Author

FMteam

Browsing

MISNA ČITANJA – 22. OŽUJKA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Ja sam uskrsnuće i život.

Nedjelja, 22. 3. 2026.

PETA KORIZMENA NEDJELJA

V. korizmeni tjedan

1. tjedan psaltira

Misna čitanja:

Ez 37,12-14; Ps 130,1-8; Rim 8,8-11; Iv 11,1-45

Boja liturgijskog ruha:

ljubičasta

Imendani:

Oktavijan, Lea Rimska, Leonarda, Jaroslav

Napomena:

▪ Može se sačuvati običaj pokrivanja križeva i slika u crkvi. Križevi ostaju pokriveni do obreda otkrivanja križa u bogoslužju Muke Gospodnje na Veliki petak, a slike sve do početka Vazmenog bdjenja.
▪ Danas se slavi treća provjera (scrutinium) katekumena koji će sakramentima kršćanske inicijacije pristupiti u Vazmenom bdjenju.

Prvo čitanje:

Ez 37,12-14

Duh svoj udahnut ću u vas da oživite.

Čitanje Knjige proroka Ezekiela
Ovo govori Gospodin Bog: »Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! I znat ćete da sam ja Gospodin kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, narode moj! I duh svoj udahnut ću u vas da oživite i dovest ću vas u vašu zemlju i znat ćete da ja, Gospodin, govorim i činim« – govori Gospodin Bog.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 130,1-8

U Gospodina je milosrđe i obilno je u njega otkupljenje.

Iz dubine vapijem tebi, Gospodine:
Gospodine, usliši glas moj!
Neka pazi uho tvoje
na glas moga vapaja!

Ako se, Gospodine, grijehâ budeš spominjao,
Gospodine, tko će opstati?
Al’ u tebe je praštanje
da bismo ti služili.

U Gospodina ja se uzdam,
duša se moja u njegovu uzda riječ.
Duša moja čeka Gospodina
više no zoru straža noćna.

Više no zoru straža noćna
nek Izrael čeka Gospodina.
Jer je u Gospodina milosrđe
i obilno je u njega otkupljenje;
on će otkupiti Izraela
od svih grijeha njegovih.

Drugo čitanje:

Rim 8,8-11

Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Oni koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. Ako li Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Iv 11,1-45

Ja sam uskrsnuće i život.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme:
Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!« Kažu mu učenici: »Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?« Odgovori Isus:»Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu« To reče, a onda im dometnu: »Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.« Rekoše mu nato učenici: »Gospodine, ako spava, ozdravit će.« No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče posve otvoreno: »Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!« Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: »Hajdemo i mi da umremo s njime!« Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« Reče joj Isus: Ja sam uskrsnuće i život:
tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.
Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!« Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: »Učitelj je ovdje i zove te.« A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.« Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?« Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!« Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. BENEDETTA CAMBIAGIO FRASSINELLO

Današnja sveta zaštitnica je Benedetta Cambiagio Frassinello, talijanska misionarka, osnivačica kongregacije Sestara benediktinki od Providnosti.

Rođena je 2. listopada 1791. u Langascu kod Campomoronea (provincija Genova, Ligurija), kao dijete seljačke obitelji. Od trinaeste godine živjela je u lombardijskom gradu Paviji. S 20 godina doživjela je mistično iskustvo, nakon kojeg se posvetila molitvenom i duhovnom životu. Htjela je postati redovnicom, ali se po želji roditelja 1816. udala za stolara Giovannija Battistu Frassinella. Njezina životna sudbina jedna je od rijetkih među sveticama. Više je udatih žena, kada su postale udovice, prihvatilo redovnički poziv. Benedetta je to učinila još za života svoga muža, koji je pristao na njezinu odluku te je i on prihvatio redovnički poziv. Giovanni se 1825. pridružio kao brat laik redovnicima somaschima, a Benedetta je postala uršulinka. Naročito se isticala svojom djelatnošću na društvenom i duhovnom području. Dokazala je da se te dvije djelatnosti ne suprotstavljaju, nego nadopunjuju. Širila je Radosnu vijest u praksi, kao žena koja na sve moguće načine evangelizira društvo. Posebno je zaslužna za odgoj siromašnih i napuštenih djevojčica u Paviji.

