Author

FMteam

Browsing

Devetnica blaženom Alojziju Stepincu za Domovinu

Devetnica blaženom Alojziju Stepincu započinje 1. veljače, a završava 9. veljače. Kroz ovih devet dana prije Stepinčeva, molimo blaženog Kardinala za hrvatski narod i raspirivanje vatre katoličke vjere u Hrvatskoj. Preporučuje se jednom u ovih devet dana pričestiti se na nakanu devetnice, ako je potrebno i ispovjediti se. Poslije čitanja ulomka iz Stepinčeva opusa preporučuje se izmoliti i krunica.

Prvi dan

„Ako bih dakle rekao da katolik smije ljubiti svoj narod, onda bih premalo rekao. Jer ljubav prema samome sebi ili ljubav prema roditeljima nije samo dozvoljena, nego je zapovijedana. A narod nije ništa drugo nego velika obitelj, veliko krvno srodstvo. Kako god dakle ljubite više svoju braću i sestre nego li druge ljude, tako i narod svoj više nego li drugi, a da pri tom nijednog naroda ne mrzite i ne prezirete. I tko razuman može zamjeriti tome? Zar će tko zamjeriti djetetu ako više ljubi svoju majku nego li tuđu? Ljubav dakle prema narodu i ljubav prema vjeri katoličkoj ne isključuju se ni najmanje, nego se lijepo popunjuju kao dvije sestre blizanke, koje imaju jednog te istog Oca na nebesima, a to je Bog, koji je auktor i naravnog i vrhunaravnog reda. Bog pak ne može sebi protusloviti.“

(iz propovijedi katoličkoj akademskoj mladeži o odnosu katoličkog intelektualca prema svome narodu, osuda rasističke teorije i tumačenje kršćanskog pogleda na svijet, 27. ožujka 1938.)

Litanije bl. Alojzija Stepinca

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Oče nebeski Bože, smiluj se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo jedan Bože, smiluj nam se!
Isuse, dobri Pastiru, smiluj se nama!
Isuse, jakosti mučenika, smiluj se nama!
Isuse, učitelju apostola, smiluj se nama!
Isuse, svjetlosti istinita, smiluj se nama!
Isuse, dobroto beskrajna, smiluj se nama!
Isuse, kruno sviju svetih, smiluj se nama!
Sveta Marijo, moli za nas!
Bl. Alojzije Stepinče, moli za nas!
Pastiru siromašnih, moli za nas!
Hrabri svjedoče Božje ljubavi, moli za nas!
Branitelju crkvenog jedinstva, moli za nas!
Uzore kršćanske mirne savjesti, moli za nas!
Zrno umrlo za plodove vječnosti, moli za nas!
Jasni svjetioniče u tami nasilja, moli za nas!
Cvijete niknuli u vrtu Božje riječi, moli za nas!
Blaga roso duhovnih darova, moli za nas!
Žarka iskro svećeničke duhovnosti, moli za nas!
Vidljivi smjerokazu kršćanskoj mladeži, moli za nas!
Čisto ogledalo opraštanja neprijateljima, moli za nas!
Vjerni nasljedovatelju Kristova križa, moli za nas!
Navjestitelju Božje istine, moli za nas!
Uzorni častitelju Blažene Djevice Marije, moli za nas!
Primjeru ispovjednika Kristova imena, moli za nas!
Prokušani služitelju euharistijskoga otajstva, moli za nas!
Vjerodostojni pronositelju poniznosti, moli za nas!
Ljubitelju svete Majke Crkve, moli za nas!
Tješitelju nevino osuđenih,moli za nas!
Strpljivi hodočasniče na putu trpljenja, moli za nas!
Uresu crkvenoga zajedništva, moli za nas!
Donositelju Kristove radosti ožalošćenima, moli za nas!
Zaštitniče potlačenih i napuštenih, moli za nas!
Protivniče svake nepravde, moli za nas!
Mudri učitelju bogobojaznosti i poštivanja života, moli za nas!
Propovjedniče pravednosti, moli za nas!
Gorljivi tražitelju pomirenja, moli za nas!
Revni graditelju sloge među narodima, moli za nas!
Budni čuvaru ljudskoga dostojanstva, moli za nas!
Neprijeporni zagovorniče vrijednosti obitelji, moli za nas!
Gromki glasu onih kojima je glas oduzet, moli za nas!
Potporo slabih i odbačenih, moli za nas!
Neumorni suputniče klonulih, moli za nas!
Prijatelju svakoga čovjeka u potrebi, moli za nas!
Postojani stožeru u našim kušnjama, moli za nas!
Nesebični darivatelju primljenih dobara, moli za nas!
Promicatelju istinskoga domoljublja, moli za nas!
Dragocjeni daru Crkvi Hrvata, moli za nas!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj se nama, Gospodine!

Moli za nas, blaženi Alojzije.
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se:
Gospodine, Bože naš, ti si bl. Alojziju Stepincu dao milost čvrste vjere u Isusa Krista i spremnost da trpi za njega sve do mučeničke smrti. Pomozi nam slijediti njegov primjer, da bismo ljubili Krista kako ga je on ljubio i služili Crkvi kako joj je on služio. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Molitva u čast bl. Alojzija Stepinca

Svemogući i milosrdni Oče, ti si nam u blaženom Alojziju dao sjajni lik Dobrog Pastira koji, učvršćen jakošću Duha Svetoga, dade svoj život za svoj narod. Daj nam nasljedovati primjer njegove slobode i čvrstoće ispovijedanjem prave vjere u jedinstvu Katoličke Crkve da Ti tako ostanemo vjerni sve do smrti. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Stepinčeva molitva Gospi za Hrvatsku

Zdravo Presveta Djevice i Majko Božja Marijo, moćna zaštitnice naše domovine Hrvatske! Premda nevrijedni da Ti služimo, ipak uzdajući se u ljubav i divnu blagost Tvoju izabiremo Te danas pred cijelim dvorom nebeskim za Gospodaricu, odvjetnicu i majku svoju i cijelog našega naroda te čvrsto odlučujemo da ćemo Ti drage volje i vjerno služiti.

Molimo Te usrdno da nam svima uz prijestolje Božanskog Sina isprosiš milost i milosrđe, spasenje i blagoslov, pomoć i zaštitu u svim pogibeljima i nevoljama. Ti si Kraljica i Majka milosrđa, Pomoćnica kršćana i Tješiteljica žalosnih. Zato ti iskazujemo svoje djetinje pouzdanje kako Ti je naš narod vazda kroz vjekove iskazivao.

Tvojoj majčinskoj zaštiti preporučujemo svoje duhovne i svjetove poglavare, cijelu našu domovinu i cijeli naš narod u ovim teškim vremenima kušnja. Izmoli nam svima vjernost u katoličkoj vjeri, da u krilu svete Crkve provodimo dane u miru i bez straha, u blagostanju i poštenju i tako zavrijedimo doći jednoć do vječnog života da slavimo ondje trojedinog Boga uvijeke. Amen.

