Bijela nedjelja ili nedjelja Božjeg milosrđa – ‘Isuse, uzdam se u tebe.’
Crkva na Drugu uskrsnu nedjelju slavi blagdan Božjeg milosrđa koji je ustanovio papa Ivan Pavao II. Tom prigodom Sveti je Otac proglasio svetom poljsku redovnicu Faustinu Kowalsku, „navjestiteljicu” Božjeg milosrđa, a odredio je također posebnu crkvu u Rimu za širenje tog štovanja. Riječ je o crkvi Svetoga Duha u Sassiji, blizu Vatikana, čiji je rektor don Giuseppe Bart.
Slika Božanskog milosrđa
Slika Božanskog Milosrđa prikazuje Isusa kako podiže desnu ruku kao znak blagoslova, a lijeva mu je ruka na prsima iz kojih izviru dvije zrake: crvena i bijela.
Crvena zraka predstavlja Krv Kristovu, a bijela Vodu poteklu iz Isusovih Rana, za vrijeme muke na križu. Ispod slike piše: „Isuse, ja se uzdam u Tebe!” Cijela slika simbolički predstavlja milosrđe, oproštenje i Božju ljubav.
„Kolike je duše već utješilo zazivanje „Isuse, uzdam se u Tebe”, koje im je Providnost ponudila preko sestre Faustine. Taj jednostavni čin predanja Isusu razgrće i najgušće oblake te čini da se snop svjetla spusti na svakoga čovjeka.” To je dio je iz propovijedi sv. Ivana Pavla II. povodom proglašenja svetom Faustine Kowalske – 30. travnja 2000. godine.
Bijela nedjelja
Bijela nedjelja je prva nedjelja poslije Uskrsa, kod nas zvana i Mali Uskrs. Kao datum za svečanu prvu pričest spominje se prvi put u 17. stoljeću. Ime dolazi od bijele odjeće koje su nosili novokrštenici u ranom kršćanstvu. Kao vidljivi znak primljenog sakramenta krštenja, odjeća je trebala označavati čišćenje vodom i biti znakom za ljude novorođene u Kristu.
Ivan Pavao II. Božjom providnošću preminuo je 2. travnja 2005. godine, u noći koja je prethodila blagdanu Božanskog milosrđa. Taj je blagdan, Božansko Milosrđe, sam Ivan Pavao II. bio odredio za prvu nedjelju poslije Uskrsa – prema želji koju je Gospodin obznanio svetoj Faustini Kowalskoj (1905. – 1938), navjestiteljici Božanskog Milosrđa.
Papa Ivan Pavao II. još kao nadbiskup u Krakowu 1978. godine – kratko vrijeme prije dolaska na Stolicu sv. Petra – dao je i prvo službeno Crkveno odobrenje za pobožnost Božanskom milosrđu. Naposljetku je on kao Papa proglasio Faustinu Kowalsku blaženom na osminu Uskrsa 1993. godine; potom ju je kanonizirao kao sveticu na osminu Uskrsa 2000. godine.
U samoj homiliji na misi kanonizacije sv. Faustine, ustanovio je Nedjelju Božanskog milosrđa kao blagdan za cijelu Crkvu. Tom prigodom papa Ivan Pavao II. je rekao: „Ovo je najsretniji dan u mojem životu.“
Blagdan Božanskog Milosrđa postaje utočište i zaklon svim dušama
U Dnevniku sv. Faustine, napisana je Isusova poruka u vezi s ovim blagdanom: „Ja želim, da Blagdan Božanskog Milosrđa postane utočište i zaklon svim dušama, posebno jadnim grešnicima… Neka se nijedna duša ne boji približiti Meni, pa makar njezini grijesi bili crveni kao skerlet.”
Počevši od godine 1931., Isus Krist više puta se objavio poniznoj redovnici Faustini. Nakon što ju je poučio o pobožnosti prema Božjem milosrđu, zaželio je da širi tu pobožnost po svemu svijetu.
Prvi put milosrdni Krist ukazao se sestri Faustini 22. veljače 1931. u mjestu Plock (Poljska). Sestra Faustina piše: „Uvečer bijah u svojoj ćeliji i opazih Isusa u neobičnoj bjelini i sjaju. Podiže ruku na blagoslov, a lijevu ruku stavi na svoje Srce. Neznatno rastvorivši ogrtač na prsima, pokaza na sjajne zrake, jedne bijele, a druge crvene. Bliještile su iz njegova Srca. U potresenosti i šutnji, promatrala sam veličanstveni prizor i mislila na veličinu Božju u Isusu. Moja duša bijaše potresena strahom i neobičnom radošću. Isus mi reče: „Priredi sliku i prikaži Mene ovakvog, kakvog Me sada vidiš, te na sliku stavi natpis: „Isuse, uzdam se u Te”. Želim da se ta slika poštuje najprije u vašoj kapelici, a zatim da se to čašćenje raširi po svemu svijetu“.
Božansko Milosrđe na osobit način zahvaća muku, smrt i uskrsnuće Isusa Krista
Sestri Faustini Isus je rastumačio sjajne zrake: „Zrake na slici označuju Krv i Vodu, što su izvirali iz dubine Moga milosrđa, nakon što Moje Srce bijaše probodeno kopljem, nakon Moje smrti na Križu. Bijele zrake označuju Vodu, koja čisti duše, a crvene zrake označuju Krv, koja daje život dušama. Štititi duše od stroge pravde Moga Oca nebeskoga. Sretan onaj, koji bude živio u zakloništu ovih zraka, jer neće strahovati od Božje srdžbe“.
Tijekom Svoje Muke, Isus je prolio za nas svoju Krv. Božja Providnost je dozvolila da koplje otvori njegovo Srce i da isteče i zadnja kap njegove Krvi. Isus želi da taj znak njegove Ljubavi bude posebno poštivan i čašćen u pobožnosti prema Božjem milosrđu. Zato je preporučio sestri Faustini da napiše ovu kratku, strelovitu molitvu i da se njome često služi: „Krvi i Vodo, što istekoste za nas iz Srca Isusova poput milosrdnog izvora, uzdam se u tebe”!
Zbog toga što Božansko Milosrđe na osobit način zahvaća muku, smrt i uskrsnuće Isusa Krista, ovih devet dana molitve počinju na Veliki Petak, a završavaju na kraju Uskrsne osmine na Bijelu Nedjelju ili Nedjelju Božanskog milosrđa. Posebno tri posljednja dana postaju izvor milosrđa za sve koji mole Krunicu Božanskog milosrđa te zazivaju milosrđe Božje na čitav svijet.