U vrlo teškim vremenima društvene i političke krize, stavila se na raspolaganje siromašnim djevojkama, ponudila im je svoje duhovno materinstvo i odvažno ih vodila usred svakodnevnih nevolja i opasnosti. Te su se mlade žene uz njezinu pomoć uspjele osloboditi jarma teškog razdoblja, u kojem su živjele, pa se sveta Benedetta, gorljiva zagovornica ženskih prava, po mnogima može smatrati i pretečom suvremenog feminizma. Već 1827. osnovala je u Paviji prvu pučku školu, koja je za četiri godine imala već više od stotinu učenica. Godine 1838. osnovala je s još pet suradnica družbu Sestara benediktinki od Providnosti, koja se naročito posvetila odgoju i obrazovanju djevojaka.

Redovnice te družbe po njoj su i nazvane „benedittine”. Preminula je na današnji dan, 21. ožujka 1858., u gradiću Ronco Scrivia (provincija Genova, Ligurija), gdje se nalazila “Kuća providnosti”, generalna kuća njezine družbe. Ta družba i danas uspješno djeluje u Europi, Južnoj Americi i Africi. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 1987., a svetom 2002. godine.

MISNA ČITANJA – 21. OŽUJKA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Zar Krist dolazi iz Galileje?

Subota, 21. 3. 2026.

Svagdan

IV. korizmeni tjedan

4. tjedan psaltira

Misna čitanja:

Jr 11,18-20; Ps 7,2-3.9bc-10.11-12; Iv 7,40-53

Boja liturgijskog ruha:

ljubičasta

Imendani:

Kristijan, Vesna, Vlasta, Serapion, Kasijan

Prvo čitanje:

Jr 11,18-20

Ja bijah kao janje krotko što ga vode na klanje.

Čitanje Knjige proroka Jeremije
Gospodin mi objavi te znam! Tada mi ti, Gospodine, razotkri njihove spletke. A ja bijah kao jagnje krotko što ga vode na klanje i ne slutih da protiv mene snuju pakosne naume. »Uništimo drvo još snažno, iskorijenimo ga iz zemlje živih, da mu se ime nikad više ne spominje!« Ali ti, Gospodine nad Vojskama, suče pravedni, koji ispituješ srca i bubrege, daj da vidim kako se njima osvećuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju.«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 7,2-3.9b-12

Gospodine, Bože moj, tebi se utječem.

Gospodine, Bože moj, tebi se utječem:
od svih progonitelja spasi me, oslobodi,
da mi dušu ne zgrabe kao lav
što razdire, a nema tko da izbavi.

Gospodine, dosudi mi pravo po pravosti mojoj
i po nevinosti koja je u meni.
Dokrajči bezakonje zlotvora, pravedna učvrsti,
pravedni Bože koji proničeš srca i bubrege.

Meni je štit Bog,
koji spasava čestita srca.
Bog je pravedan sudac,
on povazdan prijeti.

Evanđelje:

Iv 7,40-53

Zar Krist dolazi iz Galileje?

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Kad su neki iz naroda čuli Isusove riječi, govorahu: »Ovo je uistinu Prorok.« Drugi govorahu: »Ovo je Krist.« A bilo ih je i koji su pitali: »Pa zar Krist dolazi iz Galileje? Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova, i to iz Betlehema, mjesta gdje bijaše David?« Tako je u narodu nastala podvojenost zbog njega. Neki ga čak htjedoše uhvatiti, ali nitko ne stavi na nj ruke.
Dođoše dakle stražari glavarima svećeničkim i farizejima, a ovi im rekoše. »Zašto ga ne dovedoste?« Stražari odgovore: »Nikada nitko nije ovako govorio.« Nato će im farizeji: »Zar ste se i vi dali zavesti? Je li itko od glavara ili od farizeja povjerovao u njega? Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona — to je prokleto!« Kaže im Nikodem — onaj koji ono prije dođe k Isusu, a bijaše jedan od njih: »Zar naš Zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša i ne dozna što čini?« Odgovoriše mu: »Da nisi i ti iz Galileje? Istraži pa ćeš vidjeti da iz Galileje ne ustaje prorok.« I otiđoše svaki svojoj kući.
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. VULFRAM