Molitva za proglašenje bl. Alojzija Stepinca svetim

Gospodine Bože, izvore svetosti i milosti,
Blaženoga Alojzija, pastira i mučenika,
Pozvao si da ti služi
Kao navjestitelj i branitelj istine
i kao hrabri svjedok vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
I vođen Duhom tvoje ljubavi,
Zauzimao se za siromašne i obespravljene;
Ostavio nam je divno svjetlo čiste savjesti,
Pouzdanja u tebe i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
Da nas obdariš svojom radošću
Te blaženog Alojzija ubrojiš
Među svece sveopće Crkve,
Da bismo ga mogli još predanije slijediti
I uteći se njegovu moćnom zagovoru
U svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama jačaj proročki glasi Crkve
Koji širi nadu u dolazak tvoga kraljevstva,
Praćen blizinom i utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Drugi dan

„Draga braćo! Hrvatski narod mnogo je toga proživio i doživio kroz 1300 godina svoje povijesti. Doživio je da su mu uzimali i otimali komad po komad drage mu domovine, koju mu je podarila ruka Božja. Ali on je ipak bio bogat, jer je nosio Boga u duši s čvrstom vjerom, da mu On može opet povratiti domovinu baš tako, kao što nekad Izraelcima, kad ih je nakon dugih godina ropstva doveo natrag u domovinu. Hrvatski je narod doživio često, da su ga razni silnici klali i ubijali. Ali on je ipak ostao bogat, jer je nosio Boga u svojoj duši sa živom vjerom da ga On može oživiti, makar trunuo u grobu kao Lazar iz Evanđelja, ako se to svidi Providnosti Božjoj.“

(iz propovijed na Marijanskom kongresu u Glogovnici, 15. kolovoza 1940.)

Litanije bl. Alojzija Stepinca

Molitva na čast bl. Alojzija Stepinca

Stepinčeva molitva Gospi za Hrvatsku

Molitva za proglašenje bl. Alojzija Stepinca svetim

Treći dan

„Nikad, dakle, ne možemo dovoljno naglasiti, da bi sva vaša sloboda bila pusta fikcija, koja nosi u sebi klicu smrti, ako sav vaš javni i privatni život ne bi bio prožet duhom Evanđelja i ako naše kršćanstvo ne bi bilo čitavo i potpuno. Vi ste, govori apostol, ‘slobodni, ali ne da biste imali slobodu kao pokrivač pakosti nego kao sluge Božje. Sve poštujte, braću ljubite, Boga se bojte, kralja štujte.’ (1 Pt 2,16). Ta recite mi, zar ima veće karikature slobode i rodoljublja negoli je, recimo, mladić kojemu su usta puna hvale i domovini i njezinoj slobodi, a već je razvratnim svojim životom strovalio možda u propast nekoliko djevojaka, koje bi mogle postati dobre majke i vrijedne domaćice? Zar ima veće karikature slobode i rodoljublja negoli je, recimo, djevojka, koja se ističe u javnosti rodoljubnim radom, a već prije nego je stupila u brak nosi na duši teret zločina ubojstva djeteta, a možda i više njih, a koje bi djece domovina, da su rođena u zakonitom braku i čestita odgojena, trebala više nego korice kruha? Zar ima veće karikature slobode i rodoljublja od liječnika, kojemu su usta možda puna hvale domovini i njezinoj slobodi, a ordinacija mu je grobnica narodne budućnosti, u kojoj osobna pohlepa za imetkom prelazi preko svih zakona i Božjih i državnih, koji danas u istinskom interesu narodnog opstanka s punim pravom ubojstva djece kažnjavaju smrću?“

(iz propovijedi na svršetku duhovnih konferencija sveučilištaraca prigodom svete mise i sv. pričesti u bazilici Srca Isusova, u Zagrebu, 19. ožujka 1942.)

Litanije bl. Alojzija Stepinca

Molitva na čast bl. Alojzija Stepinca

Stepinčeva molitva Gospi za Hrvatsku

Molitva za proglašenje bl. Alojzija Stepinca svetim

Četvrti dan

„Domovina računa samo s čistim naraštajem. Grozne su bez sumnje posljedice rata. Ali sve materijalne ruševine što ih rat prouzrokuje nisu tako teške i strašne kao moralne ruševine što ih prouzrokuje grijeh u dušama omladine, napose ženske. S moralnim padom padaju u prah svi ideali, a gdje nema njih, nastupa smrt. Čista omladina sposobna je za žrtve, a samo na žrtvama se gradi bolja budućnost domovine. O čistom naraštaju pjeva Crkva: ‘O kako je lijep čisti naraštaj! Besmrtan je spomen njegov, jer je znan i kod Boga i kod ljudi!’ Jedna čista duša, veli sveti Ivan, arški župnik, to je kao uzglavlje od ruža, na kojem počiva Duh Sveti.“

(iz uvodnika u novopokrenutom mjesečniku Djevojački svijet za katoličke djevojke, 1. siječnja 1941.)

Litanije bl. Alojzija Stepinca

Molitva na čast bl. Alojzija Stepinca

Stepinčeva molitva Gospi za Hrvatsku

Molitva za proglašenje bl. Alojzija Stepinca svetim

Peti dan

„Krist, koji je svoju baštinu predao Crkvi, traži svoje pravo na mladež, a historijska je opet činjenica, da je škola svuda po svijetu, a posebice u našim stranama, kći Crkve! Ima li dakle Crkva pravo na dijete i na školu? Papa Pio XI. veli: ‘Odgoj pripada najprije, nada sve i u prvom redu, Crkvi i očevima i majkama; njima pripada po prirodnom pravu, te im toga prava ne smije nitko ukinuti niti oteti niti ga čim drugim nadomjestiti. Država doduše ne može niti bez svojih građana; ona mora pružati pomoć u svemu onome, gdje pojedinac ili obitelj ne mogu da sebi pomognu… Ali se ne možemo složiti s onima, koji hoće poništiti, umanjiti, zanijekati ono pravo, što su narav i Bog dali obitelji i Crkvi na odgojnom području.’ (L’Osservatore Romano 16. V. 1925.) Stoga je nedavno i sadašnji slavni sv. Otac Pio XII. u svečanoj audijenciji, danoj nama Hrvatima, rekao: ‘Čini nam se, da nam se smije nada boljih dana, nada jedne bliže budućnosti, u kojoj će odnosi između Crkve i države u vašoj domovini biti što zgodnije uređeni sa složnim obostranim radom i obostranom koristi … Odgajajte svoju mladež u strahu Božjem i sačuvajte joj katoličke škole!’ Da, to znači graditi bolju narodnu budućnost, graditi na stancu kamenu, koji je Krist, ako se brinemo, da Crkva utisne jedini dostojni pečat našim školama, pečat: ‘paidagogos eis Hriston – odgojitelj za Krista!’“

(iz propovijedi hrvatskog Metropolita na blagoslovu nove zgrade čč. ss. milosrdnica u Zagrebu, 25. studenoga 1939.)

Litanije bl. Alojzija Stepinca

Molitva na čast bl. Alojzija Stepinca

Stepinčeva molitva Gospi za Hrvatsku

Molitva za proglašenje bl. Alojzija Stepinca svetim

Šesti dan

„Ako se sudbina domovine odlučuje na bojnim poljanama, ona se još više odlučuje na domaćim ognjištima, u obiteljima! Unašajte u svoje obitelji pravi duh Kristov, tjerajte primjerom i riječju poganstvo iz svojih obitelji i iz obitelji svojih bližnjih, i vi ćete zadužiti domovinu barem toliko koliko i borci na bojnim poljanama!“

(iz poruke članovima i članicama seljačke omladine Katoličke akcije za godinu 1944.)

