje da se nasljeduje Isusa Krista poput Marije koja nas poučava:
– da slušamo i razmatramo Božju riječ kroz molitvu i prema njoj oblikujemo svoj život (Lk 2,51)
– da živimo otvoreni za Boga i njegovu volju, kako nam se očituje u svakidašnjem životu (usp. Lk 1,26-38)
– da budemo solidarni s našim bližnjima koji su u potrebi (usp. Iv 2,1-12))
– da budemo ustrajni u molitvi i zajedništvu s braćom i sestrama (Dj 1,14), otkrivajući Božju prisutnost u svim okolnostima.
Uz pobožnost karmelskog škapulara vezana je i tzv. Subotnja povlastica ili “Bolla sabatina”. Nju je prema predaji napisao u Avignonu papa Ivan XXII, 3. ožujka 1323., nakon viđenja Marijina i obećanja da će onima koji su pobožno nosili škapular i utjecali se njezinoj zaštiti, nakon njihove smrti pomoći u izbavljenju iz čistilišta. Odobrenjem pape Pavla V., 1613. god., izdan je Dekret koji govori da se oni, koji nose škapular sukladno odredbama, mogu nadati posebnoj Marijinoj pomoći u izbavljenju iz čistilišta u skladu s naukom Crkve.
Znak pripadnosti Karmelu
Oduvijek je postojala želja i praksa mnogih kršćana da žive pridruženi redovničkim zajednicama po bratovštinama. Laici nose izvanjski znak sudioništva u istome duhu. Među karmelićanima to je postao škapular, ali za laike u prilagođenom obliku. Škapular se, nakon što je blagoslovljen, prima po posebnom obredu i od ovlaštene osobe. Svi nositelji škapulara su na svoj način dio karmelske obitelji i dionici duhovnih dobara Reda Blažene Djevice Marije od gore Karmela.
U Hrvatskoj imamo:
– Karmelićane i klauzurne sestre Karmelićanke te Svjetovni red uz njihove samostane;
– sestre Karmelićanke Božanskog Srca Isusova sa Zajednicom karmelskih laika BSI i Mladima Karmela BSI – pridruženim članovima;
– škapularsku bratovštinu (širi pojam, svi koji su obukli škapular).
Laici su samostalni ogranak karmelske redovničke obitelji, sa svojim specifičnim identitetom i doprinosom unutar karmelske obitelji.
Uz škapular je također vezano i podjeljivanje oprosta. ”Oprost je otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivica već izbrisana, to otpuštenje vjernik, pravo raspoložen i uz određene uvjete, dobiva posredovanje Crkve koja, kao poslužiteljica otkupljenja, svojom vlašću dijeli i primjenjuje blago zasluga Krista i svetaca.” (KKC 1471).
Neke praktične napomene o primanju Karmelskog škapulara
- Škapular može nositi svaka osoba koja se želi posvetiti Mariji, neovisno o tome pripada li već nekoj crkvenoj/duhovnoj zajednici ili pokretu. Škapular je potrebno neprekidno nositi.
- Oblačenje škapulara, odnosno primanje u škapularsku bratovštinu, treba biti učinjeno s dostatnim znanjem o njegovu značenju.
- Smeđi karmelski škapular se sastoji od dva komadića smeđeg sukna povezanog vrpcama koji se stavljaju na prsa i leđa. Na jednoj strani se nalazi slika Srca Isusova, a na drugoj lik Gospe Karmelske. Kako bi se uskladila pobožnost i zahtjevi modernoga života, papa Pio X. je 1910. godine dopustio da se platneni škapular može zamijeniti nošenjem medaljice. Ipak, u obredu primanja škapulara, primanje treba biti učinjeno platnenim škapularom. Nakon toga može se bez ograničenja nositi medaljica karmelskog škapulara koja na sebi također ima lik Srca Isusova i Karmelske Gospe. Nije neophodno da se škapularska medaljica mora nositi oko vrata kao platneni škapular već može biti pričvršćena na odijelo, kao narukvica i sl. Po svom porijeklu i značenju škapulara kao Marijine odjeće preporučuje se nositi platneni škapular, ako prilike to dopuštaju.
- Prvi platneni škapular mora blagosloviti i staviti svećenik prema obredniku primanja karmelskog škapulara. Ako se platneni škapular istroši te ga je potrebno zamijeniti novim, nije ga potrebno blagosloviti. No, svaku novu škapularsku medaljicu mora blagosloviti svećenik.
- Primanjem karmelskog škapulara postaje se članom velike duhovne obitelji – „Škapularske bratovštine” koja je povezana s karmelskim Redom te se ima udjela u njegovoj duhovnosti. To znači da članovi „Škapularske bratovštine” postaju dionici duhovnih dobara (svetih misa, molitava i dr.) cijelog karmelskog Reda. Oni mogu uz uobičajene uvjete, dobiti potpuni oprost za sebe ili ga namijeniti za svoje pokojne u sljedeće dane:
na dan primanja u “Škapularsku bratovštinu”,
16. srpnja – na svetkovinu Gospe Karmelske,
20. srpnja – na blagdan sv. Ilije proroka,
1. listopada – na blagdan sv. Male Terezije,
15. listopada – na svetkovinu sv. Terezije Avilske,
15. studenog – na blagdan Svih Svetih karmelskog Reda,
16. studenog – na Velikodušni dan karmelskog Reda,
14. prosinca – na svetkovinu sv. Ivana od Križa.