Sveti Vulfram obratio je na kršćanstvo i sina frizijskog kralja Radboda, a na kraju i samog kralja. Vodio je tešku borbu protiv surovih i krvavih običaja, posebno protiv žrtvovanja djece poganskim bogovima.


Današnji sveti zaštitnik je Vulfram, nadbiskup Sensa. Rodio se oko 640., vjerojatno u gradiću Milly-la-Forêtu (departman Essonne, Île-de-France), kao sin Fulberta, viteza na dvoru franačkog kralja Dagoberta I. Odgojen je na dvoru kralja Klodviga II. i služio kao dvoranin kralja Klotara III. Svećenik i redovnik benediktinac, postao je 682. nadbiskup Sensa (departman Yonne, Burgundija), ali je 685. prepustio svoju nadbiskupiju svetom Amatusu. Razdijelio je svoju zemlju i sa skupinom redovnika krenuo kao misionar na sjever. Tamo je dvadesetak godina uspješno djelovao kao propovjednik među frizijskim plemenima. Obratio je na kršćanstvo i sina frizijskog kralja Radboda, a na kraju i samog kralja. Vodio je tešku borbu protiv surovih i krvavih običaja, posebno protiv žrtvovanja djece poganskim bogovima. Spasio je mnoge ljude od smrti, među njima i Ovona, koji je postao njegov sljedbenik, redovnik i svećenik.

Vjera misionara i čudesa koja su uz pomoć Božju činili, odvratili su pogane od starih običaja i privukli ih postupno Kristu Gospodinu. Sveti Vulfram preminuo je na današnji dan, 20. ožujka 703., u benediktinskoj opatiji Fontenelle (Normandija). Njegove relikvije prenesene su 1058. u Abbeville. Vulframov životopis napisao je 11 godina poslije njegove smrti benediktinski redovnik Jonas iz Fontenellea. Zazivaju ga osobe u opasnosti na moru, a zaštitnik je francuskog grada Abbevillea (departman Somme, Pikardija) te župa i crkava u Francuskoj i Engleskoj.

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 20. OŽUJKA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Vrebali su da ga uhvate, ali još nije bio došao njegov čas.

Petak, 20. 3. 2026.

Svagdan

IV. korizmeni tjedan

4. tjedan psaltira

Misna čitanja:

Mudr 2,1a.12-22; Ps 34,17-21.23; Iv 7,1-2.10.25-30

Boja liturgijskog ruha:

ljubičasta

Imendani:

Klaudija, Dionizije, Vladislav, Nicet

Prvo čitanje:

Mudr 2,1a.12-22

Osudimo ga na smrt sramotnu.

Čitanje Knjige Mudrosti
Krivo misle bezbožnici i ovako mudruju: »Kratkovijek je i tužan život naš, i nema lijeka kad čovjeku dođe kraj. Postavimo zasjedu pravedniku, jer nam smeta, i protivi se našem ponašanju, predbacuje nam prijestupe protiv Zakona i spočitava kako izdadosmo odgoj svoj. On se hvasta posjedom spoznaje o Bogu i naziva se sinom Gospodnjim. On je ukor utjelovljeni našim mislima, mučno nam je i pogledati ga. Život njegov nije kao u ostalih i njegovo je ponašanje nastrano. Smatra nas patvorinom i uklanja se od putova naših kao od nečisti. On svršetak pravednika proglašava sretnim, i hvali se da mu je Bog otac. Pogledajmo jesu li istinite riječi njegove, istražimo kakav će biti njegov svršetak. Jer ako je pravednik Božji sin, On će se za nj zauzeti, i izbavit će ga iz ruku neprijateljskih. Zato ga iskušajmo porugom i mukom, da upoznamo blagost njegovu, i da prosudimo strpljivost njegovu. Osudimo ga na smrt sramotnu, jer će mu, kako veli, doći izbavljenje.«
Tako oni misle, ali se varaju, jer ih zloća njihova zasljepljuje. Oni ne znaju tajna Božjih, ne očekuju nagradu za svetost, ne vjeruju u naknadu besprijekornim dušama.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 34,17-21.23

Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca.

Lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca
da im spomen zatre na zemlji.
Pravednici zazivaju, i Gospodin ih čuje,
izbavlja ih iz svih tjeskoba.

Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca,
a klonule duše spašava.
Mnoge nevolje ima pravednik,
ali ga Gospodin iz svih izbavlja.

On čuva sve kosti njegove:
ni jedna mu se neće slomiti.
Gospodin izbavlja duše slugu svojih,
i neće platiti tko god se njemu utječe.

Evanđelje:

Iv 7,1-2.10.25-30

Vrebali su da ga uhvate, ali još nije bio došao njegov čas.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su Židovi tražili da ga ubiju. Bijaše blizu židovski Blagdan sjenica.
Ali pošto njegova braća uziđoše na blagdan, uziđe i on, ne javno, nego potajno.
Rekoše tad neki Jeruzalemci: »Nije li to onaj koga traže da ga ubiju? A evo, posve otvoreno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu možda i glavari doista upoznali da je on Krist? Ali za njega znamo odakle je, a kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je!« Nato Isus, koji je učio u Hramu, povika:
»Da! Poznajete me i znate odakle sam! A ipak ja nisam došao sam od sebe: postoji jedan istiniti koji me posla. Njega vi ne znate. Ja ga znadem jer sam od njega i on me poslao.«
Židovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke jer još nije bio došao njegov čas.
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Sveti Josip – Isusov hranitelj i Marijin zaručnik

Evanđelje ga opisuje u dvije riječi: bio je pravedan i vjeran. Sveti Josip štuje se napose kao zaštitnik cijele Crkve i svake obitelji.

Svetkovina svetoga Josipa iz Nazareta, Isusova hranitelja i Marijina zaručnika je po kalendaru 19. ožujka. U svim je crkvama svečanije bogoslužje i nedjeljni misni raspored. Sveti Josip je vrlo štovan među vjernicima zbog njegove uloge čuvara i hranitelja Isusa i Marije. Evanđelje ga opisuje u dvije riječi: bio je pravedan i vjeran. Štuje se napose kao zaštitnik cijele Crkve i svake obitelji. Patron je napose očeva, muževa te svih zanatlija i radnika. Josip je posebno štovan u Hrvatskoj. Vrijedno je spomenuti da ga je Hrvatski sabor prije više od tri stoljeća, (1687.) proglasio Zaštitnikom Hrvatske.

U svakoj je crkvi njegov kip ili slika. Prikazuju ga kao srednjovječna čovjeka blagih, ali odlučnih crta, s bradom, u ruci mu je štap, a Dijete Isus u naručju ili uz njega. Slikaju ga i u radionici, sa stolarskim ili tesarskim alatom. Isti sveti Josip slavi se po kalendaru i 1. svibnja, kao “Josip Radnik”

“Jakov rodi Josipa, muža Marije, koja rodi Isusa koji se zove Krist” (Mt 1,16).