Litanije bl. Alojzija Stepinca

Molitva na čast bl. Alojzija Stepinca

Stepinčeva molitva Gospi za Hrvatsku

Molitva za proglašenje bl. Alojzija Stepinca svetim

Sedmi dan

„Katolički muževi! Kažu da na obalama Mrtvoga mora raste takozvana sodomska jabuka. To je plod koji izvana izgleda vrlo lijep i svjež. No, kad putnik koji je željan okrjepe, posegne za tim plodom i otvori ga, onda vidi da je unutra sasvim crn i još k tomu prazan. Izgleda, da takva sodomska jabuka nalazi osobito plodno tlo u našem narodu, a ime joj je psovka i kletva. Ona se ludama i pokvarenjacima čini osobito zgodnom da njome utaže svoj jad ili začine neslane šale. Ali, ako se ta sodomska jabuka, kletva, malo otvori i pogleda, onda vidimo i u njoj dvije stvari. Vidimo, da je prije svega skroz naskroz crna po svojoj nezahvalnosti što ju psovač iskazuje svome Stvoritelju. Vidimo, da je skroz naskroz šuplja s obzirom na cilj, koji se njome postizava.“

(iz propovijedi u katedrali prigodom početka kampanje protiv kletve, za vrijeme adoracije, 2. veljače 1944.)

Litanije bl. Alojzija Stepinca

Molitva na čast bl. Alojzija Stepinca

Stepinčeva molitva Gospi za Hrvatsku

Molitva za proglašenje bl. Alojzija Stepinca svetim

Osmi dan

„Zahvalite Joj za tradicionalni osjećaj poštenja i čestitosti, koje izvire iz svete vjere, kao što i potok iz bistrog izvora. Zahvalite Joj za sačuvani osjećaj poštenog i kreposnog kršćanskog obiteljskog života, koji je temelj zdravog narodnog života, a koji nije kadra nadomjestiti nikakva umjetna krparija civilnih naredaba i zakona, kako to gledamo svojim očima danas u Europi i svijetu. Zahvalite Joj za osjećaj poštenog građanskog poretka, koji se temelji na zakonu Božjem, a kojeg nisu kadri zamijeniti nikakvi sistemi, koji ne računaju na Boga, zvali se oni rasistički ili se pokrivali crvenom boljševičkorm krpom. Zahvalite Joj konačno i za materijalni prosperitet vašega grada. Ako on materijalno ne stoji kao drugi veliki gradovi svijeta, zapamtite da po riječima Svetog Pisma: ‘Melius est nomen bonum quam divitiae multae! Bolje je dobro ime nego veliko bogatstvo!’ (Izr 22, 1) To potvrđuje i naša narodna poslovica – Bolji je dobar glas nego zlatan pas! Na svemu dakle, dragi moji vjernici, da se poslužim riječima sv. Pavla, na svemu zahvalite danas Bogu i Majci Božjoj. To je sveta vaša dužnost. Ali to je ujedno i najbolja preporuka i molba da primite nova dobročinstva u budućnosti. Veli naime prorok: ‘Sacrificium laudis honorificabit me, et illic iter, quo ostendam illi salu tare Dei! Žrtva hvale čast mi daje: u tom je put, na kojem ću mu pokazati spasenje Božje!’“

(iz propovijedi prigodom 250. godišnjice zavjeta grada Varaždina, u Mariji Bistrici, 2. srpnja 1939.)

Litanije bl. Alojzija Stepinca

Molitva na čast bl. Alojzija Stepinca

Stepinčeva molitva Gospi za Hrvatsku

Molitva za proglašenje bl. Alojzija Stepinca svetim

Deveti dan

„Vjerna Bogu i svetoj Kristovoj Crkvi izvršit će naša Hrvatska onu uzvišenu misiju, koju zemaljska domovina imade da vrši u promicanju nadnaravnih dobara svojih članova. Vjerna Bogu i Crkvi pokazat će da vjeruje, da je konačni cilj svega ljudskog teženja vječnost, gdje se nalazi prava vječna domovina. Cijeneći i zaštićujući vjerske i moralne vrednote, pokazat će da vjeruje, da je zemaljska domovina samo onda prava majka, kad nam sklapa ruke i uči nas ‘dati Bogu Božje’, te da je samo onda istinska skrbnica našeg života, kad nam korake upućuje na staze, koje vode u visinu i kad uklanja smutnje od duša, koje je Bog stvorio za sebe.“

(iz okružnice nadbiskupa Stepinca kleru Nadbiskupije zagrebačke prigodom osnivanja Nezavisne Države Hrvatske, 28. travnja 1941.)

Litanije bl. Alojzija Stepinca

Molitva na čast bl. Alojzija Stepinca

Stepinčeva molitva Gospi za Hrvatsku

Molitva za proglašenje bl. Alojzija Stepinca svetim

Prije 25 godina ubijen hrvatski misionar fra Vjeko Ćurić

Dana 31. siječnja, prije 25 godina ubijen je fra Vjeko Ćurić, hrvatski misionar koji je služio u Ruandi, priopćeno je iz Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj.

Fra Vjeko Ćurić rođen je 26. travnja 1957. u Lupoglavu kraj Žepča, kao drugo od šestero djece u obitelji Petra i Ane Ćurić. Osnovnu školu završava u rodnom mjestu. U Visokom je 1976. završio Franjevačku klasičnu gimnaziju. Školovao se za svećenika od 1976. do 1982., kada je zaređen diplomiravši filozofiju i teologiju na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Za vrijeme studija javio se u njemu misionarski poziv pa je poslije završenog studija i ređenja otišao u Pariz na učenje francuskog i pripremanje za odlazak u misije u Ruandu za koju je govorio da je najsličnija Bosni po svojim bregovima, čak i klimom, ali razderana napetostima između dva naroda (Hutu i Tutsi). U Ruandu dolazi 1983. i tu ostaje do svoje smrti.

U Ruandi 1994. počinje građanski rat gdje je život izgubilo oko milijun ljudi. Fra Vjeko do kraja ostao je uz narod i puno puta riskirao je život kako bi pomogao te stječe nadimak “Otac hrabrosti” i prozvan je “afričkim Oskarom Schindlerom” jer je spasio brojne civile od genocida.

Spašavao je sve kojima su spas i pomoć trebali, ne gledajući plemenske razlike. Više puta je bio u smrtnoj opasnosti, ali napad koji se dogodio 31. siječnja 1998. godine nije preživio. Ubojica je bio s njim u autu i kad su stigli do crkvice u Kigaliju i u njega ispalio osam hitaca iz pištolja. Ubojica nikada nije pronađen. Fra Vjeko je pokopan u mjestu Kivumu, u župnoj crkvi koju je sagradio skupa s vjernicima.