Uvjeti za stjecanje potpunog oprosta su sljedeći: sakramentalna sveta ispovijed, sveta pričest, molitva na nakanu Svetog Oca (Oče naš, Zdravo Marijo ili neke druge odgovarajuće molitve) i obnova obećanja bratovštini.
- Kao svakodnevna molitvena obveza za članove „Škapularske bratovštine“ preporučuje se neka od molitava Majci Božjoj (npr. posvetna molitva Karmelskoj Gospi, Anđeo Gospodnji, sveta krunica i sl.) po kojoj će doći do izražaja srdačna prisnost s Majkom Marijom. Prema očitovanoj Gospinoj želji u Fatimi o pobožnosti prvih pet subota u čast i zadovoljštinu Bezgrešnom Srcu Marijinu, za osobu koja nosi škapular, zacijelo bi bio čin ljubavi i zahvalnosti Gospi i izvor novih milosti da odgovore na ovaj Marijin poziv.
- Škapulare možete nabaviti u karmelskim samostanima ili u katoličkim knjižarama.
Iz svega navedenog jasno je da škapular ne možemo promatrati samo pod vidom “posljednjih stvari” i subotnje povlastice, nego da cijeli naš život treba biti u znaku škapulara, odnosno oblikovan u duhu Marijinu. Škapular nije amajlija koja automatski pomaže, nije sam po sebi jamac spasenja ili olakšica od zauzetog kršćanskog življenja, nego znak vjere i odnosa koji se pod tim znakom utemeljuje i živi. Posveta Mariji je jedan poseban odnos, jedna vrsta saveza iz kojeg proizlaze i određene odgovornosti i obaveze na život vjere u skladu s evanđeljem.
Sve milosti dobivene po Mariji dolaze od Krista. Kada se kaže da je škapular Marijina odjeća, onda se pri tome nikada ne smije zaboraviti da je u prvom redu Kristovo odijelo. Sveti Pavao tumači život u Kristu kao “zaodjenuti se Kristom” (usp. Rim 13,14; Gal 3,27), tj. zaodjenuti se životom sinovske milosti kršćanina, što je opisano slikom odjeće. Zbog toga oblačenjem škapulara oblači se Krista, želi mu se suobličiti poput Marije, savršene učenice svoga Sina (usp. LG 63-65; MC 16-23.28.57) i koja mu je bila majkom više po srcu i po duhu nego po samome tijelu. A obući Krista znači upustiti se u proces preobrazbe u Krista.
Smeđi karmelski škapular svima nama je znak vjere da smo zaštićeni u Bogu, da nas Marija prati svojom majčinskom ljubavlju i da pripadamo karmelskoj obitelji u kojoj smo pozvani živjeti ideal evanđelja u intimnom prijateljstvu s Bogom po molitvi i služenju braći i sestrama.
Karmelski škapular i Marijina ukazanja u Lurdu i Fatimi
Znakovito je i značajno da se Blažena Djevica Marija u Lurdu (1858. g.) i Fatimi (1917. g.) ukazala u povezanošću s njezinim nazivom Karmelske Gospe. Njezino posljednje ukazanje Bernardici Soubirous koje se dogodilo na svetkovinu Karmelske Gospe, 16. srpnja 1858., kao da želi privući pozornost na stvarnost njene Majčinske ljubavi i zaštite čiji je znak škapular.
U Fatimi, također za vrijeme posljednjeg u nizu Marijinih ukazanja Jacinti, Franji i Luciji, u petak 13. listopada 1917. djeca – pastiri su imali vizije veoma dramatičnih događaja u budućnosti svijeta kao posljedice grijeha, vrijeđanja Boga i toga što se ne čini pokora-zadovoljština za brojne grijehe. U tijeku ovog ukazanja se dogodilo i „čudo sa suncem“ pred 70.000 prisutnih osoba za vrijeme kojeg su djeca imala ukazanja Marije kao Gospe s krunicom, potom u liku Gospe žalosne te na kraju u liku Karmelske Gospe sa škapularom. Lucija je kasnije rekla: „Gospa mi nikada nije izgledala tako divna kao kada se očitovala u Karmelskom odijelu.“ Kada je u jednom razgovoru Lucija (koja je postala redovnica karmelićanka u Coimbri) upitana da kaže svoje mišljenje o tome zbog čega se upravo u svom zadnjem ukazanju Marija pokazala kao Gospa od Gore Karmela sa škapularom u ruci, ona je rekla: „Zato što naša Gospa želi da svi nose škapular; to je znak posvete njenom Bezgrešnom Srcu.“ A upravo zahtjev za posvetom njenom Bezgrešnom Srcu je jedna od temeljnih poruka Fatimskih objava.
Posvetna molitva Gospi Karmelskoj
Blažena Djevice Marijo, Majko i Kraljice Karmela, posvećujem se Tebi iz zahvalnosti i ljubavi; obećavam Ti služiti u djetinjoj ljubavi i vjernosti. Po Tvom uzoru hoću u vjeri i ljubavi slijediti Tvoga Sina, Isusa Krista. Želim poput Tebe molitvom, žrtvom i djelotvornom ljubavi služiti Bogu i ljudima. Poslušaj dobra Majko, moje obećanje i primi ga milostivo. Daj mi milost da pod Tvojim okriljem ustrajem u vjernosti Kristu i Njegovoj Crkvi. Amen.
Izvor: mladi.karmelbsi.hr/bitno.net