U toj suhoj, gotovo protokolarnoj rečenici, kojom sv. Matej završava rodoslovlje Isusova ljudskog podrijetla, sadržano je ono najvažnije što predaja kaže o Josipu iz Nazareta. To je da je i on bio “sin Davidov”, anđeo ga tako i naziva, i da je u njegovim žilama kolala krv kralja Davida, iz čijeg je roda imao poteći i Mesija. On sam bit će tome Mesiji poslije Marije najbliži. Pred zakonom će biti njegov pravni iako ne i naravni otac. Apokrifna evanđelja pričaju o njemu nevjerojatne stvari, koje nemaju ništa zajedničko s trijeznošću kojom ga opisuju vjerodostojna Evanđelja. Prema njima Josip je bio pravedan muž, čovjek dobra srca, primjernog pouzdanja u Boga, čovjek vjere i poslušnosti, vjeran i onda kad je poslušnost tražila od njega velike žrtve, zaručnik i muž čista srca koji s poštovanjem živi s Marijom Djevicom kao brižan čuvar, skrbnik i otac najsvetije obitelji. Zbog svega toga zaslužuje sve ono poštovanje kojim su ga osobito kasnija i najnovija stoljeća obasipala.

Povijest štovanja sv. Josipa

Stvarnu veličinu sv. Josipa uz Evanđelja otkrili su i sveti Oci i kasnije teolozi i duhovni pisci. Daleko bi nas odvelo kad bismo spomenuli sva svjedočanstva, zato ćemo se ograničiti na ona najvrjednija i najznačajnija. Sv. Jeronim protiv izmišljotina apokrifa, a i nekih poganskih pisaca, uz Marijino brani i Josipovo djevičanstvo. Njega slijedi u tome i sv. Augustin te uzvisuje jedinstveno Josipovo očinstvo braneći kako vezu pravoga braka tako i međusobno Marijino i Josipovo djevičanstvo. Walafrid Strabon, opat samostana Reichenau na Bodenskom jezeru u IX. stoljeću, pišući o tome kako su pastiri našli Mariju, Josipa i dijete, zaključuje: “I posredstvom tih troje svijet je bio spašen.”

Mariji. Sv. Bernardin Sijenski u jednom govoru čak govori o tjelesnom uskrsnuću sv. Josipa i njegovu uznesenju na nebo. Velik štovatelj sv. Josipa u srednjem vijeku bio je i slavni kancelar Pariškoga sveučilišta Ivan Gerson. On je sastavio o njemu veliku latinsku pjesmu od 4800 stihova uzvisujući njegove kreposti i dostojanstvo. Održao je i svoj veliki govor pred ocima na saboru u Konstanzu, 8. rujna 1416., u kojem traži da bi Sabor službeno zazivao pomoć i zagovor sv. Josipa te da bi uspostavio njegov blagdan, a sve zato da bi se postiglo jedinstvo Crkve. Bilo je to u jednom od najkritičnijih trenutaka crkvene povijesti kad je valjalo ukloniti takozvani zapadni raskol, kad je Crkva imala trojicu papa i zapadno kršćanstvo bilo razjedinjeno. I Gerson drži da je sv. Josip bio posvećen već u majčinu krilu, da je bio slobodan od požude te da je uskrsnuo skupa s našim Gospodinom i da je uznesen na nebo.

Molitva sv. Josipu za zaštitu

Preslavni sveti Josipe, tebe je Bog izabrao za hranitelja svom Sinu i za zaručnika prečistoj Majci Njegovoj i postavio te tako glavarom Svetoj Obitelji, pa te je zbog toga Namjesnik Kristov proglasio zaštitnikom Crkve Isusove.Svim pouzdanjem srca svoga molim te priteci u pomoć čitavoj radničkoj Crkvi! Štiti na poseban način svojom očinskom skrbi Svetog Oca, te sve biskupe i svećenike, koji su sjedinjeni s Petrovom Stolicom!

Brani sve koji se uz sve poteškoće i patnje trude oko spasa duša i učini da se svi narodi ponizno podlože svetoj Crkvi izvan koje nema spasenja. Udostoj se, predobri sveti Josipe, primiti i mene među svoje štićenike.