Fra Vjekin sprovod održan je 3. veljače 1998. u Kivumu. Sprovod s misom vodio je apostolski nuncij u Ruandi nadbiskup Julius Janusz, uz sedam ruandskih biskupa, 160 svećenika, nekoliko stotina redovnika i redovnica te nebrojeno mnoštvo vjernika koji su htjeli odati zadnju počast njihovom bratu i župniku koji im je neprestano služio.

Dan nakon njegova ubojstva, papa Ivan Pavao II. spomenuo ga je u govoru na Trgu sv. Petra u Vatikanu rekavši: “Fra Vjeko još je jedna žrtva dodana dugom nizu misionara koji su svoju ljubav prema Kristu i afričkim narodima potvrdili žrtvujući vlastiti život”.

Fra Vjeko svoj život nesebično je posvetio služenju drugima, a uz sve što je napravio, značajno je pridonio i razvitku poljodjelstva u Ruandi. Neka nam primjer fra Vjeke, svijetli pred očima da se nikad ne umorimo činiti dobro i uvijek pronalazimo načine kako pomoći drugome. 

Mi osiromašeni, a nebo obogaćeno. (Anto Burić, urednik Radosne vijesti, veljača 1998.)

Sve radijske postaje i skoro sav tisak u Hrvatskoj šokirali su hrvatsku javnost, pogotovo onu vjerničku viješću da je u Ruandi mučki ubijen naš misionar fra Vjeko Ćurić. Svećenik, franjevac provincije Bosne Srebrene. Smrću fra Vjeke Crkva u Hrvata dobila je svoga prvog mučenika koji je svoj misionarski poziv u misijama ad gentes okrunio mučeničkom smrću i tako se pridružop neprebrojivoj koloni mučenika misonara. Krv prolivena iz ljubavi prema Bogu nikada nije usahla bez ploda.

Tugujemo zbog gubitka našega fra Vjeke. Imamo, mislim, pravo tugovati. I Isus je proplakao nad smrću prijatelja Lazara. Proplakao je jer ga je volio. Plaču Vjekini roditelji i rodbina jer su izgubili sina, brata i rođaka. Plače njegova provincija jer je izgubila jednoga svog člana. Plaču njegova subraća misionari i susestre misionarke. Plaču jer su ga svi volili i jer smo svi Vjekinom smrću osiromašeni. Ali nebo se veseli. Veseli se jer je Vjekinom smrću nebo obogaćeno. I naš plač nije plač očajnika. To je plač srca, a ne plač vjere. Mi smo uvjereni da tek sada naš Vjeko živi i čeka sjedinjenje s nama. 

Mogu ubiti mene, neće ubiti istinu. (s. Mirabilis Višić, misionarka u Kongu, veljača 1998.)

Ubili su ga, čuli ste na radiju, u subotu zadnjega dana mjeseca siječnja. Ne znamo pojedinosti o njegovu ubojstvu, ali znademo pojesinosti o njegovu životu. Stotine pojedinosti. Ako je za misionara općenito istina da mu je misijska zemlja u kojoj djeluje druga domovina, onda je to itekako istinito za njega. Uvijek me je divilo njegovo poznavanje jezika, običaja naroda s kojim je i za kojeg je tako zdušno radio, patio, volio, molio i na koncu život položio. Davno za njega rekosmo da je stvoren za to da svima oko sebe ulijeva nadu. Svojim lijepim „bosanskim“ vicevima podržavao je moral svima onima koji su na trenutke pomislili da su posustali. Vidjeli smo ga kao jedinog Hrvata, jednog od dvojice bijelaca koji su cijeli rat ostali uz svoje stado. Milijuni su spašeni i doslovce prevezeni njegovim autom, njegovom snalažljivošću, zauzimanjem. Ostao je sam, vjerujući u čovjeka, videći njegovu bijedu, pružio svoje ruke, svoju dušu, svoju slobodu i sve što je imao. Sva naša nagovaranja da bi bilo možda bolje, iz sigurnostnih razloga, da se jedno vrijeme povuČe, ostala su uzaludna, Nije slušao naša nagovaranja. Svjestan je bio da će ga „srediti“, jer su mu već bili dali na znanje. „Da, ubit će mene, ali neće ubiti istinu.“

Nije mu oduzet život – on je dao život. (don Danko Litrić, misionar u Ruandi, veljača 1998.)

Bio je neobičan čovjek. Veseo i nasmijan. Spreman na šalu. S malima je bio malen, s velikima velik. Posebno se pokazao junački u ratu i strašnom genocidu u Ruandi. Tu su ga mnogi upoznali. Mnoge je preveo žive preko barijere smrti podmitivši vođe novcem, bocom viskija, neke krunicom… U vihoru rata prolazio je tamo gdje nitko nije smio proći, tražeći i spašavajući prijatelje i osuđene. Dovozio je iz Burundija hranu za izgladnjele i postao odgovorni za Caritas u cijeloj Ruandi. Vješto je lavirao između dvije sukobljene strane. Nakon rata: gradi srušeno u srcima i kućama. Sagradio je više od tri tisuće kuća za udovoice i beskućnike. Hrani gladne po zatvorima, logorima i selima. Pomagao je prognanike, sirote, udovice i nemoćne – ne gledajući tko je tko. Pomiruje sukobljene. 

Poznavao je jako dobro domaći jezik, poznavao je običaje i ćud domaćih ljudi – samo mu je crna koža nedostajala da bude Ruanđanin. Radi puno. Svojim neumornim radom stječe mnogo prijatelja – ali nažalost i neprijatelja. 

Fra Vjeko nije htio umrijeti. Htio je živjeti. Znao je da neprijatelji vrebaju na njega, da ga žele ubiti. Nije pobjegao. Borio se. Nekoliko puta je uspio izbjeći smrti. Bio je ranjen i okrvavljen. Veselio se kad je uspio nadmudriti progonitelje i nadvladati ih. Fra Vjeko je htio da drugi žive. Da žive bolje. Da žive čovječnije. Zato, premda svjestan opasnosti, nije htio napustiti Ruandu, jer je znao da ga ljudi trebaju. Često je riskirao. Riskirajući sebe, spasio je mnoge. Fra Vjeko bio je odvažan čovjek, Kristov borac. On je samo radio za druge. Spašavao je ugrožene. Tako se za njega s pravom može reći: „Junački je boj bio i junački poginuo!“ Zločinci ubiše dobročinitelja. Ali fra Vjeko živi i živjet će! Natpis iznad groba savršeno izražava ono što je fra Vjeko živio: „NITKO MI NE MOŽE ODUZETI ŽIVOT, JA GA SAM DARUJEM!“

Preuzeto s hkm.hr

MISNA ČITANJA – 1. VELJAČE 2023.

Nije pororok bez časti doli u svom zavičaju.

IV. tjedan kroz godinu

Srijeda, 1. 02. 2023.

Svagdan

ČITANJA:
Heb 12,4-7.11-15; Ps 103,1-2.13-14.17-18a; Mk 6,1-6

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Brigita, Gita, Miroslav, Sever

Prvo čitanje:

Heb 12, 4-7.11-15

Koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja.

Čitanje Poslanice Hebrejima

Braćo!

Još se do krvi ne oduprijeste grijehu.

Pa zar ste zaboravili opomenu

koja vam je kao sinovima upravljena:

Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje

i ne kloni kad te on ukori.

jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja,

šiba sina koga voli.

Poradi vašeg odgajanja trpite.

Bog s vama postupa kao sa sinovima:

a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja?

Isprva se doduše čini

da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost,

ali onima koji su njime uvježbani

poslije donosi mironosni plod pravednosti.

Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava,

poravnite staze za noge svoje

da se hromo ne iščaši,

nego, štoviše, da ozdravi.

Nastojte oko mira sa svima!

I oko posvećenja

bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina!

Pripazite da se tko ne sustegne od milosti Božje,

da kakav gorki korijen ne proklija

pa ne unese zabunu i ne zarazi mnoge!

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 103, 1-2.13-14.17-18a

Pripjev:

Ljubav Gospodnja vječna je nad onima što ga se boje.

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstva njegovih!

Kako je otac nježan prema sinovima,
tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.
Jer dobro zna kako smo sazdani,
spominje se da smo prašina.

Ljubav je Gospodnja vječna nad onima što ga se boje,
i njegova pravda nad sinovima sinova,
nad onima što njegov Savez čuvaju.

Evanđelje:

Mk 6, 1-6

Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Isus dođe u svoj zavičaj. A doprate ga njegovi učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se o njega.

A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.«

I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

SVETAC DANA – SV. IVAN BOSCO

Današnji sveti zaštitnik je veliki Don Ivan Bosco, osnivač salezijanaca. Rođen je 16. kolovoza 1815. u siromašnoj seljačkoj obitelji kao Giovanni Melchiorre Bosco u talijanskom selu Becchi, dijelu gradića Castelnuovo d’Asti (danas Castelnuovo Don Bosco, Pijemont), dvadesetak kilometara od Torina. U drugoj godini ostao je bez oca pa se zajedno s majkom od radnog djetinjstva bavio poljskim poslovima. Mali Giovanni je bio spretan i živahan dječak pa su ga voljeli i stari i mladi. S 11 godina izrazio je želju da postane svećenik. Prevaljivao je svakodnevno 8 kilometara kako bi kod jednog svećenika učio latinski, a u 13. godini počeo je raditi kao sluga kako bi zaradio za školovanje. Najradije je čuvao krave jer je tada imao vremena za čitanje pa bi gutao knjigu za knjigom. Do najbliže latinske škole morao je svakodnevno pješačiti 20 kilometara. Kao gimnazijalac u Chieri postizao je velike uspjehe, izvanredno upoznao latinske i talijanske klasike te naučio svirati mnoga glazbala. Osnovao je “klub veseljaka”, izvrsno pjevao, jahao, naučio hodati po užetu, sastavljao melodije i stihove, izučio nekoliko zanata (postolarski, stolarski, zlatarski, krojački), vještinu pravljenja pića, pralinea, sladoleda i mađioničarskih trikova, uvezivanja knjiga i izrade igračaka. Sva ta umijeća kasnije su mu pomogla u radu s mladima. Godine 1841. postao je svećenik. Djelovao je u Torinu, a svoju djelatnost usmjerio je na odgajanje i duhovnu skrb siromašne i napuštene djece i mladeži. Majstor preventivnog odgojnog i obrazovnog sustava, protivio se tjelesnom kažnjavanju i nastojao svoje štićenike udaljiti od okruženja koje ih je navodilo na krivi put. Pridavao je važnost usavršavanju i odgoju cijele osobe, njezinog duha i tijela. Zagovarao je često ispovijedanje i pričešćivanje. Njegova blagost i nesebična ljubav privukla je ubrzo mnoge besprizorne dječake, besposličare i uličare. Kod Don Bosca nikada nije bilo dosadno. On je znao sa svojim štićenicima pjevati, igrati se, učiti, moliti i odlaziti na izlete. Njegova vrata uvijek su im bila otvorena, srce još i više, a njegovo vrijeme uvijek im je bilo na raspolaganju. Osnovao je u Torinu 1859. Družbu salezijanaca, 1876. laički pokret, Salezijanske suradnike, a sa svetom Marijom Domenicom Mazzarello 1872. žensku granu svoje kongregacije, Kćeri Marijine. Družbu je nazvao prema svom duhovnom i pastoralnom uzoru, svetom Franji Saleškom. Cilj salezijanske družbe je odgoj djece i mladeži, rad u školama, izdavanje odgojnih i vjerskih knjiga te misijska djelatnost. Uživao je glas uzornog, modernog svećenika i apostola mladeži. Mnogo je učinio i kao posrednik pomirenja između Crkve i talijanske države. Preminuo je na današnji dan, 31. siječnja 1888, u Torinu.

Papa Pio XI. proglasio ga je blaženim 1929, a svetim 1934. Zaštitnik je mladeži, dječaka, školske djece, studenata, šegrta, nakladnika, težaka, mađioničara i mnogih naselja, učilišta, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Podsused, Žepče). Salezijanska družba svetog Ivana Bosca s više od 17 tisuća članova danas je jedna od najbrojnijih i najvitalnijih redovničkih zajednica u Kristovoj Crkvi. Djeluju u 129 zemalja na svim kontinentima. Svoj rad u našim krajevima salezijanci su započeli 1913. u Rovinju, 1918. u Rijeci, a 1922. u Zagrebu. Danas članovi Hrvatske salezijanske provincije izuzetno uspješno djeluju u Zagrebu (Knežija, Podsused, Jarun, Rudeš, Srebrnjak), Rijeci (3 župe i klasična gimnazija), Belom Manastiru, Badljevini kod Pakraca, Donjoj Obriježi kod Pakraca, Siraču, Ivanovom Selu kod Grubišnog Polja, Krapinskim Toplicama, Zadru (Arbanasi), Splitu (Kman), Novoj Mokošici kod Dubrovnika i Žepču (gimnazija i tehničko-obrtnička škola) te u hrvatskim katoličkim misijama u Njemačkoj (Mittelbaden-Karslruhe, Saarbrücken, Nürnberg, Bamberg, Ingolstadt), Kosovu (Priština) i Ruandi (Kigali).

Preuzeto s zupajastrebarsko.hr

MISNA ČITANJA – 31. SIJEČNJA 2023.

Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!

IV. tjedan kroz godinu

Utorak, 31. 01. 2023.

Sv. Ivan Bosco, prezbiter

Spomendan

ČITANJA:
od dana: Heb 12,1-4; Ps 22,26b-28.30-32; Mk 5,21-43

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Ivan, Marcela, Viktor, Klaudije, Julije, Vanja

Prvo čitanje:

Heb 12, 1-4

Postojano trčimo u borbu koja je pred nama!

Čitanje Poslanice Hebrejima

Braćo!

Okruženi tolikim oblakom svjedoka,

odložimo svaki teret

i grijeh koji nas sapinje

te postojano trčimo u borbu koja je pred nama!

Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere,

Isusa,

koji umjesto radosti što je stajala pred njim

podnese križ, prezrevši sramotu,

te sjedi zdesna prijestolja Božjega.

Doista pomno promotrite njega,

koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe,

da — premoreni — ne klonete duhom.