Posvećujem ti se posve i molim te budi mi ocem, zaštitnikom i vođom na putu k spasenju. Isprosi mi čisto srce i veliku želju za vlastitim posvećenjem. Učini da po tvom primjeru sva moja djela budu upravljena na što veću Božju proslavu i za sjedinjenje s božanskim Srcem Isusovim i bezgrešnim Srcem Marijinim i s tobom, o sveti Josipe. Moli za me da postanem vrijedan biti dionikom onoga pokoja i blaženstva što si ga ti osjetio na svom smrtnom času. Amen.

Izvor: Bitno.net

MISNA ČITANJA – 19. OŽUJKA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Josip učini kako mu naredi anđeo Gospodnji.

Četvrtak, 19. 3. 2026.

Svetkovina

SV. JOSIP, zaručnik Bl. Dj. Marije

IV. korizmeni tjedan

4. tjedan psaltira

Misna čitanja:

2Sam 7,4-5a.12-14a.16; Ps 89,2-5.27.29; Rim 4,13.16-18.22; Mt 1,16.18-21.24a ili: Lk 2,41-51a

Boja liturgijskog ruha:

ljubičasta

Imendani:

Josip, Jozo, Josipa, Joško, Bepo, Sibila, Narcis, Marcel

Napomena:

▪ U slavlju euharistije pjeva se himan »Slava«, a izostavlja se poklik »Aleluja«.

Prvo čitanje:

2Sam 7,4-5a.12-14a.16

Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova (Lk 1, 32).

Čitanje Druge knjige o Samuelu
U one dane: Dođe Natanu ova Gospodnja riječ: »Idi, reci mome sluzi Davidu:
Ovako govori Gospodin:
‘Kad se ispune tvoji dani
i ti počineš kod svojih otaca,
podići ću tvoga potomka nakon tebe,
koji će se roditi od tvog tijela,
i utvrdit ću njegovo kraljevstvo.
Ja ću njemu biti otac,
a on meni sin.
Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo
trajati dovijeka preda mnom,
tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.’«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 89,2-5.27.29

Potomstvo će njegovo ostati dovijeka.

O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka,
od pokoljenja do pokoljenja
usta će moja obznanjivati tvoju vjernost.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju.

»Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
Tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«

»On će me zvati: ‘Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega!’
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i Savez svoj vjeran.«

Drugo čitanje:

Rim 4,13.16-18.22

U nadi protiv svake nade povjerova.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Obećanje da će biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere. Zato — iz vjere da bude po milosti te obećanje bude zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas — kao što je pisano: Ocem mnoštva narodâ ja te postavljam — pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije.
U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem narodâ mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo. Zato mu se i uračuna u pravednost.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mt 1,16.18-21

Josip učini kako mu naredi anđeo Gospodnji.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.
A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.«
Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji.
Riječ Gospodnja.

ili: Lk 2,41-51a

Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad Isusu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.
Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učiteljâ, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče. I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan.
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Godišnje Gospino ukazanje Mirjani Dragićević-Soldo – 18. ožujka 2026.

Vidjelica Mirjana Dragićević-Soldo imala je svakodnevna ukazanja od 24. lipnja 1981. do 25. prosinca 1982. Na posljednjem svakodnevnom ukazanju Gospa je, povjerivši joj desetu tajnu, rekla da će joj se ukazivati jedanput godišnje i to 18. ožujka. Tako je i bilo tijekom svih ovih godina. Ukazanje je započelo u 13:22  h i trajalo do 13:26 h.

”Draga djeco, nikada nemojte zaboraviti koliko je velika ljubav Božja. Po toj ljubavi i ja sam s vama. Nemojte zaboraviti koliko je veliko Njegovo milosrđe. Po tom milosrđu ja vam pokazujem put k istinskoj sreći i savršenom miru. To je put ka mome Sinu. Zato, djeco moja, s potpunim pouzdanjem prepustite se mome Sinu i ne bojte se. Ne bojte se budućnosti jer ona u potpunosti pripada volji moga Sina. Zato, djeco moja, odrecite se svega onoga sto vas udaljava od moga Sina: lažne sreće, lažne nade, lažnog sjaja. Vjerujte mome Sinu. Pričajte mu o svojim bolima, patnjama, željama i nadama. Osjetit ćete Njegovu ljubav i Njegov blagoslov. Hvala vam!”