Ta još se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 22, 26b-28.30-32

Pripjev:

Hvalit će te, Gospodine, koji te traže.

Pred štovateljima tvojim izvršit ću zavjete,
siromasi će jesti i nasititi se;
hvalit će Gospodina koji ga traže:
nek živi srce vaše dovijeka!

Spomenut će se i Gospodinu vratit
svi krajevi zemlje;
pred njim će niče pasti
sve obitelji pogana.
Njemu će se jedinom klanjati svi velikani zemlje,
pred njim se sagnuti svi što u prah silaze.

I moja će duša za njega živjeti,
njemu će služiti potomstvo moje.
O Gospodinu će se pripovijedati slijedećem koljenu,
o njegovoj pravdi navješćivati narodu budućem:
»Ovo učini Gospodin!«

Evanđelje:

Mk 5, 21-43

Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.

A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. Mislila je: »Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.« I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.

Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: »Tko se to dotaknu mojih haljina?« A učenici mu rekoše: »Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: ‘Tko me se to dotaknu?’« A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.

Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. On joj reče: »Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!«

Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođe u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmijehivahu.

No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!« što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

MISNA ČITANJA – 30. SIJEČNJA 2023.

Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!

IV. tjedan kroz godinu

Ponedjeljak, 30. 01. 2023.

Svagdan

ČITANJA:
Heb 11,32-40; Ps 31,20-24; Mk 5,1-20

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Martina, Tina, Hijacinta, Gordana, Darinka

Prvo čitanje:

Heb 11, 32-40

Po vjeri su osvojili kraljevstva. Bog je za nas predvidio nešto bolje.

Čitanje Poslanice Hebrejima

Braćo!

Što još da kažem? Ta ponestat će mi vremena, počnem li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa Samuelu i prorocima, koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, začepili ralje lavovima, pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, oporavili se od slabosti, ojačali u boju, odbili navale tuđinaca. Žene su po uskrsnuću ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše oslobođenja da bi ih zapalo bolje uskrsnuće. Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu. Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani — svijet ih ne bijaše dostojan — vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim.

I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali ne zadobiše obećano jer je Bog za nas predvidio nešto bolje da oni bez nas ne dođu do savršenstva.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 31, 20-24

Pripjev:

Budite jaka srca, svi koji se u Gospodina uzdate!

O, kako je velika, Gospodine, tvoja dobrota,
koju čuvaš za one koji te se boje,
koju iskazuješ onima što se tebi utječu
na očigled sinovima čovječjim.

Zaklanjaš ih štitom lica svoga
od zavjera ljudskih;
u šatoru svom ih skrivaš
od jezika svadljivih.

Blagoslovljen Gospodin, jer me obasu
čudesnom dobrotom u gradu tvrdom.

U tjeskobi svojoj već mišljah:
»Odbačen sam od pogleda tvoga.«
Ali ti si čuo glas mog zaziva
dok sam tebi vapio.

Ljubite Gospodina, svi sveti njegovi:
čuva Gospodin svoje vjernike,
a obilno vraća onima
koji postupaju oholo.

Evanđelje:

Mk 5, 1-20

Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Isus i učenici stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski. Čim iziđe iz lađe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom. Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima jer je već često bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti. Po cijele bi noći i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem.

Kad izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni mu se, a onda u sav glas povika: »Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevivišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!« Jer Isus mu bijaše rekao: »Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!« Isus ga nato upita: »Kako ti je ime?« Kaže mu: »Legija mi je ime! Ima nas mnogo!« I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja.

A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja. Zaklinjahu ga dakle: »Pošalji nas u ove svinje da u njih uđemo!« I on im dopusti. Tada iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru.

Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi pođoše vidjeti što se dogodilo. Dođu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obučen i zdrave pameti — on koji ih je imao legiju. I prestraše se. A očevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama. Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja.

Kad je ulazio u lađu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj. No on mu ne dopusti, nego mu reče: »Pođi kući k svojima pa im javi što ti je učinio Gospodin, kako ti se smilovao.« On ode i poče razglašavati po Dekapolu što mu učini Isus. I svi su se divili.

Riječ Gospodnja.

Preuzeto s Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Molitva poslije pričesti svetog Tome Akvinskog

Gospodine, sveti Oče, svemogući vječni Bože, zahvaljujem Ti što si mene, svoga grešnog i nedostojnog slugu nahranio dragocjenim Tijelom i Krvlju svoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, ne po mojim zaslugama, nego po svom smilovanju.

Molim Te i zaklinjem, da mi ova pričest ne bude razlog za osudu nego spasonosna preporuka za oproštenje. Daj da mi bude učvršćenje vjere i štit dobre volje. Nek’ istrijebi moje pogrješke, iskorijeni požude i putenost, nek’ mi uveća ljubav, strpljivost, poniznost, poslušnost i sve kreposti. Nek’ mi bude obrana protiv zasjeda svih neprijatelja, vidljivih i nevidljivih, nek’ smiri moja duševna i tjelesna uzbuđenja.

Daj da po njoj čvrsto prionem uza Te i sretno postignem svoj konačni cilj. Privedi mene grešnika na onu neizrecivu gozbu, gdje si Ti sa svojim Sinom i Duhom Svetim svojima svecima istinito svjetlo, vječna radost, najveća naslada i savršena sreća. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Papa pozvao na hitan dijalog i iskreno traženje mira u Svetoj Zemlji

U svom obraćanju vjernicima nakon nedjeljne molitve Angelusa na Trgu sv. Petra u Vatikanu papa Franjo je izrazio tugu zbog eskalacije sukoba u Svetoj zemlji te je pozvao izraelsku i palestinsku vladu i međunarodnu zajednicu da ulože napore oko uspostave dijaloga i pomirenja.

Sa žalošću sam primio vijesti koje dolaze iz Svete zemlje, osobito o smrti desetero Palestinaca, među kojima i jedne žene, koji su ubijeni tijekom izraelskih protuterorističkih vojnih akcija u Palestini, kao i o onome što se dogodilo u Jeruzalemu u petak navečer, kad je Palestinac sedam izraelskih Židova ubio, a trojicu ranio dok su izlazili iz sinagoge. Spirala smrti koja se povećava iz dana u dan samo zatire i ono malo povjerenja koje postoji između dva naroda. Od početka godine u oružanim sukobima s izraelskom vojskom poginuli su deseci Palestinaca. Apeliram na dvije vlade i međunarodnu zajednicu da se odmah i bez odlaganja pronađe druge putove koji uključuju dijalog i iskreno traženje mira. Molimo za to, braćo i sestre!, pozvao je Sveti Otac.

Preuzeto s ika.hkm.hr

Poruka Dikasterija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života

Poruku Dikasterija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života u povodu 27. Dana posvećenog života, koji se slavi na Svijećnicu u četvrtak 2. veljače, objavljujemo u cijelosti.

DIKASTERIJ ZA USTANOVE POSVEĆENOG ŽIVOTA

I DRUŽBE APOSTOLSKOG ŽIVOTA

Vatikan, 25. siječnja 2023.

Dragi posvećeni muškarci i drage posvećene žene!

U ovom trenutku u kojem u Crkvi sve odiše jednim sinodskim duhom imamo radost proslaviti 27. Dan posvećenog života euharistijskim slavljem u bazilici svete Marije Velike. U odsutnosti Svetoga Oca, zbog njegova apostolskoga putovanja u Demokratsku Republiku Kongo i u Republiku Južni Sudan, slavljem će predsjedati Njegova Uzoritost kardinal João Braz de Aviz. Tim se danom sa zahvalnošću spominjemo neizmjerne milosti našega poziva da budemo „živo sjećanje na način postojanja i postupanja Isusa” (Vita consecrata, 22) i, svjesni toga da nam je dovoljna njegova milost (usp. 2 Kor 12,9), molimo za nju ponizno i s pouzdanjem, kako bismo živjeli dar vjernosti i radosti ustrajnosti.

Ovaj nas dan ujedinjuje sa svim zajednicama posvećenoga života diljem svijeta, putnicama na istoj zemlji koja nas uzdržava i u kojoj živimo ovu povijest koja pred nas stavlja izazove na koje smo pozvani odgovoriti. Bog nas nastavlja pozivati da posvetimo svoj život u različitim izrazima koji se uzajamno upotpunjuju i obogaćuju i koji su, prije svega, dar za Crkvu. Ustanove posvećenoga života (redovničke, monaške, kontemplativne, svjetovne, „nove ustanove”), Ordo virginum, pustinjaci i družbe apostolskoga života izražavaju cjelokupan posvećeni život koji pretače evanđelje u poseban oblik života, koji zna čitati znakove vjere očima vjere i koji nastoji odgovoriti dinamičnom vjernošću (usp. VC, 37) na potrebe Crkve u svijetu.

Sinodski hod bio je ideja vodilja naših prethodnih poruka, u kojima smo istaknuli zajedništvo i sudjelovanje. U ovoj ćemo se pak poruci dotaknuti poslanja: „raširiti šator” jest stav koji je u središtu misionarskoga djelovanja, kao što nas podsjeća naslov Radnoga dokumenta za kontinentalnu fazu Sinode. Poslanje nas vodi do punine našega kršćanskoga poziva, daje nam priliku vratiti se Božjem stilu koji je „blizina, suosjećanje i nježnost”, koji se izražava u riječima, u prisutnosti, u vezama prijateljstva. Ne možemo se odijeliti od života; prijeko je potrebno da se netko brine „za krhkosti i siromaštva našega vremena, liječeći rane i ozdravljajući slomljena srca Božjim balzamom” (papa Franjo, Početak sinodskog puta, 9. listopada 2021.).

„Poslanje je kisik kršćanskog života: jača ga i pročišćava” (papa Franjo, Opća audijencija, 11. siječnja 2023.). Da bismo živjeli to poslanje na Božji način kao posvećeni život, trebamo dah Duha, da opskrbljuje kisikom naše posvećenje, da raširi naš šator, da ne dopusti slabljenje ili nestanak želje da izlazimo i dođemo do drugih kako bi im navijestili evanđelje, da ponovno zapali u nama misijski žar. On je pravi protagonist toga poslanja i istodobno onaj koji održava svježinu naše vjere kako ne bi uvenula.

Ovaj nas dan potiče da si kao posvećene osobe postavimo pitanje: Zazivamo li snažno i često Duha, molimo li da ponovno zapali u našim srcima misijski plamen, apostolski žar, veliku ljubav prema Kristu i čovjeku? Osjećamo li se ponukanima navješćivati „što smo vidjeli i čuli” (1 Iv 1,3)? Osjećamo li čežnju za Kristom? Trpimo li i riskiramo u skladu s njegovim pastirskim srcem? Jesmo li spremni „raširiti naš šator”, kročiti zajedno? I nadasve se zapitajmo: Jesu li Isusova Osoba, njegovi osjećaji, njegovo suosjećanje, ono što pobuđuje zanos u našim srcima?

Oduvijek, pa tako i posljednjih godina, posvećene sestre i braća imali su u sebi iste Isusove osjećaje koji su ih doveli do toga da dadnu život za braću. Na ovaj dan slavimo njihovu krv prolivenu u jedinstvu s Kristom, koja je rječitija od svakoga govora o poslanju. Osim njihove tu je i krv koju su prolile žrtve rata, nasilja, gladi i nepravde.

Mi koji iz dana u dan dotičemo Božje spasenje živimo poslanje kao besplatno darivanje drugima svega ono što jesmo i što imamo. Mi koji dotičemo „trpeće i slavno Kristovo tijelo” raširimo svoj šator i dijelimo tako s drugima „sudbinu nade, taj nedvojbeni znak koji je plod spoznaje da je Gospodin uvijek uz nas. Kao kršćani ne možemo zadržati Gospodina samo za sebe: evangelizacijsko poslanje Crkve svoju punu i javnu vrijednost očituje u promjeni svijeta i očuvanju stvorenja.” (papa Franjo, Poruka za Svjetski misijski dan, 6. siječnja 2021.)

Gdje god da jesmo, takvi kakvi jesmo, mi smo poslanje ako je Božja ljubav u našem srcu. To poslanje raširuje prostor našega šatora i uči nas rasti u iskrenom skladu, jačajući veze, koračajući zajedno, Marijinom spremnom revnošću i njezinom dubokom radošću.

Zajedno, u zajedništvu i sudioništvu, mi smo poslanje Božje!

Neka nas Marija prati na tom našem misionarskom putu.

Kardinal João Braz de Aviz

prefekt

Mons. José Rodríguez Carballo, OFM

nadbiskup tajnik

Preuzeto s ika.hkm.hr

Tri izazova protiv mentaliteta rasipanja i odbacivanja

U nedjelju, 29. siječnja u 12 sati papa Franjo je s prozora svoje radne sobe u Apostolskoj palači izmolio Anđeo Gospodnji s vjernicima i hodočasnicima okupljenim na Trgu sv. Petra. Donosimo u cijelosti Papino obraćanje vjernicima prije i nakon molitve Angelusa.

PAPA FRANJO

ANGELUS

Trg Svetog Petra

Nedjelja, 29. siječnja 2023.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

U današnjoj liturgiji naviještena su blaženstva prema Matejevu Evanđelju (usp. Mt 5, 1-12). Prvo i temeljno glasi ovako: „Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko“ (r. 3).

Tko su „siromasi duhom“? To su oni koji znaju da nisu sami sebi dovoljni, da nisu samodostatni i koji žive kao „Božji prosjaci“: osjećaju da trebaju Boga i prepoznaju da dobro dolazi od njega, kao dar, kao milost. Onaj tko je siromah duhom, cijeni ono što prima; zato želi da se nijedan dar ne protratiti. Danas ću se zadržati na tom tipičnom vidu siromaha duhom: ne rasipati. Siromasi duhom nastoje ništa ne rasipati. Isus nam pokazuje koliko je važno ne rasipati, na primjer nakon umnažanja kruhova i riba, kad traži da se skupe ostaci hrane da se ništa ne bi bacalo (usp. Iv 6, 12). Nerasipanje nam omogućuje da cijenimo vrijednost sebe samih, ljudi i stvari. No, nažalost, to se načelo često zanemaruje, osobito u bogatijim društvima, u kojima prevladava kultura rasipanja i bacanja: i jedno i drugo su pošast. Zato želim ponuditi tri izazova protiv mentaliteta rasipanja i bacanja.