(S crkvenim odobrenjem)

SVETAC DANA – SV. ĆIRIL JERUZALEMSKI

Slavni jeruzalemski biskup i crkveni naučitelj poznat po svojim katehezama u kojima je razvio i protumačio vjerske istine i nauk o sakramentima inicijacije: krštenju, potvrdi i Euharistiji.

Crkva danas slavi sv. Ćirila Jeruzalemskog, biskupa i crkvenog naučitelja poznatog po slavnim katehezama. Radi se o 24 kateheze u kojima je sustavno prikazao nauk o sakramentima inicijacije: krštenju, potvrdi i Euharistiji. Ćiril je znao govoriti jasno i neposredno pa je bio razumljiv i jednostavnim ljudima bez naobrazbe.

Rođen je oko 315. godine u Jeruzalemu od kršćanskih roditelja koji su ga u vjeri ne samo dobro poučili nego i osvjedočili. Ćiril je imao dobro svjedočanstvo u svojoj zajednici pa nije nikakvo čudo da je izabran za biskupa 348. godine. Za biskupa ga je zaredio jeruzalemski biskup Sv. Maksim u istom svetom gradu u kojemu je rođen. Ipak, našao se protivnik, poluarijevac koji mu je koješta podmetnuo, pa je Ćiril morao u progonstvo u Tarz. Tamo je svojim propovijedanjem i životom čovjeka bez mane dao pravo svjetlo o sebi, pa su narod i biskup uvidjeli da je prognan nevin čovjek. Nakon smrti Sv. Maksima, postao je mjesni biskup te ga je odvažno branio od Julijana Otpadnika, cara koji je htio podići nove zidine nad uništenim gradom. Predaja kaže kako su ga tom prigodom munje, potresi i gromovi odvratili od njegova nauma, a biskupu Ćirilu iz progonstva u Tarzu (Turska) omogućili povratak u Jeruzalem. Od 38 godina svoga biskupovanja, Ćiril je proveo 16 u progonstvu. Prvi carigradski opći sabor 381. godine priznao je pravovjernost biskupa Ćirila i njegov kontinuitet na biskupskoj stolici. Umro je 387. godine, a već od davnine i istočna i zapadna Crkva slave ga kao sveca. Papa Leon XIII. proglasio ga je 1893. godine i crkvenim naučiteljem. Ime Ćiril je perzijskog porijekla i znači mladi kralj.

Od spisa ostalo je njegovih 24 kateheze, od kojih je jedna uvodna (predkateheza). Od 2. do 19. upućene su katekumenima (photizomenoi) koji su se imali krstiti sljedećeg Uskrsa, te su usredotočene na detaljno tumačenje krsnog simbola koji se koristio u Jeruzalemu. Posljednjih 5 su takozvane mistagoške kateheze, upućene novokrštenicima (neophotistoi), a tumače značenje sakramenata koje su upravo primili (krštenje, krizma i euharistija) i misnu liturgiju. Ove posljednje neki manuskripti pripisuju njegovu nasljedniku Ivanu, ili čak obojici, a sud znanosti o tome još nije konačan. Niz kateheza donosi mnogo detalja o katekumenatu i liturgiji u upotrebi onoga vremena u Jeruzalemu. Uz to od Ćirila je ostala jedna propovijed o ozdravljenju paralitičara (na Iv 7,5) i jedno pismo caru Konstancu koja opisuje pojavljivanje jednog svjetlećeg križa iznad Jeruzalema 7. svibnja 351.

Ćiril nije originalan pisac, nego pučki propovjednik, živahan i jasan, jedan od najboljih svoga vremena. Ne pazi na pravila klasične elokvencije, ne brine se mnogo za formu niti se upušta u duboka teološka pitanja, ali praktične istine izlaže jednostavnim i pučkim načinom. Sama činjenica da je morao pretrpjeti od arijevaca svjedoči da je bio pobornik Nicejskog sabora, iako se uzdržavao od pojma istobitan. U njegovim mistagoškim katehezama imamo brojna i dragocjena svjedočanstva o sakramentima krštenja, potvrde i euharistije. Krštenje je sveti i neizbrisivi pečat (sphragis haghia akatalytos). Realna prisutnost je izražena jače nego kod pisaca prije njega. Njegove kateheze su ne manje važne za liturgiju i arheologiju (na primjer za epiklezu, za spominjanje živih i mrtvih kod liturgije).

Značajno je Ćirilovo tumačenje Katoličke Crkve: «Katolička Crkva se zove zato što se nalazi po cijelome svijetu, od jednog kraja do drugoga; zato što naučava sve dogme koje su na korist ljudima kako bi došli do spoznaje i zato što te dogme uče o svim vidljivim i nevidljivim stvarnostima, na nebu i na zemlji; zove se Crkva zato što za svoje članove poziva i ima sve ljude koji se klanjaju Bogu: vladare i podložnike, učene i neuke. Ona je katolička zato što posvuda ozdravlja od svih grijeha učinjenih dušom i tijelom; zato što u samoj sebi posjeduje sve što se naziva krepošću: u riječima, u djelima i u svakovrsnim duhovnim darovima» (Kateheza 18,23-24).

MISNA ČITANJA – 18. OŽUJKA 2026.

Misao iz evanđelja dana

Kao što Otac uskrisuje mrtve, i oživljava, tako i Sin oživljava koje hoće.

Srijeda, 18. 3. 2026.

Svagdan

IV. korizmeni tjedan

4. tjedan psaltira

Misna čitanja:

Iz 49,8-15; Ps 145,8-9.13cd-14.17-18; Iv 5,17-30

Boja liturgijskog ruha:

ljubičasta

Imendani:

Ćiril Jeruzalemski, Ćiro, Aleksandar, Eduard, Edo, Anzelmo, Salvator, Spasoje

Prvo čitanje:

Iz 49,8-15

Postavio sam te za Savez narodu, da zemlju podignem!

Čitanje Knjige proroka Izaije
Ovako govori Gospodin: »U vrijeme milosti ja ću te uslišiti, u dan spasa ja ću ti pomoći. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim baštinu opustošenu, da kažem zasužnjenima: ‘Iziđite!’ a onima koji su u tami: ‘Dođite na svjetlo!’
Oni će pasti uzduž svih putova, i paša će im biti po svim goletima. Neće više gladovati ni žeđati, neće ih paliti žega ni sunce, jer vodit će ih onaj koji ih ljubi, dovest će ih k izvorima vode. Sve gore svoje obratit će u putove, i ceste će se moje povisiti.
Gle, jedni dolaze izdaleka, drugi sa sjevera i sa zapada, a neki iz zemlje sinimske. Kličite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od veselja; jer Gospodin tješi narod svoj, on je milosrdan nevoljnima.
Sion reče: ‘Gospodin me ostavi, Gospod me zaboravi.’ Može li žena zaboravit svoje dojenče, ne imat sućuti za čedo utrobe svoje. Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 145,8-9.13c-14.17-18

Milostiv je i milosrdan Gospodin.

Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.
Nek puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici.

Kraljevi Taršiša i otoka nosit će dare,
vladari Šabe i Sebe danak donositi.

On će spasiti siromaha koji uzdiše,
nevoljnika koji pomoćnika nema;
smilovat će se ubogu i siromahu
i spasit će život nevoljniku.

Evanđelje:

Iv 5,17-30

Kao što Otac uskrisuje mrtve, i oživljava, tako i Sin oživljava koje hoće!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Odgovori Isus Židovima: »Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.« Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.
Isus nato odvrati: »Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini. Jer Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi. Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće. Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu, da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla.
Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas — sada je! — kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će. Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji. Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas. I izići će: koji su dobro činili — na uskrsnuće života, a koji su radili zlo — na uskrsnuće osude. Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla.«
Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Pin It