Prvi je izazov ne protratiti dar koji smo mi sami. Svaki/a od nas je jedno dobro, bez obzira na kvalitete koje posjeduje. Svaka žena, svaki muškarac bogat je ne samo talentima, nego i dostojanstvom, ljubljen/a je od Boga, vrijedan/na je, dragocjen/a je. Isus nas podsjeća da smo blagoslovljeni ne zbog onoga što imamo, nego zbog onoga što jesmo. I kad se osoba prepusti i preda, razdaje samu sebe. Borimo se, uz Božju pomoć, protiv napasti da se držimo nedoraslima, da smo na pogrešnom mjestu i sažalijevamo same sebe.

Zatim, drugi izazov: ne rasipati darove koje imamo. Ispostavilo se da svake godine u svijetu oko trećina ukupne proizvedene hrane završi u otpadu. I to dok mnogi gladuju! Stvorena se dobra ne smije koristiti na taj način; dobra se moraju čuvati i dijeliti s drugima, da nikome ne nedostaje ono što je potrebno. Ne rasipajmo ono što imamo, nego širimo ekologiju pravde i milosrđa, dijeljenja s drugima!

I konačno, treći izazov: ne odbacivati ljude. Kultura odbacivanja kaže: koristim te dok te trebam, a kad me više ne zanimaš ili si mi na putu, odbacujem te. A posebno se tako postupa s najslabijima: nerođenom djecom, starijim osobama, ljudima u potrebi i onima koji su u nepovoljnom položaju. Ali ljude se ne smije odbacivati, one koji su u nepovoljnom položaju ne smije se odbacivati! Svaki pojedinac je sveti dar, svaki pojedinac je jedinstven dar, u svakoj životnoj dobi i u svakom stanju. Poštujmo uvijek i promičimo život! Ne odbacujmo život!

Draga braćo i sestre, postavimo si nekoliko pitanja. Prije svega, kako živim siromaštvo duha? Znam li dati prostora Bogu, vjerujem li da je On moje dobro, moje pravo i veliko bogatstvo? Vjerujem li da me On voli ili s tugom odbacujem samoga sebe, zaboravljajući da sam dar? Nadalje: pazim li da ne rasipam, jesam li odgovoran u korištenju stvari, dobara? Jesam li spreman dijeliti ih s drugima ili sam egoist? Konačno: smatram li najslabije dragocjenim darovima, koje Bog od mene traži da čuvam? Primjećujem li siromahe, one kojima nedostaje ono što je potrebno?

Neka nam Marija, Žena blaženstava, pomogne svjedočiti radost da je život dar i ljepotu darivanja samih sebe.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

sa žalošću sam primio vijesti koje dolaze iz Svete zemlje, osobito o smrti desetero Palestinaca, među kojima i jedne žene, koji su ubijeni tijekom izraelskih protuterorističkih vojnih akcija u Palestini, kao i o onome što se dogodilo u Jeruzalemu u petak navečer, kad je Palestinac sedam izraelskih Židova ubio, a trojicu ranio dok su izlazili iz sinagoge. Spirala smrti koja se povećava iz dana u dan samo zatire i ono malo povjerenja koje postoji između dva naroda. Od početka godine u oružanim sukobima s izraelskom vojskom poginuli su deseci Palestinaca. Apeliram na dvije vlade i međunarodnu zajednicu da se odmah i bez odlaganja pronađe druge putove koji uključuju dijalog i iskreno traženje mira. Molimo za to, braćo i sestre!

Ponavljam usto svoj apel zbog ozbiljne humanitarne situacije u koridoru Lachin, u Južnom Kavkazu. Izražavam svoju blizinu svima onima koji su usred zime prisiljeni suočiti se s ovim neljudskim uvjetima. Prijeko je potrebno uložiti sve napore na međunarodnoj razini kako bi se pronašla mirna rješenja za dobrobit ljudi.

Danas se obilježava 70. Svjetski dan oboljelih od gube. Nažalost, stigma vezana uz tu bolest i dalje dovodi do ozbiljnih kršenja ljudskih prava u raznim dijelovima svijeta. Izražavam svoju blizinu onima koji pate od te bolesti i potičem na zalaganje za punu integraciju te naše braće i sestara.

Ponavljam usto svoj apel zbog ozbiljne humanitarne situacije u koridoru Lachin, u Južnom Kavkazu. Izražavam svoju blizinu svima onima koji su usred zime prisiljeni suočiti se s ovim neljudskim uvjetima. Prijeko je potrebno uložiti sve napore na međunarodnoj razini kako bi se pronašla mirna rješenja za dobrobit ljudi.

Danas se obilježava 70. Svjetski dan oboljelih od gube. Nažalost, stigma vezana uz tu bolest i dalje dovodi do ozbiljnih kršenja ljudskih prava u raznim dijelovima svijeta. Izražavam svoju blizinu onima koji pate od te bolesti i potičem na zalaganje za punu integraciju te naše braće i sestara.

Upućujem svoj pozdrav svima vama koji ste došli iz Italije i drugih zemalja. Pozdravljam skupinu Quinceañeras iz Paname i studente iz Badajoza u Španjolskoj. Pozdravljam hodočasnike iz Moiana i Monteleone di Orvieta, vjernike iz Acqui Termea i mlade iz Gruppo Agesci Cercola Primo.

A sada s velikom ljubavlju pozdravljam mladiće i djevojke iz Katoličke akcije Rimske biskupije! Došli ste u „Karavani mira“. Zahvaljujem vam na toj inicijativi, koja je ove godine još dragocjenija zato što, imajući na umu mučeničku Ukrajinu, naše zalaganje i naše molitve za mir moraju biti još snažnije. Mislimo na Ukrajinu i molimo za ukrajinski narod koji je izložen tolikim mukama. Poslušajmo sad poruku koju će nam vaši prijatelji, ovdje pokraj mene, pročitati.

[čitanje poruke]

Draga braćo i sestre, preksutra krećem na apostolsko putovanje u Demokratsku Republiku Kongo i Južni Sudan. Zahvaljujem civilnim vlastima i mjesnim biskupima na pozivima i pripremama za te pohode. Od srca pozdravljam te narode koji očekuju moj posjet.

Te su zemlje mučene dugotrajnim sukobima: stanovništvo Demokratske Republike Kongo trpi, osobito na istoku zemlje, zbog oružanih sukoba i izrabljivanja, dok Južni Sudan, razdiran višegodišnjim ratom, jedva čeka da prestane neprestano nasilje koje je mnoge prisililo da žive kao raseljeni i u teškim uvjetima. U Južni Sudan ću doći zajedno s canterburyjskim nadbiskupom i moderatorom Opće skupštine Škotske crkve. Tako ćemo zajedno, kao braća, poduzeti ekumensko hodočašće mira.

Sve vas pozivam da ovaj pohod pratite svojom molitvom.

Svima želim ugodnu nedjelju i molim vas nemojte zaboraviti moliti za mene. Dobar vam tek i doviđenja!

Vatican News

Preuzeto s ika.hkm.hr

Pin It